Printable View
Meni su prva četiri mjeseca to rješavala kolica (ako bih ga uspjela bez urlanja staviti u njih), 5. i 6. mjesec dva-tri kilometra u AS po kvartu, a sada nosiljka (čak i doma). Problem je što ne spava dugo, jedino ako ja legnem s njim.Citiraj:
željkica prvotno napisa
:D moj micek danas prvi put zaspao bez dreke i urlanja. A čak nisam ni kuhinjsku napu morala paliti.
[Možda ima temperaturu :lool:]
Opet ti hvališ!Citiraj:
lulu-mama prvotno napisa
Nikad nećeš naučiti :nono:
Puj,puj, puj!
:-)
Mishekica jedan veliki veliki zagrljaj ti šaljem i nemam ti što reći osim da mi je sa prvim djetetom bilo strašno teško (u smislu mojih osjećaja i brige i straha oko djeteta a imala sam pomoć za skuhati itd. itd.).
Da se razumijemo nije bio prezahtjevno dijete ali se ja nisam dobro snašla u svemu - previše kruta i zatvorena. I meni je koma bilo čitati/slušati kako je drugima sve sve super i savršeno i čisto i skuhano i bez pomoći bla bla bla bla bla.
Mani ti druge i njihove priče i radi ono što tebi najbolje odgovara i želim da sa mužem nađeš toplinu i razumijevanje i mir i ljubav (koja se sigurno nije izgubila) kao i prije djeteta.
Vjeruj mnoge smo se zatekle sa mišlju wtf kaj ja krivo radim ako je svima majčinstvo med i mlijeko.
Vezano za čistoću kuće ja se totalno procijepila i apsolutno me više ništa toliko ne živcira (tu i tamo ispliva moje staro ja da me zasmeta ali većinom me nije briga). Rađe pročitam knjigu (čak sa 2. djetetom to stignem dok sa prvim nisam dok nisam počela ići na posao pa u tramvaju čitala), pogledam neki serijal što me zanima ili ako je stariji doma igram se sa njim.
Mislim da se većina nas prvorotki pita gdje smo pogriješile, ili gdje griješimo. Čula sam da se druga djeca "sama odgajaju" 8-) ili "se ne sjećaju" u odnosu na prvo. Vjerojatno nas onaj popapa strah kak ćemo mi to s djetetom, a ono to dobro namiriši...i eto ga zahtjevnog i na rukama itd itd itd... Čisto pretpostavljam :neznam:
Je, je, Muma, sama se odgajaju :-P
Evo, meni se i druga i treca same odgojile :lol:
Ma salim se, nosam i trecu kao i prve dvije, sve odreda su visile na cici non-stop, ni makac od njih
Al evo, ovoj trecoj nesto lakse prolaze AS i kolica, vjerojatno zbog dude
Sad imam troje poprilicno male djece, al s ovom trecom mi je najlakse, cak i bez obzira na brojnost
Jednio, nisam dokucila je li stvar u meni ili njoj :mrgreen:
Cinjenica jest da sam sa svakim slijedecim djetetom opustenija
Medjutim, ja nisam nesto bila ljubomorna na ove sto se ne nose i sl.
Ne znam, ja sam to jednostavno prihvatila tak kak je - moja djeca se nosaju, vise na cici, ne mogu mrdnuti od njih i tak...
Al nije to strasno, jer one su zadovoljne dok se nose/nacicavaju, dok neka djeca i dalje placu i vriste - e, to je onda puno teze i rekla bih- frustrirajuce, jer to onda stvarno nije lako
Meni je isto olakotna okolnost sto sam imala puno pomoci kad sam drugu rodila (moja majka je bila tu) i sad povremeno, kad sam rodila trecu
A i ovo sto uporna kaze, olabavis s vremenom...nije u stanu tip-top kao nekad, al bas me briga (osim kad me ulovi povremena šiza)
I tak, nisam jos luda, bar ne skroz :lool:
Ma to je čista lutrija kakvo će ti dijete naletiti.
Ali ako je drugo, treće... pretpostavljam da se brže snađeš.
Ne znam kud to staviti, a zgodna je ideja kako klince potaknuti da rade po kući :)
mom-creates-grounding-chart
Aha, moj spada u tu kategoriju - i nosanje dojadi vrlo brzo. UJspjela sam ga 2 x staviti u klokanicu...izdržao je nekih 5 minuta i onda tražio van na ruke, isto na 5 minuta...i tak mijenjamo aktivnosti od plača do plača. A fakat jest naporno. Najteže mi pada kad sam i za vikend sama (recimo ovaj je otprilike takav). Kroz tjedan preživljavam da se malo maknem za vikend i bacim mozak na stranu dok ga mm pazi a ja ga većinom samo hranim. A ako se to ne desi, tempirana bomba sam. Već sam rundu isplakala jutros. I zlo mi je kad se sjetim da je sutra ponedjeljak. Ah, loš dan...
joj ovo je super!Citiraj:
Zuska prvotno napisa
moji je jos premali za takve poslove ali mogu si dat u zadatak smislit njemu primjerenu listu :klap:
I meni se svidja :mrgreen:
Zubi, zubi, krenuli su zubi! Već!! :gaah:
Mislim da ću na cicama dobit žuljeve kolko me stisce, on je lud, gloda sve do čega dođe, borbe neviđene vodi sa rukicama, dere se na njih kad su van usta a reži i trese glavom kad su mu u ustima ko mali pesek :lol:
Budi me zadnje 3 noći po 5 puta, po danu ga ništa ne zanima osim da nešto grize, danas nam se neka žena tako smijala haha, nosim ja njega u slingu a on ruke u ustima i reži i dere se .. ko da neku životinjicu nosim :lol:
Zubić je na vrhu onako već se malo osjeti, nadam se da to znači da neće ovo još dugo, nisam navikla ne spavat po noći, sad se osjećam ko da sam tek rodila :)
A ja se baš nekak veselim da dobije zubić i samo gledam hoće li. Jer su mi tako slatki kad se nasmiješe s 2-3-4 zuba. :-) A znam da sam luda jer znam što prethodi izbijanju zubića :drama: No za sad smo krezubi :-)
moj isto sve trpa usta grize reži i to već duže vrijeme ali zubića nema na vidiku ,i dosta slini.
Moj se smije sa dva zuba ima 3mj...ostali niiiiikakoooo da provire...i grinta...i njurga....i sliiiiniiii.....i ne spava. Proci ce i ovo do puberteta :mrgreen:
ja sam danas tako slabih živaca..........možda će bit lakše ako se izjadam
Nece. Ali do 25-te hoce...:lol:Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
mom su isto krenuli sa 3 mj. Sad sa 19 ima sve zube osim petica, ALI slini od 3mj do danas neprestano! slinčeki su must have minimalno 10 kom, 4-5dnevno promijenim. to samo curi i curi i nikad tome krajaCitiraj:
Carmina406 prvotno napisa
http://carapice.wordpress.com/2014/0...aj-ga-na-ruke/
Nešto za razonodu nama koje imamo hrpu vremena na raspolaganju :lol: Ja ću pročitati dok mali zaspi :lol:
Citiraj:
tigrić prvotno napisa
ajmeee...krivo sam se izrazila
Izasla su mu dva zuba prije 3mj..(sa 6mj) sad ima 9mj i još uvijek samo dva zubića. A slinčeki....nikad ih dosta,uvijek tražim čiste i suhe,al nema pa nema....bali i slini neviđeno :mrgreen: i grintaaaa
Zdravo!
Nisam se stigla javiti. Čitala sam vaše komentare, ali sam u međuvremenu zaboravila je li me se još ponešto ticalo, odn. jesam li htjela još nešto komentirati.
Jurana, ne, nisi me ti živcirala. :mrgreen:
...
Razmišljam da pohvalim svoje dijete / nas, ali me dosad uvijek koštalo bilo kakvo hvaljenje po forumu (naprosto bi okrenula ploču, kao da zna što sam napisala). No, ajde, ipak hoću. Otkad sam zadnji put pisala pa do danas (mislim da je prošlo 2 tjedna, ako ne i više), uspijevamo se uspavati ležeći. Malo objašnjavanja, malo svađanja, puno cicanja... i tak. Nekako ide.
Meni jako fali strpljivosti i, nažalost, nisam jedina takva u kući. :( Ali nije mi jasno... Stvarno mi nije jasno da se tom djetetu ništa ne može objasniti. Nije glupa, nije nerazumna. Jasno nam daje do znanja da razumije sve što joj govorimo. Pokazuje znakove iznimne inteligencije, ali ne surađuje. Skoro nimalo. Recimo, baca hranu po podu. Ispočetka nismo reagirali na to jer nismo htjeli hranjenje povezivati sa stresom i jer je, na kraju krajeva, bila mala. No, sad to već prelazi svaku mjeru. Ima dana kad super jede, posve sama, koristeći žlicu ili vilicu. Ima dana kad samo sve razbacuje. Objašnjavamo i objašnjavamo i objašnjavamo da se to ne smije da ovo da ono... Pitaš ju smije li se to raditi, kaže NE, pogleda te u oči pakosnim pogledom i baci nešto na pod, sveudilj te gledajući. :gaah:
Strahovito je tvrdoglava i tako zna ignorirati čovjeka da se ponekad pitam je li malo autistična. :( Ono, IGNORE totalni. Ti joj govoriš, ona radi svoje. Ne diže pogled, ne okreće glavu, ne reagira. Zoveš je imenom, drekneš, dotakneš ju... Jok! Onda povremeno na pitanje: "Čuješ / vidiš li ti mene?" podigne pogled i opet nastavi po svom.
Ja sam već totalno luda jer se stalno svađamo - muž, mama, dijete, ja. Svaki Božji dan se netko s nekim zakači (uglavnom sam ja s jedne strane, a svi ostali s druge). Svaki dan moram graktati i već se osjećam kao vještica i neugodno mi je pred susjedima. Ali naprosto me nitko ne doživljava dok ne zaurlam. Već sam tisuću puta pomislila da odem i sve ih ostavim jer me nitko ne doživljava i očito im ne trebam, niti im išta predstavljam.
...
Još jedna usputna opservacija. Čitala sam knjigu Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju čitati zemljovide (već sam prije pročitala Zašto muškarci lažu, a žene plaču - preporučujem). Nije mi puno pomogla, odn. je - da shvatim da u našoj obitelji ja imam više muški, a moj muž više ženski mozak, ali to je sad nebitno. Ono što sam htjela reći jest sljedeće - žene se često jadaju drugima samo zato da se izjadaju, odn. da podijele svoju "bol" s drugima. Muškarci, kad to slušaju, odmah misle da se od njih traži rješenje problema pa onda nude rješenja. Slično tome postupaju i mnoge forumašice ovdje - čim kažeš da te nešto muči, odmah dobiješ: "Ja sam to tako i tako..." OK, hvala, možda nekom pomogne, ali meni trenutno treba samo ispušni ventil jer svi ti silni savjeti koje sam dobila u zadnjih skoro dvije godine, nisu baš koristili...
eto, a ja taman krenula pisati... :mrgreen:
šalim se mishekice, ako ti je tako lakše, a ti se ispuši. mi ćemo čkomit :love:
A ja ti jednostavno moram odgovorit :D. Moj zadnji je od bacača hrane. Ja mu jednostavno uzmem zdjelicu. On se malo dere, ja mu vratim. Ako počne opet bacat opet uzmem. Polako je prestao s tim, sad ima 23 mj. Bacao je par mjeseci, od 17-og do sada.
A kaj se tiče neobaziranja u toj dobi ih je lakše fizičkmi odmaknut nego objašnjavat.
Moj baca oduvijek. Zna jesti zlicom i vilicom, pazljivo i uredno cak (gledam u vrticu kroz staklo, da ne bi bilo da me jos i teta mulja), ali doma baca. I nis', kad krene bacati, a odluci ne reagirati na moj komentar o tome kako mi (ne mi kao ja i on, u nasoj neraskidivoj simbiozi, vec mi kao obitelj) ne bacamo hranu, onda hrana lijepo ode. Uzmem i ne vracam. Za zamjenu moze dobiti sisu, to mu jos nikad nisam uskratila. Bitno je to da se oko bacanja hrane ne zivciram. On je tvrdoglav, a ja sam vjerojatno jos gora. Plus sto mi je alternativa neprihvatljiva - da on sjedi, a ja hranim. Puno mi je draze moje slobodno vrijeme pa makar poslije cistila pod.
Ni inace se s njim nista ne mogu dogovoriti, ali i to ignoriram. Jedino se svadjamo oko (ne)spavanja, tu gubim zivce, a on pobjedjuje. Ali sta's.
Mislim da je sad definitivno - razvodim se. No, prebacit ću se na neku drugu temu da pišem o tome.
:(
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
:-( :love2:
Na stranu sad muž i sve to - ja zbilja više ne mogu. Mene moje dijete izluđuje preko svake mjere i ja to stvarno više ne mogu izdržati. S njom ništa nije jednostavno i ni u jednom trenutku nije bilo. Čim je izašla iz mene, rekli su mi da će mi s njom biti teško. Tad sam mislila da to svima kažu. Sad znam na što su mislili.
Hranjenje, presvlačenje, spavanje, kupanje, šetnja, igra... Ma SVE je s tim djetetom problem i drama. Luda sam više od svega i ja naprosto više N-E M-O-G-U!!!!!
I ispada da je najgora prema meni. Bez imalo pretjerivanja, mislim da ona nema apsolutno nikakvih osjećaja prema meni, ni ljubavi, ni naklonosti, ni privrženosti. Sve što joj od mene treba je cica. Apsolutno ništa drugo.
Ovaj put može i neki savjet. :)
Prestani dojiti ...vjerovatno ću bit ispljuvana jer svi znamo da je dojenje naj naj za našu djecu,al ako je presing prestani s dojenjem i to je to. Onda ćeš vidjeti da ti djete želi i voli tebe,nevezano za cicu. Moj je sličan,grinta stalno i za svaku p...... Vožnja u autu vrišti,u kolicima vrišti,krivi položaj u rukama vrišti,dobro jutro vrišti,laku noć vrišti....taj stalno vrišti. Nekad dok on vrišti ja se smijem,nekad uzmem kavu,ali u većini slučajeva to mogu izdržati par minuta i onda ga uzmem u ruke i tješim. Tako 50 puta u danu. Valjda će proći,puknem svaki treći dan,preživit ću...svi ćemo
Koliko cura ima godina? Ako moze dva-tri dana bez cice,skupi par sto kuna i uplati si neki vikend aranzman i makni se na dva dana. Imas toga jeftino preko onih ponuda dana itd..
Ugasi mobitel i napuni se. Ostavi je muzu i idi lijecit zivce. Ti ces se odmorit, ona ce te se mozda zazeljet i pokazat ljubav kad se vratis :) uzmi si predah i od nje i od muza, a kad se vratis neka ju mama odvede u setnju a ti se odmorna sexaj s muzem (vidla sam te na jednoj drugoj temi :mrgreen: )
Potraži stručnu pomoć.
xCitiraj:
Mima prvotno napisa
I do onda probaj odgoditi definitivnu odluku o odvajanju od (skrbništvu) djeteta i razvodu.
Apsu i Mima potpisujem. I nemora to bit plaćanje putovanja...možeš i od doma izlaziti na kave ili ako imaš kakvo selo da odmoriš dušu za vikend sama. Ja kad sam totalka bila malac je otišao kod bake jednu noć a ja sam "zurila u prazno" ništa nisam radila po kući i naspavala se za narednu godinu. Jedina je mana da su mi cice eksplodirale. Dečko je baki bio odličan,nije zaplakao,pojeo dva puta i odmah zaspao. Divota. A i baš sam ga ujutro jedva čekala vidit,šta ponekad ujutro i nem volje :nemajka se srami:
mishekica; jesi se vratila raditi?
Pitam s razlogom, jer mi se čini da ti fali da imaš vrijeme samo za sebe i da se makneš od kuće.
Ovo o čemu pišeš, a posebno ignoriranje smo sve manje- više prošle sa svojom djecom.
Nije neki savjet, znam, ali samo trebaš izdržati.
Ja sam moju kći čak vodila na ispitivanje sluha jer sam bila uvjerena da ne čuje, a ona je savršen sluh imala i savršeno nas ignorirala.
Danas to prepričavamo kao anegdotu.
Ono što bih ja napravila na tvojem mjestu jest; upisala neku rekreaciju i svaki dan otišla od kuće na sat-dva.
Tako sam i napravila i upoznala nove ljude, družila se, vježbala, popričala. Znale smo i na kavu poslije aerobika,. Bilo je super utrošeno vrijeme.
A muž nek se za to vrijeme "bakće" s malom.
Mamu ako ikako možeš makni što dalje, a s mužem razgovaraj.
Brakovi ne pucaju zbog sitnica, ali se vama očito nakupilo.
Ima toga još, a ako želiš; pisat ću kad stignem, može i na pp.
XCitiraj:
Mima prvotno napisa
Sto prije
XCitiraj:
Apsu prvotno napisa
Nekad i mi klincima idemo na živce. Malo distance povremeno koristi. Pogotovo kad si na rubu snaga i živčanog.
Mishekica, s tako žestokom djecom je najveći problem što izvuku duhove iz ormara i TJERAJU nas da ih rješavamo.
Prvih E.ovih pet godina mi je bilo najteže u životu, ne zato što je on bio žestok (i ova treća je, čak i više od njega) nego zato što ja nisam bila u dobrim odnosima sama sa sobom. Najteže mi je bilo upravo zato što se najteže uhvatiti ukoštac sa sobom. U jednom trenutku sam potražila i stručnu pomoć, kad sam uvidjela da tučem u zid.
Ono što smo i mm i ja izvrsno odradili je naš odnos. Odlučili smo da nikakve pretumbacije u braku nećemo raditi dok ne riješimo gorući problem (više bi odgovarala množina jer toga je biloooo), a odluku o razvodu donosimo mirni i u dobrim odnosima. Par puta je zbilja bilo ugusto, i s moje i s njegove strane, i da se stvari nisu promijenile sad bi sigurno bili razvedeni.
Ali oboje smo se mijenjali.
Ne brzaj. Pomozi prvo sebi! Dijete ti jest zahtjevno, ali trenutno živi u kaosu pa joj je i ponašanje takvo. Iz tvojih postova na raznim temama vrišti poziv u pomoć zato odgodite životne odluke dok se ne stabiliziraš. Uputi se psihologu/psihijatru i prihvati terapiju. Totalno je izlizana ona rečenica kako dijete osjeća tvoju nestabilnost, ali nema ništa istinitije od nje.
Samo hrabro, kći te voli i treba!
Sad vidim i tu, a pisala sam na drugoj temi.
svakako potrazi strucnu pomoc.