Pa evo, meni manje zlo (za osobu koja prodaje) prodat bubreg nego se bavit prostitucijom - to je once in a life time, i jos te uspavaju. Iako ne bih, ni pod razno, ni prodaju organa legalizirala.Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
Pa evo, meni manje zlo (za osobu koja prodaje) prodat bubreg nego se bavit prostitucijom - to je once in a life time, i jos te uspavaju. Iako ne bih, ni pod razno, ni prodaju organa legalizirala.Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
Pa ne bih se složila. Ima raznih vrsta prostitucije i ova online prostitucija ti doslovno nikakve rizike ne nosi osim što ti može biti nemoralna. Bubreg ako vadiš gotovo, nije da možeš nekom poslat gif bubrega pa kao evo ti ga. :lool:Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Ali nebitno, to su sve neki naši osobni dojmovi. Nije važno to što mi ne bismo tako nešto, važno je da ima ljudi koji se bave time svojom voljom i odlukom i sva ta nagađanja da oni nemaju pojma jel to loše ili dobro za njih su mi bezvezna. Pa nisu mutavi da im treba neka milosrdna feministica da im pokaže da nisu na pravom životnom putu.
Ja sam valjda u svakom postu napisala šta mislim o prisili i trgovini ljudima. Ne znam šta bih dodala, osim da valjda svaka žena zna za sebe šta bi birala, ako nije prisiljena.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Evo moj postariji (70+) komšija je već par godina sugar daddy za dve snalažljive ženice mlađe od mene, cca 30-35 god.
"Ženice" su cca 90kg svaka, zdrave, vesele, glasne, obučene neupadljivo ali daleko od odrpanog, ne deluju niti kao narkomanke niti kao osobe prisiljene da rade baš to što rade.
Voze komšijina kvalitetna kola kad, koliko, i gde hoće za njegov benzin, roštiljaju svake nedelje hranu koju on spremi i kupi, smeju se i pričaju do kasno u noć, odu sutradan kad one hoće, a verujem da ponesu sa sobom i neku dodatnu naknadu.
Postoji neka mala šansa da čitaju poeziju ili igraju šah do jutra, ali kako god bilo, ja ne uspevam da sagledam njih dve kao žrtve svog posla, niti mislim da one to o sebi misle. Čini mi se da je tu svima jasno kako stvari stoje i svima odgovara dogovor.
Ne pricam uopce o on-line svijetu.Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
Prisile u prostituciji ima jako puno, kao i droge.
No treba shvatiti da ima žena koje će radije otići u Dubai i tamo za jedan vikend zaraditi 50 000 $ od bogatih i dokonih šeika i poslije kupiti dizajnersku taškicu ili nove cice i naslikavati se po IG.
Treba shvatiti da takve ne idu u školu, ne studiraju, ne rade kao njegovateljice, kuharice ili frizerke i nitko ih ne sili na ništa.
Ima toga, recimo Kristina mandarina to radi, a ima samo 23 godine i sa 19 je već imala umjetne cice, a sad se hvali da vozi Mercedesa.
I ok. Neka joj bude. Njeno tijelo- njen izbor.
Bas to.Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
Mozemo li vratiti surogatstvo u pricu? Zbog cega ga treba zabraniti, koga ono iskoristava? (Osim u slucajevima kad nasilno zeni umetnu tudje embrije i/ili joj otmu njezino dijete pod krinkom surogatsva, ili nesto slicno.) Za sad sam uspjela procitati samo i iskljucivo da je surogatstvo lose jer se autoru komentara ono ne svidja iz moralnih/etickih razloga, a potencijalno i drugih uvjerenja ili principa.
Pa zašto? Koje je tvoje objasnjenje? Nisu tamo nelegalno, ne rade ilegalni posao da bi se morale bojati policije, imaju mogućnost drugačijeg zaposlenja jer je potražnja za radnom snagom veća od ponude.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Zašto i dalje tako rade?
Zašto tolike poslove cistacica, njegovateljica, sezonskih poslova u poljoprivredi i sl rade žene iz istočne Europe a ne Njemice?
Zato što Nijemice nisu u istoj sitiaciji kao te žene. No to je tebi sasvim sigurno jasno sillyme pa ne razumijem zašto pitaš:-)
Pa ne pitam ja. Pita Jadranka.
Pa neka objasni zašto te žene koje imaju druge mogućnosti ostaju raditi ovo što rade. I molim bez Ukrajine, ovo je višegodišnje situacija a rat traje par mjeseci....
A ja sam sigurna da je odgovor visemanje isti kao i odgovor na pitanje o ovim ostalim poslovima.
Znaci, ako su Ukrajinke i iskoristene, nitko drugi nije?Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Gore sam odgovorila zasto mislim da ostaju. Zasto prostitutke u Zagrebu i Splitu ostaju - "sigurno" imaju i druge mogucnosti, a nije ni legalno ni dekriminilizirano.
Ako misliš da su prostitutke kod vas žrtve mafije iz koje ne mogu da se izvuku, to je isto trgovina ljudima, i problem neefikasne policije i sprege države i kriminala- kao kod nas recimo. Plus je dokaz da zabranjeno ne znači i iskorenjeno.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Ali reći da na našim prostorima neka osoba koja godinama samostalno bira da zarađuje seksualnim uslugama (a ima ih) nema priliku da zarađuje i drugačije- ne bih se složila.
Možda će da zarađuje jako malo, ili da radi jako naporno, ili da živi od socijalne pomoći, ili da radi u Nemačkoj - ali da je siromašnim mladim ženama kod nas jedini izbor baš prostitucija- pa ne bih se nikako složila. To je ponekoj brz put iz siromaštva, definitivno, ali sigurno nije jedini.
Znači i ostale su isključivo iskoristene. Nema šanse da su same se odlučile na to i ne znaju da imaju pravo na zaštitu policije i drzave i promjenu posla. Zanimljivo... Nekako na kraju kod svih tih zaštita žena ispadne da su nesposobne misliti, zaključivati, odlučivati i djelovati same. Ako biraju loše to im se ne smije dopustiti? Nije li to suštinski krajnje patronizirajuca pozicija?
