sveki van kontrole

Zrinka kod nas je sve isto . Sveki je od prvoga dana stalno nešto imala s mojim dojenjem (na početku je tvrdila da nemam mlijeka a kasnije da ju previše često dojim), a sada vidim da joj je ustvari ful krivo. Potpisujem sve što si napisala. Kada je dijete malo, ako nije baš nužno, nema se šta odvajati od majke danima i noćima.
Zdenka, ni ja nemam problema sa mojim roditeljima. Moja mama nema ispade ljubomore ni posesivnosti. I to nema veze s učestalošću s kojom vidi dijete već s njenom naravi, koja nije idealna ali na kraju uvijek poštuje naše izbore mada se možda i ne slaže s njima. U tome je poanta.
Kod nas svaki put kada sretnem obitelj MM moram iznova objašnjavati neke stvari. Sveki jednostavno prebriše ono što smo joj rekla prije toga i forsira svoje. I to mi ide na živce, jer preduvjet svake uspješne komunikacije je da slušaš šta ti druga strana govori! A ne da odmahuješ rukom u stilu "ma šta govoriš, znam ja!". Vjerujem da ni ti Zdenka nisi davala svoje dijete na nekoliko dana svojoj sveki dok je bilo ful malo.

Citiraj:

---

bapsi prvotno napisa

Činjenica je da moja sveki sklona testiranju tuđih granica izdržljivosti, voli provocirati i vidjeti kako ćeš reagirati. Znala sam ja i oštrije reagirati pa bi onda ona malo ostala zatečena i kao digla nos (pa bi poslije bilo od svog MM "pa nemoj biti takva s njom").

....
nemoj misliti da ja ne razumijem da sveki želi vidjeti svoju unučicu da želi izgraditi određeni odnos sa njom, ali ne pod cijenu da mene vrijeđa i podcjenjuje i da me ne uvažava kao majku. Neću ti ni reći da sam ju bezbroj puta pozvala k sebi (s obzirom da sam ja doma a ona u penziji) da vidi unuku i da provedemo dan zajedno (što bi mi moram priznati i pomoglo jer bi uspjela nešto napraviti po kući) ali ona nije nikada došla sama (odnosno došla je dvaput u godinu dana kada je i MM bio doma) odnosno došla je u pratnji cjelokupne njene obitelji (i to redovito kada je njoj pasalo). Uvijek su neki izgovori tipa toplo je, hladno je, nemam novca za bus (iako smo ponudili platiti joj kartu)...itd iako su autobusne linije između naših gradova svakodnevne i dosta česte. Tako da smatram da je ljubav prema unuci toliko velika da bi ju češće došla vidjeti pa makar trebalo sjesti na bus. Evo i u subotu sam ju ponovno pozvala a ona opet počne "pa ne znam kako će se moji snaći doma bez mene..." itd. , kao da ne želi ostati sama sa mnom. Shvaćam da ona želi dijete na domaćem terenu da bi ju mogla malo pokazivati okolo, ali mi to cijelo njeno ponašanje baš i nije dosljedno.

---

Citiraj:

---

bapsi prvotno napisa

. Posebno me pogađa doza zloće u njenom tonu jer smatram da to nisam ničime zaslužila. Prije djeteta ta ista priča je bila s MM (kao što mi je jednom rekla "uzela si mi najvrijednije šta sam imala u životu") a sada se sve to ponavlja s mojom bebom i ne znam kuda vodi.

---

nakon ovog a o jos procitanih bisera mislim da bi ja poludila sa tvojom sveki (pogotovo sto mi i moja ide na jetru a blazi je slucaj)... koliko god probala biti tolerantna upravo razmisljajuci o njezinim motivima i razlozima nakon ovakvih ispada - ja bi poludila... to je cisto manipuliranje... da ne velim bolesno (pogotovo ona fora sa laznim saljenjem - to je grozno i vidi se da je dobro izdresirala tm-a)... nemoj dozvoliti da vam zagorca brak... otrovan je tor oditelj,koliko mogu skuziti (imas topic o otrovnim roditeljima tu negdje na forumu)...

no, bas zato je dobro ostati hladne glave i ne dozvoliti da te uvuce u svoju igru jer ce sigurno pobijediti sa godinama iskustva u takvom ponasanju prema drugima... meni se ovo cini super recenica za takvesituacije:

