Printable View
Draga Ledamo,mislim da je nama svima isto tako, mislim da nikad u životu nisam toliko primjećivala trudnice i male bebe oko sebe, šaljem ti malo svoje pozitivne energije koju imam sad dva dana, a par dana prije toga samo je lijevalo iz mene i lijevalo, nikako da stanem plakati, tako je... sutra je novi dan, i nova borba počinje i sutra ali nedaj se i nedaj...i mene ubija čekanje, ja još nisam bila u postupku,krečem sad u 9 mjesecu i nikako da se toga dočekam,moramo biti strpljive :-)
vidis sandra i mm manje pokazuje od mene da mu je tesko...Citiraj:
Sandra1971 prvotno napisa
takav je tip a sta se tice moje svekrve i svekra , svekrva je znala pitati par puta
a svekar nije nikad jer mu je neugodno.....
znao je ommene i odvest do vv ponekad ali nije nikad nista niti pitao, ali ja mu i ne zamjeram...
a sogorica je pitala mozda svega 2-3 x ali meni je nekak bilo bolje da me nitko nista ne pita....
jer sam se jednom razljutila na svekrvu, postavila je pitanje, znam zena nije nista lose mislila ali je
meni u tom trenutku cijeli svijet bio kriv, pogotovo kad sam bila na inekcijama...
pa valjda zato i vise nije nista htjela pitati....
draga Ledamo - nemoj tako....znam i sama kako ti je! mene sljedeć mjesec čeka prvi mpo, radim još nekoliko dana ( propala firma)......ali kao što si sama rekla sutra je novi dan i mora biti bolje, a tim idiotima koji je pitaju - ima li šta novog, reci da ima i da svaki dan svaćaš koliko idiota hoda po ovoj zemlji. tako ti ja rješim problem -jer su mi ti ljudi nebitno, oni koji su bitni neće pitati ( bar ne na takav način). glavu gore curo - sa 63. godine ćemo znati da smo barem pokušale!Citiraj:
Ledamo prvotno napisa
mislim da sam vec negdje napisala da moja šogorica koja ima dijete od 6,5 god. a isto nije mogla ostati t. punih 14 god. nama je znala rec da se opustimo i da kad se najmanje budemo nadali da cu onda ostati t.Citiraj:
sara10 prvotno napisa
znam da oni nisu hodali po bolnicama jer nisu htjeli ici na mpo a znam i to da mi je rekla da ima policisticne j
to joj je otkrio njezin socij. gin.
uglavnom kad su se oni pomirili sa tim da nece imati dijete ona je ostala t. a bila je i koristila
homeopatske kuglice, neznam kak se to tocno kaze, pa sad tko zna kak je ostvarila t.
jeli homeopatskim kuglicama ili opustanjem.....
uglavnom postala sam nekak ravnodusna u zadnje vrijeme mozda dok ne dođe 10 mj
Nemojte me tjesiti. Nemojte se zamarati s mojim rijecima. Samo tonem, nekako, danima vec nemam nade. Znam da je trenutno, znam da ce proci, znam da cu se opet uhvatiti u kostac sa svime. No danas su mi suze dosle, doslovce, do grla i to jako jako jako boli. Ta fizicka bol kad zaustavis suze i jecaj u grlu....uzas! Danas ne vjerujem da cu biti mama, da ce moj muz biti tata, da cemo biti roditelji. Danas ne vjerujem da postoji sansa...danas me sve to boli, i nemam snage okrenuti broj telefona i dogovoriti jos jedan u nizu, pregled....danas sam jednostavno jako tuzna, ali molim vas nemojte trositi vrijeme na ovu tugu. Meni je bilo potrebno izbaciti to, procitati i osvijestiti....kad tuga prodje, bit cu opet snazna i jaka i spremna za borbu....
Rominka, saljem veliki hug!
Cure hvala vam na vasoj podrsci, pozitivnoj energiji :) Danas se osjecam vec bolje, opet gledam malo pozitivnije na sve..nadam se da ce taj osjecaj i potrajati.
Od jucer su mi izgaseni svi telefoni, mobiteli, skype..potrebno mi je jednostavno da budem sama sa sobom.