Naravno da iz nase perspektive to nije jedini izbor. No zena se nadje u situaciji u kojoj tako ne razmislja, niti vidi svoje mogucnosti onako kako ih npr. ti i ja vidimo. I ne smatram da je to brz put iz siromastva.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Nisam rekla da nema sanse da su neke zene same odlucile.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Odgovorila si da su siromašne i prisiljene i navedene da ne vide druge mogućnosti. Znaci nesposobne same donositi odluke, slabe, iskoristene...
Vecina, vjerujem da je. Iako je ovo "nesposobne same donosit odluke" pretjerano i to nisam rekla.Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Lili, bila sam copy pastala s linka sto je lose s nordijskim modelom.
Evo opet
Why does Human Rights Watch support full decriminalization rather than the “Nordic model?”
The “Nordic model,” first introduced in Sweden, makes buying sex illegal, but does not prosecute the seller, the sex worker. Proponents of the Nordic model see “prostitution” as inherently harmful and coerced; they aim to end sex work by killing the demand for transactional sex. Disagreement between organizations seeking full decriminalization of sex work and groups supporting the Nordic model has been a contentious issue within the women’s rights community in many countries and globally.
Human Rights Watch supports full decriminalization rather than the Nordic model because research shows that full decriminalization is a more effective approach to protecting sex workers’ rights. Sex workers themselves also usually want full decriminalization.
The Nordic model appeals to some politicians as a compromise that allows them to condemn buyers of sex but not people they see as having been forced to sell sex. But the Nordic model actually has a devastating impact on people who sell sex to earn a living. Because its goal is to end sex work, it makes it harder for sex workers to find safe places to work, unionize, work together and support and protect one another, advocate for their rights, or even open a bank account for their business. It stigmatizes and marginalizes sex workers and leaves them vulnerable to violence and abuse by police as their work and their clients are still criminalized.
Koji obrat - policajci ispadose najveci kriminalci.
Jenn sve pročitala i ne, ne slažem se, psebno ne s ovim:
Human Rights Watch supports full decriminalization rather than the Nordic model because research shows that full decriminalization is a more effective approach to protecting sex workers’ rights. Sex workers themselves also usually want full decriminalization.
I kako reče Jadra sad su policajci bad guys u cijeloj priči. Bezveze.
A eto policajci su inače poznati po tome da stvarno nikad ne maltretiraju neke skupine ljudi i ne koriste svoj posao i poziciju da bi to mogli raditi.
Ne kažem da su svi takvi, ali da bi mi bio neki šok da su policajci bad guys i kriminalci, pa ono.. ne bi.
Lili, to je rezultat istrazivanja na terenu, ali da, lakse je reci da je tebi nesto “bezveze”.
Tu gdje ja zivim, konstatacija ovakve vrste nije nesto cudno ili nerealno.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Naravno da nije svaki policajac smece od covjeka, ali svako malo pojacaju dojam da nesto gadno s policijom ne valjda. Da ne nabrajam sve poimence, spomenut cu samo Georgea Floyda.
a propos radnih prava i zaštite.
i nakon 12 godina postojanja zakona o legalizaciji prostitucije njemačka broji (statistika kraj 2021.) 23'743 registriranih prostitutki (93% su žene, 4% muškarci i 3% trans osobe) i 2286 bordela na nekih min. 400'000 (do možda i milijun) prostitutki (od kojih je oko 85% strankinja). prije nekoliko godina je broj registriranih prostitutki iznosio oko 44'000.
također - većina prostitutki nije zaposlena, znači nemaju radni ugovor s bordelom (nego bordeli njima iznajmljuju sobe), nego "rade" kao "samostalni djelatnici", što znači i da nemaju pravo na socijalno osiguranje/zaštitu (osim ako si sami ne uplaćuju osiguranje).
u njemačkoj svodništvo više nije zabranjeno, što policiji (to su oni bad guys :lol:) otežava posao protiv kriminalnih bandi koji drže bordele - to su oni good guys :mrgreen: tzv. businessmen, koji također rade samo svoj posao (hell's angels itd.).
istraživanje (koje je provelo njemačko ministarstvo za obitelj, umirovljenike, žene i mlade u 2007. god.) otkrilo je da su žene koje su radile kao prostitutke i intervjuirane, u 92% slučajeva bile žrtve seksualnog uznemiravanja, 87% slučajeva žrtve fizičkog nasilja i 59% slučajeva žrtve seksualno nasilja. 41% prostitutki doživjelo je nasilje povezano s „pružanjem usluge“. otprilike polovica ispitanih imala je simptome depresije, a četvrtina ispitanih imala često ili povremeno suicidalne misli i 41% je koristilo droge u posljednjih 12 mjeseci. 43% ispitanih prostitutki doživjelo je seksualno zlostavljanje u djetinjstvu. 53% fizičko kažnjavanje.
evo nekoliko svjedočanstava bivših prostitutki:
Citiraj:
Svjedočanstvo Huschke Mau o kupcima u prostituciji
Kakvi su kupci prostitutki?
Prije svega: priče o muškarcima s invaliditetom koji trebaju prostituciju da bi zadovoljili svoje seksualne potrebe nisu istinite. U 10 godina prostitucije nisam imala nijednog kupca s invaliditetom, osim toga je diskriminirajuće optuživati osobe s invaliditetom, da nitko ne bi htio imati seksualne odnose s njima. A to se ionako ne odnosi na ženski dio lpopulacije s ograničenjima, jer se njih seksualno zlostavlja čak češće od prosjeka.
Također nije istina da "mnogi dolaze samo razgovarati". Imala sam samo jednu takvu mušteriju u cijeloj karijeri (riječima: jednu). Ovo obrazloženje očito služi za prikazivanje muškaraca kao žrtava (oni uvijek moraju biti snažni i dominantni, jadni oni), a istodobno se njihovo ponašanje u bordelu pokušava prikazati u ljepšem svjetlu nego što uistinu jest.