Citiraj:

---

MajaMajica prvotno napisa

vidit ćeš je ionako svake prijestupne, a kad te iznervira kao u subotu samo kaži:"Bože, Vi stvarno znate svašta bubnuti i ostati živi!". I prošetaj..bez vike, svađe, bespotrebnih rasprava..
good luck :love:

---

par 'kratkih' u tom stilu...
i dalje guraj po svom sto se bebe tice... ma kakvo spavanje kod nje i pustanje da place za tobom??!! zasto? grrrr!
sa njom tako a sa muzem strpljivo i njezno...o nje toga vrijedan a ona ocito nije...

kad smo živjeli udaljeni od sveki pet minuta, a Sofke se tek rodila, ona se toliko preuzbudila oko svega da nam je upadala u stan svakih pola sata (kak je uhvatila vremena u ordinaciji gdje radi) uz pregršt uvijek novih i neobičnih savjeta što je mene IZUZETNO počelo živcirati pa sam to rekla MM-ipak je red da on s njom razgovara- tak ju je doveo u red da je prvo slala SMS da pita jel uopće smije doći.
Sad smo 300 km udaljeni pa me ne živcira..kad dodje na vikend izludi me sa savjetima, ali opet ode pa me baš briga..inače je doktorica, ali budući da na sve upite unosi totalnu paniku i pretjeruje, više je ništa ni ne pitam..tak je bolje..ipak, da živim s njom možda bi je vremenom i udavila...nije problem ako je neko OK kao osoba i još k tome živi 300 km od tebe i ne zove MM svaki dan šest puta na telefon..onda su i menadžerske tehnike samodiscipline i komunikacije primjenjive..

Citiraj:

---

kao što mi je jednom rekla "uzela si mi najvrijednije šta sam imala u životu")

---

Ova rečenica jaaako puno govori o njoj :/

To mi je grozno kad se majke tako posesivno vežu za djecu da misle da će zauvijek biti s njima i opće ih ne puste da žive svoj život jer im je nazamislivo da bi im moglo biti dobro i bez mamice, a ako vide da je stvarno tako, umjesto da budu sretne - one se dure...uh...sebičnih li stvorova :x

Ja bih samo molila da se ne ide u generalnu analizu svekrva (na podforum ste "odgoj" ;) ), nego da se drzite teme, a to je odnos svekrve prema djetetu i problem koji mama ima s tim - i kako to rijesiti, tj. poboljsati situaciju.

Fala :)

Citiraj:

---

bapsi prvotno napisa

Vjerujem da ni ti Zdenka nisi davala svoje dijete na nekoliko dana svojoj sveki dok je bilo ful malo.

---

Istina je, nisam. Slažem se da roditelji moraju procijeniti kada je vrijeme za to. Kod nas su bile specifične okolnosti, jer je moj sin posvojen kad je imao godinu dana, pa je bilo potrebno prije svega da se zbliži sa mnom i s tatom. Nisam ga nikome ostavljala dok nije navršio dvije godine. Moja mama ga je znala čuvati po nekoliko sati, ali kod nas. Nakon druge godine sam ga počela davati mojim roditeljima na dva dana (jedna noć) i to ne uvijek iz prijeke potrebe nego zato da bude malo s njima. On je to i želio. Nakon 4. godine znao je otići s njima u vikendicu na 3-4 dana. Nikad ga nitko nije čuvao osim vrtića i mojih roditelja. Svekrva se nije nikada ni ponudila. Dolazila ga je viđati, ali nikada nije htjela preuzeti odgovornost i pričuvati ga sama, bez mene. To je, recimo, druga strana medalje u odnosu na ono što vi pričate. Ja bih bila sretna da mi ga je htjela povremeno pričuvati.

