ivarica prvotno napisa
moj problem s vjeronaukom u skoli nije osobna frustracija, ali nije ni ovo sto zdenka prica.
ja nisam pogodjena time sto se npr godine broje po kristu a ne po ne znam olimpijadi ili sto netko na javnoj televiziji ima kriz oko vrata, ja zacudjujuce malo primjecujem uopce ta obiljezja. ne zulja me uopce trenutno neka crkva veca od sela. kriz na stolu. molitva prije obroka. ne zelim ovu temu politizirati. i zato nije fer reci ovdje da mi imamo problem s vama cija djeca svoja prava na vjeroucenje ostvaruju u skoli, moj problem nije u vama, vasoj vjeri i vasoj djeci. ja cak mogu razumjeti da je roditeljima lakse da se vjeronauk odvija u skoli, da ne razvoze djecu dva puta tjedno poslijepodne po zupama koje vrlo cesto niti ne izgledaju nesto prijateljske djeci i vesele (bila sam u jednom takvom prostoru nedavno, hladno i vlazno i tamno, draze mi je da su vasa djeca umjesto u zupi - u skoli, draze mi je da popodne mogu poci umjesto na vjeronauk - na tenis, u kino, biti s vama, izlezavati se, bilo sto. skroz to mogu razumjeti, pa i podrzati. ja nisam, za razliku od ostalih, sasvim nacisto da vjeronauku nije mjesto u skoli. ako je karateu, nogometu i izvidjacima, pa nek i vjeronauk uce u skoli.
ali nacin na koji je to trenutno organizirano je diskriminirajuci prema djeci, uvredljiv prema djeci, neprijateljski prema djeci, sramota nas odraslih. sto god vi rekli o tome.