Babarović kaže da upravo kognitivne sposobnosti određuju šk. uspjeh. Malo još obitelj, a najmanje škola. A vidi koliko strana topica oćel u ovu ili onu školu:mrgreen:.
Printable View
Babarović kaže da upravo kognitivne sposobnosti određuju šk. uspjeh. Malo još obitelj, a najmanje škola. A vidi koliko strana topica oćel u ovu ili onu školu:mrgreen:.
evo ovdje ima objašnjeno (i zašto se mijenja s dobi, zato što uzorak postaje sve više homogen po sposobnostima): http://www.istrazime.com/kognitivna-...demski-uspjeh/
uz inteligenciju prediktor su i neke osobine ličnosti (savjesnost, a to je ono koliko se držiš pravila, odgovornost, red, organizacija..), kako vidim u sažetku koji je peterlin stavila, on je stavio i kognitivne sposobnosti i ličnost kao "osobine pojedinca"
uglavnom, ta korelacija je onako.. postoji, konstantna je, dakle važna je inteligencija, ali ostavlja stvarno još dosta prostora za druge utjecaje
To je previse pojednostavljeno.
Osim toga istrazivanje se ne odnisi na NAS sustav koji se oslanja na memoriranje podataka, a znacajno manje na logicko zakljucivanje.
Da ne spominjem nijanse dobrih ili vrlo dobrih kognitivnih sposobnosti uz kombinaciju sa odredenim poteskocama .
Najcesece neprepoznatim jer ih dijete kompenzira inteligencijom.
Tang je u pravu.
Moje dijete u OŠ uopće nije učila.
Čak se i dosađivala u školi iako je išla u razred za napredne.
Tada je i osvojila tri prva mjesta na državnim natjecanjima te jedno četvrto i drugo.
Završila osnovnu s 5,0 sve razrede.
Onda je krenula u gimnaziju.
Svaki dan ustaje u 5,30, a u 6,00 je u busu. Putuje sim i tam 3-4 sata.
I dalje nije učila, ali su uz petice počele dolaziti i četvorke i završila je prvi razred s dvije četvorke.
U drugom razredu ju opet uključuju u program darovitih, a natjecanja ljubazno odbija.
Dolazi i do pogoršanja bolesti i izostanaka.
Bolnička škola joj ne koristi jer je daleko iza njenog znanja i potreba.
Tada shvaća da mora početi učiti.
Radi plan. Zapisuje ga i pridržava ga se.
Ponovno su dvije četvorke na kraju.
S obzirom na okolnosti to je super rezultat.
Bolest se stabilizirala i treći četvrti razred razvaljuje.
Ali i uči.
I paralelno se sprema za maturu i prijemni.
I rezultati su i više nego odlični.
Naglašavam da nikada nije koristila nikakvu pogodnost na račun bolesti.
Iako je mogla.
Maturu je polagala zajedno sa svom zdravom djecom.
Profesori ju nikad nisu štedjeli.
Jedino kad bi došla iz bolnice, pitali bi ju je li spremna za test.
Budući da je ona znala da se sprema test, pripremila se i bila je spremna.
Kad je bila u bolnici, pitam ju kaj da joj donesem.
Knjige!
I donijela sam joj knjige, a osoblje se čudilo kako ona uvijek po krevetu ima knjige i uči.
Ona je u šestom razredu OŠ rekla da želi biti liječnica. Kirurg.
Transplatacijski ili interventni (torakalni)
I ona vrijedno grabi ka tom cilju.
A mogla je i dalje ne učiti i na račun svog fotografskog pamčenja provući se kroz gimnaziju, ali je veliko pitanje bi li tako ostvarila svoje snove.
Dakle, rad, red i disciplina.
I to si je sama zadala i sama je shvatila da bez toga nema uspjeha.
Ja ju nikad nisam tjerala.
Ja sam, zapravo, velika nemajka.
U ništa se ne petljam i nikad me ni nema.
Tata je najviše s njom, ali ni on se ne petlja u ništa i samo je fizički prisutan.