da ne idemo van teme

što kažete na ovo:
(to sad govore mojoj Luci, sreća božja ona ih još ne razumije, ali to su govorili i drugom unuku kad je imao 10 god)

zlato bakino i tako to sve lijepo
kad onda baka i dida sami žive, nemaju s kim pričat, kad ćeš doći živit s bakom, možeš ići u bakinu školu,

a onda su još tom drugom unuku rekli dida bolestan (nije bolestan), umrit će , nema se ko brinut o njemu, ti živiš daleko...
mali se rasplaka, jedva sam ga uspila smirit

a i mene najviše krivi što smo otišli u st (oni su u zadru)
i lipo mi je jednom rekla : ko je njoj kriv što nije sinove odgojila da žive s njom, nego slušaju žene!!
E pa šta ću joj ja ako ona misli da joj je sin slabić koji nema svoju volju, zapravo joj je teško sagledat istinu i shvatit da sin nije htjeo živit s njima.

ali mi uspješno nabija osjećaj krivnje, ali i sinu pa mu je jednom rekla: a tko će se o njoj brinut ako se šlagira!!!!!!!!!!!!!!

Ponovit cu se:

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

Ja bih samo molila da se ne ide u generalnu analizu svekrva (na podforum ste "odgoj" ;) ), nego da se drzite teme, a to je odnos svekrve prema djetetu i problem koji mama ima s tim - i kako to rijesiti, tj. poboljsati situaciju.

---

oprosti
krenula sam dobro ali sam se zanijela, malo mi lakše kad sam to podijelila s vama jer ne želim o tome s nikim drugim pričat
oprosti, neću više

Nesvjesno sam i ja usmjerila temu u pogrešnom pravcu, ali kako zrinka kaže imala sam potrebu podijeliti to s nekim koji je u sličnoj situaciji. Smatrala sam da je bilo bitno da kažem nešto o karakteru svoje sveki kako bi shvatili moje reakcije na njeno ponašanje, jer čovjek počne ponekad sumnjati u sebe i svoju percepciju nekih odnosa.
Mislim da je bit cijele ove diskusije u shvaćanju koja je uloga majke a koja bake/svekrve. Majka (zajedno s ocem) je ta koje bi trebala odlučivati o stvarima koje se tiču odgoja djeteta, osim ako time očito ne ugrožava život ili zdravlje djeteta, jer majka u konačnici mora snositi i odgovornost takvih odluka. Bake su tu da pruže prije svega podršku i ako zatreba pomoć roditeljima i da izgrade jedan bliski ali odgovornošću neopterećen odnos sa djetetom, a ne da pokušavaju zamjeniti majku, nametajući svoj stil odgoja djece.
Za kraj jedno pitanje; kada smatrate da je dijete zrelo da bude odvojeno od roditelja nekoliko dana? Da li ta odluka ovisi o dobi djeteta ili o osobi kojoj ćete dijete povjeriti na čuvanje?

bapsi po stoti put ću otprilike citirati lutonjicu-njena mi se rečenica usjekla u pamćenje :love:-"Zara će spavati kod djeda i bake kada bude mogla sama izraziti želju da želi i kada bude mogla na telefon reći da dođemo po nju."

To bi bilo najidealnije vrijeme, a ti odluči sama. ;)

Hvala na super savjetu. Apsolutno se slažem s tim stavom!

ova gore rečenica se odnosila na boravak više dana bez roditelja, npr. odlazak na more s bakom i dedom. ;)

zara je do sada nekoliko puta prespavala jednu noć kod baka.
zimus je bila 3 dana na skijanju s bakom, dedom I TATOM.

ovih dana sam ju pitala da li bi željela na more samo s bakom i dedom, bez nas.
odgovorila je onako nevoljko: "paaaaa može".
onda sam joj objasnila da ju samo pitam da li želi, a ako ne želi, da ne mora nikud bez nas.
i onda je sva sretna rekla: "onda ne bih išla"

tako da ovo ljeto još ne ide sama s bakama i dedama (a oni će poluditi, očekivali su da ću je već i prošle godine pustiti, a za ovu su sigurni :roll: )

Tako i ja razmišljam. Može ići gdje god želi onda kad će sam moći na telefon reći "Mama i tata, dođite po mene", pa makar i u 3 ujutro.

Nisam protiv ostavljanja djece kod bake/djeda i sl., ali samo kad postanu sposobni verbalizirati svoje želje i osjećaje. Ne želim razmišljati je li moj (npr.) jednogodišnjak plakao po noći kod bake zato što je ružno sanjao ili zato što treba svoju mamu ili tatu.