Postoje različiti kupci.
Imala sam kupce koji su me željeli pojebati na prozoru nebodera, a zatim pljunuti po meni, natjerati me da pužem na sve četiri i svršiti mi u lice. Imala sam kupce – njih jako puno - koji su me pitali: „Koliko koštaš?“ I time priznavali da nije riječ o seksu, već o kupovini žena. Imala sam kupce, koji su mi se cerili na tako odvratan način kad bi primijetili da me boli (moj prvi kupac je bio jedan takav). Imala sam kupce, koji su sa sobom donosili drogu. Imala sam kupce, koji su voljeli prelazit granice koje sam postavila i raditi ono što nije dogovoreno. Imala sam kupca, koji mi je želio pokazati ormar s oružjem, kad smo bili sami u šumi i njegova dva divovska psa u njihovoj kući (uključujući 2 metra visoku sigurnosnu ogradu i nikakav signal za mobitel) i koji me je volio pitati stalno iznova: "Pa, jesi li se sad uplašila?“ Neki su primijetili da ne želim, ali i dalje su nastavili. Neki su bili perverzni ili pedofili, neki su drkali već u hodniku, prije ulaska u bordel (da, čak i neprostitutke pate od prostitucije – obične stanarke zgrade), nekima je prvo pitanje bilo koliko sam stara ili su mi rekli da vole vrlo mlade djevojke ili djecu ("Ja radim u školi jahanja, postoje vrlo mlade djevojke koje će biti zaista pohotne ako im samo date pravo sedlo"). Neki su se osjećali primoranima ponuditi mi da zatrudnim (iz bilo kojeg razloga), neki su me pitali mogu li me "osvojiti". Bilo je kupaca koji su bili toliko uvjereni u sebe i svoje seksualne performanse da su insinuirali da bih se trebala sramiti što "uzimam novac za to", jer sam "i ja imala nešto od toga". Bilo je kupaca koji su pregovarali o cijenama i, ako im nisam htjela spustiti cijenu, optuživali su me da radim samo za novac i da bih trebala „ponovno postati čovjek“. Kao da su prostitutke socijalne radnice za muškarce. Imala sam kupce koji su mislili da na meni moraju istresti sve, jer takvu kao što sam ja inače ne dobiju, te kupce koji su mi davali seksističke komplimente ("sjajne sise"). Ne znam koliko su me često pitali da li se "volim jebati" dok sam zurila u plafon ili u notke, ne znam koliko sam često čula od kupaca da će to biti "lako zarađen novac". Ako su kupci primijetili da ih mogu podnositi samo s drogom ili alkoholom, to su mi davali.
Mnogi su me zabavljali mučeći me, beskrajno jebavajući, dok me sve ne bi boljelo.
Jedan kupac mi je rekao da me je naručio jer dugo već nije imao seks, pa je pokušao s gumenom lutkom, ali to ipak nije njegov stil, pa je onda uzeo mene. Jedan je zamalo doživio srčani udar. Jedan je bio kršćanin i nakon što mu je kondom skliznuo, odbio je dati svoje osobne podatke i naknadno platiti trošak tablete, jer je to za njega bilo "nemoralno, a ujedno i ubojstvo". Jedan me pokušao prisiliti da imam orgazam ("Ako želim da doživiš orgazam, dobit ćeš ga, jer kupac je kralj"), a mnogi su se ispričavali kad im se ne bi digao, jer kao sad ću i ja ostati uskraćena.
Prije nego što itko ovdje pomisli da sam stajala na ulici i da ovim opisujem samo najdonji nivo kupaca, to nipošto nije točno: ova draga gospoda su me posjećivala u stambenom bordelu ili u eskort servisu. A usput, kupci na ulici nisu samo muškarci s malo novca. Ne, to su uglavnom oni koji žele imati što manje ograničenja i što više moći, to su oni koji žele najviše profitirati od tuđe bijede
Svi kupci su nasilni kriminalci. Uvijek i svugdje.
Citiraj:
Danas je „Međunarodni dan kurvi“ - a mediji su danas, kao i u posljednje vrijeme, puni „pro-seks rada“ i trivijalizacije prostitucije. To me rastužuje, pa pišem ovih nekoliko redaka osobnog iskustva, da bih vas podsjetila na sve one žene, koje se prostituiraju i njihovu ogromnu količinu patnje i (seksualnog) nasilja, koju doživljavaju u prostituciji.
Dugo sam bila u prostituciji. Godinama.
Prostitucija je često poput ropstva.
Žigosana sam. Ne volim razgovarati o ovoj temi.
Na svojim leđima još uvijek nosim tetovažu, pečat mog svodnika, kojim me označio kao njegovo vlasništvo. To je zmaj, keltski križ i lubanja. Moj svodnik odredio je tetovažu, bio je sa mnom u studiju, kako bi imao kontrolu nada mnom. Prostitutkama se često zna tetovirati i barkod ili ime svodnika, kao pečat vlasništva.
Zmaj je bio njegov "zaštitni znak". Kada sam prvi put srela svog svodnika na chatu, njegov pseudonim je sadržavao riječ "zmaj". Sjećam se kako je tipu u studiju, cereći se, na kraju dodao da ipak treba umetnuti i lubanju u sredini. Očigledno je tip znao o čemu se radi, inače je mogao i mene pitati, što želim. Ali on je tetovirao ono, što mu je moj svodnik govorio.
Pečat vlasništva, bilo u obliku barkoda, imena ili znakova, je svakodnevnost u ovom miljeu. On govori: "Ti si moja, ti si moje vlasništvo, zauvijek.“
Kad sam nakon izlaska iz prostitucija došla na sveučilište bilo je ljeto, bilo mi je neugodno hodati okolo u majicama, od kojih su neke bile bez leđa. Kad su moje sveučilišni kolegice prvi put vidjele tetovažu, pogledali su me širokim očima i pitali me što imam to na leđima. To uopće nije sličilo meni.
