Pa imaš kad do toga dođe... ako ne želiš da do toga dođe onda nemaš bez obzira na to kako ga upoznaoCitiraj:
casa prvotno napisa
Printable View
Pa imaš kad do toga dođe... ako ne želiš da do toga dođe onda nemaš bez obzira na to kako ga upoznaoCitiraj:
casa prvotno napisa
Ajme koja prica
Hahaha, BArbi , autosjedalica kao kljucni moment. 8-)
Super Barbi! :heart:
Barbi divna priča :heart:
A fakat što je s tim "visok i crn", jel nam to netko usadio u djetinjstvu, jel su takvi bili prinčevi iz bajki, kad nam je to svima u kolektivnoj podsvijesti? I ja sam htjela visokog i crnog :-/
Barbi divna priča :heart:
I ja sam voljela i još uvijek je to moj tip, visok, crn, snažan, s dlakavim prsima mmmmm...
Takav mi je i muž samo sad prevladavaju sijede ;-)
Meni nikad nije bilo bitno da je zabavljač u društvu nego da je sportski tip i općenito od akcije, muvinga i putovanja.
Usahnula bih s nekim “kućnim“ tipom, al to sam ja.
Odusevljena sam ovim topicom i dobro sam se nasmijala. Nismo svi isti, umirem na visok-crn-dusa zabave, spykea itd. Ovo trece s dusom zabave nije moj djir. Kad cujem ujutro onog 'tamburaskog' radio voditelja ne znam s koje stanice, onaj koji vice doobro juutro, maknem ga brze od radio marije Ja sam trazila - 'programera sa cvikama' LOL. Nasla bas to. Zasto sam to bas tako definirala...valjda jer sam htjela nekog mirnog, intelektualnog, koji me nece 'previse davit', ma sto god to meni znacilo. Moj pojam srece...netko s kim cu dijelit neku aktivnost u 2, od kina do setnji, da je pokretan i voli ic vamo-tamo, nisam od velikih drustava, vise od 6 ljudi mi je crowd. Muskarci od rostilja i glavna spika da je kuhanje...tu valjda ne bi imala prsjek 2 podskupa. Imam party trenutaka i mogu se prikrit i uzet ulogu 'stand up komicara' u nekom drustvu al dosta volim samocu. Nije nista savrseno. Ko zna sta bi bilo da se rastavimo, jel bi imala zelju trazit opet, jel bi trazila isto, jel binse mogla uopce zaljubit, ili bi bila previse kriticna.i prema njemu i.prema sebi. Ja sam dosta high maintenance ko meg rhyan u onom kult filmu.. 'with a cherry on top', a nisam slatka ko ona, tako da nije jednostavno :).
Prica s autosjedalicama od barbi je bas tako zivotna. Mogu se zamislit da je nesto meni tako vazno isto tipping point. I kuzim kako se stvari gomilaju godinama do toga. Malo toga je idealno. Ja sam s muzem doaad 25 god. Ko zna sta buducnost nosi, nije nista idealno, nekad kompromisi skoro do pucanja, nekad idila. Razne faze.
Barbi, divna priča s happy endom. Ja ne znam otkud da krenem pisat na ovoj temi pa čekam da mi se upali lampica i da mi riječi sjednu na svoje mjesto. :)
Da, ina me sad podsjetila još jednog bitnog momenta, kad sam shvatila da se užasavam pomisli da ostanemo sami jednog dana kad djeca odu svojim životnim putem jer ne volimo ništa raditi udvoje i dobro funkcioniramo samo u većem društvu... ta me spoznaja skroz pratila u prvom braku.
Shvatiš da ti je ljepše kad si sam s djecom. Da je bolje biti sam nego s krivom osobom za tebe. Nije uopće loše biti sam. Imam puno prijateljica koje su same i imaju ispunjen život na neke druge načine, bez muža i djece. To je svakako bolje od života u zatvoru loše veze ili braka.
Druga strana te medalje je da mrziš biti sam kad ti je s nekim divno udvoje, i kad ležiš na kauču i gledaš kviz popodne i kad šetaš Jarunom, ideš u kino, u Konzum po hranu ili radiš bilo što drugo. Sad u ovom braku teško podnosim kad smo zbog posla razdvojeni makar samo tjedan, a znali su biti i mjeseci.
Naravno da ima izazova, svađa, nerazumijevanja, neslaganja oko nekih stvari, moja - tvoja djeca i situacije s njima, ali sve je to na zdravim temeljima koji su nepromjenjivi.
Kad znaš da si s nekim zato što to želiš a ne moraš od tog temelja krećeš.
Volim da imamo o čemu pričati i da možemo o svemu pričati.
A ti životni događaji čiju važnost shvatiš tek u retrospektivi kad se o nekim temama priča samo mi bljesnu u mislima.
Genijalna priča barbie.
Ne bih ni pisala ovdje - samo sam došla lupit kontru. Meni su se sviđali plavi i visoki.
MM je crni i niski :)
Barbi, sjedalice :mrgreen: :heart:
Nda...ja nisam ni stigla izmastati izmastati fizicki izgled princa na bijelom konju jer je MM uletio s mojih nepunih 16.
I rekla bih da sam imala puno srece jer pameti sigurno nisam imala.
Dodje mi nekad da ga posaljem u vrazju mater, al to mi dodje i za masu drugih ljudi, a njega ipak volim.
Netko je dobro napisao da je bitno da oba partnera rastu jer kad jedan stagnira fakat sve ode v rit.
A mi smo definitivno zajedno rasli i odrasli u svakom smislu
:heart:Citiraj:
Barbi prvotno napisa
Ovo je sukus svega (i ja sam željela visokog i barem tamnokosog, a završila s niskim, ali s gore navedenim karakteristikama)!
barbi, baš lijepa i utješna mi priča. :-)
Ja sam u onoj srednjoj fazi, kad ne želim nikoga (naravno da tada oni žele mene pa imam dva uporna udvarača) i onda sam ja kao nečija prijateljica koja im mjeri i odmjera glave i dužine ruku. :mrgreen: Još sam mlada, ni izmaštala izgled im nisam. Nekako ne bih crnog, radije bih sijedog, bradatog i bez trbuha. Uopće se više ne vidim s nekim za ruku po ulici. Zapravo bih se morala šutnuti nogom u guzicu i za odlazak na spoj (baš sam pozvana). A to bi, kako moja udana prijateljica kaže, trebalo valjda biti nešto wow, ponovna prilika za leptirićima. Ja svoje očito podavim.
Palcica, izgleda da trenutno ne postoji nitko dovoljno izazovan da bi s njim pozeljela spoj.
Pa sad , hoces li te spojeve racunati kao trenig iako ti se ne da, na tebi je da odlucis.:mrgreen:
Ljetos sam tipu, finom, ljubaznom, jako lijepom rekla da nemam telefon. Daviteljica leptirića, viši stupanj. Strašno. :psiholog:
Da je bio koji leptiric sigurno bi dala broj i od susjede ako treba .
Ali ne ubijaj leptirice ako se pojave, ne pojavljuju se oni u velikom broju i cesto sad u nasim godinama!
evo jos jedne od plavih i visokih. Robert Redford u mladim danima...aaaahCitiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Barbi, lijepo te je citati! :heart:
Eto, ja i kao mlada nisam bila tako target osvijestena, da uopce znam bih li crnog ili plavog.
Barbi, tvoja je prica skroz drugacija od moje, al opet u potpunosti razumijem to razlicito osjecanje partnertva.
Ja sam bila premlada da bih ikoga trazila, ali znam da sam nakon prvog dejta pomislila da nikad nisam ni sa kim tako razgovarala. I to je tako i ostalo. Okosnicu naseg partnerstva i bliskosti vidim u tome koliko i kako razgovaramo. A fakat puno pricamo, o drustvu, o politici, o knjigama, o filmovima, o glazbi, o fantazijama, o planovima, o djeci, o njemu i o meni. Razgovor smatram kljucnim jer se kroz njega uvijek ponovo mozemo razumijeti, motivaciju, strahove, sve sto nas pokrece, pa kad i toga i nismo svjesni. Nisam do sada upoznala nikoga tko bi mu bio ravan. Inace mislim da se ljudi tesko mogu razviti u razlicitim smjerovima, ako su bliski. Mislim, promjena ide u ovisnosti o onome tko je uz nas, ne moze moja promjena biti zasebna i izolirana od njega. Ne razmisljam o tome sto bi bilo kad bi bilo, ne zato sto sam fatalisticna do mjere da mislim da je nemoguce da se stvari promjene, nego zato jer mi je nasa zajednica trenutno toliko vazna i primarna da mi je ideja takvog gubitka prebolna.
