Kod nas u Zagorju imamo zadnjih par godina više ženskih ministranata, nego muških.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Printable View
Kod nas u Zagorju imamo zadnjih par godina više ženskih ministranata, nego muških.Citiraj:
pikula prvotno napisa
i kod nas je više cure , nego dečki
a kd smo bili mali to su radili samo dečki, ali sva sreća da smo pa godina bili prek ljeta kod slovenskog rkt. svećenika i stalno smo tam ministrirali i zvonili
Draga Mamice, tvoja djevojčica i ti ćete mi biti u svakodnevnim molitvama.
Bože, tako često mislim na tebe, pitam se gdje si jer već dugo nisi pisala. I evo, gotovo dva tjedna nisam stigla na forum i onda pročitam tvoj post. Ne mogu vjerovati.
Želim vam svu sreću svijeta, želim tvojoj djevojčici da što prije ozdravi i da se vratite na staro. Želim vam puno, puno snage, vjere, ljubavi, strpljenja. Puno, puno vjere.
Predaj njezin život i zdravlje Gospodinu. Uzdajte se. Velika je milost Gospodinova.
MIslit ću na vas, moliti se i sigurna sam da će sve biti u redu. Velika te kušnja snašla, ali nemoj gubiti vjeru.
Ifigenija:heart:
Predrage moje, sretan vam i blagoslovljen Božić! Znam da kasnim, ali jednostavno nisam stigla. Prvo pripreme za Božić, pa gosti, pa u čestitarenje, muž na praznicima pa večeri provodimo uz filmove, druženje...
U Novoj godini vam želim Božju prisutnost, u svakom trenutku, na svakom koraku. Neka hoda uz vas! Ne ni ispred ni iza. Uz vas. Neka Se s vama veseli, neka s vama tuguje, neka Je uvijek tu.
*mamica* vesele me ove dobre vijesti
padobranac sam ovdje, samo da ti pošaljem :love:Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
mislim na tebe i tvoju curu :*
mamica neke ti Bog da snagu a Majka Božija utjehu nadu....anđelu malome neka Isus bude doktor i lijek, neka preuzme na se, sve njene fizičke boli i tuge jer zato je i došao na ovaj Svijet........
pikula da, djevojčice smiju ministrirati ali ako je tvoja i malo kakava sam ja bila kao djete, to je neće zadovoljiti..jer meni nikako nisu mogli objasniti zašto muškarci mogu biti svečenici a žene ne..meni je to bila diskriminacija i ne objašnjiva činjenica ha,ha i ako sam odgojena konzervativno i od malena išla u Crkvu i svima je ostalima to bilo normalno jer drugačije nisu ni vidjeli, osim meni......sretno s ribicom....meni se uvjek činilo kako su časne manje bitne i ne mogu djelovati tako kao svečenici...no s godinama sam uvidjela da se i to promjenilo i da sve ovisi o osobi, a ne je li časna ili svečenik......(no feministica u meni i dalje onim malim djeličem ne shvaća i ne može se pomiriti s činjenicom da je Isusu htio sve prepustiti muškarcima u Crkvi...možda jer je ono vrijeme bilo drugačije za žene pa je apostolima to bilo logičan zaključak...ali,ha,ha..ma nemoj me slušat....ja stvarno mislim da Bog nema spol i da svoju Crkvu nije htio prepustiti samo muškarcima)
Evo ako nekog zanima ova tematika neka pročita knjigu Obrana žene Ann Brown (ja sam je čitala 2003g u knjižnici, a sad vidim da je ima u Verbumu za kupti)...imali smo temu na Frami o ženama i njihovoj ulozi u Isusovom životu, pa sam ja primremila ovu knjigu a fra.Dugančić koji je doktorirao "sv.Pavla"...isto se tako lijepo složio s tim i lijepo nam je objasnio kako Pavao nije imao ništa protiv žena kako je sve krivo tumačio uglavnom baš sam sad našla bilješke s toga sastanka i jako su zanimljive...mislim da bi se takve stvari trebale obrađivati i na vjeronauku, a i ateistima bi bilo jasnije da Crkva ne diskriminira ženu, već oni koji timače Bibliju po svome...a tu su i neki vjernici...
http://www.verbum.hr/knjige/obrana-zene-2566/
Hvala ti LoveCitiraj:
pomikaki prvotno napisa
Moram reći da mi je sada puno puno lakše. Odlučila sam prepustiti se Božjoj odluci, koliko god ja čvrsto vjerovala da će joj On dati ozdravljenje, toliko sam s druge strane spremna prihvatiti svaki ishod. Od tada smo i MM i ja puno mirniji, a nastupilo je i njezino poboljšanje. Idemo korak po korak do cilja i sigurni smo da ćemo tamo i stići :)
Hvala vam svima na podršci!
