bračni savjetnik ili što ako brak puca po šavovima?

Angelina, hrpa problema. Reči ću ti isto što i večina cura: probaj prvo promijeniti sebe, a onda ćeš moći i TM. Problem s okolinom je taj da ne razumiješ njihov način života. Za početak, probaj se staviti u kožu tvojih svekija. Samo jedan primjer: koliko si groznih riječi nabacala o svojoj svekrvi jer ti nije mogla unaprijed odgovoriti za čuvanje klinca. Okretanje sijena je tebi potpuno nevažno, ali njima je to pitanje egzistencije (zbog neokretanja ili pospremanja na vrijeme, a u slučaju kiše, cijeli otkos propada). Probaj u takvim situacijama reagirati smirenije, pa vidiš da su nakon tvoje reakcije pronašli rješenje (nisu imali pojma koliko je važan pregled). Budi mudra i prišmajhlaj se svekijima, vjerujem da bi to TM moglo promijeniti. Ne spominješ njegovu braću ili sestre, pa ako je jedinac vjerojatno je jako vezan uz njih i vjeruje da mu je dužnost ostati uz njih (tako ti to funkcionira u malim sredinama), a zna da se ti tu ne osjećaš dobro. Jednostavno je preslab napraviti oštre rezove, rastrgan je između tebe i njih. Nemoj biti tako sigurna da bi odlazak sa sigurnošću nešto riješio. Osjećaj krivnje je grda stvar. Nemoj se ljutiti, ali mentalitet sela i grada iz kojeg dolaziš nisu u nekom velikom raskoraku. Teška situacija i za tebe i za TM. Polako i malim koracima.

ma kuzim ja selo...kuzim posao...ali se moze na lijepo nacin reci bez fucanja
a muz...ima brata koji je kupio stan u gradu, znaci kuca je ajmo reci nasa...muz staru vise mrzi nego voli isto kao i ona njega...(njegovog brata obozava a njega ne voli jer je musko a ona htjela curicu, jer je odustao od faxa na koji su ga prisilili da ide i koji ga apsolutno nije zanimao...a deset puta je pametniji i vrijedniji od brata)...al ok...
sa starim si je koliko toliko ok...
i jos jedan problem...ne mogu se prisliti da govorim ono kaj mislim...da u trenutku kad mi digne zivac to joj i velim mislim da bi bilo puno bolje...a ne mogu se prisliti jer sam ipak na njihovom terenu...
i muz mi je ovu situaciju probao objasniti ali se slaze samnom zbog reakcije mame...nije uopce problem...da je kulturno nesto rekla bi ili isla kasnije, ili odgodila za tri dana...ali ovako nesto...i onda nek idem ponovno pitati...
evo...jucer smo si bili muz i ja cijeli dan super...malo se pokacili dva tri puta oko njegovih reakcija al ok...zanemarivo...sao je dolje uzasno me smetalo...rekla sam mu i zasutila i ok...neznam jel mi gore reci pa da se svađamo ili mi gore sutjeti pa da me izjeda to iznutra

Citiraj:

---

Angelina_2 prvotno napisa

evo...jucer smo si bili muz i ja cijeli dan super...malo se pokacili dva tri puta oko njegovih reakcija al ok...zanemarivo...sao je dolje uzasno me smetalo...rekla sam mu i zasutila i ok...neznam jel mi gore reci pa da se svađamo ili mi gore sutjeti pa da me izjeda to iznutra

---

Što se ovog tiče, mislim da je bolje reći nego šutjeti.
Ja obično šutim, ne prigovaram, ali sam skužila da me to nikam ne vodi. Sve si mislim on će skužiti šta me smeta, a on niš :roll:.
Pa sad sve kažem, istresem iz sebe, pa 'ko živ 'ko mrtav.

Vi stvarno imate hrpu problema. Od toga da živite s roditeljima u istom kućanstvu a da pri tom tvoj muž više mrzi nego voli svoju majku, imate međusobno nedefinirane emocije, vlastite strepnje i nedoumice oko vas dvoje, do toga kako sve to urediti a da svima bude dobro i da svi budu sretni. Oko čega se sve i vrti.

Ja opet kažem, da vi morate sad odmah početi živjeti neovisno o njegovim roditeljima. Vi bi imali sigurnost u vidu naslijeđene kuće(što meni baš i nije u redu, jer ako je brat kupio sebi stan, ne znači da vi automatski nasljeđeujete tu kuću gdje živite, jer i on ima pravo na dio), do toga da vam roditelji čuvaju djecu, da skrbe o vama kad god zaškripi.

Govorim vam to iz vlastitog iskustva. Bili smo u vrlo sličnoj situaciji. Vjenčali smo se u vašim godinama, počeli smo živjeti kod njegovih roditelja, isto imali posebno odvojen stan. Ali to nije bilo to. Ja sam se stalno osjećala nesretna. Iako sam imala i krov nad glavom, i auto i svekriće koji su i više nego htjeli pričuvati djecu( pa čak i kad ja nisam bila za). Muž i ja smo se nekako počeli dovoditi u situaciju da smo se počeli nerazumijevati, ni sama ne znam zašto, valjda zato što je on vjerovao da sve ono što on ne može odraditi mogu njegovi jer su tu u blizini, a ja sam htjela da to budemo mi i samo mi u vezi svega. I tako malo pomalo ja sam se počela pitati da li se mi uopće volimo i kako će izgledati naš brak za 10 godina. Jer činjenica je da neki muškarci kad žive u roditeljskoj kući i nakon ženidbe imaju osjećaj da im se jako malo toga promijenilo u životu, napose to da ne moraju steći novu dozu odgovornosti spram novonastale obitelji i obaveza koje ona nosi.