Taj mi je stav super, ali znam da će u našem slučaju naići na veliko negodovanje kod moje svekrve, odnosno uvjeravanje da sam preposesivna prema svom djetetu! Međutim odlučila sam ustrajati u svome (nadam se i uz podršku MM) bez obzira na forsiranja od roditelja MM-a.

mene moja također non stop podbada otkad sam rodila, i onda čeka moju reakciju. ja se pokušavam suzdržati koliko mogu da joj ne dam zadovoljštinu ali nekad joj i odbrusim!
imam osjećaj da je ljubomorna!
dolazi nam kasno navečer i rano ujutro iako zna da spavamo!
otkad sam rodila komentari tipa pokrij dijete po noći da ti se ne smrzne! pazi da ti ne ispadne! a da ne pričam kakav mi je šou napravila oko autosjedalice po izlasku iz bolnice, ubijedila je mm da dijete mora bit na ravnom a mi imamo sat vremena vožnje do kuće! skoro se ja i mm posvađali na izlasku!
stalno mi daje savjete o dojenju a nije dojila ni mjesec dana! jednom prigodom kad je mm uhvatila kičma komentirala je "još i da tebe uhvati kičma pa ću ja nosati svog maloga cijeli dan!":-x
da ne govorim da uopće nema osjećaj kad je malome dosta, ili se pravi da ne kuži. mali cvili a ona misli da joj priča, još sam joj i pokušala pomoć da ga skuži i upozna, ali valjda je preponosna. e i čim ga vidi klasika "jesu te tukli, šta su ti radili"
što je najjače kupi mi i poklon kad negdje ide i kao dobre smo si , ali osjećam toliku negativnu energiju od nje (bez obzira na hormone!) sigurna sam da glumi jer možda misli da joj neću dati maloga iako mi to nije na pameti i poštujem da mu je baka!
moju mamu je također podbadala i prkosila joj jer živi daleko i ne može vidjeti unuka koliko i ona, ova skoro oplakala!:roll:
strašno je isfrustrirana i samo čeka gdje će se istresti.
da napomenem da nije skinula cijenu s nijednog poklona koji je kupila malome, čak je jednom napomenula na koliko rata otplaćuje poklon!
mislim što to znači, kakav je to običaj, zar bi ja svaki put trebala pročitati cijenu i hvaliti je kako je velikodušna??
jednom prilikom sam rekla i mm da prati malo njene komentare jer mi je dosta i vrijeđa me kao mamu ali mislim da on to baš ne kuži.
uglavnom muka mi je!
imamo loš i neiskren odnos od kojeg me nekad boli želudac, trudim de razumiti je ali ona uvijek use::re motku na kraju..
napominjem da je poštujem kako baku svog djeteta ali nije mi ugodno kad me non stop podbada preko maloga pa je nekad, možda i nesvjesno, izbjegavam..ili ako joj dam maloga maknem se jer znam da će me provocirati svojim komentarima..
:roll:

anasti, to bi TM trebao rješavati, pogotovo ako živite u zajedničkom kućanstvu.

draga anasti, mozda cu zvucati okrutno, ali takve stvari se moraju rezati u korijenu. i to mora tm s tobom.
super je sto naglasavas kako ju postujes kao baku i to je jako lijepo od tebe (inace vjerovatno ne bi niti trpila njena s...), ali vise ponavljaj sebi kako se postujes kao majku svoga djeteta jer od te majke dijete uci imitirajuci.
po tvom postu mi se cini da si pomirljiva osoba, koja proguta dosta toga za "mir u kući", ali uvjeravam te da takav mir ne postoji. takvi ljudi testiraju granice svakodneno ih pomičući, zato kazem da treba rezati u startu.:shykiss:

Ova tema je bas "vrela"... Na njoj nikad ne bih dijelila savjete, jer toliko smo razliciti, s toliko razlicitim okolnostima da mislim da je nemoguce dati onaj pravi kad je uvid u okolnosti kroz nekoliko postova tek...

Evo, ja licno ne mogu sebi doci da stvarno ima osoba koji prave rezove, "postavljaju druge na svoje mjesto" isl zbog izjava koje im ne pasu, stavova koji im se ne svidjaju, provokativnih izjava isl. I jos ako se radi o blizoj familiji... Vjerujem da oni opet ne mogu shvatiti ove koji sve to odsute radi mira u kuci tj. porodici...

