potpis na rahelu i sirius
bebe durice su slatke na slici
odrasli ljudi koji tako tretiraju partnera su zli i sebicni. i da, to jest zlostavljanje
Printable View
potpis na rahelu i sirius
bebe durice su slatke na slici
odrasli ljudi koji tako tretiraju partnera su zli i sebicni. i da, to jest zlostavljanje
Rahela
Durilica neće postat dobrovoljko :lool:
Bome neće.
To je pasivna agresija
Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk
Tretmani sutnjom su emocionalno zlostavljanje.
To nije ni zdrav ni zreo odnos. Ne bi ja mogla tako živjet, nek se nauči komunicirat kao odrasla osoba.
Slažem se da dijete nemože ispast kako treba bez komunikacije i topline al jbg ja sam prihvatila te tretmane kao dio njega. Nekažem da imam pravo :)
Kao što je netko rekao... tretman šutnjom je najgori oblik zlostavljanja, pogotovo od osobe s kojom si u braku preko 10 godina.... moj je sada taman u " najgorim" godinama kada svoj narcisoidni bjes iskazuje, između 40 i 50 godina. Grozno je kad nakon toliko godina svatiš s kim živiš. Jedino šta možeš napraviti je rad na sebi, zaštititi djecu! Razvod je najbolje rješenje, ali onda tek počinje kaos... Takve osobe će uvijek prijetiti razvodom i tebe kriviti za "neuspjeh", ali ustvari nikada ti neće dati mira i stvarno civilizirano kreniti u razvod. Emocije su zeznuta stvar... imalo ljudi razumije koja je težina svega toga.
Kod mene kući su oba roditelja takva da bi mogli valjda dovijeka držati šutnju kad su u svađi. Nisam bila svjesna da sam to pokupila sve do jedne veće svađe sa dečkom. Tretman šutnjom je trajao par sati i onda je napisao nešto na papir, napravio avion i bacio ga prema meni. Kad sam otvorila pisalo je: 'Hoćemo mi danas piti tu kavu ikako?' Meni je to baš bilo slatko pa sam se odljutila odmah. :) A i skontala sam koliko sam bitch. Spoznaja me šokirala, ali bitno da sam shvatila i da tu predstavu više nisam izvodila.
Gore je netko pisao da takvi ljudi uživaju u svojoj šutnji. Moram priznati da ja tad jesam malo uživala. Kao što rekoh, bitch. I slažem se da je sebično. I da je pasivna agresija. U svakom slučaju grozno ponašanje s kojim se nije nimalo lako nositi i koje ne treba tolerirati.
Osobno zašutim samo da u žaru svađe ne kažem nešto što u biti ne mislim.
Ono, krene svađa/rasprava, koja počne dobivati maha a ne vodi ničemu osim još većem kaosu, i onda ušutim i idem raditi nešto drugo da se ne pretvorim u vampira i kažem nešto što ću kasnije, kad me pusti žar, opako požaliti. Kad se strasti slegnu, nastavimo normalno, razgovaramo, riješimo što možemo i mozgamo kako riješiti ono ostalo.
Tretman šutnjom sam za sebe smatram djetinjastim i beskorisnim.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
potpisujem od a do ž.Citiraj:
eryngium prvotno napisa
no moram dodati - iako stvarno zašutim da ne bih rekla nešto što već tad znam da ću kasnije zažaliti, moram priznati da ima nečeg u tom uživanju u šutnji, možda čak i tračak sadizma, ovisi koliko traje i koliko muči drugu stranu :škartoc:
Sutnja i jest sadisticki cin. Ako nekog namjerno povrijedjujes i znas da ga sutnjom kaznjavas, lisavas njeznosti, paznje, uvida u problem, onda to jest sadizam.
Svi smo mi pomalo i sadisti, i mazohisti, i narcisti, i...nabroji svasta iz psihopatologije, ali dok je sve to u razumnim granicama i cini onaj mali dio naseg bica, onda je u redu, normalni smo ljudi.
Sve ostalo ispred broja ima slovo F :/
Ovo bih nazvala zreloscu.Citiraj:
eryngium prvotno napisa
Nekonstruktivna svadja ne sluzi nicemu, osim ispoljavanju agresije.
Stati na loptu i hladne glave raspraviti o problemu mogu samo emocionalno zrele osobe.
Meni je moj priuštio tretman šutnjom od više od dva tjedna. Kreten.
Trina,kako ti reaguješ?Isto šutiš,ili praviš omiljena jela,pokušavaš pokrenuti razgovor?
