Printable View
Pa ako se dijete ne snalazi samo ili ima problema u savladavanju gradiva nesto je sporno u tome da roditelj sjedne uz dijete i pomogne mu?Citiraj:
sasa prvotno napisa
Pricamo o prvom, drugom razredu... moje misljenje je da je u ovom sustavu izuzetni štetno ne sjesti uz dijete ako ima neki problem izvrsavati zadatke koji se od njega ocekuju. Naravno da odredenim broju djece to nije potrebno. Super za njih i njihove roditelje. Da je otvaracici teme tako ne bi postojala ova tema.
Citiraj:
*armani prvotno napisa
zbog ovih napisanih stvari trebate otići psihologu, da vam pomogne da se iskobeljate iz tog vrtloga neuspješne komunikacije u kojoj se svi osjećaju loše, nevezano za konkretno ovo sa zadaćama
što se tiče zvrkanja, imala sam identičan problem kao i ti, ali ne mogu reći da sam nešto mudra iz njega izašla. Isto bih preporučila kao što su cure rekle: dodati neke aktivnosti da se smanji taj raspon vremena koji je na raspolaganju za napravit zadatak. Sjećam se moga, u stanju saaaatima pisati zadaću, uz sve moguće zvukove, lupkanja, črčkanja, glupiranja.. I onda na vrata pokuca njegov prijatelj i zove ga na igru. Ja kažem da će moći tek kad napiše zadaću. Gle čuda, za deset dana je dovršena (točno). Ne mogu sad više reći dokad je trajalo, ali znam da to sad više ne radi, odgađa početak, ali jednom kad počne uzme i napravi.
Uglavnom, probajte stavljat neki time limit za pisanje, tipa ako napišeš do toliko sati možeš gledati tv, ako ne napišeš do toliko sati ne možeš.
Gruba podjela bi bila da postoje slučajevi kad je
- dijete iz knjige, pa roditelj nema nikakvu potrebu sjediti i išta kontrolirati, osim ako se baš nešto iznimno i kratkotrajno ne poremeti
- dijete s kojekakvim teškoćama (od sitnih emocionalnih nezrelosti do kojekakvih stanja i poremećaja) pa roditelj u početku ili dulje mora biti prisutan i nadzirati
- dijete iz prethodnog stavka, ali roditelj misli da škola nije roditeljski posao pa kola u nekom času nužno krenu nizbrdo, a onda bude kasno za intervenciju.
Sasa se referirala na Betin post kako je uz djecu u nižim razredima potrebno sjediti dok pišu zadaću.Dakle, uz svu djecu. Znam hrpu roditelja koji su tako sjedili od prvog osnovne pa se to produžilo i na fakultetu:oCitiraj:
sirius prvotno napisa
Naravno da ako postoji problem,da treba pomoći djetetu.
Poanta u ovim podjelama djece na zahtjevnu i nezahtjevnu je da podrazumijevaju nekog univerzalnog roditelja. Jedan dio odnosa prema skoli i obavezama dolazi iz odosa roditelja prema djetetu, roditelja prema skoli, generalnih stavova u obitelji itd.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Tvoja djeca su isla u boravak ili su ostajala doma sama od prvog razreda i morala su sama organizirati vrijeme i posao? Pitam, jer pretpostavljam da su Betina djeca bila u smjenskoj nastavi.Citiraj:
pepi prvotno napisa
Da, naglasak je bio na SVU djecu. Pa zato valjda i teba MO dobiti plaću, jer sjedi uz djecu dok pišu zadaću
Naravno, Saša, i taj faktor treba uzeti u obzir, ima roditelja koji nadziru stalno bez ikakve potrebe. Samo, treba uzeti u obzir i faktor nepostojane kvalitete nastavnika pa ako si kao roditelj potpuno isključen iz školovanja i u srednjoj shvatiš da je OŠ nastavnik hrvatskog i matematike bio slab, dijete ti se lako nađe u nebranom grožđu itd.
Jedan dio, ali nikako jedini dio.Citiraj:
sasa prvotno napisa
Nadam se da ne jedna moja. :mrgreen:Citiraj:
*armani prvotno napisa
Kao odgovor na tvoje pitanje, da, trebate psihologa.
I to radi toga što ti od njega lošije biti ne može.
Može biti ili isto (što neće) ili bolje.
Možda je moja ili od Mitovski :lol:.
U boravak, prve dvije godine.A nadalje, u smjenskoj nastavi.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Betin post shvaćam; trebali-ne trebali pomoć, sjedi uz njih.
Nije ni od jedne od vas.