Ja sam to odradila tako da sam mužu rekla da nam je sad prilika da počnemo nešto sami stvarati u životu, da nećemo to kad budemo stari, da krenemo steći nešto svoje. I tako smo to prezentirali i roditeljima, pa ako ikada dođemo u situaciju da ne možemo plaćati kredit i moramo riješiti stan kojeg smo kupili se možemo vratiti kod njih. Oni su to doživjeli isprva kao da ih želimo napustiti, a onda su počeli cijeniti našu zrelost i volju da učinimo nešto od svog života.

Vidim da živiš blizu Koprivnice, 13 km nije daleko(toliko smo i mi živjeli udaljeni od većeg grada). Mogli bi voziti klince baki na čuvanje kad ste na poslu za početak. Kupite si neki mali stan, danas su cijene stanova drastično pale, bitno da ste samo vi u svome. Da samo vas 2 međusobno možete računati za sve što treba. Uvijek taj stan možete iznajmiti i pokriti ratu kredita ako baš zaškripi i vi se vratiti starcima. Ali sigurno neće, drugačije si onda složite prioritete kad znate da imate tu obavezu svaki mjesec. Sigurno ćete se onda bolje slagati s roditeljima, jer ipak je to generacijski jaz, i kad ste svaki dan s njima nije isto nego kada se vidite svakih nekoliko dana. A i vaš odnos bi se trebao popraviti jer ne bi bilo više svakodnevnog grintanja s obje strane.

Evo, ovako na prvu loptu iz prve ruke. Kod nas je upalilo.

I da, pusti ga na tu ribičiju. Kad skuži da ti nije stalo i da se više ne živciraš i ne kvocaš oko toga, prođe ga volja. Ja imam muža strastvenog sportaša i brijača u noćnim satima s dečkima na cugi. ;-)

Okreni ploču, radi nešto za sebe u to vrijeme dok ga nema. Čitaj, gledaj film, lakiraj nokte... I dogovori se s njim da poslije pecanja ima kao obavezu otići s Lukom u vožnju biciklom, u parkić, na slamboš... A kad malo poraste i on s njim da ide na pecanje. Muškarci vole kad ih sinovi kopiraju;-) Pričaj Luki o pecanju, kako će i on kao njegov tata, pred njim. Tako sam i ja. Sad moji redovito idu s tatom na nogomet, kako ih hendla tamo, nemam pojma, i briga me. Svi trojica su sretni.

Sretno!

Citiraj:

---

ivancica prvotno napisa

Ja opet kažem, da vi morate sad odmah početi živjeti neovisno o njegovim roditeljima. Vi bi imali sigurnost u vidu naslijeđene kuće(što meni baš i nije u redu, jer ako je brat kupio sebi stan, ne znači da vi automatski nasljeđeujete tu kuću gdje živite, jer i on ima pravo na dio),ona nosi.

---

Potpisujem.

Angelina je rekla "kuća je ajmo reći naša".
U mladosti se stiče svoje. (Ili se štedi za isplatu šogora)
Zvuči kruto,ali kad se radi o ostavini,tu se u mnogim obiteljima događaju urnebesi.

i bakina kuca ostaje i polja...a sogor je rekao da nece kucu jer ne zivi u njoj i ne ulaze u nju...ali o tom po tom...daleko je to...

Čuj, svakakvih priča ima. I svašta bude na kraju kad dođe do trenutka da se treba dijeliti naslijeđe. Ali ja polazim od sebe: da živim u roditeljskoj kući i da se moj brat ili sestra kroz svoj život odriču puno stvari u životu jer plaćaju kredit za stan što su si kupili, i da na kraju nemaju pravo dobiti dio obiteljskog naslijeđa samo jer su stambeno zbrinuti, osjećala bih se užasno nepravedna i sebična. Da živim lagodno u smislu jer nikad nisam morala razmišljati da li će mi pofaliti krov nad glavom jer sam idući linijom lakšeg otpora ostala s nekim od roditelja, onda ne bih tražila dlaku u jajetu i nosila se sa životom u skladu sa svojim godinama, obavezama i okolnostima na koje sam sama pristala. Možda sam sad malo predirektna (no hard feelings), ali vas dvoje prije svega trebate "odrasti" u smislu da razmišljate kako bi bilo da svega ovoga što sad imamo nema. Da kroz životnu svakodnevnicu počnete ići sami, jer to ljude zbliži, i odnosi se učvrste.

kuzim te...ali isto tako po meni je sebicno bilo od brata da trazi nesto posto nije nista ulozio u to...recimo svekar ima svoju kucu, njegova sestra svoju a njegov brat je sa zenom i djecom cijeli zivot kod staraca...i sad kad je baka umrla na ostavstini su ovi dvoje rekli da nema sanse da imaju nekaj s tim jer je to bratovo, on je tamo cijeli zivot...i to je to...
i ne zivim bas lagodno...jedino cega sam oslobođena je kredit za kucu...ali je tu kredit za uređenje i svi ostali troskovi...nit jedemo njihovo, nit ista...apsolutno nam ni ucemu ne pomazu

Ovo nema neke veze s temom ali tu griješiš. Njegov brat će plaćati ogromnu ratu vjerojatno idućih 30 godina, vi ćete pretpostavljam puno kraće. Pogledaj temu koliko vam pomažu roditelji, vidjet ćeš da si dobro prošla u tom pogledu.
To što su se svekrovi braća i sestre dogovorili ne znači da ćete i vi uspjeti. Stvarno ti ne govorim iz zlobe nego iz iskustva.
Vi morate nešto promijeniti u svom braku, napraviti pokoji kompromis, ozbiljniji razgovor, nešto da se situacija promijeni jer na ovaj način ćeš izludjeti.