Da, u pravu su. Očito je da mi ta tetovaža ne odgovara. Prvih nekoliko puta bila sam kao ošamućena kad bi me pitale. Što bih im trebala odgovoriti? Stoga sam izmislila priču s tetovažom tako da nisam morala govoriti o mojoj prošlosti. Vremenom sam jednostavno nastojala ne nositi majice bez leđa, gdje bi se tetovaža mogla vidjeti. Sakrila bih ju.
Prije sam odlučila ostaviti tetovažu kakva jest. Kao svojevrsni znak i "ostatak" koji me uvijek podsjeća na to gdje sam bila i što sam vidjela u ovom životu i u tom sustavu. Znak koji me stalno iznova podsjeća zašto se ne mogu prestati boriti protiv tog sustava, iako sam ponekad vrlo umorna od svega toga. Ipak, taj osjećaj da te netko drugi odredio uvijek ostaje kad vidim tetovažu u ogledalu. Neću skinuti tetovažu, ali ću je prekriti novom i dati joj novo značenje. Znak da moj život ide dalje, da me zmaj nije uništio i da više ne pripadam njemu. Da je on okidač zbog kojeg ću ostatak svog života posvetiti pravima i obrani obespravljenih.
A onda ću djelovati protiv vas, svodnika i trgovaca robljem.
To je jedini razlog što sam započela studij prava. Samo zato.
Poznam vas, znam kako razmišljate, znam kako „radite“, znam vaše metode, vaše povezanosti, vaše trikove. Znam koliko je teško trgovinu ljudima i organizirani kriminal dovesti pred sud, posebno sa trenutno važećim zakonima.
Moj "Loverboy" bio je "stari kužator". Jedan od onih koji su poznavali „zakone miljea“, koje sam ja morala naučiti na teži način kako bih mogla opstati tamo, da me ne tuku, da ostanem „čitava“. U nekom sam trenutku naučila preživjeti u miljeu. U miljeu sam naučila „postupati“ s ljudima iz organiziranog kriminala, ponašati se u njihovoj nazočnosti na način da sam bila neprimjetna, da ih nisam uznemiravala, sve „u skladu s okruženjem”. Baš kao što su se prostitutke moraju ponašati kao „dodatak“ svodnika, kako ne bi doživjele šaku ili pištolj u glavu.
Na kraju sam imala u puno toga uvida. Bila sam 100% lojalna nakon što bi mi netko prijetio da sam "cinkerica" (to je prostitutka koja odlazi policiji i izvještava ju), a nakon toga nisam razmišljala o tome da se povjerim policiji ili bilo kome drugom. Jer tijekom života u miljeu postaje ti potpuno jasno da „izdajice“ nemaju lagan život i da ih se može pronaći svugdje. Neki prijete takvim prijetnjama i svoje prijetnje nikad ne obistine. Te prijetnje služe samo za zastrašivanju tako da žena "bolje" funkcionira. Neki prijete i izvršavaju svoje prijetnje. Kad ste u ovoj situaciji, ne želite otkriti kojoj kategoriji pripadaju svodnik i saveznici, jesu li vas "zastrašili" samo prijetnjom ili će svoju prijetnju i izvesti. Ostajete odani i ništa ne govorite kako ne biste ništa riskirali.
Nitko od tih svodnika i trgovaca ljudima nikada nije pomislio da ću se ikada usuditi otvoriti usta i bilo kome reći sve ovo, toliko sam bila mala, zastrašena, mlada plavuša koja je bila tiha kad biste samo podigli glas, koja bi od straha počela drhtati i suze bi se u očima pojavile molećivo govoreći "molim te, molim", ako bi se samo prst u zrak podigao i netko me bjesno pogledao. Postala sam takva, lako zastrašljiva, zbog majčinog psihološkog ugnjetavanja. A za svodnike i trgovce ljudima odlična prilika.
Ali danas sam netko drugi. Netko drugi u potpunosti. „Škola“ koju sam prošla u miljeu bila je teška. Kao i borba za povratak natrag u život. Sve me to s vremenom otvrdnulo, učinilo me „žilavom“. Stavilo mi sudbinu u ruke.
I više se ne sramim pokazati tetovažu i reći njeno pravo značenje: Žigosana sam kao imovina, kao stvar. I dugo sam se tako ponašala.
Gdje su medijski izvještaji o pričama takvih žena? Mnogo je takvih žena, jako mnogo, samo se morate obratiti odgovarajućim udrugama i organizacijama, koje se brinu o tim ljudima ili koje su u kontaktu s njima. Zašto nitko ne preuzme brigu o ‘preživjelima’ i počne objavljivati njihove priče? Zar se ne želi osjetiti njihova patnja?
Zašto se ova bajka o „sretnim seksualnim radnicama“ tako grčevito nastoji održati?
Otprilike dvije godine živjela sam u bordelu u podrumskoj sobi. Svodnik me doveo u taj bordel da zaradim za njega. Zatvorska ćelija je bila ljepša od ove podrumske prostorije u kojoj sam živjela. Nisam ni prozor imala. Bilo je to nešto kao šaht. I ja sam se tada "dobrovoljno" bavila prostitucijom, da bih se nakon svega izvukla iz tog cijelog sustava, bez završene škole, bez stana, bez ičega.
Prije nego što sam novac od prostitucije mogla zadržati za sebe, jedino što sam imala bila je "radna odjeća" u plastičnim vrećicama. Nakon godina punog rada u prostituciji, imala sam samo odjeću za prostituiranje.
Kad sam se sve više mogla odvojiti od svog svodnika, željela sam izaći, ali nisam znala kako, jer sam bila zaglavila u tom bordelu. Socijalni radnici tu nisu ulazili. Bilo me je i sram i bojala sam se tražiti pomoć.