O nasoj odluci da cemo raditi mpo rekli smo samo najblizima. Mom tati je neugodno postavljati pitanja o tome, ali tu i tamo javi se, te upita samo kako sam. Medjutim moja svekrva me toliko u zadnje vrijeme izludjuje..Kad smo se vratili sa transfera, tek smo tad rekli da je sve gotovo...i od tad, nijedan razgovor nije prosao, a da ona sigurno 2-3 puta ne spomene : "nemojte nikome reci. eto cak i ako vam uspje, ne mora nitko znati, da ste to radili". Naravno, necu sad ici od covjeka do covjeka i pricati o tome, ali po meni to nije nikakva sramota. Boli me ta njezina reakcija, jer to, hoce li netko znati ili ne, najmanje me zabrinjava :(
Draga Rominka, dobro je da si izbacila dio svoje tuge preko ovih napisanih bolnih rijeci..Mogu ti samo reci da te jako dobro razumjem i saljem ti jedan topli prijateljski zagrljaj :*
e draga moja to mi je jako poznato "nemojte nikom pricati"....Citiraj:
Ledamo prvotno napisa
mm ima strica koji zivi sam i naravno ima i godina....ali moji svekici
su nam rekli nemojte stricu nista pricati, i naravno da nismo
ali njih smeta sta smo mi pricali i nasim susjedima, (mlađa ekipa)
s kojima sam si dobra, tipa idemo jedna drugoj na kavu
pa ono helouuu nemogu vjecno nesto skrivati, zasto i bi
mene to nije sram a njih tko sljivi....
drz se, bit ce bolje znam....Citiraj:
Rominka prvotno napisa
poslje kise uvjek dolazi sunce :)
jucer rodila prijateljica, predivnog sincica, a ja zaspala u suzama - hoce li na mom fejsu ikad pisati - cestitam mamice...
hoće bubi hoće!!!!!!!!!nemoj nikad sumljat u to znam da je teško al nemoj posustat!!!!!!!!!!:love2:Citiraj:
bubekica prvotno napisa
Bubekica :love2:
Izgleda da je danas neki tužan dan.
Dok sam išla po nalaze i naručiti se na još jednu od bezbroj pretraga koje sam do sada obavila, došlo mi je da se jednostavno okrenem i odem. I tada mi se pojavilo pitanje; o hoću li ikada biti mama? Koliko još svega ovoga moramo proći?
U potpuno te razumijem, par dana kako sam došla doma iz bolnice frendica mi javila da je trudna, mislim i to mi je neka frendica, mogla je još malo pričekat s tom viješću, isto tako plakala sam cijelu noć, i sad mi se javlja kako povraća zbog trudnoće a ja molim Boga da i ja več jednom počnem povračat ko i ona, mislim da je to sve zajedno prestrašno što mi moramo proživljavat, ali rekli smo i ja i moj dragi da se ne predajemo, da će našom kućicom kad tad trčkarat djetešce koje će nas zvati mama i tata pa makar i jednog dana posvojili, bez djece nećemo biti i GOTOVO... tu nas nitko neće spriječiti, dal će rasti u mojem trbuhu ili će izrasti iz mojeg srca to ćemo još vidjet :-):-):-):-)
Cure moje, šaljem svima big big biiiiig hug! Nek vam što prije dođe dan da ugledate plusić, veliku betu, malo hrabro srce kako kuca i velikog bebača kako se rita u vašim bušama. I znam da će taj dan doći jer nećete odustati, bit ćete uporne i tvrdoglave, gurati i više nego možete...i sve će se isplatiti. :love2: Ja vjerujem u vas iako je vaša vjera često na klackalici. Možda gubite bitke, ali dobit ćete rat :love:
Oh draga, grlim :cry: :love2: ...i mene svako malo mori to pitanje :-(..i dok frendice kukaju kako ne spavaju noći u komadu jer ustaju bebama, ja često cijelu noć provedem u suzama, ne zaspim ni minute...sutradan sva u podočnjacima na poslu, i pravim se kao da ništa nije bilo... a budala vidi kako sma provela noćCitiraj:
bubekica prvotno napisa
Drage, ja sam došla u situaciju da više od silnih prijatelja s svoje i muževe strane nema više nikoga tko nije trudan ili je nedavno dobio bebu. Tako da jako dobro znam što je zaspati u suzama. U 2 g. su se svi izredali i ostali smo samo nas dvoje :cry:
Spremam se u jos jedan postupak,.... Koliko jedva cekam sa druge strane me toliko strah,.....bojim se neuspjeha, a opet bojim se i ako ostanem trudna gubitka trudnoce,.....cetvrti put to ne bih mogla prezivjeti,......ne znam ni da li sam vise normalna,......stidim se priznati da sam ljubomorna kada vidim neku trudnicu,.....nakon prvog gubitka mojih bebica, niko sem mog muza nije pokazao razumjevanje,...niko,.....osoba koja mi je bila kuma a ujedno je i sestra mog muza niti jednom nije dosla ,nazvala upitala kako se osjecamo,....od tada sam prekinula svaki kontakt sa njom,.....ona je sada trudna,.....a mene boli njena trudnoca,.....ne znam ni kako da to objasnim, ja tom djetetu zelim sve najbolje u zivotu koji je pred njim,....ali me njena trudnoca a ujedno hladnoca prema mojoj nesreci toliko bacila u ocaj,......zene drage jesam li ja normalna?? Prijateljica koja je ostala trudna nakon mog drugig gubitka trudnoce je jako njezno i pazljivo meni saopcila svoju trudnocu i meni je to jako jako znacilo sto sam primjetila da joj je tesko radi mene,....a sestra mog muza je samo dosla i bez imalo osjecaja rekla da je trudna,....kao da je nas gubitak nevazan,......uzasno se osjecam uzasno,......da stvar bude gora termin joj je u mjesecu kada sam ja izgubila bebe,......nemam vise snage da mislim o tome (a u biti stalno mislim),.... ne zelim joj nista lose,....dapace,.... Ali me jako boli,.......i opet se pitam jesam li normalna,....jeli taj osjecaj normalan,......sama grebem svoju ranu svakodnevno, a znam da ne bi smjela,....znam da moram gledati naprijed,..ali ja nazalost samo se vrtim u krug,...sorry svima ako vas "davim",...... ali jednostavno sve vristi u meni,......
Draga Lulu,kao prvo žao mi je zbog tvojih beba, a na tvoje pitanje Jesi li normalna što te boli trudnoća od prijateljice odgovorit ću ti da si potpuno normalna i vjerujem da želiš tom djetetu sve najbolje ali te preuzela ljubomora, zašto ona a ne ja,slična situacija je bila i kod mene, par dana kako sam došla doma iz bolnice nakon što su mi izvadili oba jajovoda , jedan jajnik i dio drugog jajnika meni je prijateljica poslala poruku da je trudna i da samo ja za sad neka znam, mislim da sam cijelu noć zbog te vijesti plakala,i ja ti se stalno vrtim u krug, mislim da nema dana kada ne plačem, makar mi svi govore neka razmišljam pozitivno da se moram čuvat zbog umjetne oplodnje, lako to veli onaj koji to ne razumije...al trudim se kolko mogu... nema dobrih dana samo loših i manje loših, a muž isto tako nezna se baš nositi s mojim fazama plača pa mi je onda još gore, i isto tako sve vrišti u meni,potpuno te razumijem
ne pišem baš,al vas stalno čitam...evo danas sam otišla po uputnicu za pregled i tam mi se trudnica žali kak je trudna,ali mora mirovat zbog komplikacija,a ja si mislim da bar ja moram mirovat zbog trudnoće,a ne samo dok čekam betu,druga se žali kak joj je muka već prvi dan kad mora ići radit papu,jer je to grozan pregled,a ja si mislim kak jedva čekam punkciju(valjda desetu),bez anestezije i daj bože transfer,pa makar i onakav kaj traje pola sata i iza kojeg jedva stojim na nogama.
oprostite kaj vas gnjavim,ali znam da samo vi razumijete kroz kaj prolazimo,a ja danas nekak depresivna...ne znam ali kak sam sve duže u mpo priči,sve manje imam razumjevanja za takve svakodnevne probleme ljudi koji nisu u mpo.
pusa svima
Draga iberc :love2:
Draga Iberc primi puno puno zagrljaja :love2: :love2: :love2:
Danas je i meni loš i tužan dan :cry::cry: daj nam Bože svima snage
Nisam neko vrijeme bila na ovoj temi,ali svako toliko me nešto posjeti na tu bol koja se skriva u srcu,kao recimo neki dan kad sam išla nećaku kupit trenirkicu.Kako se baš ne razumijem u te brojeve,pitala tetu za pomoć jer nećak iako ima 2g. malo je veći od svojih vršnjaka,pa se teta čudila,divila i počela me ispitivati,pa s koliko se rodio,pa sigurno vam je bilo teško,kakav je bio porod..odmah me zaskočila pitanjima ,mislila sam joj reći da se tu radi o mom nećaku ali nisam,prešutila sam..jer..tako mi je u tom trenu pasalo da netko misli kako ja imam dijete,tako mi je bilo lijepo tih par minuta "biti" nečija mama..