Sad će Angelini izgledati da joj situacija i nije bila tako loša dok nije otvorila ovu temu.
Nadam se da nećeš krivo shvatiti,ali nikako se ne mogu složiti s tobom da bi trebalo biti pod normalno da brat ne bude jednog dana tražio dio roditeljske kuće jer je otišao tj.nije u njoj živio.
To su krupnice i rješavaju se dogovorom i ugovorom puno prije nego što uložiš brdo svojih novaca i rada.Sve se može dogovoriti i riješiti,ali po meni, najgore je pretpostavljati,a onda lupati glavom o zid.

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Sad će Angelini izgledati da joj situacija i nije bila tako loša dok nije otvorila ovu temu.
Nadam se da nećeš krivo shvatiti,ali nikako se ne mogu složiti s tobom da bi trebalo biti pod normalno da brat ne bude jednog dana tražio dio roditeljske kuće jer je otišao tj.nije u njoj živio.
To su krupnice i rješavaju se dogovorom i ugovorom puno prije nego što uložiš brdo svojih novaca i rada.Sve se može dogovoriti i riješiti,ali po meni, najgore je pretpostavljati,a onda lupati glavom o zid.

---

ne kazem da nece...on je rekao da nece...pa ak bude htio ja mu to necu uzimati...ali kazem jos jedna kuca i polja ide u ostavstinu...
a kaj ce on s ovom di smo mi? zivjeti s nama.? vjerujem da ce radije uzeti drugu kucu i zemljista nego se trpati nama...
ali to je sad u ovoj cijeloj prici manje bitno...meni je da bar kad sam vec ajmo reci prisiljena biti tu da mogu raditi kaj hocu, da od 30 jabuka koje sluze da se sam ojedna pojede srusiti koju ako mi smeta za nekaj...da mogu ogradu pomaknuti ispred kuce a ne da je iza...i takve stvari koje su u biti sitnice a oni ne dozovljavaju...ili bi dozvolili u svađi...ali te sitnice meni puno znace

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Sad će Angelini izgledati da joj situacija i nije bila tako loša dok nije otvorila ovu temu.
Nadam se da nećeš krivo shvatiti,ali nikako se ne mogu složiti s tobom da bi trebalo biti pod normalno da brat ne bude jednog dana tražio dio roditeljske kuće jer je otišao tj.nije u njoj živio.
To su krupnice i rješavaju se dogovorom i ugovorom puno prije nego što uložiš brdo svojih novaca i rada.Sve se može dogovoriti i riješiti,ali po meni, najgore je pretpostavljati,a onda lupati glavom o zid.

---

iako nije tema, ja ću ovo potpisati.
jer je jako važno.
a možda neće brat, ali će bratova djeca.
to se desilo mojoj obitelji, da sad ne idem u detalje, tri brata su se u krv klela (usmeno) da su dala jednom bratu starinu, on išao radit kuću (vikendicu), napravio novu kuću, umrla sva trojica, djeca se poslije baš nisu držala tog usmenog dogovora, mi, nakon 15 godina suda, ostali bez pola kuće.
i to smo još dobro prošli.
nisu se pitali šta će s polovicom kuće. prodat. pregradit. zašto bi se odrekli nečeg što njima pripada?

ne moramo dalje o tome, samo sam osjećala da moram ovo napisati.

Ja ću samo o toj ribičiji: ja bih s njim imala deal da on ode ponekad u ribičiju, a ponekad ja nekamo kamo ja želim, bez djece :) (ok, nakon poroda dojiš i sve to, ne bih ostavljala dojenče)
I to bi mi bilo super... kad se vrati s ribičije ima da bude napunjenih baterija, isto tako i ti kad si daš malo lufta bit će ti lakše.

Ostalo - život sa starcima - razumijem te, to je već veći problem. Više manje potpisujem cure da vam treba veća samostalnost, ili se odselite ili postavite jasne granice.

Draga Angelina, bez uvrede, ali ti ni sama ne znaš što želiš od sebe i od života. Udana si za čovjeka kojeg, vjerujem, ipak na neki način voliš i koji je ipak koliko-toliko dobar suprug i nemate probleme koji su nerješivi.
Dakle, sada je pitanje koliko ti želiš da se vaš brak i vaši životi poboljšaju?
Prije svega, znam kako je teško živjeti u selendri bez auta kada si naviknut na aktivan, bogat i društven život. I mene je to dugo frustriralo i izjedalo i pretvarala sam se u mrzovoljno kvocalo i još i muža time opterećivala i činila ga mrzovoljnim. Dok nisam sama sebi rekla - DOSTA!
I ja mislim da je neophodno da preselite u nešto svoje, pa kako bilo da bilo. Ili da barem si nađeš neku aktivnost koja će te izvući iz kuće i oraspoložiti svaki dan. I da si upališ radio i pjevaš svaki dan ne obazirući se ni na svekra i svekrvu ni na selo. I obavezno bih dopustila mužu da ide u ribičiju koliko želi, ali i da on tebi omogući u zamjenu da i ti izađeš u grad ili odeš vani sa prijateljicama tjedno koliko želiš i trebaš, barem to tako funkcionira između mene i muža (samo što je nogomet u pitanju, bilo onaj na tvu, bilo igranje).
Isto tako sam naučila voljeti muževu obitelj i ne zamarati se sitnicama kojima se ti zamaraš - tko kome s djetetom dolazi i sl. To su uistinu nepotrebne gluposti kojima nepotrebno opterećuješ vaš odnos.
Za promjenu dočekaj muža sa osmijehom, strpljenjem i podrškom i bez kvocanja i na isti način zamoli i ti njega da ti izađe u susret i pričuva dijete dok ti odeš u grad. Vidjet ćeš koliko će se stvari naglo promijeniti, koliko će se vaši osjećaji produbiti, a samim time i seksualni život poboljšati ;)