Prvo što sam si nakon svoje eksploatacije kupila, i to u mjesečnim ratama, bio je automobil. Njime sam mogla napustiti taj bordel, gdje sam prethodno živjela oko dvije godine i gdje bi moj svodnik dolazio po novac. Bila sam mobilna, u stanju se kretati i sama određivati svoj život. Drugi korak bio je stan. Treći korak bio je: izlaz. Traumatizirana, s nedovršenom školom i 6 godina „rupe“ u životopisu, moj izlaz je bio prokleto težak. Bila sam Njemica. Strankinjama je još teže učinit taj drugi ili treći korak nakon eksploatacije, ako se uopće ikad izvuku iz nje. Kako da one dođu do trećeg koraka? Ako ostanu u prostituciji vrlo dugo ili zauvijek, da zove naziva li se to onda "dobrovoljnim"? Hura, hura „Happy Sexwork“!
Kako bi bilo kada bi mediji konačno prikazali realnu sliku onoga što se većim dijelom događa u prostituciji, umjesto da stalno daju platformu za one koji viču "Happy Sexwork" i trivijaliziraju prostituciju, a predstavljaju apsolutnu manjinu?
Vaša iskrivljena medijska prezentacija stvarnosti u prostituciji čisti je otrov za (stotine) tisuća žena koje propadaju od prostitucije.
ima još jedan lijep slogan, koji veli žena ne bira prostituciju, prostitucija bira nju.
još:
Citiraj:
02. lipnja je Međunarodni dan kurvi
Ovaj će dan zagovornici prostitucije zasigurno vrlo aktivno iskoristiti za lobiranje. Izreke poput "seksualni rad je rad" ili "protiv stigme" pisat će se masovno na društvenim medijima. Sumnjam da se kritički glasovi čuti.
Ipak, želim i ovog Dana kurvi reći nešto.
Tijekom godina prostitucije, mnoge sam žene upoznala kao kolegice i supatnice. Naravno da sam većinu njih zaboravila odmah, ali neke žene i neke priče ne mogu se zaboraviti. Prate me gotovo svaki dan. Ovdje bih željela ispričati neke od njih. Danas na Dan kurvi pričat ću o prostitutki, čijeg se imena ne sjećam.
Svodnik joj je pribavio lažnu putovnicu tako da je, iako je imala samo 16 godina, mogla "raditi" kao 18-godišnja Latvijka u bordelu, u Frankfurtu. Upoznala sam ju kad je imala "već" 19 godina i tada je radila sa svojom stvarnom putovnicom. Tijelo joj je bilo osjetljivo, gotovo dječje, ali je njezin pogled otkrivao da je bilo malo toga, što nije vidjela. Bila je "iskusna i otvrdnula" i živjela je život koji nije imao ništa zajedničko sa životom ostalih 19-godišnjaka izvan zidova bordela. Doživjela je nasilje i prije prostitucije: pobjegla je od nasilja u kući svojih roditelja u dječji dom i odatle se više puta našla u nasilničkim ovisnostima, što ju je učinilo "pogodnom" za svodnika. Nije puno govorila. Samo je govorila da želi zaraditi puno novca. Za što? Nije mi mogla odgovoriti. Jednostavno je rekla „puno novca“ s nekom čežnjom, kao da bi si s tim novcem htjela kupiti novo djetinjstvo.
Čim je stigla u Njemačku, svodnik ju je nudio kao "promiskuitetna Lolita". Njemačka gospoda teško su mogla vjerovati svojoj sreći da će konačno moći za novac zajahati dijete. Postoje cijele mreže koje razmjenjuju informacije o najnovijim pristiglim maloljetnim prostitutkama, dugi putevi se rado prelaze. Njen svodnik je "upravljao svime": cijelu njenu dnevnu rutinu: od jutarnje kave do speeda ili kokaina za posao, "lokacije", njene radne odjeće, sve. Najviše je upravljao većinom njenih dnevnih primanja. A navečer, kad bi joj vagina gorjela nakon posljednjeg kupca, a vrat joj se bio ukočio od silnih „blowjoba“, svodnik bi joj dao "pravu" dozu lijekova kako bi mogla bezbolno odspavati, ali da bude ipak spremna kad krene "sljedeća smjena". Praktično je imala dva radna mjesta: bordel u kojem je "legalno" radila s lažnom putovnicom kao 18-godišnjakinja i stanove, u koje ju je svodnik odvodio na sastanke s kupcima koji su znali njenu pravu dob i višestruko plaćali da bi im se konačno mogla obistiniti pornofantazija u kojoj do mile volje penetrijaju maloljetnicu.
Kasnije mi je pričala da je nekim kupcima čak znala reći da ima samo 15 godina, što bi njih još više uzbuđivalo, a njoj donosilo dodatni bakšiš na dogovoreni honorar. Namignula mi je i odjednom je izgledala poput nevinog školskog djeteta. A meni – bila sam "već" u svojoj polovici / kasnim 20-ima - odmah se smučilo. Dugo sam tako znala ostati na wc-u i plakati, dok mi voditeljica ne bi pokucala na vrata (da, toaleti za žene također su precizno registrirani u "dobrovoljnom, samoodređenom i oslobađajućem seksualnom radu"). Tada sam se napila za barom i dozvolila da me nekoliko momaka siluju, samo da bih iz glave izbacila sliku tog zlostavljanog djeteta.
Njezin svodnik je imao velike planove za nju. Iz Frankfurta je trebala krenuti na neko drugo, unosnije mjesto. Ne znam gdje je to mjesto. Nikad je više nisam vidila.
Komentar ispod članka:
Iskustvo je pokazalo da je to prije Svjetski dan svodnika. Puno toga bi se moglo reći o njima, ali oni su obično prilično neugodno umreženi, sposobni za PR i dominiraju u raspravi preko svojih kanala. Seksualno ropstvo je ipak ropstvo (i u najgoroj varijanti), nažalost, ima previše ljudi kojima ne smeta u društvu vidjeti robove, plaćati (i diviti se) trgovcima robovima, unajmljivati ili kupovati robove, upravo zbog toga sve je to tako jadno. To samo daje važnost tim počiniteljima, u njihovim očima, ali i u očima mnogih drugih. "Seksualni rad" je, dakle, samo slogan za povećanje potražnje i uklanjanje nedoumica među onima koji se ionako time previše ne bave. Da je to uistinu posao, države ili agencije ili centri za zapošljavanje morali bi u prostituciju prisilno posredovati muškarce kao „radnike“ - to bi bilo logično, ali naravno da se to ne čini, jer bi se onda shvatilo da se radi o prisilnoj državnoj prostituciji nad muškarcima i svi bi se (sasvim s pravom) pobunili - ali kad se to događa privatno i na račun žena to se onda nekako nazove "liberalno".
