Sara Gruen: "Voda za slonove"
Printable View
Sara Gruen: "Voda za slonove"
Žvačem "Igru prijestolja" (George R. R. Martin, "Game of thrones"). Žvačem i žvačem i nikako prožvakati. Nije loše štivo, za fantasy, zanimljivo je i nije ni plitko, ali, brete mili, 809 strana. Prva knjiga. A ima još dvije. Ma, mislim. Skriboman. :lol:
ima ih 5 ako se ne varam :)
Ali se poslije treće više ne isplati čitati (meni barem).
isusebože. :) nema šanse.Citiraj:
ima ih 5 ako se ne varam
Sinoć sam pročitala Jergovićev roman "Psi na jezeru" i tijekom čitanja sam se često sjetila ovog tvog komentara, pogotovo dijela o kompleksima, jer ih je u spomenutoj knjizi toliko da iz nje pršte i skaču poput vatrometa. :roll:
Inače knjiga uopće nije loša; riječ je o sarajevskom pjesniku koji je devedesetih emigrirao u Kanadu i petnaestak godina kasnije, kao kanadski državljanin, dolazi u Beograd. U jednom beogradskom hotelu doživi moždani udar, a u sobi ga pronalazi hotelsko osoblje. Jedan mlađi recepcionar zainteresira se za njega, počinje preko interneta upoznavati bolesnog gosta i na neki se čudan način zbliži s njim... U knjizi se paralelno prati život tog mladića, kao i komatozno stanje pjesnika te niz što stvarnih, a što izmišljenih osoba. Ima dosta skokova u vremenu i prostoru, ali lako ih je pratiti i ne mogu reći da knjiga nema svijetlih trenutaka. Ali ti kompleksi, taj silni provincijalizam... :nope: :roll:
U radnji se, usput budi rečeno potkrala jedna pogolema vremenska pogreška (ne kužim kako je sam autor nije skužio, a tek urednici, kritika... Jesam li ja jedina čitateljska picajzla? :mrgreen: ), a negdje u drugoj polovici spominje se i jedna naša forumska kolegica. "Lijepa je i plava", kaže Jergović. ;-)
:mrgreen:
Zbog kojeg dijela, prvog ili drugog?
Ovdje nije u pitanju faktografska pogreška, nego vremensko neslaganje radnje. (Dio radnje je tako složen da se drugi dio nije uopće mogao dogoditi.)
A što se tiče traženja i pronalaženja faktografskih i svih ostalih pogrešaka, ta sam. :mrgreen: :roll:
Ma znam, ima dosta takvih primjera u književnosti, ali na (manje-više svakoj) knjizi radi mala vojska ljudi i zaista mi je čudno da je to uspjelo proći.
Kaže jedna moja frendica da se nitko ne usudi dirati njegove tekstove, pa radije puste svašta u tisak, nego da mu se zamjere. :mrgreen:
Eh, a sad malo o onom što čitam...
Dopala mi pod ruku najnovija knjiga Borisa Veličana "Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše". Iako je tematika vrlo interesantna (autor je propješačio put od Zagreba do juga Tunisa, tj. do Sahare), ne mogu u potpunosti probaviti autorov macho-frajerski stil. Jest, mjestimice je duhovit, mjestimice vrlo interesantan, ali kad prva dva poglavlja posveti detaljnom opisu svojih žuljeva i to zato što je na put krenuo u ganc novim nerazgaženim tenisicama, ili kad frajerski opisuje kako je cijeli Velebit prešao samo s malom priručnom auto-kartom, ne mogu to shvatiti drukčije nego kao neozbiljnost, i to na pubertetskoj razini.
Cijelo vrijeme čitanja nužno mi se nameće usporedba s autorom koji poduzima slične putničke pothvate, s Jasenom Bokom. Njegova knjiga "Na Putu svile" jedna mi je od najboljih putopisnih knjiga koje sam pročitala u zadnjih par godina. Iako i on ima svojih stilskih specifičnosti, piše puno zrelije, smislenije i suvislije (i s puno manje prostota!).
Ali, za opuštenu razbibrigu, nije ni ovo loše... iako, ne vjerujem da ću se primiti ijedne druge Veličanove knjige, u ovoj mi ga je bilo sasvim dovoljno :mrgreen:
Tanja, ostale smo same na topicu. :mrgreen:
Ja prijavljujem jedno braindead štivo, Sophie Kinsella (inače autorica serije knjiga o šopingholičarki), "The Undomestic Goddess".
Iako ima dosta klišeja, a radnja je predvidljiva (npr. glavni negativac i zaplet su jasni čim se dogode, čudno je da glavnom liku, vrsnoj pravnici obrazovanoj u Cambridgeu treba par mjeseci da skuži o čemu se radi :mrgreen: ), ali sasvim ok za laganini čitanje i opuštanje. Drugim riječima, za svoj žanr je dobra.