Sto se tice konkretne teme... I moja sveki je puna savjeta, trenutno o jelu jer tvrdi da je mali neuhranjen. Od kada ujutro otvorimo oci ona kao malog pita je li gladan, sta ce jesti (naravno pita mene, kad joj on ne moze odgovoriti). Ja okrenem na salu, kazem da je bas jeo siku ili kazem sta mu planiram kuhati ili presutim. Ona mu skuha preslano, ja ulijem decilitar mlijeka i razblazim ili mu dam nesto drugo, a njeno ostavim "za veceru" (pa ja pojedem)... Ona stalno prica da bi se on udebljao da mu ona da sto ona misli da treba... Ja se samo nasmijem i upitam zar on ne jede sve... I tako... Nikad nikakvih tenzija, nikad svadje ne daj Boze, super se slazemo. Ja jednostavno nista od tih izjava ne dozivljavam...

Da napomenem, dakle, nas odnos nije obojen predrasudama o odnosu snaha-svekrva. Mama mi je ista, dobije iste odgovore... Imam prijateljice koje na svaku mozda i bezazlenu recenicu ili situaciju natovare odmah taj konetkst da je to rekla sveki i odjednom usputna izjava ima veeliku tezinu pa se mora posvadjat...

mamu i sveki tretiram isto. razlike: mama me posluša kad mi nešto zasmeta, da savjet kad ja to zatražim, poštuje to što ću neke stvari oko djeteta raditi totalno drugačije nego što bi ona radila.. sve bez problema.
da se razumijemo ne dijeli meni sveki savjete agresivno baš svaki put, ali mislim da ako mi ih ipak dijeli trebali bi doći iz pouzdanih izvora a ne od baba koje su rodile prije 50 godina, i da se onda još prepiremo oko nekih smiješnih izjava.. zašto ne pita pedijatra ili pročita kakvu knigu ako mi već želi pomoći.. mislim da je to nepošteno.

Citiraj:

---

alef prvotno napisa

Da napomenem, dakle, nas odnos nije obojen predrasudama o odnosu snaha-svekrva. Mama mi je ista, dobije iste odgovore... Imam prijateljice koje na svaku mozda i bezazlenu recenicu ili situaciju natovare odmah taj konetkst da je to rekla sveki i odjednom usputna izjava ima veeliku tezinu pa se mora posvadjat...

---

slažem se i baš zato se trudim ignorirati jer nekad pomislim da si možda umišljam ili pretjerujem, ali onda me krene još više prxxti u zdrav mozak dok ne dobije reakciju :cupakosu:

Citiraj:

---

anasti prvotno napisa

a ne od baba koje su rodile prije 50 godina,

---

Zar ti muž ima 50 godina? Ako nije jasno moje pitanje da objasnim: ako je gospođa svekrva ( baba u tvom postu) rodila prije 50 godina, a mama je tvoga muža...

I ti imaš sina, zar ne? Pa pokušaj zamisliti sebe na svekrvinom mjestu za 2-3 desetljeća sa nevjestom poput tebe.
O, da i ja imam dva sina.
O zloći moje svekrve neću, ali uspjela sam izdržati da se ne svađamo. Nije bilo lako, uf. Sve u rukavicama. Zašto? Jer ne volim sukobe. Jer je ona mama moga muža, kakva bila da bila. Jer znam kako se voli svoje dijete. Bilo ono malo ili veliko.

Mislim se bi li uopće pisala na ovoj temi, moja nije van kontrole nego...štajaznam, van svega. Nedugo nakon vjenčanja mi je rekla 'ja sam s njim gotova, odradila sam svoje' - misleći na MM - ničim izazvana, iz neba pa u rebra. Rijetko zovu, rijetko dolaze unatoč pozivima, a ono malo vremena što provedu s klincima je povuci-potegni. Kao da nemaju ni energije ni volje za njih. I sve im to prolazi pod parolom 'ne želimo se miješati'.