Vjerujem da će kroz izvjesno vrijeme na ovom topicu osvanuti tvoje divno svjedočanstvo kako se u tvojoj obitelji proslavio Bog. Bogu nije ništa nemoguće. Samo vjeruj! S tobom smo.Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
:klap::heart:Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
HRISTOS SE RODI!Pošto znam da u Betlehemu pravoslavci Božić slave 06.01. a naši 07.01.. ja čestitam onda odmah i Badnjak i Božić svim pravoslavnim vjernicima i svojim pravoslavnim prijateljima!:zaljubljen:
Sretan Božić!
pridružujem se čestitkama!
Puno puta imam nešto za napisati i reći, ali jednostavno ne znam kako to riječima iskazati. Iskustvo teške bolesti osobe koja je dio tebe, koja ti znači najviše na svijetu je nevjerojatno. A najnevjerojatnije je kada počneš učiti iz tog iskustva, tražiti dobro i u tome, rasti. Imala sam taj mali period krize kada sam i napisala tužne postove na forumu, ali sada osjećam da sam druga osoba i da sam dobila novu snagu.
Postala sam puno sretnija i smirenija. Uživam u svakom danu kada ću moći otići k njoj u bolnicu i brinuti se za nju. Igrati se s njom, hraniti je (i da, opet cjepidlačim oko prehrane :mrgreen:), presvlačiti, njegovati, davati joj lijekiće, pričati s njom. Veselim se svakom njezinom napretku. Veselim se MM-u, jer je naša veza postala još čvršća i dublja. Veselim se i zahvaljujem Bogu jer znam da će se pobrinuti za nas na bilo koji način, Kako god završi, znam da ćemo biti sretni ili tužni, ali imat ćemo snage za dalje.
Veselim se i često razmišljam i o drugom djetetu koje želim imati čim cijela ova priča završi.
I sada shvaćam koliko je uistinu život kratak i koliko treba svaki dan iskoristiti da radimo i ostvarimo ono što volimo i želimo. Sada se opet mogu i nasmijati, i čitati knjige, Rodu i pisati na forumu, i ići u duge šetnje i kuhati sa MM :heart:
Uživam u ljubavi prema svom djetetu, u sreći jer sam je imala i jer je imam. Za mene je ona savršeno dijete, predivan Božji dar i presretna sam jer sam imala i imam iskustvo majčinstva i to sa takvim djetetom - uvijek, i u bolesti, nasmijanim i punim ljubavi. Kada me pogleda svojim toplim velikim očima i nasmije se od uha do uha. Kada me nježno pomazi po čelu kao da me tješi. Kada se nagnem nad nju mijenjajući joj pelene, a ona me iznenada povuče sebi i zagrli i drži me tako u zagrljaju minutama... Kada mi napući usne za poljubac i pruži rukicu da je držim dok spava.
Mogla bih još satima romane pisati o njoj... Ali neću previše, morala sam barem djelić ovih osjećaja izbaciti iz sebe. :heart:
mamice :heart:
kako je malena?
:heart:Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
Bolje je, doktorica je zadovoljna. Idemo korak po korak dalje, a zasad nema komplikacija koje je prije imala. Možda je i to razlog našem poletu, tko će znati, ali razlog i nije važaan. Bitno je da mislimo pozitivno i da guramo dalje.Citiraj:
Pinky prvotno napisa
*mamice* evo malo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za malenu.... Često je se sjetim.
*mamice*:heart::heart::heart:
mamice točno, ali potpuno točno znam kako se osjećaš. I točno taj cijeli put sam prošla. Molim Gospodina svim srcem da vaša priča ima malo drugačiji kraj!
*mamice* :heart: neka samo ide na bolje, do konačnog ozdravljenja!
Oprostite, ja sam padobranac na ovom topicu, ali svraćam radi *mamice* i njene djevojčice ~~~~~~~ :heart:
mamice, mislimo na tebe i tvoju malenu i molimo za vas. Ovako prekrasne riječi su me ganule do... imam osjećaj da si mi izmaknula tlo pod nogama na trenutak. Hvala ti što djeliš svoje misli s nama.
*mamice* za vašu djevojčicu šaljem puno lijepih i vedrih misli, molit ću za njeno ozdravljenje!
Mamice, tako često mislim na vas, na tvoju djevojčicu.
Želim joj brzo, brzo ozdravljenje. Sigurna sam da joj vaš pozitivan stav puno znači. I dalje budite takvi, a snagu crpite u Bogu.
Često mi padne na pamet Ifigenijn post od prije nekoliko dana i ona strelovita misao: Idi, vjera te tvoja spasila.
I da, hvala ti što svoje iskustvo dijeliš s nama jer mislim da svatko od nas treba stati i pokušati uživati u malim stvarima, prekrasnim trenutcima koji nam nekada postaju rutina, a s druge strane postaju pravo bogatsvo u situacijama poput tvoje.
:heart:
Mamice, divne vijesti! Samo tako dalje!
Korak po korak do zdravlja, nadam se i mislim na vas u svojim molitvama! :love2:
Mamice :heart: Ulogiram se samo da pročitam kako ste. Molim Boga da sve bude dobro :love2:
Mamice glavno da je krenulo na bolje!
Pomolit ću se za vas :heart:
:heart:
Croatia Proclaims Year to Celebrate Jesuit Scientist
ZAGREB, Croatia, JAN. 11, 2011 (Zenit.org).- The Croatian Parliament proclaimed 2011 a national "Boscovich Year," marking the 300th anniversary of the birth of a learned Croatian Jesuit, Father Rogelio Joseph Boscovich Bettera.
Father Boscovich Bettera (1711-1787) was a physicist, astronomer, mathematician, architect, philosopher and diplomat. He was born in Dubrovnik and died in Milan in 1787.
The inventor of the achromatic telescope and a precursor of modern atomism, Father Boscovich Bettera received several scientific and diplomatic missions from popes. For example, he consolidated the cupola of St. Peter's Basilica and the central tower of Milan's cathedral.
UNESCO also chose to mark the 300th anniversary of his birth.
The decision of the Croatian Parliament to proclaim 2011 "Boscovich Year" will be an opportunity for Jesuits to "promote their mission and awaken new vocations in university and educational institutions," stated a communiqué from the Society of Jesus.
The Jesuits also reported that the Faculty of Philosophy of Zagreb will organize an international conference in November focusing on the figure of the learned priest.
Baš lijepa vijest.
mamice BOG VAS BLAGOSLOVIO POGOTOVO MALOGA ANĐELA
Zna li netko kako je Mamičina djevojčica? Svaku se večer molimo za nju, a večeras, kada smo se krenule moliti, tako sam imala žarku želju odmah se pomoliti za nju. Nadam se da je ozdravljenje na vidiku.
I ja se nadam da je dobro, i da je vrijeme za slavlje! Bože, pomozi!
Danas smo moja djevojčica i ja bile na večernjoj misi kao i obično. Maša je uglavnom mirno dijete koje mi ili sjedi u krilu ili je držim u naručju ili stoji uz mene, ali rijetko kada otiđe do nečega/nekoga zanimljivog (to ovisi i na kojem mjestu sjedimo). Kada je bila manja (krenuli smo zajendo u crkvu s njezinih 9 mjeseci), isto bi bila mirna, a zabavljala sam ju slikovnicama, igračkicama... Kada je tek prohodala, hodala je od djeteta do djeteta, nikoga se nije ustručavala, svima je prilazila, plesala... Nisam previše hodala za njom, ali sam ju pratila pogledom. Ne bi ona otišla daleko, ili bi ju zaustavila časna. Sada je stidljivija i neće tako lako otići do nekoga (ok, uvijek ju privuče nečija krunica, a onda uzme i ljubi križ).
No, pitam se, bih li ju vodila u crkvu da je drugačija.
Naime, već dvije nedjelje za redom u crkvi je i mališan, možda malo mlađi od Maše koji cijelu misu protrči, a njegova baka za njim. Uzduž i poprijeko. Pa red galame, penjanja na oltar, smijanja, natezanja. Meni osobno to ne smeta. Djeca me uvijek raduju, a dok nisam imala Mašu, zaljubljeno bih gledala u njih niti ne slušajući što svećenik govori. Opravdavala sam samu sebe - ma to maleno je anđeo, dar Božji, treba znati i u tome uživati.