You are not alone :)
Ja se upoznajem s Rabbitom Armstrongom, Updikeovim likom koji mi se užasno svidio. Na žalost, iz cijelog serijala o njemu ja sam :debil: prvo posudila Rabbit at Rest, u kome on ...
neću dalje jer će biti spoiler.
Uglavnom, mislim da ću si malo proučiti Updikeov lik i djelo, pogotovo sve o Rabbitu.
Dosad sam od Updikea pročitala samo Terorista, zanimljiv romančić u svjetlu današnje opasnosti od terorizma, no ne baš oduševljeno prihvaćen od strane kritike.
Niste same :), evo ja napokon čitam "Norvešku šumu" od Murakamija.
Zaboravih reći, Voda za slonove mi se jako svidjela, preporuka svima koji nisu čitali.
Čitam "Sjaj tišine" i nakon 100 str. zaključujem da je presladunjava, nadam se da će ostalih 400 pobiti dojam o prvih 100 :mrgreen: Lastane, da li se previše nadam?
"Norveška šuma" mi je jedino donekle prihvatljivo Murakamijevo djelo, mada ga nikad ne bih preporučila, meni je osobno bilo vrlo dosadno :raspa:
"Nomatkinju" sam pročitala bez prethodne "Nevjernice", možda je u tome greška :cekam: Malo je prerazvezala, pretpostavljam da je "Nevjernica" bolja, ali mi se ne da čitati.
Niste same. Čitam ono što je već prežvakano u ovom topicu, pa nemam šta dodati.
Osim eventualno da sam pročitala Egiptologa, malo zamorno za čitati, ali kraj zanimljiv mada predvidljiv.
Sada čitam Umijeće ratovanja za žene. Za nas "obične" žene nije baš primjenjivo, ali mnoge ideje nisu za odbaciti.
Eva Luna od I. Allende - ne znam zašto nisam ovu knjigu pronašla prije? Prekrasna je, lagano se čita i iako na trenutke mučna vrlo lako se sve žene mogu s njom poistovjetiti. O prekasnim opisima Južne Amerike da i ne pričam.
Cure koje su pričale o Game of thrones - bit će ukupno 7 ili 8 ako autor ne stisne sve u dvije. I nije star u raspletu nego u putovanju....
Marina Lewycka: Kratka povijest traktora na ukrajinskom - knjiga se reklamira kao "urnebesno smiješna", što po mom mišljenju nije. No, bez obzira na to, svidjela mi se i mogla bih je preporučiti (samo ne treba očekivati knjigu uz koju ćete se glasno smijati).
Radi se o ostarjelom udovcu iz Ukrajine koji živi u Velikoj Britaniji i koji se zaljubljuje u tridesetšestogodišnju Ukrajinku koja u tom starcu vidi mogućnost dobivanja britanske vize i življenja što lagodnijeg života. Na početku romana još i ima duhovitih prizora, no vrlo brzo mlada žena zbog financijskih frustracija i neostvarenih ambicija počinje maltretirati i zlostavljati svog starog i nemoćnog muža, a njegove dvije kćeri pokušavaju ga izvući iz te neugodne situacije. Kako radnja napreduje, sestre, koje su se tijekom života udaljile, postaju sve bliskije, a na vidjelo izlaze i tužne obiteljske tajne, nesretne prilike u kojima je obitelj živjela u Ukrajini te težak put od Ukrajine preko njemačkih radnih logora do Britanije.
Na žalost, prijevod je izuzetno loš, a tekst je također prepun tipfelera i drugog šlamperaja. :-/
Alan Bennett: Suverena čitateljica - odlična, duhovita, pametna satira o tome što se događa kad kraljica u poznim godinama počne čitati i otme se okovima strogog kraljevskog i državničkog protokola.
I izvrstan prijevod, moram napomenuti. :-)
"Sjaj tišine" - jedna od meni najdražih knjiga, žao mi je što nema više prevedenih knjige odIndu Sundaresan.
"Kći moje najbolje prijateljice" od D. Koomson- držala me uz knjigu bez obzira što mi je odmah bilo jasno što i kako će se desiti, razviti i završiti.
"Puhač stakla s Murana", M. Fiorato - nagnalo me da potražim još koju njenu knjigu.
"Čudo u Poskokovoj Dragi", A. Tomić - stvarno, ali stvarno za nasmijat se od srca!
Jergovic "Otac"
Jedan dan-David Nicholls, evo malo opsirnije
http://www.najboljeknjige.com/conten...okID=615&tab=2
evo ja nadoknađujemo zaostatke :)
čitam budizam za majke
Marinko Koščec: Wonderland - izvrsna i duhovita knjiga, odlično napisana, jedna od najboljih koje sam čitala u posljednje vrijeme.
