Jesmo totalno skrenule da, ali nije meni lako biti roditelj koji ne zna koristiti sling :mrgreen:
No dobro ajmo nazad na temu- dijete mi još ne spava, teško mi je jako :lol:
Printable View
Jesmo totalno skrenule da, ali nije meni lako biti roditelj koji ne zna koristiti sling :mrgreen:
No dobro ajmo nazad na temu- dijete mi još ne spava, teško mi je jako :lol:
Sudeci po naslovu, ova tema bi trebala sadrzavati nula postova (nula, ne skoro tisucu) :lol:
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Cuj ovo s slingom treba definitivno na zasebnu temu, ja znam da ce meni trebati:lol:Citiraj:
Apsu prvotno napisa
Imaš tih tema milijunCitiraj:
KrisZg prvotno napisa
http://forum.roda.hr/search.php?searchid=4928073
tua, 100 eura sa dostavom
Ince, ima ih od 80 do 140 eura + dostava
http://www.amazon.de/gp/aw/s/ref=is_...prefix=Manduca
Ne znam jel dobar link, tipkam s mobitela
ne, kasnije.Citiraj:
Apsu prvotno napisa
kad ojacaju ledjni i vratni misici.
btw imas i pouch. on ti je ko lenta, samo se navuce i stavi beba unutra.
Nama danas pali lopta :-)
Već skakućem pol sata, a švrću krmi.
Moj maleni je jučer prvi put odvalio 3 sata dnevnog spavanca - od 11 do 14h. Ostala sam šokirana i stalno provjeravala jel živ :lol: i ono najgore - nisam znala kud sa sobom nakon toliko vremena nosanja :lol: Zato je večer bila jaaaako aktivnaCitiraj:
Apsu prvotno napisa
Apropos slinga - evo već je u ladici :ulje:
Uspjela sam, uspjela! :-D
skuhala sam cijeli rucak! On je mirno spavao naslonjen na mene sa blazenom facicom! To! Zbogom kolica, dobrodošao sling! :D
Tek sas vidim, bravo Apsu !!!
Meni stigla Manduca i mogu samo reci :naklon:
Pouch je najjednostavniji od svega, samo ga nigdje nisam kod nas vidjela, ja svoje nabavila vani.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Blažen bio, pogotovo za skroz male bebice, položaj im je kao da su u rukama roditelja, začas zaspnu.
I prvo i drugo dijete sam u pouchu nosila sve dok nisu ojačali za mei tai - još jedna sjajna nosiljka. Mislim da se sa maramom i slingom nikako ne bih snašla.
Ajme istto...Citiraj:
fingertips prvotno napisa
Zasto neke bebe spavaju malo, evo moj decko npr. Sa 2mj je spavao gotovo cilu noc vec sa 3ipo finito..budenje nekad 3puta a nekad 33. od 22-9h
Noc jos nekako
ali dan. To je problem 3 puta spava po 20-30min. Sludila sam vise.
Nista ne stignem ni po kuci jer je stalno na rukama (i u nosiljci)
odavno san odustala od toga da buden savrsena zena,majka,kraljica ali ovo je previse.
Dojim ga i za sve to krivim dojenje,iskreno ..ali bojin se ako i prestanem da ce stvari ostat iste pa sta cu onda.
Drugo mi je dijete i povijest se ponavlja.
problem je ocito u meni
upomoooooc
mene opet hvata ludilo opet sam neispavana mali grintav sto puta se budi po noći opet me hvata ona druga strana dođe mi da vrištim :gaah:
Ne vjerujem da je "problem" u tebi, niti u dojenju, niti u djetetu/djeci.Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Vjerujem da jednostavno imas djecu koja trebaju pomoc u zaspivanju, vecu potrebu za tvojom blizinom i koliko god ti sada bilo tesko, proci ce i razdoblje nosenja i nespavanja i rezultat ce biti zadovoljno i sigurno, samostalno dijete, zeljno istrazivanja i ucenja zivota.
I ja imam 9-mjesecnog slabog spavaca koji je volio biti na rukama, a sada samo pici i istrazuje, lud je kad mora biti u rukama vani (jer je mokro), i dnevna spavanja pomalo idu na bolje (1x1,5-2 h i 1x45 min)...