E sad, meni iskreno rečeno ovakva situacija odgovara, ali blesav mi je put kojim kreće odnos djece s njima. Pa ih svako toliko isporučimo na adresu, naravno ne same -jer baba i dida moraju kuhati ručak pa se ne stignu igrati ni izaći vani s unucima.
Možda bi ih i ostavila na spavanju, ali ne žele. MM je u više navrata pričao s njima (ja se tu ne miješam, reagiram samo na ono prema meni), svaki put su ga riješili na način 'da, da, u pravu si' i opet po starom.
Ma kad bolje razmislim, još su i dobri prema unucima kakvi su bili prema djeci (barem po pričanjima MM).

Moje obje babe su maltretirale moju mamu. Ona nije potkopavala nas odnos s njima. Babe su to same odradile.
S vremenom se sve izkristalizira pa se ne moras previse uzrujavati kako ce baba svojim glupostima utjecati na djete.

Mene bi jedinobrinulo kako ce sve te gluposti utjecati na mene. Nju ne mozes promijeniti. Mijenjaj sebe.

Citiraj:

---

MarijaP prvotno napisa

Nju ne mozes promijeniti. Mijenjaj sebe.

---

Upravo ovo sam kao savet dobila još davno od strica: Ako sa nekim imaš problem sama si za to kriva.
Ovako to malo grubo zvuči, ali kada pogledaš i jeste tako. Zašto te nervira sveki? Zato što ne možeš da je ignorišeš. Znači problem je u tebi i trebalo bi da radiš na sebi ako želiš normalan odnos.

Ne znam kako neki misle da se tu treba rezati u korenu. Uvek se zamislim kako bih se ja jednog dana osećala da me se moje dete odrekne.

I moja svekrva ima ružne provokacije i uvrede od prvog dana. Mojoj mami je rekla da ona nije prava baka jer ne nosi isto prezime kao unuka. Bilo je i ozbiljnijih sukoba, ali to što su mi ona i zaova radile i na koji način su pokušavale da mi unište brak jer su se osećale da gube sina/brata ne mogu ovde pisati. Sve smo to prevazišli i ne mogu reći da imamo super odnos, ali živimo u istoj kući, one su majka i sestra MM-a, baka i tetka mom detetu i poštujem ih zbog toga. Bilo je teško, i još uvek zna da me zaboli neki komentar i postupak, ali prećutim ili ako sam dobre volje prebacim na šalu.

ja sam svoju srezala u korjenu...i jesam kučka,briga me....
krenulo je s prvom trudnoćom, svašta nešto, da ne nabrajam, ispisala bi tri stranice, samo ću reći da ove vaše su još i pristojne i milog jezika šta je ona meni radila....
i moj mm je isto reagirao tako, "ma ona to nije mislila" blabla, jer je uvijek radila sra*a kad on nije doma...
ja sam rodila, pala u tešku depresiju radi njezinog ponašanja, i nakon nekoliko mjeseci (skoro godinu) odlučila tome stati na kraj, jer mi je bilo dosta gutanja radi "mira u kući"...čijeg mira???? mojeg??? mm-ovog??? jedini ko je bio miran je bila ona...

lijepo sam postavila kameru dok nas nije bilo doma, snimila sve, pokazala mm-u i od onda je na mojoj strani...
više ne dolaze k nama,-imaju zabranu pristupa- pozdravljamo se s dobar dan i to je sve.čestitamo si blagdane i fajrunt.
mali je bio jednom s njom na čuvanju (dok smo mi išli na općinu ga prijaviti) i tad ga je doslovce skoro ugušila. srećom,došli smo na vrijeme.

moj savjet je,ako neide,ako te bilo tko guši, sreži to, makni to od sebe, jer će tvoji živci stradati. otkako sam se počela rješavati negativnih ljudi oko sebe, puno ljepše i lakše mi je u životu.
moja mama je isto "gutala radi mira u kući".... nema je više....ne kažem da je od toga umrla, al bome,svo to živciranje joj sigurno nije pridonijelo bolesti.... moja baka isto tako...eno je, teška alkoholičarka sad pod stare dane....
ja sam odlučila krenuuti drugim putem,ne obazirat se na tuđe komentare i baš mi je lijepo u životu :mrgreen:

Pod mijenjaj sebe nisam mislila dozvoli da te maltra, vec nadji neko rjesenje. Ako je situacija zavrijedila rezanje u korijenu, rezi.

I ne kuzim zasto se majke sinova uvijek nadju prozvane. Imam ih i ja komada 2 i nikad se ne osjetim ugrozenom na ovakvim temama.
Ne ocekujem da mi se drze za suknju, dapace.

lipo rodite blizance pa nece biti posesivnih pretenzija ;)

Ili troje s malom razlikom. Svi posesivci se razbjezali :lool:

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Zar ti muž ima 50 godina? Ako nije jasno moje pitanje da objasnim: ako je gospođa svekrva ( baba u tvom postu) rodila prije 50 godina, a mama je tvoga muža...

I ti imaš sina, zar ne? Pa pokušaj zamisliti sebe na svekrvinom mjestu za 2-3 desetljeća sa nevjestom poput tebe.
O, da i ja imam dva sina.
O zloći moje svekrve neću, ali uspjela sam izdržati da se ne svađamo. Nije bilo lako, uf. Sve u rukavicama. Zašto? Jer ne volim sukobe. Jer je ona mama moga muža, kakva bila da bila. Jer znam kako se voli svoje dijete. Bilo ono malo ili veliko.

---

ma ne:lol: nije ona baba, već prima savjete od baba koje su rodile prije 50 god pa ih proslijeđuje meni.:-)
i misim da sam dobra nevjesta, a nju nisam smatrala zlom svekrvom dok nisam ostala trudna, ne smatram ju ni sad ali mislim da bi se trebala se trbala suzdržati jer sam i ja žena njenog sina i mama njenog unuka!
ona je ta koja potkopava naš odnos. frendice ne moramo biti, poštovanje se podrazumijeva!
i vjeruj mi da je razumijem do nekih granica.
i ako ćemo već tako, puno puta sam spriječila mm da se posvađa s njom zbog nekih njihovih razmirica i doslovno podsjećala ga da mu je to mater. jer ne bih htjela to od svog djeteta.
i mislim da je sramota da ja u svojim godinama razumijem odnos mama-sin i diranje u majčinstvo, a ona ne. točka!
hvala na savjetima, odlučila sam i dalje potpuno ignorirati njene komentare ili pristojno je "prizemljiti" pa ćemo vidjeti kako će ići i koliko..

:lol: razmislit ću o ovome!:idea:

po mom misljenju to se kao sto su cure rekle reze u korijenu ...ili se doticna mnozi sa nulom ( jako zavidim osobama koje su isparksale tu vjestinu korisna je ne samo u "borbi" protiv napadne sveki vec i sire :D )

Patim od kronicnog krepatitisa pa cesto uopce ne kontam sta mi netko pokusava reci.
Skuzim da su me vrijedjali ili "spustali" tri dana kasnije. Do tad mi se ego oporavi, nadjem snage za oprost i okretanje drugog obraza. :lool:

i kod mene zna biti slično:-) dok se ne nakupi! pa je bolje reagirati odmah ili nikad;-)

mi smo tek poceli biti muz i zena kad smo se makli od njegovih :-),toliko teske i naporne ljude nisam u zivotu srela,ona je bila van svake kontrole a on je plesao kako ona svira,nikad nisu ni bili pravi roditelji mom muzu,uvijek im je doslovno isao na zivce jer je kao bio djete koje se dogodilo greskom :-o,svakakve sam izjave cula od nje o svom sinu i na svaku sam ostala :-o jer ne mogu da vjerujem da postoje takve majke,men je provocirala od prvog dana iako se prodavala kao najbolja do vjencanja a posle pakao,i srezali smo to u korijenu,otisli smo od njih i svega njihovog skroz,vec 4 godine niti zovu niti pitaju za sina a bome ni on za njih :-(,ja se ne mjesam vise i nemam razlog da ih postujem ni kao njegove roditelje,jer su mu to bili samo na papiru nikad djelima,ni kao babu i dedu kad dobijemo dijete jer su rekli muzu da ih ja i moje dijete ne zanimamo....i uvijek sam bila za to da je mir u kuci nikad ga i nigdje nisam remetila ali isto tako nedam na sebe i ne zelim zivot provesti u nervirnju i spoticanju,za to se dovoljno pobrinuo zivot pa mi ne treba jos dodatno neko pravit pometnju...nas sadasnji mir ne bi mjenjala za sve njene kuce i vikendice i super mi je 8-)

Citiraj:

---

cikla prvotno napisa

Znači problem je u tebi i trebalo bi da radiš na sebi ako želiš normalan odnos.
Ne znam kako neki misle da se tu treba rezati u korenu. Uvek se zamislim kako bih se ja jednog dana osećala da me se moje dete odrekne.

