Da dodam, postoje profesori koji uživaju u ocenjivanju i procenjivanju učenika.
Ali postoje i oni drugi, koji bi najradije svima žmurećki upisali petice i nastavili da predaju gradivo zainteresovanima, jer jer taj deo prosvetnog rada ono što vole, a užasan im je stres kada im učenici kojima je prosek ocena 3,45 plaču jer bi voleli zaključenu peticu, kada razmišljaju kako da pred direktorom i kolegama opravdaju dvojku koju su uprkos nizu jedinica zaključili detetu koje nedeljama izgleda depresivno na rubu suicida, itd.itd.
Puno nastavnika su istovremeno i roditelji, nisu svi roboti niti zli mučitelji. I takvi užasno mrze kraj godine i zaključivanje ocena, jer im je to užasan stres: ne zakinuti nikog, ali i ne obezvrediti one koji su radili cele školske godine. I pri tome izbeći kritike kolega da "ima previše petica".
I naravno, potruditi se da ocene zaista budu realno merilo znanja sa kojim su deca iz te škole izašla. Stvarno je sitnica uskladiti sve te zahteve... Meni dođe da se iselim iz kuće za svaki kraj školske godine, jer se MM prosvetar pretvori u celodnevnog gunđavog mrguda. A otkako i sama imam školsku decu, još sam zbunjenija.