:love2:
kiki30 :love2:
Joj kiki30 :love2:
Ah kiki30 :love2:...pa te naše rane ne mogu nas bar na kratko pustiti :-(
kiki30 :love2:
moja je nećakinja copy paste mene i ljudi uvijek komentiraju kako smo iste, čak i šogorica..
kada dođe na vikend kod mene, i ja imam kćerkicu ;-)
a svejedno se veselim tim vikendima..mala je stvarno, ista ja..
i dok ju gledam, mislim, valjda će i moja curica jednom biti baš takva!
:-*
kameleon, ma nek liči i na tatu :mrgreen: samo da se mi na jednoj od idućih kavica nađemo trbušaste :*
Sutra je 6 mjeseci...6 mjeseci ljubavi naše kako ste nam svojim odlaskom nanijeli toliko tuge i boli...ponekad je ta bol nesnošljiva, razdire svaki komad tijela i duše, srce se raspalo na milijun komada, ne znam kako uopće više kuca...ljubavi naše čime smo zaslužili da nas ostavite? Dobro, vjerujem da vam je tamo negdi puno ljepše nego što bi bilo ovdje uz nas...ok, ako je tako, onda mi je lakše...i nadam se samo da i za nas tamo negdi čuvate mjesto, da ćemo se sresti i nadoknaditi svo ovo izgubljeno vrijeme...ali isto znajte jedno, tih 5 mjeseci dok su vaša srca kucala pod mojim ste nas činili najsretnijim bićima na svijetu, najsretnijim, ali i najzabrinutijim, jer osjećela sam.... prevelika je to sreća bila da bi trajala, imala sam osjećaj od samoga početka da će mi vas Bog rano uzeti...da mi neće priuštiti još i tu sreću da čujemo vaš prvi plač, da vam mijenjamo pelene, kupamo vas, mazimo, ljubimo, stavljamo u topli krevetić, pjevamo uspavanke, da imamo neprospavane noći...dobro, i sada imamo te neprospavane noći, ali noći ispinjene suzama i mojim plačom...ipak, hvala Vam što ste me rano počeli lupkati, već od 13-og tjedna, jer žudila sam cijeli život za tim udarcima, za bolom rađanja ( hvala vam što sam i to osjetila)
Ali jedno vas molim nađeli naši, molim vas da nam izmolite kod Boga barem jednog bracu ili seku koji bi malo utažili ovu bol...znam da je to skoro pa nemoguće, znam da se ne mogu baš nadati tomu, ali ako vam je imalo stalo do nas, izmolite nam tu utjehu... ;-( ;-(..
Zauvijek ćete biti u našim srcima!!!
Mury... velika, prevelika je to tuga... neka te čuvaju tvoji anđeli :angel::angel:
Oh, kad bi barem poslali vam bracu ili seku, da ostane u vašem zagrljaju... ja se nadam da budu, jer nada - umire posljednja. Jako te grlim :love2:
Ova tema mi je tako teška, a uvijek je iznova čitam. I svaki puta suze klize niz lice... Zbog svih vas, zbog mene...zbog praznine u mom naručju... Našoj mrvici, da je ostala s nama, bi sada bilo godinu dana.
Mury :love2:
Neka vam dragi Bog usliši molitve...
mury :love2:
Mury draga,neka ti tvoji anđelići što prije pošalju utjehu, nek bude i braco i seka! :cry: :love2:
Plačem ali ni suza više nema.
Mury, nemam riječi..i zato:love2:
i neka se tvoja velika želja ostvari što prije...
Teška je ovo tema i priznajem da do sada nisam imala hrabrosti
podijeliti svoje osjećaje koji su ponekad totalno isprazni.
Jer da je moja mrva odlučila živjeti, danas bih uživala u blagodatima trudnoće.
Ovako mi je ostala samo neizvjesnost...A to je ono najgore od svega, ta prokleta neizvjesnost...
mrzim ovu temu... cure, grlim vas... i nemam ništa pametno za reći :(
Cure moje :love2:
Mury :love2:
I sigurna sam da će tvoja beba doći, da još samo malo čeka. Zna da ima hrabru, prehrabru mamu. Sigurna sam. Svaki put tvoje su trudnoće trajale duže. Jednom će trajati dovoljno dugo. Težak put imaš. teži od mnogih, ali bit će uspješan. Mora biti. Drži se, Mury.