felix, :love:
i ja sam od onih koja ce morati prestati s citanjem na poslu, jer me kolegica vec pocinje smatrati cvrknutom
Printable View
felix, :love:
i ja sam od onih koja ce morati prestati s citanjem na poslu, jer me kolegica vec pocinje smatrati cvrknutom
Felix, pretpostavljala sam da je bilo divno, ali ova priča premašila je sva moja očekivanja. I ja se pridružujem tulilicama - predivna, predivna priča. :heart:
Felix prekrasno si sve opisala i dočarala!
Obožavam ovakve prelijepe priče.
Možda jednog dana bude ovako i kod nas...
Potpisujem smucku (neugodnjak, sliniti na poslu) i Maju. :heart:
To je na nama, na svakoj od nas! Borite se za svoje porode, za svoje osnaženje, i u Hrvatskoj - kao Zrinka, Luna, Dijana, Nika, Fidji... (pogledajte koliki je već popis!!!) :DCitiraj:
Zrina prvotno napisa
Felix, oči su mi pune suza...
Bravo za tebe, tvog sina i tatu.
:heart:
Felix, predivno. :heart:
Plačem, tulim, Felix ovo je prekrasna priča :angel:
Pogotovo sam se raspametila na ovo:
:heart:Citiraj:
Ulazimo oboje u rađaonu (na čijem ulazu piše Primaća soba za bebe )
Mazila sam ga i u deliriju ponavljala kao mantru: ja sam tvoja mama, ja sam tvoja mama…
prekrasan porod i prekrasna prica! :heart:
felix, kako nježno, kako jednostavno, topim se dok čitam :heart:
:love:
prekrasna priča
Predivno :heart:
Mora da je neopisiv osjećaj ponosa nakon ovakvog poroda.
A tuljenje mi je ušlo u svakodnevnu rutinu.
:love:
Slažem se, zato sam tu. :love:Citiraj:
--------------------------------------------------------------------------------
Zrina (napisa):
Možda jednog dana bude ovako i kod nas...
To je na nama, na svakoj od nas! Borite se za svoje porode, za svoje osnaženje, i u Hrvatskoj - kao Zrinka, Luna, Dijana, Nika, Fidji... (pogledajte koliki je već popis!!!)
:heart:
Ovakav porod želim i ja, a znam i da ću se rukama i nogama boriti da ga i doživim.
Felix, strasno mi je drago da si uspjela roditi kako si zeljela! Predivno si ispricala ovo iskustvo i mene si takoder rasplakala na istom djelu.. ja sam tvoja mama...predivno. Bravo! :love:
j samo da CESTITAM na upornosti, istrajnosti, hrabrosti...maaa na svemu!!!
prelepo pises i bas mi je bilo uzbudljivo, kao film...
bas sam prezivljavala taj stres, telefon zvoni, niko se ne javlja :shock:
jedva cekam info o rodilistu
aaaaah... :heart:
:heart: Kako ne poželjeti još jednom roditi? :heart:
:love: zeki
:love:
Predivna priča!!!!! Predivno iskustvo!!! Sad bih i ja opet!!
super, felix.. :heart:
Joooj, prekrasno! :*
... :heart:
evo i mene u suzama i ganuću,
prelijepa priča prepuna ljubavi i topline :heart:
kao da sam znala da ova priča zaslužuje posebnu pažnju ostavila sam je dok ne budem sigurna da me nitko neće ometati dok vizualiziram riječi, atmosferu, naboj...i bila sam u pravu
:heart: preprepredivno. prošli su me trnci od nečeg praiskonskog u ovom prizoru.Citiraj:
felix prvotno napisa
na žalost, toliko rijetka pojava da mi suze naviru...
kad stavimo pricu na portal, bit ce i slika :)
ostala sam duzna ispricati kako je bilo tih pet dana, i nesto vise o kuci za porode i babici felber. mozda stignem danas, pokusat cu.