U više navrata sam našla da uz pohvale ne samo djeca nego i odrasli više ne žele obavljati neki zadatak. Ima objašnjenje, ali se ne sjećam.
Također, u tekstovima o predškolarcima i obavljanju zadataka poput pospremanja igrački sam čitala da dijete mora stvorit veze u mozgu da samovoljno odradi što treba, a jedna od uputa je da roditelj krene s njim pospremati i onda to obave zajedno. Mislim da isto vrijedi i kod pisanja zadaća. Taj prvi korak da se stvari pokrenu, pa onda dijete nastavi. Ne treba ponavljati i deset puta podsjećati na zadatak jer se onda sve razvodni i vrti se krug ajmo reći inercije, ne znam kako bih to nazvala.
Ništa od tog što dijete radi ne treba gledati na kao "ah, ono mene zaje*ava". Sve ima svoje zašto i zato u načinu rada mozga. Čitala sam nešto na temu previsokog dopamina kad je riječ o stimulima koje dobivamo iz ekrana, zbog čega mnogi pate od prokrastinacije. Za to bi baš trebao stručnjak da objasni što i kako raditi na sebi. Možda je dijete nadareno, ali ako idem nekim slijedom vjerovatnoće prije mi se čini da ima jednostavno loše radne navike iz tko zna kojih razloga.
Ako je dijete doista nadareno, a takvih je prema bellovoj krivulji jako malo, valjda jedno na tisuću ili deset tisuća, onda kao roditelji trebate uputu kako s djetetom, a nažalost, naše školstvo je osmišljeno da zatre svaku genijalnost jer ne trpi da djeca rade prečace. Umjesto da pohvali dijete za papir zalijepljen u bilježnicu ili da bar objasni zašto su repetitivni dosadni zadatci bitni, tipa fina motorika i ispravno pisanje, nastavnik u oš će najčešće dijete kazniti lošom ocjenom tako da ono vaše početno da se obratite učiteljici da bude stroža prema njoj je big no no. Možda poticajnija, možda da daje veće izazove djeci. Ali ne strogoća.
Darovite djece je puno vise nego sto ti navodis. Darovitost moze biti iz jednog ili vise podrucja. Darovitost sama po sebi je kapacitet. Nije to nista sto je dobro ili lose. Samo zna u nekim slucajevima stvarati poteskoce zbog razlicitog raspona sposobnost. Npr. emocionalno si u skladu dobi od recimo 6 godina , a podrucje verbalne logike daje rezultate za 12 godina. To zna zbunjivati dijete.
Čitajući tvoj post *armani točno mogu iskusiti taj osjećaj stalne napetosti, umora i začaranog kruga iz kojeg ne možeš izaći i svjestan si da koliko god se trudio sve raditi kako treba nešto radiš krivo, a ne znaš što.
Iz opisa ponašanja tvoje kćeri vidim neke obrasce koje prepoznajem i koji se povezuju uz opsesivno kompulzivni poremećaj, anksiozne poremećaje i poremećaje prehrane. Svi su ti poremećaji srodni i povezani, prelijevaju se često iz jednog u drugi (napominjem da nisam stručnjak, ni psihijatar ni psiholog, samo promatrač) i traju.
Iz iskustva, bolje je reagirati odmah pa makar to bilo puhanje na hladno nego čekati predugo. Psiholog ne može odmoći, sigurno.
Po meni je već da, ako se pitaš trebamo li ići, znači da trebaš ići. Nije odlazak psihologu neka operacija, nešto strašno, neka stigma - ako tamo odeš, gotovo je - da bi se trebala toliko dilemiti, čini mi se. Pretpostavljam da ćete dobiti umirenje i usmjerenje i možda neke konkretnije upute - nešto što i sami možda polusvjesno znate, ali će vam osvijestiti. Uzmi u obzir da ja govorim iz pozicije nekog prosječno OK djeteta, koje ima svoj karakter, svoje slabe i jake strane, i zapravo mi je trebala treća strana da me usmjeri i da to sve skupa izverbaliziramo i da mi objektivo mišljenje. Nisam išla na radionice (nisu nam ni bile nuđene, nije bilo neke potrebe), samo na mislim jedno mišljenje i procjenu, moje je iskustvo jednog privatnog dječjeg ZG psihologa. Puno puta (a već je 6 god od tog jednog ili 2 posjeta prošlo) se sjetim tih uputa i jasne slike opisa karaktera koju sam dobila (što mi je bilo wow, kako to brzo neki stručnjak vidi i odmah skuži) i još uvijek mi se to uklapa i pomaže mi oko nekih stvari.