Ja sam u braku zaista dugo, a nemam toliko godina. Skroz mlada stupila u brak. Iz čiste ljubavi. Kako sam znala da je to ljubav, onda kada sam imala nepunih 20 godina, nisam sigurna da bih lako objasnila onima koji ne vole. Jel to bio treptaj u prsima dok gledaš kako provlači prste kroz kosu, ili oblik njegovih šaka koje i danas volim, ili misao o tome kako li će nam djeca izgledati kada ih nekada budemo imali, miris iz usta dok vodimo ljubav, način na koji me posmatra dok misli da ja to ne vidim.....
Možda će reći neko da je to zaljubljenost samo, i vjerovatno je tako i bilo, ali ta zaljubljenost je prešla u ljubav, i ja znam da imam čovjeka koji me voli i koji je voljen. Ostalo je od te zaljubljenosti ponešto, i sada znam kada provlači prste kroz kosu da nešto želi da kaže a ne zna kako da mi "ugodno" sroči, znam i da se njegove šake ponekad skupe u pesnicu koja bi najradije lupnula nekoga, ali ipak to ne čini, desi se i da nakon rakije i meze jegova usta i ne mirišu tako najljepše, djeca su nam lijepa ali ih nije lako vaspitavati, ponekad me ne pogleda kada to želim, ili ne primjećuje ono što obučem.....Opet, kada uveče svi zaspu, i nas dvoje , svako na svom trosjedu gledamo zajedno ligu prvaku, ja osjetim isto ono zadovoljstvo, istu onu žar, istu sreću kao i prije 15 godina kada smo se držali za ruku. Nebitno zaborvaljma, bitno pamtim i prilagođavam, ukoliko je moguće. Prvi put kada se probudim kraj njega uz osjećaj gađenja, prvi put kada osjetim ili vidim da mu oči ne sjaje u ljubavnom zanosu, ili se skontam da ne želim da zajedno rastemo, znaću da je ljubavi došao kraj. i TO ĆE ZAISTA BITI NAŠ KRAJ.

evo da se javim...
muz se i dalje trudi i meni to dovoljno...tu i tamo zaboravi al eto...uglavnom odnosi su se popravili...cak je jucer oko 19 izezancije rekao da je sparno pa da kad luak zaspi bi mogao na ribolov i nakon moga pa odi ak ti se ide se sokiral...naravno onda me nazivciral jer je luka ko za vraga tek iza 10 zaspal a on nervozan...al ok...dosao oko 2 doma i jucer cendravi od umora...al se brzo skuliral jer sam rekla da kako ocekuje da mi bude drago da ide i onda cijeli dan mrtav jer je umoran...
i da...jucer se nakon tri mjeseca nagovora osisla, dosel doma i rekl...znas, uopce nije tak lose kak sam ocekival :)

a sveki...to smo se dogovorili da je ona prestara za ista i da ja moram nauciti prihvatiti da je takva kakva je i jednostavno ignorirati gluposti...a kad se isvucemo iz minusa probati na stranu odvajati pa da vidimo kako cemo.-..

hvala svima
ako bude problema, opet ja navratim :)

Citiraj:

---

Angelina_2 prvotno napisa

evo da se javim...
muz se i dalje trudi i meni to dovoljno...tu i tamo zaboravi al eto...uglavnom odnosi su se popravili...cak je jucer oko 19 izezancije rekao da je sparno pa da kad luak zaspi bi mogao na ribolov i nakon moga pa odi ak ti se ide se sokiral...naravno onda me nazivciral jer je luka ko za vraga tek iza 10 zaspal a on nervozan...al ok...dosao oko 2 doma i jucer cendravi od umora...al se brzo skuliral jer sam rekla da kako ocekuje da mi bude drago da ide i onda cijeli dan mrtav jer je umoran...
i da...jucer se nakon tri mjeseca nagovora osisla, dosel doma i rekl...znas, uopce nije tak lose kak sam ocekival :)

a sveki...to smo se dogovorili da je ona prestara za ista i da ja moram nauciti prihvatiti da je takva kakva je i jednostavno ignorirati gluposti...a kad se isvucemo iz minusa probati na stranu odvajati pa da vidimo kako cemo.-..

hvala svima
ako bude problema, opet ja navratim :)

---

To je lijepo čuti...

Super za čuti Angie :heart:

Evo i mene ovdje..čitam postove na ovih 16 stranica, i nekako se nađem u gotovo svakoj priči koja je ispričana...pet godina smo u braku, imamo kćer i nekad se uhvatim da razmišljam da je ona jedini razlog zbog kojeg ostajem sa njim...
Da se ne lažemo, volim ga do neba, ne znam kako bih živjela da nije tu, uz mene...
A onda, opet se nekad osjećam kao taoc vlastitog braka, čini mi se da mi život promiče kraj mene...
kad smo zajedno, uglavnom smo na 50%-50%. Ili smo pravo dobri jedno drugom ili se svađamo kao dva krvna neprijatelja.
On je u globalu nezadovoljan sa nekim aspektima moje ličnosti, a ja sa nekim njegove. I što reče Maslačkica, tačno se uhvatim kako ne pričamo već se drčimo jedno na drugo i međusobno optužujemo...
U zadnje vrijeme razmišljam da zaista potražimo pomoć nekog ko je stručan jer se sve češće budim sa strahom da će samo jednom otići i nikad se neće vratiti.
On je više tip za takve ultimativne rezove, jer samo ćuti i kupi i sebi i onda prasne....
Ja uglavnom zvocam po cijeli dan, sve promjene koje na sebi napravim su kratkog daha, podjednako kao i one koje on čini jer u biti meni smeta esencija njegovog odnosa spram mene, a on je jednostavno takav, a ista je stvar i obratno...