Ajd stvarno probaj. Stoput sam se pitala kako je to izgledalo.. :heart:
felix, jedva čekam...samo nemoj puno kratiti. želimo čuti sve nijanse :love:
Takodjer, jedva čekam detalje!
:D
Babica F. ce sad sigurno imati sve vise i vise rodilja iz Hrvatske.
Cestitam Felix i tako sam sretna zbog tebe :love:
:D
smile8 lakse malo sa smajlicima pliz ;)
bas sam poslala slike za portal, a u medjuvremenu da napisem ukratko kako je bilo nakon poroda. nemam bas inspiraciju pa cu zbrda-zdola po sjecanju...
daklem, divim se toj zeni. ima 56 godina, izgleda ko da ima 46, a aktivna je kao da ima 26... sama odrzava veliku kucu i vrt, ima 90 poroda godisnje (dakle 1-2 tjedno), sama kuha i cisti za parove koji su kod nje na babinju... u subotu kad smo dosli kod nje, radila je u kontinuitetu vise od 24 sata, isla spavati u 2 ujutro a vec iduci dan se po obicaju rano ustala, skuhala nam tri obroka, oprala radjaonu i kupaonicu, pomagala nam u bondingu i tehnikalijama oko beba...
inace kuca ovako izgleda: u prizemlju su dvije sobe za rodilje i familiju, kupaonica i dnevna soba/ blagovaonica iz koje se ide u radjaonu. gore ona stanuje.
prakticki sva hrana koju kuha je direkt izvadjena iz njenog vrta, a kuha mraak. kuha uglavnom vegetarijanski, povrce i zitarice, sve organski i integralno naravno, sto muzevima bas nije sjelo ali nama svjezim rodiljama super (tim vise sto pazi da hrana olaksava probavu i prvi odlazak na wc nakon poroda ;) ) mm mi je kupio cokoladu ali uopce ju nisam jela - od njene hrane sam se osjecala super i nista nezdravo mi nije ni palo na pamet pojesti. (da je bar i dalje tako)
mi smo se osjecali kao doma. imali smo svoju sobu, nismo se uopce odvajali, naravno slobodno smo setali po kuci i vrtu. zeko je mozda jednom bio na dalje od 2 metra od nas, kad ga je babica odnijela premotati dok smo mi jeli. inace ima stosne krevetice na kotacice u koje stavis bebu dok jedes, tako da ti je odmah pokraj i ako treba papati hop! - jednom rukom pridrzavam bebu, drugom nabadam salatu po tanjuru. iako smo tu vecer obje rodile, iduci dan smo normalno sjedile (ok, na mekanom) za doruckom i hendlale i bebe i sebe.
odmah nam je pokazala kako se premata beba, kako se doji, polozaje pri dojenju, njegu pupka... zapravo, njega pupka niti ne postoji. dvaput je posula pupak homeopatskim praskom i nismo koristili nikakve sterilne gaze a kamoli nesto vise. jednostavno stavis pelenu i gotovo. nakon tri dana je otpao i nikakvih problema nije bilo.
koristi iskljucivo platnene pelene, sve od neizbjeljenog pamuka. u kupaonici stoji hrrrpa pelena i samo se posluzis, isto kao i s mrezastim gacicama i uloscima za nas.
nema problema za stariju djecu, kad smo bili na kontroli kod nje je bio jedan par sa djevojcicom od 2 godine i novorodjenom bebom. svi zajedno su sjedili za stolom i jeli dok smo mi pricali. ne znam doduse da li je curica prisustvovala i porodu ;)
uglavnom smo sve sami radili, a ako bi nesto zapelo, po danu ili po noci, ona je odmah bila tu. ti dani su bili dosta stresni, zbog intenziteta emocija, zbog psihickog i fizickog napora poroda, prilagodjavanja sasvim novom zivotu... jela sam enormne kolicine hrane (i sada jos jedem) i pila homeopatski lijek arniku a opet sam se osjecala slabo i iscrpljeno, trebala mi je sva pomoc koju sam mogla dobiti. ne mogu si ni zamisliti da sam bila u rodilistu, svadjala se da mi donesu bebu, nemala muza pokraj sebe da mi pomaze, da ne pricam o bolnickoj hrani. ali najvise od svega ne zelim ni misliti kako bi bilo malom zeki da je bio odvojen od nas. ovako smo ga upoznavali 24h dnevno, a mijenjao se iz dana u dan. puuno je sanjao, ocito je prozivljavao porod i dolazak u ovaj cudni svijet.