Moze preporuka za psihologa?
Da, ona je jedno izgubljeno dijete, ne zelim joj sama djeliti dijagnoze..
Ja ju usmjeravam u zdravu prehranu, nije da branim slatkise kompletno, ali baza prehrane je uvijek kuhano, zdravo, zdraviji deserti, voce, usmjeravam nekako... A baka ju vec godinama uci da sakrije od mene, da jede poskrivce, donese pa joj gurne u dzep da ja ne vidim i pocela je tako polako sustavno skrivati i lagati mi.
Uporno imam dojam da se borim s vjetrenjacama.
Pa da... ovak kad čitam prvi post ispada kao da je djetetu puhnulo odjednom u glavu da skriva i hvata igračke i slatkiše, ali ako je to bakin dril onda po tom pitanju nije problem djetetovo ponašanje nego bakino ponašanje, koje ne možete mijenjati, jedino možete ili sebe prilagoditi da vam to sve skupa ne smeta, udaljiti se od bake i smanjiti odnose, ili naučiti dijete da postavi granice i da se brani od tog ajmo reći lošeg utjecaja. Sad je to baka, u srednjoj će biti društvo.
Znam.. Nemoguce ju je skroz udaljiti, niti mi je to namjera, prije su cesce bile zajedno i kako ju je pocela tako uciti, tako je ova meni pocela lagati, objasnjavam i njoj, ali ona ne razumije nista sto joj se govori, govorim o baki sada.
Ja se eto jedino nadam da ce moji silni razgovori ipak uroditi plodom... Ali ma koliko se ja trudila, stres uzme svoje, posao svoje, cure svoje i ja ostade iscrpljena i shvacam da ne mogu se vise sama boriti. Pod sama mislim suprug i ja.
Hoće bake biti neskrajno nesuradljive po tom pitanju
:-| . Ali evo, mi nemamo baka pa i moja pohlepno jede, svu ušteđevinu pojede (napisala sam odmah da me tvoja mala jako podsjeća na moju). To im je neka kompenzacija, osjećaj ugode, emocionalna klopa.
Ja sam se pomirila s njenim izuzetno teškim karakterom, i danas beskrajno rasteže učenje, ali uči potpuno samostalno i vrlo uspješno. Sretna sam što se uglavnom riješila svojih OKP-ića, tek tu i tamo bljesnu.
Svoj perfekcionizam prekriva kućnom bezobraštinom i bahatošću (van kuće je milo dijete, vođa), to je eskaliralo s pubertetom iz nevjerojatne maze pretvorila se u čudovište :-x.
Psiholog puno pomogne, prvenstveno da dobiješ objektivnu sliku i odgovore zašto se tako ponaša.
S oboje djece išla sam privatno kod J.Vlahinsky (dijelom i kod T. Sever dok su skupa radile). Ne obaziri se na to što će ih netko posprdno komentirati (da su fensi stručnjaci ili da su kod njih svi daroviti i sl.)
Nije tu bitno hoće li dijete ispasti darovito, "samo" bistro ili prosječno, važno je da obje istinski razumiju djecu i probleme tog tipa.
Sigurno postoje i drugi izvrsni psiholozi,
na uputnicu možeš u Klaićevu, na Rebro, u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (Đorđićeva) ...
Da sam ja u ovakvoj situaciji sigurno bih potražila pomoć i za dijete i za sebe i muža da je bolje razumijemo, da nas usmjeri, da neke savjete...
Netko prije je napisao, mislim Tanči, da je ovo vapaj djeteta. I meni se tako čini.
Kradja novca je nešto što ne bih nikako tolerirala. A ni laganje mi nije baš bezazleno.
Potpis na čoksu, Vlahinsky i Sever su vrhunski stručnjaci šta god tko rekao.
Osim spomenutih privatnih, ja bih spomenula i ove cure:
https://brigojedac.hr/o-nama
U privatnim vodama su relativno kratko, a prije toga su radile između 10 i 20 godina u poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, i mislim da su stvarno super.
Za bolnice, osim Rebra i Klaićeve čula sam da su jako dobri i u Vinogradskoj.
Nisam sigurna sto radi centar na edukacijsko-rehabilitacijskom faksu i može li se i tamo javiti.
Privatni su dosta skupi, 1 razgovor, procjena i testiranje, povratni razgovor su između 700 i 1000 kn.
Na uputnicu se ponekad dosta čeka na prvi termin pa ako se odlučite za to, požurite po uputnicu i provjerite na više mjesta gdje možete dobiti prije termin.