Moj odspava kroz dan cca 2-3 puta po 10 minuta. Ali...od 19/20h do 5/6h jedno ili nijedno buđenje :-D Draže mi je to nego da mi se budi kroz noć sto puta. I dalje ne stignem ništa kroz dan napraviti osim njega zabavljati, samo što više ne traži stalno na ruke nego voli viper, a hoće mi i ležati pa da ga zabavljam igračkama. Čak ga uspijem i u stanu staviti u kolica i malo vozikati. Eto, ide na bolje :-)
željkica a valjda ponovno neka faza, bit će bolje :love2:
Ajme Muma, i jel spava onda dalje nakon buđenja?
Moj i dalje ide spavat u ponoc i prvo budenje je u 4 :roll:
I po danu ima 2 spavanja po sat vremena..
Al ajde, bar smo ga naucili da sam zaspi, nema vise egzibicija :-D
Moja nema ni ritma ni reda :lol:
Nekad zaspe u 19h, nekad u 23h
Spava 5-6 sati pa brzinski pociki, onda opet spi 2-3 sata pa opet brzinski pociki i opet 2-3 sata
Tek je onda budjenje i opet je brzo pospana
Da bar noc lici na nesto valjda bi imala vise snage. Sinoc npr.a i mnoge druge veceri se od 9-12 probudio 4 puta. Ni u snovima najludim se neda prebacit u svoj krevetic. Tako da ja spavam izmedu bebca (8mj) i cure(3ipo) na krevetu od 160cm. Meni ostane valjda 30cm u sredini.
Jutros smo se probudili i pocelo je kaoticno spremanje jer on vristi dok ja spremim sebe i curu. To mi je najteze od svega. Kaos. Onda kava vani ???? Kava,hm ..doslovno je progutam
Da mi moji ne zive blizu valjda bi pukla
Na kavi s dvi prije zali se jedna: Cura(3mj) se sinoc probudila 2 puta
Ja u shock..u , jel se ti salis, imaj milosti plizz
Al dobro me nasmijala
Uglavnom svega sam svjesna..tako je kako je..ja sam jedna prekrasna pozrtvovna super majka s obzirom na situaciju koju "toleriram" i kolko nemogu podnit da mi dica placu pa nosam i sl.
Znam,proci ce..do tad cu kukat i zalit..malo mi je lakse :-(
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Al zato po danu bas i nece, nema bas nikakvog reda
Spava joj se, uspava s na cici i za 15 minuta je opet budna...i tak sto puta :roll:
Kad je takav dan, onda i za noc tesko zaspe, a ne moze vise gledati...
Tak je bilo jucer, tri sata mi je navlacila cice, ne cikila, bas navlacila
Onda sam ja popi... otisla iz sobe i rekla muzu: evo ti duda i kcer, briga me kako cete :lol:
I za 15 minuta mi bilo zao pa sam se vratila u sobu i prepustila joj sise na nemilost :lool:
Ovo za požrtvovnu super majku je naravno šala..najradije bi da nemoram davat toliko sebe
Maca papucarica hvala
Carmina, ako pomaze, samo ti kukaj
Ps- shvatila sam da je sala
Muma baš mi je drago da ste se donekle doveli u red pogotovo ponoći,koliko je lakše kad nema sto buđenja po noći,ja sam danas koma grintava i svašta i još je vrime loše......uf baš sam bzv kakva majka!
Apsu nema više spavanja nakon jutarnjeg buđenja :nono: Ali nema veze, noć mi je najvažnija :-) Jedino imamo problem s tim eventualno jednim noćnim buđenjem - ako se probudi to su onda drame. Ja kažem da on spava a želudac se probudi. Dakle - plakanje, vikanje, bacanje... sa zatvorenim očima. Treba mi 15 minuta da ga probudim i da počne jesti...nosim ga najprije na svjetlo, pjevam mu glasnije...svašta izvodimo :gaah: I ne, nije stvar u nekom lošem snu...u tom slučaju se smiri vrlo brzo čim ga uzmem i stisnem k sebi.
Ginger, željkica da, osjeti se ta promjena vremena. Moj jede manje, nije baš zainteresiran. I umorniji je, a naravno da ne može spavati, pa onda plače.
ovdje se dugo nije pisalo znači da sve štima ,niko ne kuka :lool: nitko nije nervozan ,baš mi je drago da je tako!(ili smo možda otupili)
Sve stima :mrgreen: Navikli se mi na njih (bebe) i njihov temeperament, a i oni na nas.
Bome sve štima :mrgreen:
sjećam se kad sam digla ovu temu iz prašine i požalila se, a za tjedan dana ja i beba postali najbolji prijatelji :heart:
Štima štima :-D
jupi :-D mi se još mučimo sa spavanjem!
Aha, da...i mi se mučimo sa spavanjem...spava čitavu noć :oops: što u njegovom smislu znači od 19h do 5h i rekla je pedica buduti ga...sad s 4.mjeseca.
Zasto ga morate buditi Muma?
Mi se mucimo sa uspavljivanjem i budjenjem. U oba slucaja place kao lud. Covjek ne voli promjene stanja :lool:
I mi se mucimo sa spavanjem da.. Nece spavat prije ponoci :roll: al bar čorim do 10 ujutro :lol:
Mi imamo ritam od 21-7. Sa 4 buđenja/sisanja između. prije je bilo 3. Ne znam zakaj sad češće hoće jesti tijekom noći. :-/
Baš bi htjela to prorojediti.
Mi njupamo oko pol 12 zadnje prije spavanja i onda u 6 pa u 9 i dizemo se u 10.. Super zapravo, sam kaj mi vecer s dragim fali..
Pocela si raditi? Vjerojatno zatoCitiraj:
lulu-mama prvotno napisa
Apsu, pa nemoj se ni truditi, s vremenom ce pomicati na ranije, bitno da spava
Moja ok spava po noci, al po danu nula bodova
Danas ukupno 15 minuta i to ne u komadu, a da nije sa sisom u ustima
baš mi je drago zbog svih vas da sve štima i da spavate nadam se da ćemo i mi uskoro imat mirnije noći!
Zdravo!
Imam potrebu nešto reći. Zapravo, jako puno svega reći. Kome se ne da čitati, nek ne komentira. Mrzim kad netko letimično pročita pa onda izvodi kojekakve zaključke.
Sudjelovala sam na ovoj temi prošle godine. Zadnji post sam napisala kad mi je djevojčica bila 4 mjeseca. Pročitala sam sve što ste otada napisale i naprosto sam osjetila potrebu da reagiram jer je napisano toliko... svega... da mi je... ne znam... došlo da vrištim?
Imam jako zahtjevno iliti potrebito dijete od 15 mjeseci. U tih zadnjih 15 mjeseci naslušala sam se svakakvih savjeta o odgoju, plaču, uspavljivanju, hranjenju, dojenju, nošenju, guranju, cupkanju, skakanju, šuškanju, motanju, obavljanju kućanskih poslova jednom rukom i tako dalje. Ja sam tu čak i poprilično tolerantna pa sve te gluposti mogu poslušati sa smješkom. Moj muž nije. Kaže da mu svi ti pametni ljudi, i doktori i psiholozi i iskusni roditelji, mogu beep beep jer nam nijedan savjet nije djelovao. Svi su prepametni i samo znaju pričati, a nitko nam nije nikako konkretno pomogao, odn. nijedan od svih tih pametnih savjeta nije bio nimalo upotrebljiv i primjenjiv na naše dijete. Neću se baš 100 % složiti s njim zato što on zapravo nije pročitao nijednu knjigu o djeci, ali kad se sve zbroji i oduzme - u velikoj mjeri ima pravo.