Riječ je o četrdesetogodišnjem sveučilišnom profesoru, o susretima (da ne kažem sukobima) njegovog unutarnjeg svijeta i stvarnog života, o braku, odnosu s majkom i supruginim roditeljima, o fakultetu na kojem predaje i akademskoj zajednici (neke je stvari tako dobro opisao da sam u nevjerici trljala oči :mrgreen: ), o tome kako mu intimna prošlost utječe na sadašnjost, o političkim i društvenim prilikama, o tajkunizaciji države...
Knjiga je stilski izbrušena do posljednje riječi, često britka, često autoironična. Vidi se da ju je pisao čovjek koji se razumije u književnost i koji zaista zna pisati. :-)
Pročitala sam Folletta i njegove Stupove zemlje I i II dio.. preporuka svima, a vidim da će na jednoj od naših televizija biti prikazana istoimena serija...
Pročitala sam i Brake no bones ili kako su to kod nas preveli Kosti kao dokaz od Kathy Reichs.. Tempe Brennan u pisanoj riječi mi se možda više sviđa od one na ekranu.. lagano štivo, preporučam.
Trenutno čitam Anne Rice - Razgovor s vampirom.. nedavno sam dobila preporuku da je obavezno pročitam, pa eto... uopće nemam sumnje hoće li biti dobra ili ne :-)
Ajde da te opet potpišem ;-) bar ovo u zagradi. Mene knjiga nije baš fascinirala, a spominjanje "ukrajinskog" u naslovu mi sugerira da je nacionalna komponenta izuzetno bitna u romanu, valjda to što su likovi porijeklom iz Ukrajine treba biti egzotično pa samim tim i privlačno zapadnom tržištu (ovdje zadržavam pravo na totalnu subjektivnost, i sama imam ukrajinske pretke :mrgreen:). Sve skupa nije loše, ali knjiga mi nije bila ni duhovita ni "urnebesno smiješna" kako piše na ovitku. Najnoviju knjigu iste autorice (Berači jagoda) nisam ni pokušala čitati, ovo mi je bilo sasvim dovoljno.
Ali imam drugu knjigu koju sam htjela preporučiti, roman Sadie Jones "Otpadnik" (izdavač: Algoritam). Vrlo jaka psihološka studija dječaka kojeg sredina odguruje kao obilježenog (majčinom tragičnom pogibijom), a koji izrasta u neprilagođenog i nesretnog mladog čovjeka koji, što god pokušao učiniti u svoju obranu, uvijek ispada "onaj koji upada u nevolje". Morala sam je čitati u malim dozama, neki dijelovi su mi bili naprosto preteški, ali u cjelini, knjiga je vrlo dojmljiva i svakako je preporučujem, možda ne kao ležernu literaturu, nego kao nešto nad čim se vrijedi zamisliti.
tanja_b, meni su se sve tvoje dosadašnje preporuke jako svidjele i uvijek im se veselim. Izgleda da imamo sličan ukus. :)
U međuvremenu sam pročitala Jergovićevu knjigu "Psi na jezeru" i Murakami, "Lov na divlju ovcu".
Murakamija nisam ranije čitala i njegove knige su mi otkriće.
Milana Vlaovic:Blato
Kader Abdolah : Kuca imama - procitala sam vise od poal i zaista uzivam
prosli tjedan Nasatavak Dnevnika jedne dadilje, Povratak u New Yor- zali Boze vremena kojeg sam potrosila na tu knjigu :(
U potrazi za jednom knjigom tek sad sam otkrila ovu temu...
Upravo sam počela citati
Ledena princeza - Camille lackberg
Imam spremno Cecilia Ahern - ps. I love you
Nakon toga se bacam na Sumrak (na engleskome sam procitala sve 4 knjige, twilight)
Još mi je zanimljiva
Polovica žutog sunca, C. N. Adichie
I vidjela sam danas u wbz-u ; carlos ruiz zafon -marina
To mislim uzeti nakon ovih gore navedenih.....
evo ću vam se i ja malo pridružit :)
nabasala sam na ovo društvo tražeći preporuke (doduše za kupnju knjige za mog tatu)
trenutno čitam Ogled o sljepoći J. Saramago i tako ambivalentna sam: čas mi je veličanstvena čas se stvarno mučim jer je mučna
Jennifer Weiner: zbirka prica "A Guy Not Taken" - sve u svemu, nije losa. Njurosko-okolisni zidovski fensi-smensi milje u chick-lit stilu. Za opustiti se. Gotovo pa da mi je (zanimljivije od samih prica) bilo procitati note autorice o podrijetlu svake od prica iz zbirke.
Madeleine Wickham (AKA Sophie Kinsella): "Sleeping Arrangements" - pitko u njenom stilu, losije od Sopingoholicarke, brzo se cita (nekoliko sati), jos brze zaboravlja.
Sad citam Marinu Fiorato, "The Botticelli Secret" - za pocetak je interesantnija od "Puhaca stakla s Murana".