Ja sam se preporodila od kad mi je postalo svejedno.A lijepo sam ga upozoravala:doći će vrijeme,pa će mi biti svejedno:).Ne obraćam pažnju više uopšte.Sad više ni ne pamtim kada se posljednji put durio.Vjerovatno ima vremena od kako je to prestao,ali se ne sjećam.Jer me boli briga.
Možda bih mogla reći da smo promjenili uloge:oops:.Ali ne bih to nazvala tretmanom.Jednostavno ne želim pričati o nekim temama,jer me to uzrujava.Znam da neću ništa postići razgovorom,više puta isprobano.Neću uopšte da me ubjeđuje u svoju verziju.Ne prihvatam je,ne mogu jer je (po meni) pogrešna(a vjerujem da bi bila i po vama:-)).Ne želim da slušam,ni da pričam.I doviđenja.
Pa nije baš da mu pravim omiljena jela, više imam malo drugačiji pristupCitiraj:
silkica prvotno napisa
MM je isto znao šutjeti, davno. Ni inače nije neki razgovorljiv tip. Ali kad bih ga svjesno pokrenula, ipak bi progovorio. U nekom sam trenutku shvatila da ako ja izgubim volju za povratkom u konverzaciju da će to biti kraj. I onda sam jednom baš išla testirati koliko dugo on može šutjeti, pa je to trajalo cijeli vikend. Čak smo izašli u šetnju nekih 8 km, šuteći. Ja sam se pomalo zabavljala jer sam provodila eksperiment - dokle će. Onda sam ipak u nedjelju popodne pogledala na sat i rekla da je već dva popodne i da nam je skoro gotov vikend, da mi je šteta tako provoditi vikende i da bi bilo vrijeme da prestanemo šutjeti. I prestao je. Još je znao tu i tamo, ali bih svaki put nakon nekog vremena pogledala na sat, obavijestila koliko je to već vremena uzalud utrošeno, umjesto da uživamo u vikendu i nekako je prestao. Jednom mi je objasnio da je on sve rekao što je trebao i da nije imao više ništa za dodati, a onda sam skužila da on misli da je svima jasna njegova perspektiva, jer je jedina normalna.
Al da su nam rasprave konstruktivne i da odstupamo nešto od početnih stavova - rijetko. Bez obzira na moje super argumente :) Al svejedno se nekako neke stvari s vremenom promijene i sjednu. Recimo - prije sam dolazila sa službenog puta i doma nije bilo apsolutno ništa za jesti, on je potrošio što sam mu nabavila da ima dok me nema. Deset godina i "rasprava" kasnije, dočeka me kruh, mlijeko, jogurt, špek, paradajz, jabuke... Pa kud ćeš više :lol:
Jelena ti stvarno znaš s muškarcima onda....ja se divim takvim brakovima. Kod nas ja mogu pričat i pričat pa bude bolje par dana i onda opet po starom
pa mislim da je point u tom "pricat i pricat". ako "kvocas", prigovaras i njurgas to cesto nije konstruktivno. ali ako razgovaras, e onda moze urodit plodom
Hm, nisam ja to tako doživjela. Meni zbilja bude žao uzalud utučenog vremena. Mislim da sam se ja puno više prilagodila, tako da zapravo MM zna jako dobro sa ženama :lol:Citiraj:
anita83 prvotno napisa
Volim imati karte na stolu. Ako jedno drugome ne možemo reći sve što osjećamo i mislimo, onda mi se to i ne čini dobar odnos. Uredu mi je prešutjeti neke stvari i to samo u žaru borbe, kako je netko gore napisao, tek toliko da ne izgovorimo ono zbog čega bismo kasnije žalili. Kasnije, hladne glave pričamo, ali pričamo. Ne šutimo.
Durenje danima, tjednima.... pa moja svekrva se tako duri evo 12 godina. Ok, ne konstantno, ali povremeno, ono kako udara proljetno i jesensko ludilo, e tako nju udara. Nešto je i mm povukao iz obiteljske kuće, ali srezali smo to u samom startu. Sa gospođom se ne uzrujavam i bolesni su mi komentari, kada je npr. mm pita što nije uredu, što se događa, u čemu je problem..... ona svečano odgovori- znaš ti! Nakon toga se ne javlja danima.....
Meni je to patologija. Čista. To se liječi na psihijatriji. I gadi mi se takav način ophođenja. To je čisto maltretiranje, ispiranje živaca......... i mičem se od toga. Ne zanima me. Naprosto me ne zanima.
Znam samo ono što mi se direktno kaže, ako se želi reći, naravno.
Da ja moram skužiti što netko misli i zašto šuti, ma hajde, briga me.
