DAADAA prvotno napisa
Iako rijetko(skoro nikad) ne pišem po forumu, a uredno pratim puno tema na ovu sam se odlučila javiti isklučivo radi vlastitog iskustva.
Ja sam jedna od onih koja je odlučila odustati od braka. Vjernica sam od kad znam za sebe, a i dalje se tako osjećam i ne mislim da sam izdala niti Boga, niti brak, niti svoje dijete.
Godinama sam se trudila, pružala hrpu ljubavi, opravdavala preljub, laži, čak se i ispričavala nakon njegovog fizičkog zlostavljanja mene, a onda je puklo...
Evo ja mogu samo iz svog iskustva reći kad sam shvatila da sve to više nema smisla...zamislila sam si život bez njega i uopće nisam osjećala tugu. Sva ona ljubav je nestala i čak sam se u nekim trenucima molila Bogu da ode i više se ne vrati jer zbog straha dugo nisam sama mogla prekinuti taj odnos. Vjerujem da pokretačice teme ne odustaju lako od svog braka i da je vrlo malo takvih osoba koje mogu otići bez da se potrude, ali treba znati i do kada se truditi. Da je lako donijeti odluku o razvodu, nije, ali je bolje nego imati svaki dan grč u želucu.
Uvijek sam za razgovor, pružanje puno ljubavi, kompromise, ali sa onima koji to zaslužuju i isto to pružaju zauzvrat.