Komentar:
Dobar post, hvala! Došao sam u kontakt s tim vrstom "posla" samo „na rubu“; radeći u području dobrobiti djece i mladih. Mislim da većini ljudi nije jasno što se tamo događa i tko se time bavi i na koliko se mjesta samo sliježe ramenima. Čak i u kontekstu migracije izbjeglica, događaju se drame, koje javnost uglavnom saznaje samo u obliku statistike. Vrlo je teško isušiti ilegalnu močvaru. Tamo se susreće širok raspon kaznenih djela i može se steći dojam da je volja za čišćenjem vrlo ograničena. Istaknuti primjeri su npr. Lügde i Bergisch-Gladbach ...
Komentar:
Hvala vam !! Radim u uredu za dobrobit mladih u Berlinu od 92. godine i prošla sam u vrlo ranoj fazi trening (s Frauke Homann iz Kreuzberga, socijalnom radnicom, koja je otkrila skandal vezan uz posredovanje djece pedofilima... Kentlerov eksperiment do sada nije razjašnjen / naknada žrtvama se vuče radi gospođe Scheres u Senatu) Znala sam da su ti pedofili i drugi kupci seksa svih vrsta migrirali na istok nakon 1990. godine i u to sam vrijeme još radila s djecom i mladima, vodeći radnu skupinu koja je prvenstveno bila namijenjena informiranju i obuci stručnjaka (ured za socijalnu skrb mladih) – bila sam u dobrom kontaktu s policijom - čak ni tada ti "stručnjaci" nisu htjeli znati ... tada je internet počeo ... a ja još uvijek čitam o Lüdgeu itd. da to ne biste očekivali ... iako to možemo znati. Koliko glasno trebamo još vrištati? Moram napomenuti (i nisam sama s tim stavom) da čitava mreža pomoći nažalost ne djeluje na ovom polju, eufemistički rečeno. Potpuno je zakazala
i još ovo:
Citiraj:
Emilie E. - Jedna od mnogih.
(prijevod s njemačkog)
Ja sam žena koja je napustila prostituciju i željela bih informirati sve one koji još uvijek misle da je prostitucija posao "kao i svaki drugi" i koji još uvijek naivno vjeruju da se žene prostituiraju dobrovoljno. To su jednostavno neznalice!
Ali prvo o meni: imam 30 godina i živim u socijalno-pedagoški nadziranom objektu za osobe koje se bore s ovisnošću i popratnim bolestima. Ne moram objašnjavati da su ovisnici često prošli dugi put patnje - baš kao i ja. Posljednjih deset godina sam lutala od institucije do institucije u nadi da će netko razumjeti moju bolest i, prije svega, moje iskustvo u prostituciji. Nerijetko sam nailazila na osoblje koje je prostituciju gledalo kao slobodno izabrano zanimanje. Ne moram objašnjavati da sam u te institucije izgubila povjerenje... Kako, dovraga, možeš raditi u socijalnoj profesiji i smatrati prostituciju dobrovoljnom?! To je kontradikcija!
U 16. godini sam upala u prostituciju, a time i u ovisnost o drogama kako bih mogla podnijeti svo nasilje – preživjela sam sve samo zahvaljujući narkomanskoj otupljenosti, jer je prostitucija nasilje, a pod tim mislim na tjelesno, psihičko i fizičko nasilje, koje često završava kobno! Prostitucija je često kobna! Stojim na Steindammu u Hamburgu skupa sa ženama koje su poput mene ovisnice, dolaze iz drugih zemalja kako bi zaradile novac za svoje obitelji, a također među ženama koje to rade "dobrovoljno" - obično su te žene doživjele seksualno nasilje, fizičko, a nerijetko i psihološko nasilje od ranog djetinjstva. Ne morate detaljno razumjeti traumu da biste znali da nasilje u ranom djetinjstvu često dovodi do toga da se te žene kasnije prostituiraju kako bi navodno povratile kontrolu nad svojim tijelom i životom, što je naravno zabluda, jer žena u prostituciji nema moć samoodređenja i kontrole. I ja sam takva žena koja je nekad doživljavala puno nasilja i u jednom je trenutku jednostavno odlučila izaći na ulicu. Ovo može zvučati dobrovoljno, ali nikako nije! I ovdje unutarnji psihološki mehanizmi i motivacija igraju bitnu ulogu, zašto 16-godišnjakinja jednostavno završava na ulici?
Nerijetko su mi prilazili muškarci i momci koji jedva da su znali njemački, a dobacili bi mi „pet eura, ficki ficki“ ili oni koji bi mi pružili mobitel i upisali broj 5. Bilo je i oženjenih muškaraca koji su željeli oživjeti svoje perverzne maštarije, onih kojima je bila potrebna samo kurva za „drkanje“, a bilo je i onih koji su mislili da na ovaj način mogu pronaći ljubav. Najgori su bili oni koji bi se napalili što je žena bila jadnija.
Svakog prokletog dana u svojoj glavi vidim slike nasilja, iznova proživljavam scene, ponekad u nepreglednoj petlji čitave filmove. Prostitucija ne može i nije dobrovoljna! Prostitucija je nasilje nad ženama i pozivam na nordijski model! Sada! Odmah!
Ponekad se pitam kako svi ti muškarci koji ljube svoju malu djecu u čelo kad legnu u krevet mogu ići mirno spavati znajući da su danas ponovno silovali neku mladu djevojku, ženu. Kako možeš mirno spavati? A što je sa svim onim muškarcima čije se partnerice prostituiraju? Ovdje ne može biti riječi o radu! Gotovo sve žene koje su bile ili su u prostituciji trpe iste posljedice kao žrtve mučenja, od posttraumatskih poremećaja, stresa, da ne spominjem sve druge bolesti. Nešto u čemu su ljudi izloženi tako visokom fizičkom i psihičkom stresu, nešto u čemu je nasilje redovno i često završava tragično i fatalno, ne može biti dobrovoljno!
Citiraj:
FEMALE JOURNALIST WENT UNDERCOVER IN NIGERIA'S SEX TRAFFICKING CIRCLES
Tobore Ovuorie received DW's 2021 Freedom of Speech Award. Her courage almost cost her her life. Seven years ago the then 33-year-old investigative reporter went undercover in Nigeria's sex trafficking circles for seven months. Her reporting shed light on criminal syndicates involved in prostitution, human traffickers, and organ trading.
The Netflix movie "Òlòtūré" is based on her experiences.
Ovuorie wanted to find clarity on what had happened to her best friend and many others she knew by uncovering the personal stories of thousands of victims trafficked from Nigeria to Italy every year. She shed her own identity and changed her clothes, hair, makeup, and even how she spoke to enter a new life. She posed as a prostitute and was taken in by a pimp, first in Lagos, then in Abuja.
Together with a group of girls, she was smuggled to Benin. She had to sign a contract where it was written that women do this voluntarily and that this "trip" costs them 70'000 dollars, which they have to pay back. Most of the pimps were women. Her hair was chopped off, she was beaten, abused, hospitalized and barely escaped murder. Ovuorie witnessed two trafficking victims being decapitated, their organs destined for the black market. Once she arrived in Cotonou, she managed to escape with the help of her colleagues.
Following her 2013 investigation, Ovuorie has continued to choose hard-hitting topics. She has told the stories of trafficking victims in Libya and shed light on the stigmatization of Nigerian children living with HIV. Currently, she is researching the involvement of embassy employees in human trafficking.
When asked whether she regrets putting her life in danger for her reporting, Ovuorie doesn't hesitate: "I don't regret it at all. It has caused people to rethink. I can go to bed and sleep soundly. That, for me, is purposeful living." Nevertheless, she says safety is an issue: "I still receive strange calls from people threatening me and sending very terrible text messages. It's an attempt to scare you away. It has taught me to watch my back and to be very security conscious. I have to move quite often, I can never stay in the same place for long."
Citiraj:
Alma Sejdini, 47, prostitution and sex-trade survivor and abolitionist died in Rome in Saturday 6 November, 2021. Rest in power, sister. You were failed by the state.
Alma Sejdini je bila feministkinja, sestra, borkinja protiv prostitucije i trefikinga. I sama trefikirana iz Albanije u Italiju sa tek 15 godina, Sejdini je godinama bila žrtva makroa i kupaca seksa. Ipak, smogla je snage i prijavila svoje mučitelje talijanskoj policiji, a to je rezultiralo uhićenjem 40 mafijaša!
Sejdini se nastavila boriti protiv prostitucije, pridružila se organizaciji Resistenza feminista, te piše i važno pismo Amnesty Internationalu protiv "seks rada" .
https://www.resistenzafemminista.it/letter-to-amnesty.../
Kasnije snima i dokumetarni film Libera la vita u kojem snima sebe kako razgovara s kupcima seksa. Iz razgovora je jasno vidljivo da kupci znaju da su prostituirane žene žrtve trefikinga, ali im to ne smeta.
https://www.resistenzafemminista.it/campagna-di-adelina.../
Sejdini je uskoro oboljela od karcinoma, ali je unatoč tome nastavila snažnu borbu za aboliciju prostitucije.
Na žalost, Sejdini nije odobren zahtjev za talijansko državljanstvo, pa je protestirala ispred Parlamenta (povratak u Albaniju za nju bi bio smrtna presuda), prilikom čega postaje žrtvom policijske brutalnosti i nasilja.
Sejdini sljedećeg dana (6.11.2021) počinjava suicid, bacivši se s jednog rimskog mosta.
Citiraj:
RACHEL MORAN - bivša prostitutka, danas abolicionistkinja
U kontekstu skorašnjih dešavanja i besramnih i neosnovanih izjava mnogih na temu prostitucije, sa vama delimo prevod odlomaka iz knjige irske novinarke, spisateljice i aktivistkinje Rejčel Moran, žene koja je preživela prostituciju i koja se žustro bori protiv njene legalizacije.
„Plaćeno silovanje: Istina o prostituciji” predstavlja kombinaciju memoara i političke analize koja kroz nepobitne argumente i lična iskustva otkriva suštinu ove dehumanizujuće nasilničke prakse, ne ustručavajući se da stvari nazove njihovim pravim imenom.
Shodno tome, koristimo priliku da još jednom podsetimo da legalizovati prostituciju znači ozvaničiti i legitimisati praksu nasilja nad ženama i mušku nadmoć u društvu, normalizovati objektifikaciju i komodifikaciju žena i promovisati već sedimentisanu mizoginiju. Drugim rečima ‒ društvo u kom je prostitucija legalna, koje i zvanično odobrava silovanje onda kada se ono odvija uz novčanu nadoknadu, jasno pokazuje da ne mari za žene i njihove živote, već iznova nalazi načine da nezasitu i duboku mržnju prema ženama, umesto da suzbija, pretvori u svoj profit."
Kojeg istrazivanja? Daj neke brojke. Meni to sto si citirala vise zvuci kao pamflet.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Da ima losih ljudi medju policajcima, vjerujem da ima. Al da su oni vecina, i da su oni ti u kojima je problem kod prostitucije, to nikako. Problemi su ovi svodnici i kupci iz svjedocanstava prostitutki koje mc navodi. Prosticija, kao i ovisnistvo (koje je nekako zavrsilo na deugoj temi) je bijedan, mracan i surov svijet. Nema tu mjesta idealizaciji.Citiraj:
Riri92 prvotno napisa
I to nisu one dvi mlade zene od Pulinke koie se provode s njenim susjedom, niti netko tko se navodno udao zbog novca - to mogu biti slobodni izbori. Prostitucija u velikoj vecini slucajeva to nije, svakako ne na idealisticki "mogu otici kad god zele, tko im brani" nacin.
Budem potrazila ako te bas zanima research, a radio je i amnesty svoj research ako te zanima.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Nadam se da ti je zasad bmj ok izvor?
https://www.bmj.com/content/362/bmj.k3630
Evo ovdje imas linkove na neka od istrazivanja hrw-a
https://www.hrw.org/news/2020/11/25/...n-equally-safe
(Phnom Penh) - The Cambodian government should act quickly to end violence against sex workers and permanently close the government centers where these workers have been unlawfully detained and abused, Human Rights Watch said in a new report released today. Human Rights Watch also urged the Cambodian government to suspend provisions in the 2008 Law on Suppression of Human Trafficking and Sexual Exploitation that facilitate police harassment and abuses.
https://www.hrw.org/news/2010/07/20/...-and-detention
Ovo je opet neko misljenje, a ne istrazivanje. U referencama je takodjer dosta misljenja - iako nisam bas detaljno gledala. Naisla sam ipak klikanjem referenci u referencama na jedan rad koji analizira razne modele i daje malo bolje linkove. Za njemacki i danski kaze da se pokazalo da nisu bas doprinijeli boljim radnim uvjetima i boljoj zastiti prostiCitiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
tutki. Novo zelandski model hvale. Ali, kad pogledam istrazivanje na koje se referiraju, kad ga hvale - u tom istrazivanju uglavnom brojke, tipa spol, nacionalnost, itd... al nigdi pitanja o nasilju, bolestima i sl - a, dokument se kao temelji na intervjuima s prostitutkama. Meni su to neozbiljna istrazivanja.
No, naisla sam na jedno malo ozbiljnije. Smrtnost prostitutki u Coloradu u odnosu na opcu populaciju. Aktivna prostitutka je imala 5.9 puta vecu sansu da umre u svojim godinama od prosjecne zene tih godina.
Mogu shvatiti tvoj motiv za zagovaranje dekriminilizacije i to sto mislis da ce se tako prostitutkama dogadjati manje losih stvari. No, mislim da je to u velikoj mjeri idealiziranje. Muskarci koji kupuju zene u kriminaliziranom i nekriminiliziranom svijetu su isti. Znacajan broj njih ima nasilne impulse (vidi svjedocenja koja je mc linkala) koje ce htjet realizirat, ovako ili onako, i nakon znacajnog broja njih ce zena ostati, u najmanju ruku, ponizena. Nece se za svakog vidit kakav je na prvu pa da ga zena moze odbit - ako je uredjenje recimo i takvo da prostitutke zaista odbijaju klijente. Sto isto sumnjam.
Iskoristava zene koje se izlazu svim rizicima trudnoce za lovu. Ni tu ne ide slanje gifa trudnog trbuha.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Wow, ja bar ne idealizujem policiju...Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Misliš policija se polomi od hvatanja svodnika ali jadni nekako uspeju da im umaknu?
Kako da ne, u današnje doba kamera na svakom ćošku, gps-a, AI prepoznavanja lica, čipovanih pasoša...
Nijedan svodnik i kriminalac ne radi a da to nije sa blagoslovom policije.
Pa nisu ti bordeli čudesni pa da iščeznu u vremenu i prostoru.
Niti su ulice kojima prostituke hodaju nepoznate i nevidljive.
Ali policija žmuri, a ako nešto i urade pravosuđe žmuri.
Inače prisilne prostitucije ne bi bilo nigde.
Šta je sa socijalnim službama? Zašto deca i devojke završe u prostituciji i na ulici? Niko ih ne primećuje?
Kako te mlade strankinje pređu granice sa lažnim pasošima? Niko od osoblja ne uočava čudno ponašanje devojke spram svodnika? Ma da...
Ja ću ti reći da među policajcima rade najgori nasilnici, koji su često mušterije prostitutkama, koji i sami mlate svoje žene, kupe reket za svoje mafijaške gazde, i generalno ih apsolutno nije briga za pomoć običnom građaninu. Mrzi ih da izađu na uviđaj zbog moguće sumnjive smrti, šta reći dalje.
A u socijalnim službama rade isto ljudi koji su slepi za nasilje, koji uvek pronađu najgore rešenje, koji uglavnom biraju da se ne mešaju u porodično nasilje i kojima je prvi zadatak da "izmire" žrtvu i nasinika.
Zato ima toliko dece i devojaka u prisilnoj prostituciji, što nikoga nije briga da ih iščupa odatle.
I to se neće promeniti zabranom prostitucije, jer se nije promenilo nikad do sada u istoriji čovečanstva. Jer kao što si rekla, prostitutki ima i kod nas, i to masa, a prostitucija je zabranjena.
Riri ispada da su policajci gori od svodnika nakon što sam ovaj članak pročitala.
Hvala ti puno na ovom informativnom postu. Upravo tako nekako sam i mislila da izgleda situacija na terenu u RL.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Mc hvala ti na ovim objavama i linkovima, upravo i govore o ovome što pišemo, Jadra, ina33 i ja.
I zasto stat samo na placenom surogatstvu u toj liberizaciji i prodaji svega. Zasto i rodjenu djecu ne prodati najboljem ponudjacu? Cak i pod pretpostavkom da ce dijete zavrsiti kod briznih i dragih ljudi koji bas zele dijete. Cemu ta socijalna sluzba kao posrednik koji k tome sam bira. Posebno, ako su ovakvi kakvima ih Pulinka opisuje pa vjerojatno i ovako i onako primaju mito kad biraju posvojitelje.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Usporedba usluge s robovlasnistvom. Što je iduca analogija, genocid?