No, vidim da većini smeta. POsebno starijima. Ispred nas su bili baka i deda koji su se stalno došaptavali kudeći i dijete i njegovu baku. Čak je i svećenik u pola propovijedi pomalo dekoncentrirano rekao kako ima konkurenciju na oltaru. Njega razumijem. Ipak treba govoriti pred punom crkvom, a pogled ti bježi na malog zvrka ispod nogu. Ostale ne razumijem. Ako ćeš slušati propovijed i predati se molitvi, pa ne može te u crkvi prepunoj ljudi dekoncentriarati jedno dijete. Ako želiš mir i tišinu, onda odi kada nema nikoga.
I što sada? Pustiti dijete da hoda okolo bez nadzora? Držati ga u naručju ili uz sebe dok skroz ne poludi pa onda izaći s njim iz crkve? Hodati za njim pod cijelom misom, natezati se, zezati... Ili uopće takvu djecu ne dovoditi u crkvu?
Osobno mislim da dijete treba bez obzira na sve povesti u crkvu, a vremenom se i ono navikne na nekakav red i pravila.
SikaPika, ja sam skroz za djecu na misi i svećenici gdje mi idemo na dječje komentare (moja mala nekad bubne: Nema Boga - mi ne znamo na što misli, ali ja mislim da je riječ o tome da misli da je svećnik Bog, i kad ga ne vidi - npr. kad ode po hostije, ili sjedne nakon pričesti...), vrisak ili glasnije pjevanje npr. uvijek to komentiraju s ljubavlju, a ovaj meni posebno drag na kraju mise zahvaljuje ovako: Hvala svima na pobožnom sudjelovanju na misi, a posebno pozdravljam roditelje s malom djecom, divni su bili, oni su najmanji dio naše Crkve i mjesto im je tu. Mene to skoro uvijek rasplače.
Normalno je da malo dijete i lupne nešto, i da se zatrči, i da se vrpolji, i beba vrisne. Nek se oni i poigraju na klupi, ali baš da netko sa svojim djetetom bude u centru pažnje crkve - to mi nije baš fer prema drugima. Možeš ti trčati s djetetom i ljubiti ga sa strane, i iza, i u auli, pa malo van, malo unutra - ako je dijete malo i ima crv u guzi.
Mi smo kad je stariji sin imao 1-2 godine stajali iza, s drugim roditeljima i klinci su hodali, padali, ljubili se, plesali... ali tako da nisu smetali drugima. Ako se koje dijete i zaletjelo prema oltaru, ulovili smo ga na smijeh i odobravanje cijele crkve. A onda smo ih doveli iza, u onaj dio naše crkve gdje nikome ne smetaju, i gdje imaju puno mjesta. Oni su voljeli mjesto gdje izlazi grijanje, pa ih to napuhuje, diže im kosu, to su gledali :lol: :lol: Ja razumijem starije ljude - oni su možda lošijeg sluha, pa ionako slabo čuju, osjetljivi su, nervozniji - nije za njih da se naša djeca dreče i skaču im po glavi :)
U sadašnjoj crkvi ima dobar razglas pa je dobar dio roditelja vani, na dvorištu, a istodobno možemo sudjelovati u misi. A njima je to doživljaj nečeg posebnog - pa obožavaju na misu. Ima drvo, trava, druga djeca, ima se gdje popeti, svi su veseli, dobiju i bombon - a ipak im u glavi ostaje melodija, atmosfera, a nadam se i koja riječ :)
Najvažnija je ipak navika, pa sam ja zadovoljna kako to izgleda.
Eto tako je kod nas.
Svima ugodan i blagoslovljen novi tjedan!
SikaPika, hvala ti, jer nam je to i bilo potrebno! Malena ide na bolje što se tiče zdravlja, ali je užasno smršavila i to me sada najviše muči jer su i doktori doslovno zgroženi :(
A ona je uvijek bila mršavica kojoj se teško udebljati.. I sad je ja u očaju šopam i šopam (ne na silu!) svime i svačim, pa ona jadna na kraju povrati, ili se uznemiri od muke što joj toliko nudim, pa meni dođe plakati.. Pa sama sebi reknem - nećeš joj više dosađivati hranom. Pa opet dođe doktor sa ovakvim izrazom lica :-o i riječima "ajme užas, mora se hitno udebljati" i onda ja opet spiskam 100 kn u dućanu na kojekakvu hranu i nastavim je gnjaviti "hoćeš li jesti, hoćeš ovo, hoćeš ono, hajde probaj...".
I tako sve u krug. Da ne govorim da joj svaki dan od kuće dovlačim pet kuhanih jela.
A što se ostalog tiče, vesele smo, smijemo se, ljubimo, doktori su manje-više zadovoljni tijekom liječenja i njezinim napretkom. Još samo da nas kilogrami hoće... (nju, ne mene :mrgreen:)
Hvala vam puno na vašim molitvama :heart::heart:
Mamice, samo umjereno. Meni je logično da dijete smršavi u bolnici - osim što je bolesna, nije kod kuće i ne jede kao što bi jela kod kuće. Glavno da joj ide na bolje, a s hranom pomalo. Mislim na tebe! :heart:
Sikapika, Ifigenija i ostale mame malih zvrkova - taj dječak za kojim baka juriša po crkvi podsjetio me na mene i mog Turbo - M. kad je bio mali. On jednostavno nije mogao biti miran, smijao se, trčao, toptao nožicama... you name it. Vodili smo ga u crkvu, ali smo pazili da se baš ne popne ljudima na glavu. Tih godina smo bili u zabačenom dijelu crkve, iza oltara (to se može u toj crkvi), gdje je bilo malo ljudi već naviklih na njega. Dozvoljavali smo mu da protrči tim dijelom, a ne po cijeloj crkvi. Nismo dozvoljavali da se penje ni na pokrajnje oltare, a kamoli na glavni, jer smo se bojali da ne potegne stoljnjake skupa s vazama i kipovima. Kad bi postao preglasan izlazili smo van. Računali smo na razumijevanje okoline da je on malo, nemirno dijete, ali smo i mi imali obzira da ljudi ipak nešto dolaze tamo i čuti.
Nedavno sam ponovo bila u toj crkvi (u međuvremenu smo preselili) i vidjela da ima puno male djece, a nisu svi roditelji dovoljno obazrivi prema ostalima. Preveć je preveć, mislim da je bolje otići s djetetom van, primiriti ga i doći natrag ili doći drugi puta.
Inače, sad smo došli do toga da su se neke žene iz sadašnje crkve snebivale kad sam govorila o njegovoj živosti i nemiru uz komentar: Kaj? On je živ? Pa drži se ko' svetac na oltaru! :-)
Ja nisam vodila svoju djecu u crkvu na veliku misu dok nisu bili sposobni to "odslušati", odnosno zadržati pažnju onoliko koliko je dovoljno da druge ne ometaju.
(Imam "sreću" da MM baš i ne voli ići pa su s njim).
Sad malecka čeka proljeće tj. tople dane da ju povedem jer tada moženo izaći vani ako joj baš dosadi.
Inače, kad je zadnji put bila s nama, umjesto odgovora na neku pjesmu ona je počela pjevati u sav glas- "Sretan rođendan tiiii....":lol:,
....ljudi su se smijali, ona sva sretna kako dobro pjeva,
ali je jasno da
mala djeca nemaju pojma o čemu se tu radi,
u njezinoj glavi je - šta sad - ljudi se okupili, nešto se pjeva, gore svijeće, mora da je rođendan!
:lol:!.
Zato mislim da nije nikakva hića njih voditi na mise.
(mamica, kako se curica zove,molim te na pp, moja djeca hoće moliti za nju, ali je njima, onako dječji, prvo pitanje bilo -a kako se zove?, a glupo mi je izmisliti, ipak je to ciljana molitva:-))
Istina je da nemaju pojma kaj se događa, ali stječu naviku, uče molitvice, druže se s djecom i polako shvaćaju i obrede. Mi smo počeli kad je M. imao oko dvije godine.
Mi smo svoje vodili kad god smo i mi išli, nekako smo mi u glavi imali sliku od tog obiteljskog odlaska u crkvu i to je često rezultiralo time da nitko nije otišao kad su klinci bili bolesni (to je baš bilo glupo) ili sl, osim toga godinama nismo ni ja ni MM pošteno čuli riječ s oltara od barem šuškanja i silnih pusa, ako ne već brbljanja i cendranja, ali s druge strane vrlo su naviknuti na crkvu, osjećaju to kao nešto svoje, pomole se samoinicijativno, pitaju za misu to je možda dobra strana. Tek sad kad su veći počeli smo se razdvajati, naravno da to njima još nije realna obaveza pa ćemo ih dovesti na neki važan dječji rođendan, a mi otići na misu, ili oni odu na jutarnju i oratorij s animatorima, a mi dok su oni u oratoriju na miru. Sad je lakše, ali nadam se da će im to što su od rođenja bili tu negdje makar i u dvorištu ipak ostati negdje onak ko u Proustu oni kolačići :)