moram sad ici, netko se probudio i trazi svoju najbolju prijateljicu... dobro, jednu od dvije ;)
buduci da nista nije savrseno, imam i prigovora. naime, iako nam je puno pomogla pri dojenju (od polozaja, prihvata bradavice, do problema sa zastojem mlijeka), smatra da su nezasecereni caj i topla voda kao dodaci izmedju podoja sasvim ok, a od treceg dana forsira razmake od barem 2 sata izmedju podoja, uz iznimku skokova u razvoju. priznajem, drugu noc kad mi jos nije nadoslo mlijeko a mali zeko je bio gladan i plakao cijelu noc zajedno sa mnom, oboje smo bili na rubu zivaca, dobro mi je doslo to sto mu je dala malo caja s bachovim kapima. spavali smo cijelu noc oboje (odnosno svo troje), i u iduci dan smo usli osvjezeni i odmorni, mlijeko je nadoslo i sve je bilo bolje...
stvar je u tome sto je po njoj najvaznija mama, kako u porodu tako i nakon njega. ako se u porodu mama osjeca dobro, psihicki je ok i dobro se nosi s trudovima, najvjerojatnije je i beba dobro i dobro podnosi porod. nakon poroda, da bi mama imala dovoljno mlijeka i bila psihicki i fizicki u stanju baviti se djetetom, mora kvalitetno i redovno jesti i kvalitetno i redovno spavati. ako ce se mama osjecati dobro, dobro ce se i brinuti o djetetu, koje sve to osjeca, pa ce i dijete onda biti smireno, dobro jesti i napredovati, sto pak opet utjece na majcino samopouzdanje i osjecaj uspjeha, pa se jos bolje brine o bebi i tako dalje... sa tim svim se i vise nego slazem, osim sto to - po njoj - povlaci i potrebu da podoji ne budu precesti i iscrpljujuci za majku.
ali naravno, roditelji su ti koji odlucuju i ona to postuje. nasa beba je ionako jela taman svaka dva sata.
peti dan, prije odlaska smo okupali bebu (btw preporucuje da se beba ne kupa cesce od jednom-dvaput tjedno, i to samo u vodi, a najbolje zajedno s tatom), izvagali, a uzvadila mu je i krv iz pete i poslala ju u bec na analizu. zeko je izgubio 170g od porodjajne tezine sto ju nije bas usrecilo jer je navikla da kod nje bebe dobiju na tezini. toliko o neminovnom gubitku tezine nakon poroda.
Uh Felix!!! Sve to toliko doooooooobrooooooooo zvuči da ti jednostavno "zamjeram" na tzv "lošim" stvarima... :)
Znaš da bih i ja tamo željela roditi. Jedino, ne znam kako bi se usudila krenuti na put. MM bi šiznuo..
:love:
:love:
stvarno sam sretna sto imam muza spremnog na rizike. ne samo da ga nije bilo strah, on me cak cijeli dan odgovarao od puta 'jer to sigurno nisu trudovi, izgledam normalno i ponasam se normalno'! ;) mislim da je stvar u edukaciji, odavno mu je puna glava prirodnog poroda, zna sve o oksitocinu, endorfinu i adrenalinu te njihovoj interakciji ;)
za lovu nam uopce nije bio bad, kad malo odvagnes mislim da tih 9 tisuca kuna nije nista u odnosu na ono sto smo dobili. nismo mu kupili fancy kolica ni skupu robicu, sve smo posudili, robicu isto ili sam ju kupila na rasprodaji, a istrosili smo se na porod i mislim da je to dugorocno puno vrednije. jos uvijek nema dana da se ne sjetim poroda i sa radoscu provrtim cijeli film. ne zelim zaboraviti nijedan detalj, sve mi je bilo prelijepo!