Bračni savjetnik? Koji bračni savjetnik, uvjerena sam da ih kod nas nema, bar ne kvalitetno educiranih.
Kad brak puca po šavovima ja sam ga za održati pod svaku cijenu ako su u braku djeca i ako nema nasilja, fizičkog ni psihičkog.U biti trebala bih objašnjenje tih šavova.. Možda zvuči primitivno i konzervativno i znam da bi se Ona ja od prije pet godina šokirala da ovo čita,ali sad tako mislim.

Angelina, ne zamjeri, al me tema vuce pa cu i ja dodat neke svoje perspektive.
Kad sam se tek udala i ja sam mislila da moram nesto ekstra dozivljavat pa da budem sretna. Pa sam bila jadna i nesretna jer kao tamo negdje je sreca, a ja jadna tu. Ili tamo. Ili s ovim ili s onim.
A onda mi je sinulo.
Ovo je moj zivot. Ovo je carolija. Covjek kojeg volim, djecu koju volim, moj dom. Moji prijatelji, ja, sve moje.
I onda mi je cilj postao cinit zivot carobnim, svaki dan.
Ponekad imam volje pa radim torte ili neke slikarije ili nesto s djecom. Ponekad napravim piknik, uredim djecu u najbolju robu i cekamo tatu na travi, i cerekamo se, i jedemo cevape (mozda i one gotove, ako mi se ne da radit domace), ponekad se samo cerimo i jednostavno smo veseli sto smo zivi.
Nekad sivam za kucu po zamisli svog petogodisnjaka, Npr. Htio je stolnjak za okrugli stol iz Ikee. I napravila sam mu, uzivali smo svi skupa. Nekad napravimo party i hrpa djece razbuca mi kucu i padnem s nogu da je ocistim.
Ali kad pregledam svoje uspomene, i fotografije sretna sam zbog bogatog, lijepog, veselog, smijesnog zivota, zbog stotine zagrljaja, pogleda, smijeha, veselja, blizine s onima koji su mi najdrazi.
Uzivam u onom sto imam. U vrtu koji imam, u kuci koju imam. Prije sam stalno nalazila mane. Sad nalazim prednosti.
I vrijedno radim. Mislim da je to temelj srece, ono sto Peterlin kaze. Moramo naci svrhu van sebe. Jer sreca van rada, postignuca i sluzenja ne postoji. Sto vise dobra napravis, bit ces sretnija. Otvori se prema drugima, djeci, svekijima, muzu, radi lijepe stvari za njih, pa ces i ti biti sretna. Jednostavno je. Ako mozes uciniti nesto da bude bolje zivjeti - napravi, ali zbog sebe, ne da ti netko pljesce.
A zvocanje - meni je to znak da nisi zadovoljna sobom. Svako od nas je takav prasac da kad bi samo pogledao sebi u oci umro bi od sramote. Ja prva. I onda umjesto da zivimo sa smijesnom spoznajom da ja prasica zivim s tobom prascem i super nam je, upirem prst u tebe i gnjavim ne bih li potisnula tu mracnu spoznaju.

Prisili se govoriti samo i iskljucivo dobro. Prisili se na neko vrijeme ciniti dobro svaki dan. Ako znas sivati, pjevati, plesati, kuhati, raditi torte, slikati - radi to tako da nekome uljepsas zivot. Svaki dan. Tvoja djeca ce uciti uz tebe i vjestine, i veselje, i darivanje.

I znas onu - ako nemas sto volis, voli sto imas. Vrt je super. Samo ga moras iskusiti, osjetiti. Nemoj naveliko, nije u tome stvar, ali ono sto radis, radi s ljubavlju. I vazno je pokazati ljudima da cijenis ono sto jesu i imaju. Na selu je nekako pristojno i lijepo da pokazes postovanje tom vrtu, zemlji, ne moras ni raditi, ali gledaj, pitaj, ukljuci se. U Rimu budi Rimljanin.

Nas zivot prolazi i jedino sto imamo je taj tren, koji mozes potratiti na zanovijetanje muzu koji ce jadan pobjec (i ja bih), ili velikodusno, sretno, zadovoljno pokazati ljubav i reci mu - ma maco, idi na ribiciju...sto ces moci kad nadjes srecu u sebi, za sebe. Mi zene moramo imati svoju srecu, svoj mir, ravnotezu jer muskarci ne mogu ispuniti nase srce. Ako muskarca nesto privlaci zeni da joj skine zvijezdu s neba je kad je ona vesela, kad zraci, kad je sretna, neopterecena - a to ti on ne moze nabaviti. To je do tebe. I onda ces imati muskarca koji ce se lijepit za tebe, jos ces ga htjeti potjerati na ribiciju.

E, i svaki dan je dan za ljubav. Svaku vecer skuhaj nesto fino, i pricaj veselo, budi sretna, budi uz njega, i radije daj, nego da trazis. Nije ni njima lako. Sto oni trpe na poslu... mi to na porodiljnom zaboravimo. I zapravo moja je parola da nije vazno sto drugi radi. Vazno da ja radim ono sto osjecam da je ispravno i dobro, i da putem prastam. Najgore je uhvatit se za sitnice, pa jahat po tome. Bacio carape ne pod, dignem, spremim, nastavim veselo, i kad je trenutak zamolim lijepo da ih ne ostavlja tako. I prije ce poslusat nego ako imam tematsku vecer ja uvijek skupljam tvoje carape a ti nikad meni ne doneses cvijece. Tko bi htio tako zivjeti? Fuj.