Još da kleknemo i molimo za razgovor.... ne pada mi na pamet.
Ako hoćeš pričati, pričaj. Ako ne- šetaj.
Ma nekad nije point pričat i pričat. Tj. je al nevrijedi. I nije u pitanju kvocanje nego razgovori. Al ni ti razgovori neće donjet ništa ako druga strana neželi čut. Zato kažem da sam ja kod MM prihvatila da je takav kakav je i da se neće mijenjat
ooo mi baš napredujemo evo nakon mjesec dana, na moja pitanja (oko djece, ručka...) odgovara pristojno! Naravno još nema nikakvog konkretnog razgovora, ali polako... :)
Zivis sa osobom koja mjesec dana ne razgovara s tobom?Citiraj:
sve 5 prvotno napisa
I meni je grozno da je napredak to što nakon mjesec dana odgovara na pitanja pristojno.
Čitam i pokušavam shvatiti... ono, stvarno šute?! Ne pitaju ni ima li wc papira, gdje im je majica i sl.?
Moj ne. On stvarno šuti kad smo u toj fazi i ništa ne pita nit odgovara kad se njega pita
i onda ces mu u oglasniku izjavit ljubav? sorry, ali ja to ne shvacam
To su samo faze....kad nije takva faza svađe mi imamo dobar brak i volimo se
if you say so, good for you
meni brak ne moze biti dobar ako me partner zlostavlja. bilo fizicki ili psihicki
ja to ne mogu shvatiti
stvarno
skroz neprihvatljivo ponasanje, osim ako to nisu djeca u vrticu
Ni kad se najgore posvađamo,nismo baš šutili čitavo vrijeme.Znali smo biti distancirani,ali čitavo vrijeme komuniciramo.On meni odgovori na pitanje,a ja njemu.Budemo šutljiviji nego inače,ali nije baš da ne pričamo čitavo vrijeme.
Anita,baš šuti čitavo vrijeme?Ignorira te?
Djeca nikada ne mogu dugo šutiti i brzo se mire,brzo zaboravljaju.Ah,da su odrasli kao djeca,gdje bi nam bio kraj:-)...Citiraj:
Ginger prvotno napisa
djeca se dure
odrasli ne bi trebali
Pa da baš skroz ono kako se kaže ni a ni b. Ma ja to više negledam ko nešto prestrašno kako sam prije. Vidite da je bilo ovdje onih koje su pisale da su im takvi roditelji, svekrva, muževi, one same....ima svega
i ministrica murganic obiteljsko nasilje ne gleda kao na nesto strasno
To što nas ima ovdje koje smo doživile takvo ponašanje ili ga same priuštile nekome ne umanjuje, pa moglo bi se slobodno reći, zlobu u takvom ponašanju. Ja sam kako sam i pisala ranije to i doživila, odnosno gledala svoje roditelje kako se tako ponašaju, a i jednom pokušala u sadašnjoj vezi. Nije bitno jel to neko naučeno ponašanje od ranije, kod većine zapravo jeste. Bitno je shvatiti kakav si i ako ne valjaš, onda nešto mijenjaš. A osobe koje šute po mjesec i više dana ako i shvaćaju kakve su, očito to ne žele promijeniti i to je po meni veliki, ogromni alarm. Ne znam, osobno sam se osjećala užasno i kad sam išla tom taktikom igrati par sati, a ovo od par dana ili čak mjesec mi je čisto zlostavljanje.
Par sati nije vrijedno spomena. Ljudi se zele ispuhati i prespavati da ne povrijede partnera.
Ali tjednima zivjeti uz nekog i nekomunicirati. Cisto zlostavljanje. Jednom sam to dozivjela na poslu , potpuno ti pomuti percepciju . Takvo mobing nisam zeljela trpiti i maknula sam se i takve okoline.
Mislim ...zivis s nekim, on ni "mu" ni "bee" , niti o vremenu, niti o djeci, niti o kucanstvu, niti ima seksa , niti ima bliskosti, hodas ko po jajima bez da znas razlog . Titras i skakuces oko odrasle osobe koja bi ti trebala biti oslonac i partner. Ne znam, meni je to vrlo naopako.
Slažem se. Ja sam imala takvu cimericu dok sam studirala. Katastrofa. Nije mi dugo ostala cimerica kad sam shvatila kako će s njom biti, ali hoću reći toliko me ona nervirala, a kako bi me tek nerviralo da sam u vezi/braku s takvom osobom. Ne bih ni to vjerojatno dugo izdržala.Citiraj:
sirius prvotno napisa