upravo tako. prirodan porod je takva injekcija ponosa, samopouzdanja, vjere u svoje tijelo i u prirodu... koja se ne moze istrositi. strasno sam ponosna na malog zeku i sebe, kako smo to lijepo obavili.Citiraj:
Brunda prvotno napisa
btw ona kaze da je beba aktivni sudionik u porodu, jer ne samo da odlucuje o pocetku poroda onda kad je spremna (ispustanjem hormona u posteljicu koji onda utjecu na lucenje oksitocina) nego se aktivno i 'gura' prema izlazu. protivnik je indukcije, jer premala i nezrela beba nema tu snagu, i porod joj je time tezi i stresniji. naravno, protivnik je i elektivnog carskog reza, jer priroda je smislila porod ovakav kakav je itekako sa smislom i svrhom - ako nema jakih razloga za carski, najbolji je neinterventan vaginalni porod. ali to vec i vrapci znaju... ;)
nekoliko puta je cekala i po mjesec dana nakon sluzbenog termina. i svaki put je beba bila taman, nikakvih znakova prenesenosti. zasto bi trudnoca trajala jednako za sve? zasto bi zena trebala tiskati tocno na 10 cm? zasto bi bili svi jednaki, kad nismo?
prima vbac (vaginalni porod nakon carskog), ali ne prima blizance i porod na zadak, te naravno ako je trudnoca rizicna i s komplikacijama.
Rođenje djeteta je nešto prekrasno. Unatoč boli. Ali kad se tome pridoda jedan humani prisut i majici i djetetu, da ne govorim i ocu (kod nas se to često zanemaruje), onda tim osjećajima čovjek može zagrliti svemir.. :heart:
Pravo velis, mamma san, ni meni nije jasno zasto se otac toliko cesto zanemaruje pri porodu. Pa rada se vase dijete, ne tvoje. Samo zato sto ne rada fizicki on, ne znaci da ne bi trebali roditelji 2roditi zajedno", da se tako izrazim.
Felix, a kako ste se sporazumijevali? Znate li ti i TM dobro njemacki, ili kako? Mislim, koliko je znanje jezika potrebno za dobro razumijevanje izmedu vas i babice?
mm odlicno govori njemacki, a ja dovoljno za sporazumijevanje. u trudnoci sam citala odlicnu njemacku knjigu hebammen sprechstunde, napisala ju je babica i radi se o prirodnom porodu, tako da sam naucila njemacke termine vezane za porod.
ali nije to toliko bitno. felberica ne govori bas engleski, ali npr cura koja je rodila isto kad i ja nije znala puno njemackog pa su se ipak dobro sporazumijevale. sluzis se rukama, nogama, ma skuzi se sto hoces reci.
za iduci porod svakako planiram doci ranije i cekati porod. i sad sam brzo rodila, a moja mama je drugo dijete rodila u 2 sata - od nagovjestaja trudova do izgona. necu se zezati s tim ;)Citiraj:
Znaš da bih i ja tamo željela roditi. Jedino, ne znam kako bi se usudila krenuti na put. MM bi šiznuo..
mozemo se dogovoriti i zajedno ostat trudne pa cekat tamo porod i podijeliti troskove za smjestaj ;) ;)
Felix, meni je ova tvoja prica totalno promakla - prekrasna je! :heart:
Najprije sam se od srca nasmijala kada sam procitala da su od 4 parkirana auta ispred kuce, tri imala zagrebacke plocice, a onda sam se malo i rastuzila. Mislim, tuzno je to da mi trudnice moramo privremeno emigrirati kako bi dobile ono sto zelimo - normalan i neinterventan porod. Valjda ce i to jednoga dana biti stvarnost kod nas...