Ifigenija super post

Ćitala sam neku knjigu od Koelja, ne sjećam se koja, a govorila je o ljubavi. Uglavnom poenta je da mi volimo jer volimo jer smo odabrali tu osobu iz nama zaista neznanog razloga, a ne volimo jer je lijep, pametan, pažljiv, bogat. Tako si to Ifigenija lijepo rakla, baš onako kako se ja trudim, iaoko mi ne uspijeva uvijek, ali i dalje ostajem pri tome.
Samo srećan, zadovoljan pojedinac, može pružiti sreću i zadovoljstvo okolini.

Ifigenjia, kontam da ću tvoj post uvećati, isprintati u nekoliko primjeraka i staviti u svaku prostoriju u stanu da se stalno podsjećam na ono što si napisala.
I ja tako razmišljam, ali nekada je teško provesti u djelo.
Zaista, treba razmišljati pozitivno, stalno, stalno...
Ja se, recimo, molim da budem takva i uspijeva mi. Zapravo, samom molitvom i podsjećanjem odlučujem biti manje zanovijetalo, zvocalo, kokoš... i gle čuda, muž sretniji, sve nekako zvoni od radosti, lijepih pogleda i sreće...
:klap::zaljubljen:

Ifigenija!!! :heart::heart::heart: ti si moj guru! ;-) prelijepo si to napisala, ah...

Zene, hvala na podrsci! I meni treba podsjecanje, i stalna inspiracija, i kao i SikaPika snagu i nadahnuce trazim u molitvi. To puno znaci da nas ima jos koje vodimo ovu bitku. Svima saljem veliki zagrljaj podrske.
Ma ukratko - nac srecu u sebi, i onda je sijat dalje, i voljet i to pokazivat, i sve ce bit dobro. Tko ne bi bio sretan i htio biti sto vise uz takvu osobu?

Ifigenija, SikaPika :love: hvala na inspiraciji! vibram za sve nas! ~~~~~~~~~~~~~~ :-*

Ifigenija, prekrasno rečeno...Ja se u biti s vremena na vrijeme uspijem natjerati da razmišljam tako, da se ponašam tako, ali valjda kako sam konstantno sa ogromnim brojem ljudi, i sa svima moram biti fina pristojna i nasmijana, jednostavno zaboravim da je i MM čovjek, i da i on zaslužuje da se spram njega tako ophodim..
Sa druge strane, nije baš da je ni baš meni sve potaman, još uvijek i nakon 5 godina ne mogu se navići da on ne želi i ne može da ima izljeve ljubavi svakodnevno, da mu nije ugodno da se mazi, (a ja sam luda za maženjem, meni je dodir rezervisan samo za njega, smeta mi čak i rukovanje sa ljudima, grljenje i cmakanje da ne pričam). Znam da nekad zvučim kao malo dijete koje upire prstom kako ne može da ima igračku iz izloga, a kod kuće imam punu košaru...
Dobar je čovjek, hrani cijelu porodicu jer ja ne radim, uglavnom se nikad ne žali ni na šta....
I onda se zareknem da ću prestati biti čangrizava, da ću se baš baš posvetiti svom izgledu, da ću ga dočekivati lijepo obučena umjesto u pohabanoj i isflekanoj trenerci, jer znam da bude strava sretan zbog toga, ali me drži par dana.. i pusti. Valjda treba malo više upornosti, i stalni podsjetnik da to ne radim za njega već u osnovi za sebe...

Meni je nepoznanica "ne pustiti muža" bilo gdje. Pa nije on moje vlasništvo, a ni ja njegovo pa da se mora tražiti odobrenje za išta. Ide gdje želi, ja idem gdje ja želim, idemo skupa gdje želimo..sve po dogovoru. U priči o Angie mi je prvo upalo u oko to da su se jako mladi vjenčali, uz to mi se čini da je to bilo reda radi, a ne radi ljubavi. Ali ja nisam tip osobe koji bi živio s ikim u kući, niti bi to smatrala svojom stečevinom, ja sam jedna od onih koja mora nešto sama stvoriti, bez toga nisam zadovoljna. Svekar i svekra, a i moja mama su nam udaljeni 180 km, ali na dvije potpuno različite strane (Koruška i Hrvatska-a mi smo u Štajerskoj) i koliko god bi mi nekad trebala pomoć u vidu toga da mi netko pričuva Jana-drago mi je da sve uspijevamo sami. Mislim da svi vi koji imate pomoć ne znate koliko ste sretni što je imate, pa makar vam nekad i išli na živce.

U braku nekako vlada harmonija za sada, po meni je najbitnije da svatko ima pravo na svoje želje, koje ne moraju biti zajedničke, da pronalazi "vrijeme za sebe" bez da mu drugi kvoca, jer po meni je to skroz nepotrebno.

I da, pokušavam biti dobra prema svima koji to zaslužuju, i ono što Lanche kaže-ne zapustiti se, ne fizički, ne psihički, ne duhovno, raditi ono što nas ispunjava, ići na koncerte, na predstave u kazalište, u kino ili gdje god tko želi jer to nas ispunjava. A tko nije sretan sam sa sobom, neće biti sretan ni s ikim drugim. Moramo krenuti od sebe i prvo raditi ono što nas čini sretnima i ispunjava. A onda ćemo znati usrećiti druge.