Hoću reći da inteligencija nije dovoljna. Treba raditi, a nešto je i do karaktera jer ako je netko lijen, onda je lijen. Nažalost.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Sirius, razumijem sto kazes da to nije samo tako jednostavno, slazem se
Inteligencija nije bas jednostavan pojam, skolski uspjeh takodjer, a djeca ponajmanje :)
Ali evo u clanku kaze i za djecu sa teskocama, da je tu iq jos vise utjecajan za prevladavanje
Ovo sto ti kazes, da ponekad upravo on maskira problem pa se kasnije prepozna, to je druga stvar
Letimice bacim oko na temu jer ce moj iduce godine tek u srednju.
Naime, dosla sam do jednog za mene umirujuceg zakljucka:
Nema zime za upis na zeljeni faks ako ti mater ima dugogodisnji staz na rodinom forumu!:lol:
Hahahaha
Onda mi mame koje tek imamo osnovnoskolke/ce nemamo kaj brinuti
E, ali treba izdržati čitanje tolike godine...
Ali ovo je zabavno stivo!
10x bolje nek da se brinemo ..oko nekakve tam mature :-)))))
Eh, nadam se da će meni tako biti i iduće godine. Lako je kad se ovamo dođeš hvaliti.... Ali imam ja još jednog maturanta na vidiku. Nadam se da će i on sve uredno odraditi i biti zadovoljan svojim izborom.
Ako nam za izbor piše DA, da li treba brisati ono ispod što smo u kvoti?
Tj. za što se plaća kazna?
Da, treba obrisati sve osim prva tri izbora. Moram provjeriti da li se to odnosi na prva tri izvorna izbora ili na tri izbora koje osoba želi upisati.
Moj sin je odmah drugi dan obrisao tri studija koji su mu bili "višak", a prva tri je ostavio (prvi izbor i još dva za svaki slučaj). Nije to problem ako je negdje u sredini kvote ili više, ali ako je malo ispod crte, pa postoji mogućnost da se drugi ljudi skinu s liste i na taj način se mjesto pomakne. Nije to neobično... Moj L. se otišao žaliti i dobio nekakve dodatne bodove iz fizike (nešto mu nisu priznali, a trebali su) i to mu je pomaknulo poziciju na listi za čak 12 mjesta. U čudu je otkrio da su neki ljudi maknuli FER s liste, a ja gledam - čemu čudo? Ako je netko htio upisati npr. PMF matematiku kao prvi izbor i FER kao rezervu, zašto bi to bilo čudno - prošao je na PMF-u i skinuo FER s liste. Čemu čudo???? Eh, klinci... Ne vide dalje od nosa, čak i kad to čovjek očekuje od njih.
Hehe.
I moja se žalila iako joj uopće to ne treba, ali ona ne podnosi nepravdu.
I bome dobila je još dosta bodova.
Sad treba vidjeti koliko će se pomaknuti na listi kad joj dodaju te bodove.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Meni je apsurd da je njima trebalo punih mjesec dana da to skontroliraju
Čestitam svim brucošima, bravo :-D
Ja ne kužim i dalje tvoju hipotezu (prema ovom što si linkala je za 6-12 g faktor 0,6), a dalje naravno da pada utjecaj u sustavima gdje se s 12 sortiraju po školama. Kod nas bi vjerojatno s 15 pao utjecaj, kad imaš već djecu razvrstanu prema sposobnostima pa između njih naravno više dolazi do izražaja osobnost, sustav itd.
Isto mi je problematično u članku kako navode da "djeca koja su krenula u školu ranije, postižu veće rezultate na testovima inteligencije od djece koja su iste kronološke dobi, ali su krenula u školu godinu dana kasnije." Pa je l nije to logično? Ne bi ni krenuli ranije da nisu inteligentni, a k tome još i emocionalno zreli.
Slažem se - to je skliski dio priče... Moj sin je dobio štajaznam 25/40 bodova na eseju, ako sam dobro zapamtila. Ne znam kakvi su kriteriji za bodovanje, ali koliko se meni čini, taman ga je tako i napisao - ne baš sjajno... Njemu je to bio najveći problem.
