Pa da, zato pitam, u kojem trenutku se roditelji budućih prvašića "obavežu" na vjeronauk?
I kad je trenutak u kojem roditelji onih koji nisu više prvašići mogu reći "hvala, ali ne bi više"?
Printable View
Obavežu se u trenutku upisa, a krajem školske godine se provodi anketa o tome tko će slijedeće godine ići na izborne predmete.
zuska, mi zato u centru već u travnju krećemo s našom kampanjom "sekularna hrabrost" gdje informiramo/osnažujemo roditelje da ne upisuju djecu na vjeronauk (ako to ne odgovara njihovom svjetonazoru naravno). i još nešto .. oni mogu ispisati djecu do početka nove školske godine (recimo da je netko upisao u svibnju, može do posljednjeg tjedna prije početka nove školske godine ispisati).
mene samo zanima je li taj vjeroučitelj ikad zapitao djecu koja IDU na vjeronauk jesu li oni to sami odlučili ili im je nametnuto (u smislu podrazumijeva se, ne propituje se) od strane roditelja-vjernika. ili kad svećenici krste djecu... kako znaju da je to tj da će to biti religija kojoj oni žele pripadati?!? <br><br>zanimljivo da se uvijek kod djece nevjernika i to točno samo kod njih (ne kod djece roditelja drugih vjera) propituje je li je to ono što djeca žele tj. što im treba i sl. <br><br>načelno nemam problema da se pokrene rasprava oko toga na koji svjetonazor/odgoj djeca imaju pravo, ali mislim da bi takva rasprava upravo trebala krenuti od pitanja je li djeca imaju pravo na vjeru različitu od njihovih roditelja? imaju li pravo biti odgajana nekonfesionalno dok sami ne budu dovoljno zreli da se odluče kojoj religiji/vjeri/svjetonazoru žele pripadati?
mi u centru se zalažemo (a to je naravno upućeno i nama kao nevjernicima) da djeca imaju pravo na vlastiti svjetonazor - neovisan. konkretno od roditeljskog svjetonazora. ali to zahtjeva korjenite promjene u samom roditeljskom razmišljanju.
evo - tu ti je sve na jednom mjestu:
a) najnovija (od ove godine) online brošura "bez boga, bez vjeronauka" (u e-book ili u pdf formatu)
b) informativni letak od prošle godine (klikni sliku da se uveća)
c) tekst koji treba ohrabriti roditelje (klikni sliku da te odvede na sljedeću stranicu)
http://www.civilcourage.hr/prirucnik-bez-vjeronauka/
u razredu moje kćeri bio je slučaj roditelja koji su se predomislili na sam prvi dan nastave da dijete ipak ne pohađa vjeronauk,
te drugi slučaj roditelja koji su se nakon mjesec-dva nastave odučili da ga njihovo dijete počne pohađati.
Dobro, kod nas je to malo liberalnije, pa se pitam je li to i drugdje tako - poznato je već da se ne možeš ispisati s vjeronauka usred šk. godine, ali izgleda da se možeš lako upisati... kako to? :)
Mi smo se na samom početku školske godine pokušali ispisati s izborne informatike jer nam je termin interferirao s nastavom u glazbenoj školi. Nije bilo moguće. Tako da ne vjerujem da bi drugačije prošli i s vjeronaukom.
Inače, mene smeta što se u našoj školi nastava i izborne informatike i izbornog stranog jezika odvija u suprotnoj smjeni (škola ima nastavu u dvije smjene), dok je jedino vjeronauk kao izborni predmet uklopljen u normalnu satnicu.
Mislim da smo o tome već razgovarali, vjeronauk, iako izborni predmet, ima ravnopravan položaj u satnici s ostalim predmetima sukladno međunarodnom ugovoru sklopljenom s Vatikanom.Citiraj:
(4) Nastava katoličkog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama izvodi se pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta, napose s obzirom na položaj vjeronauka unutar rasporeda sati.
Da, predivan Ugovor. Na čast svima koji su ga donjeli.
Jesmo li ovdje pisali da je jedini način da ga osporimo da igramo na neuračunljivost Jure Radića, a kao dokaz da navedemo Maslenički most? :mrgreen:
http://www.pressonline.rs/info/drust...ej-parade.html iz susjedne države :lool:
Bože sačuvaj na zadnji link! Dokle to ide... Na net.hr-u članak kako su negdje osudili na smrt neku kršćanku (oni je smatraju muslimankom, a ona se vidi kršćankom, isto je valjda iznimka u toj zemlji i možda bi i njoj neko mogao popovati da je "sama kriva, njena djeca će patit" stila ovoga vjeroučitelja koji je to govorio ovoj mami djece koji ne idu na vjeronauk) jer je udana za kršćanina, plus je žena trudna.