Meni je prošlih 15 mjeseci bilo strašno. Strašno. Prestrašno. Grozno. O silnoj sreći i ljubavi prema djetetu neću govoriti jer to nije upitno pa se o tome nema ni što puno raspravljati. Za svaki slučaj napominjem i da mi je curica jako pametna i lijepa, ako netko misli da je možda tu negdje problem. Ipak, bilo mi je prenaporno. I još uvijek jest. Možda je najvažnije napomenuti da sam patila od poslijeporođajne depresije. Je li teška ili ne, teško mi reći jer ne znam kakve su bile druge, a nisam potražila ni stručnu pomoć. Ispočetka sam puno pisala po forumu. Koristila sam svaki trenutak koji je dijete provelo spavajući (na meni ili oko mene), da bih pisala po forumu, da bih pokušala naći nekakvu utjehu, razumijevanje i sl. Ponekad sam to nalazila. Recimo, kad čitam Zuskine postove, ponekad bih se mogla zakleti da govori o mom životu. Storma isto. Ali neke druge forumašice su me znale toliko izluđivati svojim komentarima da sam naprosto odustala od foruma. Na taj sam način vjerojatno ostala bez zadnje prilike da se ispušem i da me netko razumije. Ti komentari (valjda) nisu bili napad na mene, ali su me strašno izluđivale te žene koje su tako dobro posložene u glavi i koje imaju beskrajno razumijevanje za svoju djecu, muža, svekrvu i ostale. Ja nemam. Ne znam kako svatko od vas shvaća ovaj forum i ljude koji se kriju iza drugih nickova. Možda vam je baš super pokazati se boljim od nekog. Možda vam je baš super nekoga spustiti. Možda vam je baš veliko zadovoljstvo kad vidite da je netko "gori" roditelj od vas. A možda i nije. Možda ste najdobronamjernija bića koja postoje. Ali vi ne znate kako se ono što pišete može reflektirati na druge ljude. Ja sam jedna od tih koja je (bila) jako loše i kojoj je očajnički trebala pomoć, a umjesto pomoći sam samo čitala kako je beba sad najvažnija i kako je sve to predivno i čudesno... i onda sam se osjećala još gore. Jer je sve predivno i čudesno, a ja sam čudovište koje u tom ne uživa. Ne mislim na sve vas ovdje, nego na par ljudi koji su mi osobito dizali živce. Ima i onih čiji su me postovi tješili, ali to je bilo kratkog vijeka. Trebalo mi je nešto jače od toga. Ni sama ne znam što. Nije mi trebalo druženje s drugim mamama. To me redovito samo bacalo u očaj. Nisam tip koji se sprijateljuje u šetnjama, parkićima, ispred zgrade (ili u liftu), preko foruma. Znam da sam čudna, ali teško mi je to.
Što mi se sve promijenilo u životu u zadnjih 15 mjeseci? Pa, premorena sam, iscrpljena, neuhranjena (indeks tjelesne mase mi je pao na 17), nabildana, živčana, razvila teški gastritis, a još sam i na rubu razvoda. S jednom sam prijateljicom prestala komunicirati. Na moje kukanje kako mi dijete previše sisa otkad sam se vratila na posao i naprosto se ne mogu odmoriti, odgovorila sa: "Ha, pa tko ti je kriv. Trebala si je odbiti od sise prije povratka na posao. Kako sam ja svog... Ja sam ga lijepo naučila da zaspi ležeći, bez sise u ustima i sad mi je super. Sama si kriva." Da, ja glupača nastavila dojiti dijete nakon godine dana. :roll: Ej, ne samo to, ja svoju dojim hodajući i uspavljujem je tako. Zamisli, meni nije palo na pamet pokušati je uspavati na bilo koji drugi način. Jer meni je zapravo super nositi 10 kg prikačenih na cicu. :cupakosu: I kad smo već kod spavanja i uspavljivanja... NEMA pomoći. Ništa nam nije djelovalo. Osim bijelog šuma, ali meni je već muka od toga. Cura ima 15 mjeseci, a mi je moramo nositi da zaspi i još uvijek koristimo šum. Da poludiš! OK, ima dana kad zaspi ležeći kraj mene, NA CICI. Nije da je svaki dan ovako... ali još nije prestalo. DOKAD, pitam se??? I onda opet čitam ove pametne mame koje su svoje naučile ovako ili onako... pa se opet posvađam s mužem jer on smatra da smo ipak pogriješili jer su nam "svi lijepo govorili", a mi nismo slušali... nego smo bili debili koji nose svoje dijete... I još sam je uspavljivala na cici. Kokoš.
Zahladila sam i odnose s drugom bliskom prijateljicom jer sam joj, prije nego će roditi, ispričala kako je meni bilo teško, da bih je pripremila na to i da bih joj rekla da može računati na moje razumijevanje i pomoć ako joj zatreba, a ona me, nakon što je rodila, izvijestila kako je njoj "baš super" i kako joj je "sve super" i kako ona "nema nikakvih problema" i "ne treba joj ničija pomoć". Ono, jeij za tebe. Ja sam, očito, nesposobna.
Ide mi na živce i poznanica koja uz svoje dijete stigne sve pospremiti i "skuhati mužu ručak", a ja jedva stignem skuhati djetetu.
A da ne govorim na koliko nerazumijevanje nailazim kod svojih prijatelja koji još nemaju djecu. Ja sam naprosto grozna spodoba koja se žali na svoje dijete. Jer svi drugi njihovi prijatelji koji imaju djecu su super sretni, zadovoljni i zahvalni na tome. Eto, koliko ljudi uopće ne mogu imati djecu, a ja se tu nešto žalim...
Naravno, pokušavala sam biti savršena. Uspjela sam u dojenju, platnenim pelenama, inzistiranju na autosjedalici (uza svo njeno vrištanje), dohrani po Rodinim preporukama, znakovnom jeziku, provođenju AP-a u velikoj mjeri, puštanju bebe da se normalno motorički razvija (btw, na temi o motoričkom razvoju mi je jedna stručna osoba napisala da je patološki da moja beba od 4 mjeseca pokušava puzati, a ona je s 5 mjeseci STVARNO propuzala), puštanju da istražuje i uči na sve moguće načine... ali mene je to sve skupa dotuklo i nisam imala podršku kakva mi je trebala. Ne bih sad o svom odnosu s mužem. On je divan otac i puno je toga preuzeo na sebe, ali me nije dovoljno podržavao u nekim mojim odlukama i željama i zato smo se nas dvoje previše udaljili. Toliko previše da nisam sigurna želim li to spašavati.
No, nisam se mogla pomiriti s tim neredom svuda naokolo. Naprosto me živcira. Nije savršeno pospremljeno. Ponekad nije uopće pospremljeno. Prihvatila sam da je to tako i ne lomim se da to dovedem u red. ALI ME BESKRAJNO ŽIVCIRA i primjećujem svaku sitnicu koja nije na svom mjestu. I nije tu čak ni riječ samo o djetetu, već i mom mužu i mami, koja mi sad čuva dijete. Naprosto ostavljaju stvari gdje i kako stignu jer, eto, trče za djetetom pa ne stignu razmišljati gdje što ide.
Mogu se samo gorko nasmijati kad čitam vaše savjete - ne da su oni nužno loši, ali nama ne djeluju i nikad nisu. Možda nekom drugom hoće.
Kakav Božji sling, marama, nosiljka... kakav viper, kakva kolica, kakva vožnja autom, kakvo obavljanje ikakvog posla s djetetom na ruci (ne da nisam probala i ne da nisam povremeno nešto uspjela, ali globalno to s ovim djetetom NE IDE)... kakvo stavljanje budnog djeteta u krevet, kakvo ležanje pokraj nje dok ne zaspi, kakvo Božje ustajanje pola sata prije djeteta... ????????????? Ma nema toga i to s ovom NE IDE. Istina je da ona danas ima dosta predvidljiv ritam spavanja i da spava skoro pa dovoljno, ali mučan je i trnovit put bio do tu. Imamo i mi svoju "strategiju" koju mogu podijeliti s vama pa da nekom drugom možda dođe zlo od mog pametovanja. :)
Možda mi je najviše od svega pomoglo jedno predavanje u Centru prirodno roditeljstvo, gdje sam shvatila da moja djevojčica doista spada u skupinu zahtjevne djece, po sva tri kriterija i da zbilja nisam ja ništa kriva. No, s druge sam strane naučila i gdje sam pogriješila pa se osjećam dvostruko gore zbog toga. Da ne bi netko pomislio da reklamiram ovaj Centar i da sam neki njihov sljedbenik - ne, nisam. Preskupi su mi da bih upisala cijeli tečaj. Na kraju krajeva, ni oni mi, opet, nisu dali nijedan konkretan odgovor. No, kod njih sam naučila ono čemu se neki od vas ovdje silno čude - da, bebe ponekad trebaju plakati zato jer im se plače, naprosto moraju preraditi svoje emocije i moraju naučiti kako se to radi, a mi pritom ne trebamo šuškati, cupkati i umirivati, već samo nositi, maziti i biti prisutni, da bebica zna da je sigurna i da se može prepustiti svojim osjećajima. Imate članak na njihovoj stranici pa si pročitajte, za slučaj da sam nešto krivo prenijela.
Ne znam zašto, ali imala sam potrebu sve ovo napisati. Znam da je konfuzno, ali tako se i osjećam.
I još nešto za kraj... Nije tema, ali je to nešto što me "svrbi" već duže vrijeme. Bili smo raspravljali o djeci koja se ne žele voziti u AS pa su neke od vas komentirale da se djeca naprosto moraju naučiti na to i bok. Ako je vožnja nužna, odn. "nevožnja" nije opcija, neka vrišti dok ne stignemo, bitno da je siguran. Ja se s tim apsolutno slažem i nema šanse da je izvadim van, koliko god vrištala. Jedino me zanima po čemu je to točno drugačije od cry-out metode. OK, tu dijete neće biti sigurno ako ga uzmeš na ruke. Doma hoće. Ali, znate što, dijete to NE ZNA. Ne može razumjeti da ga u autu ne smijete držati u naručju i za mene je to puštanje da plače tijekom vožnje apsolutno jednako loše kao ostavljanje u krevetu da samo zaspi.
Meni je ovo tvoje super post
Nisam jos pisala tu,al nekad se osjecam kao alien jer mi je tesko. Koga god znam s djecom,svima je super i divno i krasno. Ili je to maska za javnost?
Njegov prvi mjesec mi je bio tezak. Muke s dojenjem,slabo dobivanje na tezini, privikavanje na nespavanje... pa manje vremena za neke stvari,za solo druzenje s muzem...
Tek sad pocinjem uzivati. Al ima i napornih dana.
Jos i sad se znam rasplakati na gluposti,kad sam frustrirana,kad muz nesto kaze/napravi,ali mislim da ti hormoni malo popustaju
Mishekica nemam savjet jer nemam ni za sebe nijedan pametan. Sve potpisujem,sve razumjem. Tako je kako je.
Dok se ne promjeni ne bolje,ja cu i dalje kukat po forumu jer mi je tako lakše,ko ga šiša.
Drži se
Sve potpisujem
Uz dodatak da je meni isto tako bilo s mm,al pronasli smo ponovo ljubav,podrsku jedno za drugo. Isto zelim i tebi od srca
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Mishekica mogu misliti koliko ti je naporno slušati tuđe savjete kad kod tvog djeteta nista nije upalilo, i nisam sad sigurna dal si ljuta na savjete upucene tebi, ili na to što se mi ovdje savjetujemo..
Mene je puno savjeta spasilo. Sling je najbolja stvar koju imam, mali se odma smiri i zaspi stisnut uz mene. "Naucila" sam ga i da sam zaspi, malo ga nosimo i stavimo budnog u krevet, ugasimo svjetlo i on spava. I to je odlicno, jer nije ovisan o meni kad ide spavat. U as je miran i smije se ili zaspi. A pazi sad ovo- od rođenja ga svi stalno nosimo po rukama, uspavljivali ga na rukama, stalno smo ga nosili, a on sad vise voli biti na krevetu i brbljat s nama nego na rukama.
To je do karaktera djeteta a ne kako se postupa s djetetom. Kod vecine pali sling, kolica , lopta, mazenje i normalno da ce ti ljudi dati takav savjet. Kao sto rekoh, mene su neki savjeti spasili jer sam od nezadovoljnog djeteta dobila sretno dijete. Ali, ja sam imala srece, i puno drugih je imalo srece. Sigurno ti nitko nije htio nista lose nego su ti zeljeli pomoc. Barem je eto, bijeli sum kolko tolko pomogao..
Zao mi je sto nista drugo nije upalilo, al sigurno ce ti se sve ovo vratiti kad dijete jos malo naraste :)
I nadam se da cete se ti i suprug tada ponovno zbliziti kad cete imati vise energije jedan za drugog. Eto, ja i dragi smo se udaljili a imamo dobro dijete. Samo se jos navikavamo na njega. I on je dosta grijesio i jos grijesi pa sam ja ljuta a njemu je sve ovo cudno ko i meni. I ja grijesim naravno . A da imam zahtjevno dijete morali bi biti stvarno jaki da odrzimo brak jer nismo vise one osobe od prije djeteta.
U svakom slucaju zelim ti jos puno snage i živaca :)