S druge strane, uopće ne razumijem ljude koji su na DM predali praznu stranicu za esej. Pa pišeš bilo kaj - bodove možeš izgubiti i na nevaljalom tekstu, ali ako predaš prazan papir - sigurno ih ne možeš dobiti. Ne razumijem kako nisu ni pokušali...
Moj sin je rekao da oni uopće nisu u srednjoj školi pisali eseje iz pjesništva, a ja kažem "Zabogadragoga, ali pisali ste usporedne eseje iz drugih vrsta književnosti...pa gdje je razlika???"
Dolazimo do onog istog zaključka da naša djeca prenose touch-screen logiku u sve segmente života. Oni su navikli misliti po sistemu "ako stisneš ovu kućicu, dogodi se to-i-to" i uopće ne pokušavaju proširiti spoznaje. Bratemili, ako pišeš usporedni esej dva romana, koji je problem napisati usporedni esej dvije pjesme???? :gaah:
Osim toga - radili su analizu hrpe pjesama. Ako napraviš u tom eseju analizu jedne pjesme, pa analizu druge pjesme - već si nadrobio 400 riječi od štajaznam 500 koje ti trebaju za esej. U uvodu napišeš nešto o pjesniku, u zaključku nešto o svom dojmu i pitanja iz zadatka preformuliraš u zaključak. Neš ti...
Moj sin se snašao upravo na takav nekakav način - napisao ono što mu je padalo na pamet. Nije bilo sjajno, ali mu je osiguralo dovoljno bodova da postigne cilj. Još sam ga pitala - jesi li spomenuo druga djela tog pjesnika? Kaže a nije. To bi bilo još par desetaka riječi + dokaz da poznaje gradivo. Ali eto - nije se sjetio. Zato jer uči guzicom, a ne misli glavom.
Ali predati prazni papir na eseju - ljudi dragi, ja to stvarno ne razumijem :-o
Nisam ni tražila A razinu mature iz HJ, ali ovdje je primjer testa iz B razine: http://www.poslovni.hr/hrvatska/tisu...d-desne-355355
Da budem zločesta - čitanje s razumijevanjem traži se u trećem razredu OŠ, čak i ranije.
Ma naslov tog članka je maliciozan, jer sugerira da su u maturi bila nesuvisla pitanja s nedokučivim odgovorima. U stvari, kako je vidljivo iz testa priloženog u nastavku članka, radilo se o ulomcima iz nekoliko književnih tekstova na temelju kojih je trebalo odgovoriti na pitanja. Konkretno, ovo pitanje s lijevom i desnom rukom odnosi se na pjesmu Slavka Mihalića "Rastanak sa sobom" koja je bila u testu (u testu je kompletna pjesma, nakon koje slijede pitanja).
Najobičniji ČSR, ništa više od toga. Neki dan sam za probu poslala jedan takav zgraž-zgraž članak s pitanjima iz "Osmana" svom sinu (završio 8. razred). Odgovorio je na pitanja u roku od 5 minuta uz komentar da je to najobičniji ČSR i da iako pola riječi iz polaznog teksta nije razumio (normalno), ipak je shvatio odgovore na pitanja iz ostalog konteksta.
Dakle, za tu nižu razinu zaista treba samo malo razmisliti svojom glavom o značenju pročitanog, ništa više.
I koji je točan odgovor?
C. Maštovita je.
Iz stihova:
ruke kud koja – lijeva, nespretna, u predjele
mašte, desna s vojskama; možda svi prsti,
dvadeset njih, odu na kakav drugi svijet
Ja ne znam tu pjesmu od Mihalića, ali mislim da ako je pjesma u pitanju da možda spretnost nije presudna :)
Ali meni je još manje jasan taj članak. Što znači ovo:
S jedne strane se pitanje o rukama čini šašavim, al što fali ovom s piramidom?Citiraj:
Primjerice, jedno od pitanja je: koliko bridova ima trostrana piramida, a ponuđeni odgovori su 3, 6, 8 i 9. Iz hrvatskog jezika jedno od pitanja glasi: Po kojoj se osobini lijeva ruka razlikuje od desne ruke? Ponuđeni odgovori su: destruktivna je; uvrijeđena je; maštovita je; spretna je.