Kod nas nema nikakve ankete o izbornim predmetima na kraju godine. Tko hoce ispisati dijete s bilo kojeg izbornog mora to napraviti zamolbom prije upisa u sljedeci razred.
na hrt3 onaj film o kojem sam vam pričala - dječak iz etiopije koji se izdaje za židova dolazi u izrael.
Kod nas se obavlja i za vjeronauk - evo ove godine na istom papiru za vjeronauk i drugi strani jezik za slijedeću godinu.
Kad su kod nas proveli baš takvu anketu, reagirala je vjeroučiteljica pa su te papire bacili i podijelili nove na kojima su bili samo talijanski i informatika.
e da, bojim se. rezultati ovih izbora su rrazlog za strah. u cijeloj europi. francuska, pa 100000 glasova za ružu tomašić...
momentalno me sjetilo jednog odličnog teksta zlatka dizdarevića, prenosim ga u cjelosti jer ne mogu linkati.
što nas dovodi do legendarnog eseja umerta eca o vječnom fašizmu. :-/Citiraj:
Imamo ovdje u raji jednog starog drugara, sve mu je u životu potaman, porijeklo, fakultet, ugledni posao u tradiciji »begovske porodice«, zavidan status, žena iz fine familije, djeca mašala uznapredovala po svijetu a i on ovdašnju ratnu muku preživljavao u velikim svjetskim prijestolnicama. I slao poruke podrške, nije da nije. Objašnjavao nam pomalo nakon rata kako je nama bilo ovdje. Ali dobro, nije bio jedini. Danas ga čaršija s uvažavanjem pozdravlja.. .I što ne bi, vazda ima lijepu riječ za svakoga. Vole ga i oni po ćoškovima grada s pruženom rukom. Sadaka je važna stvar, ne zaboravi da nas upozori. Cijeli život, onaj prijašnji, u zajedničkom društvancetu dijelio je sa svima i dobro i zlo. Danas dijeli uglavnom samo dobro, ako se još ima s kime što takvo podijeliti.
Kada je nakon rata bilo sasvim jasno u kom je pravcu otklizala naša nova takozvana samostalna, suverena i demokratska država, drugar se počeo mijenjati. Ubrzo nam je jednom prilikom izokola, ali ne bez čudnog, tihog ponosa pomenuo kako mu je bliski rođak iz majčine loze, malo jače od očeve po »begovluku«, bio istaknuta fora u »Handžar« diviziji. Svi smo znali koja je to bila, ali smo je prešućivali kao mrlju na čestitoj naciji. O njoj se podugo na ovim prostorima šutilo iz tada razumljivih razloga jer, riječ je o SS diviziji Hitlerove vojske. Formirali su je u velikoj većini muslimani iz BiH i Hrvatske, nešto manje Hrvati katolici, plus još pokoji Albanac s Kosova. Zvala se, precizno, 13. oružana gorska divizija »Handžar«, a nadgledana direktno od Himmlera kao najveća Waffen SS divizija. U početku, 1943. godine, brojala je oko dvadeset hiljada vojnika, pri kraju rata je »spala« na trinaest hiljada. Slutio se pobjednik, šta ćeš. Nama ostalim, čije su se loze majki i očeva pominjale uglavnom povodom Neretve, Sutjeske ili Kadinjače, prvo je bilo malo neprijatno što nam se jaran prsi nekakvim daidžom ili amidžom »Švabom« ali šta da se radi. Mislili smo, ko da to ima neke veze danas. Ipak smo naši, i gledamo u budućnost. Vjerovali smo da se od bivšeg ne živi. Uostalom, ne valja kruto to sada prenositi među nas, u slobodno i veselo društvo.