Ps-mamica, jako lijep post. Slažem se :)

Citiraj:

---

Mondu prvotno napisa

Meni je ovo tak čudno, kakva je perspektiva nekog para koji nikada nije bio zaljubljem, s djecom i bez njih...a opet voliš ga...:zbunj: ,mislim da je zaljubljenost jedna neizostavna fza u odnosu dvoje ljudi u vezi/braku...u zajedničkom sazrijevanju dvoje kao para...fakat ne znam, mozda je to totalno nevažno sad.

---

X

Čim kažeš da nikad niste bili ni zaljubljeni, da ne znaš zašto ste se ženili, mislila si da će se na djecu raznježiti...Oprosti na iskrenosti, no čini mi se da se zadovoljavaš s prosječnim životom, prosječnom ljubavi. Napisala si da si se udala jer nisi htjela mami slomit srce jer si s 18 godina bila u vezi godinu i pol i mama se vezala...jesi li ikad pomislila na sebe? Rekla si i da TM nije htio brak, ali da je pristao zbog udaljenosti...da se niste vi malo zaletili u svemu tome, uletili u brak i upravo zbog toga i jeste sad tu gdje jeste?

Zaista bi voljela da se sve popravilo u ovih mjesec dana, no znam da to tako ne ide...

Citiraj:

---

Angelina_2 prvotno napisa

a dobre stvari...vec sam rekla...kuha, sprema, sve zna popraviti, presvlaci dijete (sto mnogi muski ne rade), ne opija se, ne ide na utakmice...
eto...nista specijalno...

---

Oprosti, ali stvarno su ti niska očekivanja od muškog roda..meni je ovo pod normalno, ja sam tražila nešto skroz drugo u osobi s kojom želim provesti život. Da se ne opija, da je pristojan i da pomaže mi je nulto očekivanje.

Citiraj:

---

annie84 prvotno napisa

X

Čim kažeš da nikad niste bili ni zaljubljeni, da ne znaš zašto ste se ženili, mislila si da će se na djecu raznježiti...Oprosti na iskrenosti, no čini mi se da se zadovoljavaš s prosječnim životom, prosječnom ljubavi. Napisala si da si se udala jer nisi htjela mami slomit srce jer si s 18 godina bila u vezi godinu i pol i mama se vezala...jesi li ikad pomislila na sebe? Rekla si i da TM nije htio brak, ali da je pristao zbog udaljenosti...da se niste vi malo zaletili u svemu tome, uletili u brak i upravo zbog toga i jeste sad tu gdje jeste?

Zaista bi voljela da se sve popravilo u ovih mjesec dana, no znam da to tako ne ide...

---

Zaljubljenost i brak je nekakav link koji postoji zadnjih 150 godina. I to u u našoj zapadnoj kulturi. Ljudima treba brak, zajednica, to treba svima, treba društvu... i onda se ljudi žene, i zaljubljeni, i nezaljubljeni, pod velom, bez vela, u Las Vegasu. Ljudi se žene, i nek se žene.

Dogovoreni brakovi ponekad imaju veću osnovuu za uspjeh jer ljudi ulaze u brak svjesni da su drugačiji, drugi, ali i da im je najbolje da se vole, prihvate i rastu zajedno, pa to onda i rade. Ja čitala.

Nemojte ženi punit glavu nekim uskim gledanjima, bit će joj još teže., a nema razloga. Koliko sam shvatila, mlada je, a ovdje nas ima da joj možemo skoro mame bit, lapače prave, možemo ženicu pokopat svojim mudrolijama. Htjela se udat, on se htio ženit, dopali se jedno drugome, imaju dijete, ma sve pet. Malo frka na početku. Pa je, to bude. Po istraživanjima brakovi kojima je početak težak nakon sedam godina budu najsretniji i ostanu najduže skupa. Sve je to normalno. Pa nije lako navić se na nekoga 24 sata na dan, uz bebu, nespavanje, svekrvu... treba se tu i pomučit i naplakat. Sve je to normalno, a ispadne da je svima drugima banja, svačiji muževi vrh svjetske inteligencije, svaki dan ko s reklame. Ma frišku figu.

I da su se zaletjeli, pa što. Koliki se zalete, pa na kraju imaju dobar brak. I na koncu tu je taj odnos, koji su htjeli, na koji su pristali, tu je dijete, i sad treba gradit tu ljubav. Bez kompiciranja.

Ajde annie, što si napala ženu. Da nulto! Gorenavedeno je super, ako znaš koliko u ovoj zemlji ljudi pije, kocka, bježi od kuće, ganja s oproštenjem kurbeštije. Htjela je normalnog čovjeka...

Citiraj:

---

Lanche prvotno napisa

Ifigenija, prekrasno rečeno...Ja se u biti s vremena na vrijeme uspijem natjerati da razmišljam tako, da se ponašam tako, ali valjda kako sam konstantno sa ogromnim brojem ljudi, i sa svima moram biti fina pristojna i nasmijana, jednostavno zaboravim da je i MM čovjek, i da i on zaslužuje da se spram njega tako ophodim..
Sa druge strane, nije baš da je ni baš meni sve potaman, još uvijek i nakon 5 godina ne mogu se navići da on ne želi i ne može da ima izljeve ljubavi svakodnevno, da mu nije ugodno da se mazi, (a ja sam luda za maženjem, meni je dodir rezervisan samo za njega, smeta mi čak i rukovanje sa ljudima, grljenje i cmakanje da ne pričam). Znam da nekad zvučim kao malo dijete koje upire prstom kako ne može da ima igračku iz izloga, a kod kuće imam punu košaru...
Dobar je čovjek, hrani cijelu porodicu jer ja ne radim, uglavnom se nikad ne žali ni na šta....
I onda se zareknem da ću prestati biti čangrizava, da ću se baš baš posvetiti svom izgledu, da ću ga dočekivati lijepo obučena umjesto u pohabanoj i isflekanoj trenerci, jer znam da bude strava sretan zbog toga, ali me drži par dana.. i pusti. Valjda treba malo više upornosti, i stalni podsjetnik da to ne radim za njega već u osnovi za sebe...