.
Vec danima mozgam nad tim pitanjem. I mislim si da li spada pod biologiju. I to onaj dio neuroznanosti koji ne znam.:mrgreen:
Ovo pitanje s rukama.
Kasno palim. Al i dalje mi je ovo s piramidom čudno u tom kontekstu.
Danima već izlaze dramatični članci kako je matura bila očajno teška.
Nije.
Da je, padova bi bilo puno više.
I to je tako svaku godinu.
Mora se o nečemu piskarati.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Naravno da je glupost. Jer novinari imaju isti problem čitanja s razumijevanjem. Da je to jedina glupost po novinama i na internetu, dobro bi nam bilo.
Ja sam gledala privitke jer imam iduće godine maturanta kojem će to biti problem, pa me zanimalo. Tja, morat će se potruditi. Dobit će dodatno vrijeme, ali to mu neće puno pomoći ako ne bude umio misliti svojom glavom.
Ont. Naletjela sam na još jedan tekst (da ne tlačim s linkovima) u kojem maturantica spočitava ministrici kako im u udžbenike nisu stavili takve zadatke kakvi se pojavljuju na DM. Eh.... Sad bih i ja trebala biti zločesta i reći da se ni za život nismo pripremali po priručniku ili youtube filmiću, nego se moramo nositi s neočekivanim situacijama. To je ispit zrelosti. Nije sjajno, da se razumijemo, ali brate nije ni tako strašno kako nas uvjeravaju.
Kad vidim ove svoje geliptere doma kako stalno pokušavaju uhvatiti prečice (gledaju da što manje nauče, baš kako se ova cura požalila - najlakše je naučiti za ispit odgovore na pitanja, a ne promisliti o gradivu...)
Daklem sirius, naša su djeca prisiljena misliti od malih nogu i općenito se dobro snalaze u sustavu koji nije prilagođen učenicima s teškoćama (a možda ni bilo kome) pa ima nade da i na maturi bude ok.
Od dvojice mojih s papirima - jedan se riješio jada i upao na željeni studij. Za drugog me istovremeno strah i manje i više, jer je snalažljiviji, ali s lošijim čitalačkim vještinama i manje zicflajša... Ne znam. Treba imati mjere pri odabiru studija. Davno smo se doma dogovorili - kamo upadneš, tamo ti je mjesto, ali potrudi se da to bude ono što želiš. So far - so good...
Ne znam koliko se mogu složiti s tobom. Po meni to nije ispit zrelosti nego ispit usvojenog znanja i logičkog razmišljanja. Upitno je koliko ih je škola pripremila na to. Zanemarimo darovitu, nadprosječno inteligentnu djecu pa i onu prosječnu koja žele učiti, visoko su motivirana (a roditelji si tako često vole pripisati zasluge za to). Ona koja nisu motivirana, koja ne vole učiti, kojima ne ide sve od ruke, pa njih netko treba motivirati, pridobiti, naučiti kako da razmišljaju.
Sjećam se koliko sam mrzila povijest u OŠ, jer smo imali profesoricu koja je diktirala rečenice a mi smo zapisivali. Dosadno i suhoparno. Da sam bila dijete koje je povijest izuzetno zanimala ne bi me to demotiviralo, ali nisam, kao 95% mog razreda. Dođem u srednju i dobijem genijalnu profesoricu povijesti i zavolim povijest, ali me ta lošija ocjena iz povijesti koju sam imala u OŠ koštala bodova da upišem željenu srednju.
U J-inoj OŠ su svi 2. razredi ove godine ponavljali jedan ispit iz Hrvatskog jer su strahovito loše napisali. Baš čitanje s razumijevanjem. Tekst je bio vrlo zbunjujući, na neka pitanja bih ja dala iste odgovore. Nitko nije doveo u pitanje sustav, učiteljice, način na koji ih se uči razmišljati i čitati....zar je moguće da je svih 90 učenika glupo?