---

problem je u meni?? ja trebam raditi na sebi? znači tu je riješenje!:klap:
baš sam glupa, a ja mislila da na odnosu trebaju poraditi obje osobe:facepalm:
ako ti ne zamjeraš svojoj sveki i zaovi super za tebe, meni ipak smeta kad me provocira, i da, trudim se što više ignorirati ali nekad ni to ne pomaže niti je zdravo uvijek šutjeti! a primjetila sam da nekog pomaka na bolje ima tek kad kažem što mislim, bar na neko vrijeme:-)
i nikada, ni u kom scenariju ne bih tražila mm da se odrekne svoje mame, nisam nerazumna i nemam ništa od toga!:love:

Ne, oni imaju problem, ali ih ne možeš menjati pa se svodi na to da treba naći način kako da to ne utiče na tebe. Ne kažem da treba ćutati, gutati i gomilati nezadovoljstvo. Ali smatram da svađa izaziva novu svađu. Ludaka ima svuda, na ulici, na poslu, u prodavnici i domu zdravlja. Ako ću zbog svih njih gubiti živce gde ću biti za 10 godina? Vaspitana sam u duhu vere i mislim da je važno oprostiti. To ne znači da treba i zaboraviti. Nagledala sam se porodica koje su se raspale zato što se stalno ponavljao isti obrazac- roditelji koji ne pričaju sa svojom decom, a ova opet sa svojom.
Prema ljudima se ophodim prema svojoj savesti, a ne u zavisnosti od toga kako su zaslužili. I trudim se pronaći unutrašnji mir.

e s ovim se u potpunosti slažem!:)

evo nisam mogla a da ne prokomentiram :-)

ja sam godinu dana proživljavala pakao sa svekrom i svekrvom. počelo je otkad sam zatrudnjela, stalno sam bila pod povećalom, šta jedem, pijem, kod kojeg ginekologa idem, gdje idem, sve su komentirali, ali pakao je počeo kad sam rodila i počeli živjeti u njihovoj kući. to je bilo nepodnošljivo, jednostavno nisu imali granicu, ako je mali zakmečao evo njih, dojenje, kakanje pišanje, cijepljenje, oblačenje, u sve se uplitala, tako da sam ja , mogu to sad potvrditi i pala u neku postporođajnu depresiju RADI NJIH. Em radi hormona, em radi preokretau životu, ali u najvećoj mjeri jer su me oni doveli do ludila. Kad bih se požalila MM, on bi čak i otišao i razgovarati sa njima, ali sve je završavalo na tome da oni jednostavno ne kuže i da se on može samo sa njom posvađati i prestati pričati.
Mene nisu doživljavali, jednostavno ona bi digla nos kad bih joj se usprotivila, a ja labilna kakva sam, a i nisam odgajana da se svađam a naročito u tuđoj kući nisam smogla snage da se spakiram i idem od njih, već sam to trpila.
Možete misliti, mene je bilo sram vlastitim roditeljima to priznati.

Trajalo je to otprilike dok mali nije navršio dvije godine, onda smo se preselili u vlastiti stan i dali smo im do znjanja da jednostavno ne želimo da nam se upliću i da smo tu mi "gazde". Nekako su vremenom i oni "ohladili" ima još ponekad ispada, ali me to više ne dira, jednostavno "fu:: off"

Gledajući danas na tu situaciju, ne mogu reći da su oni loši ljudi, da je ona vještica, već jednostavno tada nismo bili dorasli novonastaloj situaciji ni oni ni mi.
Kad se dvoje vjenčaju i dobiju dijete treba ih pustiti na miru, da se prvo razbistre misli, srede uzburkani osjećaji, pa došlo je dijete !!! Sve je to za novopečene roditelje novo, naročito za majku.
Uglavnom, imam dva sina, JA ZNAM kakva NESMIJEM biti kao svekrva.
Dakle, dati do znanja da si tu kad te trebaju, da češ pomoći drage volje, ali kada oni to zatraže.