Prolazile godine, mi vazda raja, ali sve nam kao pomalo neprijatno, eto nekako neugodno spominjati slavnu, partizansku prošlost naših predaka, ne znaš kako će ko reagirati, a i da se ne povrijedi neko od novih među nama. Utom dođoše storije o Bleiburgu, preispituje se i Jasenovac, zapjeva potom onaj Thompson, horde po stadionima svako malo s rukom podignutom na pozdrav, znate koji, rasprave po kojekakvim forumima da li je »za dom spremni« nešto ne daj bože loše ili je čisto domoljublje...Onaj naš drugar svako malo pa o »genetskoj pripadnosti njegovih Austro-Ugarskoj monarhiji i njemačkom carstvu na čijim je tragovima bila sazdana i ona slavna Handžar. Šta ima veze što je SS, uzoran red, disciplina, čistoća svake vrste..« Evo sad i priča o demokratskoj Ukrajini, europskoj sto posto, koju hoće da sataru crveni krvnici! S Putinom, oličenjem samog vraga. Onda veli onaj naš neki dan: »znamo mi za sve vaše očeve, komunjare iz rata i poslije«. Pitamo, a ko ste to »vi«. A on će, smijuljeći se zagonetno: »Znat će se, uskoro«.
Minulog ponedjeljka donese isprintanu informaciju s nekog portala koja kaže da su u Berlinu fašisti iz NDP-a organizirali ulične manifestacije, u skladu s tamošnjim zakonom, ali ih je spriječilo da krenu dalje od svoje centrale nekoliko hiljada antifašističkih demonstranata, mahom pripadnika organizacije Berlin-Nazifrei (Berlin bez nacista) i ljevičarske partije Die Linke. Bilo je malo tuče, koji lakše povrijeđen, upetljana policija...
Pitamo ga u kafani šaljivo – manjina je u raji pa da ga, ipak, ne povrijedimo – jel' to on portparol tih fašista pa eto printa informacije o »nasilju« nad njegovima. Mrtav hladan kaže nam: »Nije, nego hoću da vam pokažem šta je to ta vaša navodna demokracija. U ime nje dopuštate da se silom guši ono što je nečiji demokratski izbor. To je demokratsko i nacionalno licemjerje. Ista vam je i priča sa Thompsonom!«
Nije velika sreća bila nastaviti ni s raspravom ni s pićem taj dan u našoj kafani. To je realnost, mislio sam, isto kao i ovih minulih dvadesetak godina. Ne samo da imamo sve ubrzanije i masovno otklizavanje ka »demokratskoj desnici«, već otvoreno ka nacizmu i sve prepoznatljivijim profašističkim sentimentima, zatomljenim decenijama negdje, u mraku i strahu da ih se ne otkrije. Uključujući i kod nekih od onih s kojima smo odrastali.
Svojevrsni mali šok povodom objašnjenja berlinskog događaja u interpretaciji našeg druga kojeg godinama pokušavamo da razumijemo u pridavanju važnosti »begovskoj« SS Handžar diviziji, pristigao je dan kasnije. Na nekom portalu na koji sam upozoren, čije je ime Sloboda.hr, pročitao sam istu vijest o onom Berlinu, a naslov joj je bio: »Nacional-mazohizam: Antifašistički ekstremisti spriječili skup njemačkih desničara«! Pišu autori tog lascivnog uratka da je »nekoliko tisuća antifašističkih ekstremista blokiralo povorku od stotinjak članova njemačke desničarske stranke NDP koja je pokušala održati obični stranački mimohod u Berlinu...!« I dalje, kažu još svašta nešto što je, zapravo, sasvim »logično« iz njihovog ugla promatrano. Za divno čudo i iz našeg: Naprimjer, da je »nacional-mazohistički fenomen postao tradicionalna praksa« ili ono kad kažu da je »očito da treba proći još dosta vremena dok se ne iskorijene svi zarobljenici prošlosti...« Isto kao i u slučaju Thompsona, kada vele da je sve s njegovim koncertom u Berlinu pod pritiskom politike... Samo je nešto tu problem: Ko je nacional-mazohista, ko su zarobljenici prošlosti i pod pritiskom koje je politike Thompson, za koji je »Dom« on spreman.
Ispričam sutradan onom mom prijatelju sada već ponosnom što mu je SS divizija utkana u porodično stablo – mada ostalima vazda nekako neprijatno da to pominju, da ne pomisli ne daj bože da smo, eto, boljševički agresivni – kako glasi naslov one vijesti na portalu slobo...itd. Veli da nije iznenađen. »Naš odnos prema istinskim demokratskim vrijednostima u Evropi doista je opterećen nacional-mazohizmom.« Kaže, krajnje je vrijeme da se toga otarasimo i pogledamo istini u oči! Dakle, tu smo. Oni što su na tom portalu prepoznali stvar kako njima treba, s pravom su nas onako etiketirali. Nacional-mazohisti su oni što se stalno nešto bune protiv jadnih demokrata koji samo žele organizirati svoj »stranački mimohod« na ulici, 'nako. Zarobljenici prošlosti su antifašisti, a napad na Thompsona čista je politika onih što su »protivnici Hrvata i hrvatstva«.