---

A šta ćeš... nije lako. Svaki od naših muževa ima neku fatal error. Ii mi isto.
Znaš kako kažu - možda je baš ta mana koja nam smeta ona koja ga je spriječila da dobije boljeg komada od nas. Malo crnog humora.
Ja se podsjećam na to da je ljubav kako kaže Bernard Shaw kad počnemo voljeti nečije mane. E Miki onda pričamo.
Prihvatiti to klupko mišića, pivske škembe i dlakavih prsa i nogu kakvo je, i zna i ne zna i može i neće i hoće... mislim da je onda riječ o nekom proboju koji može donijeti neko dobro. Zamislimo na tren da osjetimo da nas muževi gledaju s ljubavlju kad smo ono najfaličnije što jesmo, kad radimo baš ono što se ne šika, kad smo naopake, ondje gdje smo najslabije i da umire od ljubavi i da smo im uvijek dobre. Pa rastopile bi se po podu.
Tako bi i oni. Pa tko prvi uspije tako voljet svog bračnog, pobjednik. Bar moralni.

Ifigenija, već valjda pet godina navijam da počneš pisati (i izdavati) knjige. Ili blog. Ili nešto tako... :yes:
Jako su inspirativna ova tvoja razmišljanja.

ifigenija jako lijepo...

eto mi se bolje slazemo...
jucer smo si bili bas dobri i frenovi mu danas idu u mađu na ribiciju i on bi isao...
vidim da je sav pokisao jer nemre ici...
rekla sam mu ovako: Pa idi! ja ti ne mogu ni ne zelim zabraniti...znam da to volis i da te to ispunjava i ne zelim ti stajati na putu, ako ce te to usreciti idi...
veli on je pa da se duris 5 dana
ja: ne, ne budem se durila...samo te molim i sad i za ubuduce nemoj me ni pitati jel mozes, osjecam se jadno ako ti velim da ne, a opet ako ti velim da a to ne zelim opet mi ne stima......razmisli, vidi kakva je situacija i ako ti smatras da je to ok odi i ja se ne budem ljutila
i eto...razmislio je i rekao da nije ok da ja ostajem doma s dvoje djece a on ide cijeli dan u mađu, da je do cca 2 bi otiso al do navecer zna da bi posizila doma s njih dvoje...i tako se digao i otisao tu u blizinu na dva tri sata :)
i oboje zadovoljni

Ma sorry, ja sam ti tek sad otkrila topic pa sam iznijela mišljenje :)

Ifigenija, imaš pravo u puno stvari-ali ja sam samo iznijela mišljenje da ja tako ne funkcioniram/ne bi mogla funkcionirat.

Angie, želim vam sve najbolje i da što prije prevladate sve probleme, mladi ste i sve stignete sredit i biti sretniji :) Samo malim koracima naprijed :)

Ifigenija - wauuuuu! sve si to lijepo sročila!

Sjećam se da sam davno čitala neke upute u časopisima kako mi žene možemo olakšati dan svojim muškarcima, i mislila sam - a jel oni imaju kakav časopis gdje piše kako nama olakšati! činilo se da mi samo moramo titrati oko njih i ne ljutiti ih , ne živcirati i ne gnjaviti pitanjima?!?!? tada sam mislila what?!?!!? tko će titrati oko mene !??!
sada sam malo starija, iskusnije i ne čitam više cosmo :) i sada znam - kada sam ja dobre volje i kuham i pjevam i plešem i šivam i crtam (baš kao Ifigenija) onda moj mužić titra oko mene!

kada se nekome u dućanu osmjehnem - i on/ona se osmjehne meni! kada si dobre volje to se osjeti i širi se kao zarazno zijevanje! samo mora netko prvi početi - pa šta onda ako sam to ja! - onda se to meni i vrati! :)
rekla mije jedna frendica 'fake it till you make it' (glumi dok ti ne uspije) - znači odglumiš dobru volju prvi tren, osoba sa druge strane postaje dobre volje - ti postaješ dobre volje za ozbač!
nadam se da nije zbrda zdola i da ima smisla! :)

Citiraj:

---

Bobica prvotno napisa

Ifigenija - wauuuuu! sve si to lijepo sročila!

Sjećam se da sam davno čitala neke upute u časopisima kako mi žene možemo olakšati dan svojim muškarcima, i mislila sam - a jel oni imaju kakav časopis gdje piše kako nama olakšati! činilo se da mi samo moramo titrati oko njih i ne ljutiti ih , ne živcirati i ne gnjaviti pitanjima?!?!? tada sam mislila what?!?!!? tko će titrati oko mene !??!
sada sam malo starija, iskusnije i ne čitam više cosmo :) i sada znam - kada sam ja dobre volje i kuham i pjevam i plešem i šivam i crtam (baš kao Ifigenija) onda moj mužić titra oko mene!

kada se nekome u dućanu osmjehnem - i on/ona se osmjehne meni! kada si dobre volje to se osjeti i širi se kao zarazno zijevanje! samo mora netko prvi početi - pa šta onda ako sam to ja! - onda se to meni i vrati! :)
rekla mije jedna frendica 'fake it till you make it' (glumi dok ti ne uspije) - znači odglumiš dobru volju prvi tren, osoba sa druge strane postaje dobre volje - ti postaješ dobre volje za ozbač!
nadam se da nije zbrda zdola i da ima smisla! :)

---

:klap: