Printable View
velika jabuka, kad sam ja prvi put ostala trudna, odmah nakon pozitivnog testa poceli smo imena odabirat... i Ivan je bio odmah u prvom planu.... pa je onda dosla druga-treca trudnoca nismo niti razmisljali o imenima.... kad je u ovoj zadnjoj trudnoci islo sve ok, i kad smo saznali da je djecak, dileme nije bilo za ime...jednostavno smo znali.... I bas kako je svecenik koji je Ivana krstio rekao, poklonila si Bogu tri andela, i za nagradu si dobila svog Ivana! :love2:
velika jabuka:heart:
tako je i moj muz isto kad su blizanci preminuli rekao da bi on sada najradje da opet rodim muske blizance i da im ista imena damo:Ante i Matija. a vidis ja osobno to nebi mogla zamisliti, meni ce moji Ante i Matija ostati jedini zauvjek u mom srcu, a ako Bog da jos dijece stvarni ih nebi mogla tako zvati, a cak kad razmisljam mislim da bi mi lakse bilo da rodim curicu, al naravno sta god samo da je zivo i zdravo.
tužne su to odluke..
Jesu...Citiraj:
velika.jabuka prvotno napisa
Ja osobno nebi mogla ovog bebolinca nazvati Tin, ustvari uvijek kad s nekim pricam o imenima (ko ne zna) i kad predlozi Tin ja se smrznem. Kad cujem mamu u parku koja tako zove svoje dijete stegne mi se grlo. Tako da ce Tin ostati moj prvi sin, Sven drugi, Točkica, nazalost, ne znam jel bila cura il decko, nemam imena osim tog nadimka kako sam joj tepala. I sad ce doci...eh...jos ni spol ne znam, al valjda decko, svog imena jer je jedno od moje cetvoro djece.
ja isto ne bih mogla da mi opet bude curica dati ime Marija. ja o njoj pričam , spominjem joj ime kao da je sa mnom(i je smatram da je uz mene)i ne bih mogla dati isto ime.Ali kako tko osijeća!
ukočena sam već dva dana(vrat), danas uzela bolovanje, ne znam do kada. užas!moram u fizijatra jer imam prob s tim.više mi puna kapa svega, vrijeme za šetnju a je se ne mogu mi maknuti.:
Ja i muž znamo u momentima najcrnijeg tragi-humora reć da ćemo još malo pa sva imena ispucat! Ali nikako ne bih mogla nazvati sljedeće dijete imenom mojih anđela, jer oni su veoma prisutni u našim životima, svakodnevno pričamo o Tiji o Ivanu o Oliveru, oni imaju svoj karakter, svoju priču, to mi je isto ko da opet dam ime svog živučeg djeteta.
drage moje, najdraže...
uspjela sam nabrzinu preletjeti postove, i svima vam šaljem veeeeeliki :love2:
Tibi, draga još malo i držati ćeš svoje male mišiće u rukama! izdrži još malo!
Rozice ajme kako vrijeme leti! :zaljubljen: već 12 tjedana! mrvica mala,samo neka on/ona raste!
htjela sam još svašta nešto pisati, ali nije mi baš danas dan! sutra je 4 godine kako je na svijet došla moja malena Zara, i 4 godine kako je njen kratak život završio! :cry: svakog trenutka se sjećam! tako puno vremena je prošlo, a sjećanje je živo kao da je jučer bilo...
draga moja curice, zauvijek si u našim srcima... vole te tvoji mama, tata i seka :heart:
Bzara :angel: :heart::heart:
bzara:love2:
evo me s hitnog kirurškog.s.ovratnik opet oko vrata. preporuka neurokirurg pa fizijatar. do pet sigurno na bolovanju.koma!
bzara:love2:, uvijek je tesko kad su neki blagdani bez nasih anđela, a mogu misliti kako je tek tesko kad dodje godisnjica, uh vec mi je tesko od pomisli na to!
klarita ~~~~~~~ da sto prije ozdravis!!
roza groza, super proslo prvo tromjeseje:-) kako tudje trudnoce meni brzo prolete a moja mi se cinila kao da traje godinama zato sto sam bila na mirovanju!
