Ne radi nista. Sjedi. Ruča. Pije kavu. Ponekad treba odnijet nešto na tavan ili tako neku sitnicu. Ide da ih vidi. Jer oni inače zovu svaki dan nekoliko puta. Čak ga i na poslu zovu. Da se njih pita čitave bi dane proveli na telefonu.
Printable View
pa ako stvarno ništ ne radi onda prorjedite, morate i tvojima otići, ili klinac ima rođendan u društvu, pa kupanje......
a njegovi starci ga ne zovu?
As in, malo san maka :mrgreen:
A unuku je sve to sasvim normalno. A ni unukova žena nije potpuno sagledala konsenvence dok je bilo vreme. Huh.
Ako ste iz Zagreba i dijete ide u vrtić, uskoro ćete svaki vikend imati dječji rođendan u igraonici :mrgreen:.
Ta maka je zbilja ono... mislim i moja je sveki takva, zove MM-a između 5 i 65 puta na dan... ako zaboravi mobitel, kad se vrati ima 14 propuštenih poziva od nje... ajde, da budem iskrena nekad prođe i 24 sata da ne nazove :mrgreen:. Al blizu smo, pa ovaj moj kad ju ne može smiriti preko telefona ode tamo... nekad na 27 sekundi, nekad na 27 minuta, nekad na 3 sata... ovisi o potrebama - psihičkim potrebama. Rijetko joj nešto fizički pomaze. Uglavnom, realno ovu moju djeca ni ne zanimaju. I kad ih vidi zanimaju je oko 7 i pol minuta, nakon toga su joj naporni. Nju zanima da ima kontrolu da netko skače na njezine izmišljotine.
Ivana... samo ti njemu lijepo reci da si se dogovorila za vikend s frendicama i djecom negdje nešto... i tako, svaki vikend nešto. I onda mu lijepo i reci da nećeš vise ići.
Zašto ne bi išla,ali ne mora to bit svaki vikend
Jednom dva put mjesečno sasvim ok
2x mjesečno kod takve vještice? I 2x godišnje je previše. Pardon maj frenč.
Ivana, prema mojem iskustvu, to se neće smanjivati... jednom sam (prije 8 godina) proplakala cijeli jedan roštilj... prvo dijete je bilo staro 3-4 mjeseca i moja šira obitelj (starci, buraz i šogorica, tete, sestrične...) su organizirali roštilj na Jarunu da se družimo. Zvali smo i sveki, ali ona je čangrizavi stari babac i ne znaš nikad hoće li ju uvrijediti što ju zoveš ili što ju ne zoveš... neće ona. Ok. Prije nego krenemo 20 km na drugi kraj grada, MM ode nakratko do nje da riješi koju mušicu. Čim smo stigli i zamirišali ćevapi, eto nje sjela na mobitel... frka, panika, sto zivotnih problema... moj se vratio. On propustio roštilj, ja proplakala roštilj... 8 godina kasnije nit bi trepnula, nit bi suzu pustila... on, ovisno o procjeni, nekad odleti, nekad kaže “nismo u gradu” i ugasi mobitel. Ne možeš brate to... uostalom i ovo dijete od 8 godina to kuži i zna mu prigovoriti ako je nešto očekivao od tate s “opet ideš k njoj?!”. Ja se pravim blesava i fina, pa kao “ona mu je mama, tvoja baka, stara je, treba pomoć, brzo će se vratiti”, al mali mu bez pardona spusti “a kad ćeš mi napumpat gumu”.... pa se eto prioriteti mijenjaju.
Djeca rastu, doći će vam dječji rođendani, gdje su druženja s prijateljima? Ako krenu na neku aktivnost, treninzi preko vikenda, škola = lektira, učenje, zadaće, projekti... zaboravite babu na toj razini učestalosti.
Koliko sam se ja isplakala zbog te žene. Nikad neću zaboraviti kad je na našoj svadbi kad su došli po mene rekla "Nek izađe odmah van ili mi idemo doma". Moji su se malo htjeli igrat. Tako je bilo i dogovoreno. Al ne ona opet po svom. Nije nam dala ni da se ženimo u početku. Uporno je vikala mom mužu da se ne može sa mnom ženiti (jer je zbog mene joj počeo nekad odgovarat kad bi htjela ili tražila gluposti). Ti ljudi imaju ogromnu kuću koja im je doslovno muzej. Oni žive dolje u stanu a gore im zjapi prazno jer je natjerala unuku da se iseli jer je ona htjela sušilicu, a oni ne daju da se išta u kući mjenja. Nismo smjeli vjenčanu sliku na zid stavit. To je prvo skinula sa zida kad smo se odselili.
Makni se od toga najbolje sto znaš i umiješ. I ja sam puno plakala do jednom.
Osim toga, po opisu žena možda ima i neku dijagnozu. Predstavi to sebi tako, ona si ne može pomoći, ali ti to ne moraš trpiti, prekriži ju u svojoj svakodnevici. On ako hoće neka ide, ti ne ideš.
A gdje je u svemu tome njegova mama?
Ivana postivanje se stjece, a ne dobija jer je neko vezan uz nekog.
Koliko shvacam ti nemas vise ni malo postivanja prema takvoj osobi.
Nemoj se ni tjerati ici. Ja mogu cak i shvatiti tvog muza da on ima neki odnos, koji je meni neshvatljiv iz ovih postova. Ali to ne znaci da ga takvog moras imati i ti.
To sto neces ici, niti djecu voditi cesto nece promijenti nista u vasem odnosu. kad si se trudila nisi daleko stigla, pa cemu onda trositi i sebe i svoje vrijeme na osobu koja unosi samo nemir.
S muzem moras otvoreno razgovarati. Nabrojati mu sve sta te smeta. ali to moras napraviti u trenu kad si smirena, u trenu kad to nece izgledati kao neka tvoja reakcija na nesto.
Sretno.
Njegova mama je do prije 4 godine živjela sa njima. Ali kad smo se mi odlučili vjenčati odlučila je napokon i ona njima reći da se seli. Našla si je dečka i htjela je na stan s njim a oni su nju pitali, a šta će s djecom, zar će ih ostavit same. (Oboje su radili i imali su 22 i 24 godine.) Žena kad je išla prespavat kod dečka morala je tražit dozvolu. Ima 50 godina i morala je pitat za dozvolu.
Ona je s našim dečkićima super. Idu spavat kod nje i sve. Mali ju obožava. Rekla je da se maknemo od prabake što dalje možemo. Meni je doslovno došlo da se odselimo u Irsku zbog njih. Imala sam ponudu za posao i muž isto ali ipak mi je teško otići i ostaviti sve ostale iza sebe. Sad žalim što nismo.
Kad čitam ovo bude mi baš žao,jer nemam ništa pametno ni utješno za reći.Ja i dalje,nakon skoro 14 godina braka,vodim neke bitke ...i gubim...Nešto je došlo na svoje,a nešto neće nikada,mislim.A to nešto što neće i neće i ne ide nikako,me pojede.
Ljudi, koliko života vi imate? Koliko živaca, koliko zdravlja?
Ma nema te osobe kojoj bi pustila da mi truje djecu, truje odnos s mužem i uništava mi zdravlje.
Kakvo poštovanje, hodanje po jajima, žrtvovanje vlastitog vremena i SREĆE?
Život je jedan, nema teoretske šanse da bi ga živjela tako da svima samo klimam glavom i ništa ne govorim i budem nesretna.
Kakvi običaji, e to sad mora tako jer je tako uvijek bilo i nek nas baba truje dok ne umre?
Daj otvori oči i sagledaj situaciju iz realne, objektivne perspektive i prereži to.
Muž nek radi kako hoće, al tako mala djeca nemaju što radit kod manipulatorice koja ih truje svojim riječima i djelima.
Annie,problem je kad muž ne vidi isto što i ti.Kod njega nema problema,ali tu postoji i određena doza ljubavi,pa vjerovatno i ne može realno sagledati situaciju.
Oooo živaca treba i kad ih potrošiš.
Meni su uvijek bile misterija žene koje muževe okreću kako hoće:-).Kako?Cico-maco,sexom?Ja ovog svog pokušavala i pokušavala i nisam uspjela:-).
Neke veze ne možeš raskinuti.
Tvojega očito nešto drugo zanima
:lol:
Ma da!
Bila sam produžila onaj post,pa ga obrisala,reko da ne zachatavam temu:-),pa sam ostala neshvaćena.
Ne bih ni sada dužila,samo ću reći da moj ima specifičan odnos sa svojima.Ja vidim niz problema u tom odnosu,a on ne.I džaba razgovori,ma džaba sve.
Slažem se da je život jedan i da treba neke odnose presjeći ali nije to tako lako. Ako muž tu ne vidi problem, onda je u njegovim očima slika takva da se Ivana spušta na njezin nivo, da je i ona ista pa se zato i svađa i da ne dopušta djeci da viđaju prabaku koja je važna ikona njegovog života. Da oboje gledaju istim očima, problema ne bi ni bilo. Očito je odluka takva da treba birati između situacije da se riješi prabake i da bude u lošim odnosima s mužem i situacije da se za*ebava s prabakom i dalje ali da je s mužem sve okej.
Ja sam isto za to da se riješi prabake ali i u prvoj i u drugoj situaciji postoji velika šansa da se osjeća loše zbog ishoda. Zato kažem da nije lako, treba dobro izvagati.
A zašto se prabaka ne osjeća loše dok svima zagorčava život i manipulira? S takvima ne možeš na lijepo. Oni ne vide ništa osim sebe i nalaze si lak plijen s kojim će radit što požele.
Nemojte joj to dozvoliti.
da se osjeća loše ne bi to radila
Riri92 je dobro postavila stvari
samo što je teško doći do riješenja
Annie,pišeš u množini.Ali u ovom problemu je Ivana sama.Što se tiče njenog muža,problem ne postoji.O kako to dobro razumijem.Nadam se da će doći do rješenja kojim će obadvoje biti zadovoljni.A ako dođe,nek mi šapne tajnu :).
Kod mene ovo nije bilo ovako, ja sam u boljim odnosima s mužem i on sa mnom bila upravo kad sam se ja prestala za..bavati s njegovom mamom. I njemu je postalo lakše kad nije vise bio između dvije vatre... s njezine strane ona zvoca “zašto ja ovo ili ono”... s moje strane ja njemu zvocam sto mi je sve ova rekla... i “mir” je nastao kad smo nas dvije prekinule odnose. Sad zvoca samo njemu :mrgreen:.
Jučer npr. bio kod nje, i poslije toga išao odvesti auto da promijene gume. Ispraznio mu se mobitel. Ona ga zove doma na fiksni 10 min nakon sto je otišao od nje, jer mu je zaboravila reci nešto bezeveze i životno nevažno. Ja joj objašnjavam da nije došao. Kako, već je trebao doći, otišao je od nje prije 10 minuta! Nije išao ravno doma... uopće me ne sluša nego samo prekida. Pa kud je otišao?! Napokon dođem do riječi i kažem joj za gume. A ona će: ali kako mi nije ništa rekao da ide mijenjati gume?!
Eto... to se zove onak malo kontrolica :mrgreen:.
Ako se dobro sjećam između nas dvije je puklo kad mi je počela brojati sto ja radim s novcem (a ja sam valjda jedan od svjetskih najvećih nešopingholicara)... pa sam joj ja odgovorila da sto nju briga kako ja trošim novac koji sam ja zaradila...
Ja ne znam ima li šanse da Ivanin muž uvidi Ivanin problem i da joj samo kaže “u redu, razumijem da ne želiš više ići, ok, ići ću sam”... a po meni je to riješenje. Dok mu ne dosadi...
Problem rjesen. Ja ne idem nikuda. Djeca nikuda. On moze sam. Tocka. Durio se na mene do sinoc. Sad je valjda ok. Otkrit cu kroz iducih tjedan dana valjda kakvo je zapravo stanje.
Cisto sumnjam da ce ti to s djecom tako lako proc, al ajde..vrijeme ce pokazati
Drž se...
Inače, moja preporuka za čitanje je knjiga Susan Forward "Otrovni roditelji" u kojoj su lijepo opisani tipovi zlostavljanja. Batine nisu jedni način zlostavljanja, a verbalno zlostavljanje, pretjerana kontrola i manipuliranje životima djece i ostalih članova obitelji također pripada u tu grupu.