Privatnici jesu skupi , ali takvu obradu i objasnjenje nikad ne mozete dobiti u sustavu.
Veliki X.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Nisam nista loše mislila pod stavljanjem cijene, nego samo dala info da znaju kako se kreću cijene.
Ma naravno. Ali volim napisati sto da se ocekuje obzirom na bogato iskustvo.:mrgreen:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Uvijek se može krenuti od školskog psihologa ako ga škola ima.
Ne košta ništa i lako se dogovori s djetetom pa malena može sama skoknuti do psihologa prije ili poslije nastave pa i ako ima neku rupu u rasporedu.
Psihologicu u Vinogradskoj ja ne bih preporučila.
Imam loše iskustvo s njom.
Sent from my iPhone using Tapatalk
ja bih svakako isla psihologu.
i ne bih probleme sa strukturiranoscu, organiziranoscu i samokontrolom nuzno dovodila u vezu sa darovitoscu.
pogotovo ne pred djetetom.
darovitost, visoke koognitivne sposobnosti,izrazito izrazena socijalna i svaka druga inteligencija su naprosto sposobnosti.
benefit su samo onda ako od njih nesto napravis:
kao sto albus dumbledore kaze: It is our choices, Harry, that show what we truly are, far more than our abilities.
u slobodnom prijevodu: ne definiraju nas nase sposobnosti, nego nasi postupci.
literatura za prepociti:
Gladwell
Angela Duckworth: Grit - sjajna knjiga
Joj kako je ovo lijepo:
Ne definiraju nas nase sposobnosti, nego nasi postupci.
Upravo tako :zaljubljen:
ne samo definiraju, nego i razvijaju
Seni, uljepšavaš mi ovo divno subotnje jutro :heart:
Mi smo išli kod Vlahinsky, prezadovoljna. Nije ona samo za rad s darovitima, dobiješ jedno smisleno obrazloženje karaktera, jakosti i slabosti od strane treće osobe, plus smislene upute - pomogne primarno roditelju prihvatiti neke stvari tj. dati ti alat što i kako. Isto sumnjam da se u sustavu može dobiti tolika posvećenost, ako gledamo i čisto vremenski, ako se dobro sjećam - testiranje je trajalo tipa 1 h. Sustava se nisam dirala vezano za psihologiju, ali jesam za druge stvari pa sumnjam da sad kod psihologije tako teško odskače od drugih specijalnosti - problem je u manjku vremena, za početak - i ja mislim da bi bio SF dobiti takvu obradu i obrazloženje u sustavu, mogli bi onda obradit tipa valjda ne znam, maks 5-6 djece dnevno valjda. Ali, ako su ti privatnici nedosupni, počnite s dostupnim stvarima, nema veze - krenite od nekud, bit će vam lakše sigurno.
:kiss: :mrgreen: drago mi je.
ovdje neka vlazna maglustina, temperatura oko nule... ni do ducana mi se ne da ici...
Tamo rade dvije psihologinje, ne znam na koju si naletjela. Za jednu od njih sam čula sve pohvale...Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Ma i kod nas kilavo vrijeme, ali ja sam sretna da je napokon vikend, da sam s family :heart:Citiraj:
seni prvotno napisa
Ana Čović, psiholog psihoterapeut uCitiraj:
*armani prvotno napisa
Suvagu
Na uputnicu, ali ne možeš odmah k njoj. Treba napraviti osnovnu dijagnostiku kod njih. Isto na uputnicu. Ne znam je li to najbolje rješenje za dijete koje nema smetnji sluha i čitanja, ali naše iskustvo je pozitivno.
Bili smo i kod Julije Vlahinsky, isto je ok, čak možda primjerenija za tvoje dijete. Moj sin je imao smetnje čitanja, pa smo tako došli u Suvag.
Ali najbolje je prvo pitati u školi. Možda tamo možeš riješiti sve.
nhf, ali kakve to sad veze ima s ičim? nismo u filmu katastrofe. dijete nije ni razvilo talent, a vi ste već u dubokim moralnim dilemama :lool:
Žuta, čekaj da ti prvo dijete krene u školu. Ne želim te strašiti, nadam se da nećeš imati loših iskustava, aliiii sustav je krut, ne pogoduje djeci koja odskaču od prosjeka na bilo koju stranu i to je često teško riješiti bez velikog roditeljskog truda i angažiranja stručne pomoći izvan sustava. Ima nas tu puno s takvim iskustvom. Ali nadam se da će tebi biti bolje. Iskreno to mislim. Bilo bi vrijeme da sve te reforme daju neki rezultat.