Evo drage moje i ovdje stavljam za sve nas
http://www.youtube.com/watch?v=UeLDr...eature=related
svaki osmijeh, pozitivna misao je korak naprijed:love2:
bzara draga :love2:
klarita uff sta se i tebe bas uvatilo u zadnje vrime, nikako da stane, uvik nesto... nadam se da ces brzo ozdraviti :*
rozagroza već je prvo tromjesečje prošlo:-D
tibi samo ti čuvaj svoje bebice, uskoro ćeš nam pisati kako su savršeni:heart:
klarita želim ti što brži oporavak
bzara mandy visnja bambus boxica latika osijek a72 beti i sve ostale šaljem vam veliki virtualni zagrljaj:love2:
andjelak prekrasno :cry:
bzara draga šaljem ti veliki zagrljaj :love2: Zara :heart:
andjelak hvala ti na ovoj pjesmi, baš sam se isplakala i zbog svog gubitka, ali i gubitka svake od vas :-(
klarita brzo ozdravi ~~~~~~~~~~~~~~~~~~
a meni se jako mješaju sreća što smo već toliko dogurali i strah što ako nešto pođe po zlu, ufffff. Ne mogu se nikako opustiti i uživati :-(
polako smo krenuli nabavljati opremu (ono što je najhitnije) i tako se razveselim kad ugledam nešto što mi se sviđa i što bi im htjela priuštiti i dogovorim sa mm-om da to kupimo i onda krenu sumnje što ako, pa počnem odugovlačiti sa kupovinom toga, a onda opet mi njega bude žao jer neće uspjeti sve kupiti kad ja rodim...
Bzarice mila :love2: mislim na tebe i tvoju Zaru danas :heart:
Palimo svjecicu za Zaru :heart: :heart:
bzara mislim na tebe i palim svijecu za tvoju Zaru. :love2: :angel:
bzara :love2:
:cry:
Bzarica :cry: :love2:
bzara:love2:
tibimislim da je to sve normalno kako se osijećaš. ali ne brini, sve će stići kupiti. to je najlakše.
ja evo umirem od dosade, ne mogu ništa raditi pa gledam tv ili na laptop ali i to dosadi. Kad Klara dođe iz vrtića onda je zanimljivije. Ovratnik me nervira ali što mogu.u pet mi neurokirurg zakazaan a u uto fizijatar.stvarno me sve snašlo!KAD ĆE VIŠE PRESTATI!
Bzara, mislim na vas!
drzi se, bzara
bzara:heart::heart::heart:
bzara u mislima danas s Vama:heart::heart::heart:
drage moje....ja NISAM dobro!!! i imam svako pravo to reć naglas, napisati...i živjeti!!! dojadile su mi prodike, moraš ovako, onako, ne primati sve srcu.....a nitko se od njih ne pita kako je živjeti ovako ili možda onako, nitko me ne pita kako sam. kad se maknem s posla, u autu plačem jer ne kupim svoje dijete od djeda i beke, jer dolazim u kuću koja je prazna....a trebala sam se vraćat s posla s djetetom!! nemam zraka i imam pritisak u prsima...koji nikako da izbacim. nisam dobro.....vrijeme odmiće, a ja sam samo svjesnija svog gubitka.
zrinkič draga :love2:
mislim da je normalno da se tako osjecas, premalo je vremena proslo, vidim ti u potpisu da je prosao tek mjesec i koji dan! istina je da vrijeme donosi svoje, uvijek je tesko i boli uvijek isto kad se sjetimo ali ipak vrijeme odradi svoje. ja sam u pocetku prvih 2, 3 mjeseca stalno plakala a evo sad je proslo skoro pola godine i sada zaplacem al ne bas svaki dan.mislim da kad nam se to desava dozivimo takav sok da se nas mozak sam nekako brani da se neslomi i tek nakon nekog vremena postajemo svijesni svega. Tesko je nemisliti na sve sto je svaka od nas planirala, ja sam isto zamisljala da cu sa posla prvo po malce kod bake pa kuci a sada isto kao i ti dolazim u praznu kucu:cry:
ali opet treba vjerovati da ce poslije ove kise doci i sunce, mora doci svakome je doslo pa ce i nama samo treba strpljenja!!!
zrinkičdraga prermalo je vremena prošlo.ja prva tri mj nisam htjela nigdje ići(išli šeteti u druga mjesta i na Vis).polako, daj si vremena.pokušaj čitati neke knjige , meni je to pomoglo. (o gubitku, patnji):love2:
klarita koju knjigu bi preporucila za procitati?
ja imam biblijske citate , to je kao recenica tj poruka koju procitas iz Biblije, i kad mi se sve to izdesavalo i kad sam dosla kuci, izvukla sam jedan citat jer ja osjecam kao da mi Bog preko tih citata govori i rekao mi je .Blago onima koji tuguju jer ce se utjesiti !!!! meni je to dalo snage za dalje
zrinkič...prerano je još.To je tako iritantna izjava i zaista ti se ne čini da će sa novim danom doći nešto novo i pozitivnije,ali zaista jedan dan ćeš se probuditii i nekako će tvoja tuga naći svoje mjesto u tvojoj glavi,mislima i duši i tu će ostati s tobom pomirena.Prihvatiti ćeš svoj gubitak i zaključiti da je vrijeme krenuti dalje.Prihvatiti ćeš da se dogodilo tebi,da je nepravedno,ali da ništa tu nisi mogla,da ništa tu više ne možeš.Svakome različito vremena treba za pomiriti se sa nečim teškim. Nikad nećeš zaboraviti i u neke dane biti će posebno teško.Ali u sve ostale živjeti ćeš normalno,ne kao da se nikad nije dogodilo ili da si zaboravila svoje dijete,već normalno kako život dalje teče kada izgubimo nekoga koga smo voljeli. Kada prihvatimo nepravedno nam oduzeto i krenemo maksimalno pozitivno iskoristiti ostatak našeg života. Neminovno i nešto pozitivno izađe iz sve te muke,promijeniš se,adaptiraš,sazriješ,ojačaš,naučiš cijeniti više stvari koje do tada možda nisi.Dođe neko drugo dijete,sin,kćer, i svim srcem voliš to dijete,gledaš ga,za ništa ga ne bi dao i misliš ponekad...bih li ga imala da je ono izgubljeno ostalo...? I shvatiš da život makar nepravedan i okrutan jest takav kakav je,i možda je nekad preteško otklopiti oči ali doći će dan kad ih uživajući nećeš htjeti zatvoriti. :)
Naći ćeš već snagu u nečemu,najverovatnije sebi samoj i želji za djetetom.Ja sam znala da trebam i želim još jedno i da ću SVE učiniti da ga imam.Jedno dugo vrijeme poslije spontanog samo sam htjela spavati,pokriti se preko glave,svi su mi smetali,a smetalo me i biti stalno sama.Nikakve riječi nisu imale smisao ili utjehu ili bilo šta.Zagrljaj mi je značio mnogo više od riječi i mnogo više cijenim par ljudi koji su tada našli snage doći i samo me zagrliti.Ali vidjela sam da ne ide na dobro i da se moram početi baviti s nečim,vratila sam se raditi.Odlučila sam maksimalno brzo krenuti opet raditi bebu,međutim kako je to uvijek,ispriječile su se neke druge stvari.Tada sam prihvatila da MORAM naći strpljenja.I tada je zapravo krenulo sve nabolje.
Mislim da previše od sebe očekuješ i naravno da imaš pravo reći da si loše.Prerano je da bi bila išta drugo. Ali bit će bolje,bit će dobro. Samo ne još sad. Onda kad ti odlučiš da je vrijeme za dalje,da možeš i da si se oprostila,tada. I kada god to dođe to je najbolje vrijeme jer si ti tako osjetila.Ne požuruj se,ne uspoređuj tu sa drugima.Svako tuguje na svoj način,svatko različito vremena treba. Misli na svoju bebu,otplači koliko treba,oprosti se,pomiri se i kreni dalje.Budeš sigurno,svi mi jesmo jednom.
Šaljem ti jedan duuugi,čvrsti ali nježni zagrljaj.Polako ali hrabro dalje,dan po dan.:love2:
I još da dodam jednu staru : Prihvati stvari koje ne možeš promijeniti,pomozi si mijenjajući one koje možeš.
zrinkič:love2:
sandra ti je sve predivno napisala, vidi se da zna kako je.
sandra, oduševio me tvoj post, kao da si pisala i moje misli, točno si prenijela sve stupnjeve tuge, ozdravljenja i nade. I ono da se pitaš da li bi imala ovo dijete da ono nije anđeo-toliko točno.:zaljubljen:
zrinkič, sandra ti je sve lipo napisala i opisala, stvarno neznam sta da ti jos kazem...
osim, jednog dana, a viruj mi doci ce taj dan, kad se osjetis spremnom, dovoljno spremnom,jakom fizicki i psihicku doci ce tvoj mirisljavi smotuljak.HOCE!! MORA!!!kad vrime ucini svoje svoje, kad osjetis da napokon stojis na svojim nogama,ponovno....... cekat cemo zajedno tobom rezultat bete, pa odbrojavati dane do termina....a nikad se nezna, mozda cudo prirodne ti posalje jedno malo sunce... saljem ti jedan :love2: :*
zrinkić cure su sve rekle! Meni je prošlo godina i pol od kad su Ela, Tia i Emi otišle.
Ja mogu za sebe reči da se dobro nosim sa tim iako ne prođe ni dan da ne pomislim na njih, ali se trudim sa smješkom prisječati tog kratkog vremena koje smo proveli zajedno, dok MM ni dan danas nije uspio preboljeti tj. naučiti živjeti sa tim, još uvijek ga jednako pogađa, nadao se da će to nestati kada nam se rodi beba, ali nije.
Nju voli najviše na svijetu, ali njih tri su i dalje bolna rana za njega.
Hoću reći da se svi različito nosimo sa tim.
Ja svaki dan kad gledam Kim isto se pitam kako bi bilo sa njih tri, kako bi izgledale, sada bi već trćkarale tri curkice po kući..., ali ne vrijedi se mučiti sa tim. One su na nekom boljem mjestu, paze na nas, na naše druge bebice....
Tibi sve će biti dobro, znam kako ti je, ali kad sve prođe onda ćeš zaključiti da nije ni bilo tako strašno! Jedva čekam te dvije lutkice i da ti stvarno zaslužuješ duplu sreću!
Roza lijepo to tebi ide, što više leti!
Ostale cure držite se, pusa svima da ne nabrajam!
Mi smo dobro borimo se sa grčićima, a i Kim je izgleda malo ponekad živac pa jako voli plakati i to da ju čuje deseti komšija, ali nema veze nek je ona nama živa i zdrava.
Još uvijek samo sisa i lijepo napreduje guza i nogice su joj se udvostručile, a i obrazi...:zaljubljen:
I da evo nova slikica u avataru da vidite moju Kim malo kad nikako da stavim slike!
latika......blago onima koji tuguju jer će se utješiti! lijepo, samo moj život mene toliko šamara da mi je sve teže tugovati...koliko čovjek snage ima. pitam se, ali zapamtit ću si ovo i vjerovati!!!
sandra....i kak da ja sad ne plačem....veliko ti hvala!!!
osijek....bile smo skupa na potpomognuta u petrovoj, sječaš me se? Kim je prekrasna cura!!
hvala vam svima!
osijekKim je prekrasana.i vjerujem da ti je teško i da ne zaboravljaš ali radi Kim moraš dalje.zrinkičkoliko snage imamo?to samo Bog zna. a kaže se "blago ožalošćenima oni će se utješiti", utjehu još ne nalazim ali ne gubim nadu...tako nemoj ni ti.:love2:
hvala vam drage moje, od srca :heart:
prošao je i taj dan, i nije bilo lako niti malo!
svima puse, držite mi se najdraže moje! :love2:
Zrinkič, znam da je tuga pregolema i da tuga fizički boli.
Mene je nedavno prestalo gušiti i tek od prije par mjeseci nemam knedlu u grlu. A prošlo je evo, skoro 3 godine.
I tako će ti biti još neko vrijeme. Prva godina od gubitka je najteža. A onda polako, mic po mic i život će zaista krenuti dalje. Ne isto kao prije, ali će krenuti.
I znam da nisi dobro. Ni ne možeš biti dobro. Ne bi bilo normalno da si dobro. Ali zaista će i tvoje rane zarasti. Ne tako brzo, ali budu.
Šaljem ti :love2: za snagu.