Ovo je i moje višekratno iskustvo. Na sreću (ako se to može tako nazvati) imala sam dovoljno prizemljenu pamet da na vrijeme prekidam veze koje nisu imale perspektivu iz bilo kojeg razloga. To je trajalo prilično dugo, jer sam "ko ćorava kokoš" nalazila partnere koji mi nisu pasali. Trebale su doslovce godine, čak desetljeća da mi iz guzice u glavu sjedne ideja da luda strast kao požar spali sve oko sebe, a da je puno bolji žar uz koji se čovjek grije duuugo....Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
I još nešto - naučila sam da je točna izreka "nikad ne reci nikad", jer život je ono što se događa dok mi kujemo druge planove. Iako sam obiteljski tip, živjela sam sama od 18. do 37. godine i ustanovila da mogu funkcionirati s neekim drugim jedino ako to mogu najprije sama sa sobom. Bila sam dovoljno velik ziheraš i perfekcionist i to me vjerojatno spasilo od ulijetanja u brak u mlađim godinama, aliiii bilo je tu svega, nekih iskustava koja ne bih ponovila, iako su sigurno bila korisna.
MM i ja smo dobar tim, možemo si uzajamno biti oslonac, imamo sličan sustav vrijednosti, nismo baš skloni svađama iako se ponekad znamo malo duriti. Ne znam,možda bi trebalo i njega pitati za mišljenje, ali meni na pamet nije padalo vezati se s nekim dok nisam našla osobu s kojom mi je bolje nego bez nje. Nakon 25 godina poznanstva i 19 godina braka, sad to izgleda stabilno i udobno. A što život nosi, nemam pojma. Ne plaše me nikakve potencijalne krize. Imamo prioritete (djeca se još školuju, roditelji su nam u godinama) ali do sad smo se dobro snašli sa svakim izazovom. S godinama čovjek počne manje brinuti, a više uživati u životu.
Umjesto na onaj topic "Što čitate 3" ovdje ću staviti preporuku za jednu knjigu. Autorica je Alice Hoffman, a knjiga se zove Pravila magije i daje odgovor na pitanje postoji li lijek za ljubav. https://knjigesumojsvijet.com/2018/0...vi-i-obitelji/
Odgovorit ću na pitanje iz uvodnog posta.
Moji su kriteriji bili i ostali isti, ali sam se udala za čovjeka koji je na papiru bio puno bolji izbor od onog što sam zapravo htjela. I jako je visok i crn :D
Nakon razdvajanja i (puno kasnijeg) razvoda, vratila sam se izvorišnim osnovama :mrgreen:
Idealni tip je onaj koji je stariji, po mogućnosti intelektualno nadmoćan, ili ako i nije, višak godina znači i više životnog iskustva, pa mu se svejedno mogu diviti.
Daddy issues, valjda :)
Joj, Svimbi, kud ces starijeg u nasim godinama?! :mrgreen:
Necete valjda mladjega :)? A pola razlaza zbog toga sto je zena zrelija. Nemam pojma, zezam se, cini mi se da bi mi nesto stariji bio zamisliviji, iako mislim da bih trazila uvijek neki equal footing, a s mladjim bih mozda bila prenemirna.
Tko je ono rekao apropo mladji/stariji muskarac da vise voli biti dadilja nego medicinska sestra? :mrgreen:
:lol:Citiraj:
Optimist prvotno napisa
A štaš, sirius, BM je bio stariji od mene 16 dana, ipak sam zaključila da mi više paše 16 godina.
Dakle, ja sam definitivno radije medicinska sestra, no dadilja :mrgreen:
Evo mi smo od srednje skupa i još smo skupa. Moji kriteriji onda su djelomično slični današnjim. Nikad nisam podnosila mlake tipove, ni onda ni sad. Ok, sad ne tražim partnera ni išta takvo nego volim takve ljude. Znači jak karakter, osoba sa stavom, intelektualno malo nadmoćniji. Sve to sam dobila sa svojim mužem plus tisuću drugih kvaliteta. Dobila sam i tisuću ipo mana ali ajde, ovo prvo prevladava. Što se izgleda tiče..mora imati nešto drugačije. Nikad to nije ona klasična ljepota nego nešto ne znam ni ja što. Da se rastanem, mislim da ne bi više nikad tražila nikoga. Ne znam uopće bi li bilo moguće naći išta kompatibilno samnom jer je mm jedini valjda koji se može nositi s nekim stvarima. Ne mogu ni zamisliti sve ispočetka, upoznavanje, prilagođavanje..ma nema šanse. Internet upoznavanje-nezamislivo. U prvom postu piše kako znamo da je to to? Pa što ja znam, možda to i nije to. Ali dok ja s njim mogu o svemu, dok nam je dobro u svim situacijama zajedno, onda je to valjda ok. Ja s njim volim i tulumariti, i ležati i gledati tv i svađati se jer su i te svađe konstruktivne, a bome i ono drugo nam isto štima. Pa je to valjda to.
Moj je visok i crn (i ćelav)
Nismo od srednje zajedno, ali smo 28 godina zajedno.
U zadnje vrijeme je teško s njim.
Bolestan je, osjetljiv, puno toga mu smeta, malo toga jede...
Sve u svemu postalo je zahtjevno živjeti s njim.
Ali nikad ga ne bih ostavila.
Nikad.
Volim ga.
I biti ću s njim do kraja.
A ako ćemo odlaziti po redu, nadam se da neću biti sama ostatak života.
Nezamislivo mi je to.
Ja ne mogu, ja u svim mladim zgodnim dečkima vidim svog sina :hand: dakle nikako.Citiraj:
Necete valjda mladjega :-)
Volim starije i ćelave, ono Bruce Willis tip.
Jako bitne stvari se nisam dotakla a to je smisao za humor. Volim inteligentni humor, volim što se uvijek možemo nasmijati međusobno, često i internim i dvosmislenim forama. I volim što i danas nakon puno godina često kažemo istu stvar u isto vrijeme ili si istovremeno pošaljemo poruku.
Netko je napisao da voli da je muškarac intelektualno nadmoćan ili barem u kombinaciji sa životnim iskustvom - i meni je to važno.
Palčice, kad leptirići zamašu krilima shvatit ćeš da ih ne možeš ubiti snagom volje. ;-)
Dotad se ne opterećuj, kad ti se ide van s nekim odi, kad ne ide nemoj, ugodi sebi na svaki način. Kad osjetiš da ti je s nekim ljepše nego kad si sama - to je znak da nešto ima smisla.
I hvala svima na lijepim komentarima. :heart:
isto ovakoCitiraj:
sasa prvotno napisa
a i s ostatkom posta se nekako slažem, zapravo pronalazim tu zajedničku crtu s već napisanim, i meni je potrebno da se muškarcu divim u barem jednom životnom polju da bih uopće mogla biti s njim. Možda divljenje nije prava riječ, ali svakako je potrebno da tu osobu silno poštujem, a to poštovanje je možda najvažnije u području životnih vrijednosti. Da se tu ne slažemo, ne znam kao bismo potrajali. Važno mi je i da je osoba spremna rasti i mijenjati se.
ja sam jedno veliko žugalo, pa oni koji me poznaju znaju da često žugam protiv muža, ali to više govori o meni nego o njemu i zapravo moram uvijek disklejmer stavljat da stvari zapravo uopće nisu takve kakav dojam moje žuganje ostavlja, zapravo su puno bolje :škartoc: ja samo puno ventiliram.
Razlikujemo se u gomili toga, ali mislim da je i to s razlogom. Da sam s nekim sličnim meni, mislim da bih se već davno rastala.
Romantičarke! O veličini niste nikad razmišljale? To vam nije nikakav faktor 8-)? Ne mislim na veličinu cijelog muškarca, naravno.
I o dubini? Misli. I džepa. Buahahaha.
I genetika. Kad u muškarcu gledate oca svoje buduće djece probudi se nešto iskonsko koje traži lovca, zdravog i snažnog.
Ali će se krivo tumačiti ovaj post, ali moram ja malo...
Ja sam upravo takvog i izabrala i dobro sam napravila. Ne puno mlađega, ali malo da... Kao Isadora Wing u knjizi Kako spasiti vlastiti život, kad kaže "Kako li se prije nisam sjetila zaviriti među one ispod tridesete???" Ja sam se spasila. Nadam se da se i on.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ma, sve je to OK. I ovo što Betty kaže - samo svatko sebi drugačije tumači "lovca" - nekome je "duša zabave", nekome "programer u lovu na super kod". Ja sam htjela višega, ali bog te pita je li bi mi to bilo presudno ili nešto stoto u nekom event. pokušaju br. 2.
Vrijednosti da su nam iste mi je važno - mislim da ne bih podnijela pilenje sa bio-natur-zdravo, ili, svemoć vitamina C :mrgreen:, a da ne govorimo chemtrailsi ili neki konzervativizam :angel:. Smijali smo se tata i ja s poklonjenim i neraspakiranim kurkumama koje smo neovisno dobili od dobronamjernih ljudi :). I pokućarca bih teško podnijela... onda bi solirali udvoje, zapravo.
niko se ne udaje/zeni s figom u djepu da ce se jednog dana razvest. mislim da je sasvim normalno da razmisljamo ovako dok smo u braku. medjutim, ako se stvari preokrenu, najcesce ljudi okrenu misljenje. kako je rekla magriz, svako treba partnera. ja bi se slozila s tim.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
... i nitko se ne rastaje s idejom "e sad idem iz ovih stopa naći nekog novog". :-P Osim onih koji se rastaju jer su već prethodno nekog našli.
Rekla bih da prevladava ideja "želim samo svoj mir".