Nema ludaka na svijetu, stalno se sjetim mog rođaka, psihijatra, koji mi je to svojevremeno objašnjavao. Govorio je da postoje samo ljudi koji su na »različitim stranama pameti«. Nikada nije odgovarao na pitanje, a koja je strana prava. Stvar percepcije, zafrkavao me.
Danas shvatam da nije bila zafrkancija. Naša strana »pameti« sve više se i organizirano gura da prihvati fašizam kao normalnost što je na pravoj strani. To još malo pa postaje društvena norma koju određuju siledžijsko-politički dominantniji i agresivniji. Oni šutljivi, pristojni i neincidentni trude se da svoje moralne, političke i socijalne svjetonazore prikriju »iz pristojnosti«, da ne povrijede onu »demokraciju« po kojoj se sve može, posebno ako se nametne silom većine . Je li dotle došlo ? Ne znam. Čini mi se da se ne bi smio zakleti ni da jeste, ali ni da nije. Znam da postajemo manjina sa svojim antifašizmom kao humanizmom a posebno osjetljivošću za pravdu i jednakost. Za poimanje domoljublja čak i slijedom jezičkog korijena u nazivu pojma, koji sugerira ljubav uz dom, a ne mržnju. Mržnja protiv različitosti, posebno etnosa i vjere, vazda se rasplamsavala u vremenima krize kada se mora pronaći krivac. Ali i onda kada joj se nije suprotstavljalo. Evo nam idealnog okoliša za to, opet. Šutnja pred fašizmom je prokletinja. I doista je »nacional-mazohistički« fenomen.
One vijesti o fašistima i »antifafašističkim ekstremistima« u Berlinu komentirala su, vidim, tek dva ili tri trezvena glasa sa ovih prostora. Kao i ona široko rasprostranjena suosjećanja sa »jadnim i proganjanim« Thompsonom koji je tek domoljub i ništa više, i baš zato ne može da održi svoj pjevački miting u Columbiahalle u Berlinu, gradu u kojem vladaju »antifašistički ekstremisti«. I još dobro znaju šta su »Jasenovac i Gradiška Stara«.
Na ovakvom fonu minule sedmice stigle su još dvije vijesti, podjednako sakrivene gdje treba, i podjednako napadno slavljene gdje im se može. Iste po karakteru i sadržaju, a dijametralno suprotno pročitane i tumačene: jedna je iz Rige, iz Letonije, zemlje članice EU. Ne zaboravimo to! Više od hiljadu veterana njihovih tamošnjih SS jedinica iz onog rata, i mladih današnjih pristalica, marširalo je sa »svastikama« na rukavima veličajući ondašnje pobjede i vječitu ideologiju. Niko im se nije suprotstavio. Druga vijest je iz ukrajinskog grada Lviva, gdje je organiziran »tradicionalni« mimohod u slavu ukrajinske 14. SS dragovoljačke divizije »Galicija«, formirane sredinom '43. godine, »za borbu protiv komunističkih partizanskih postrojbi«. Nosile se ratne zastave, uzvikivalo ime Hitlera, pjevale pjesme i prijetilo novim neprijateljima. U zemlji za koju se neprkidno unaokolo galami do histerije da doživljava »demokratsku katarzu« i koju novi saveznici guraju na svaki mogući način, i oružjem ako zatreba – u Evropsku Uniju. Eto opet olake normalnosti s fašističkim sentimentima i sjećanjima na ratnu braću, SS diviziju »Handžar« i belgijsku 28. SS diviziju »Valonija«.
Ipak, na kraju, nije sve to priča o njima, počevši od našeg nekad benignog prijatelja iz kafane kojem nam je neprijatno reći o kojim to sentimentima zbore on i takvi kao on, budale jedne, pa do fašista koji u talasima počinju da zapljusku svijet unaokolo. Dovoljno otvoreno da se antifašisti, oslobodioci Evrope koliko jučer, nazivaju danas slobodno i agresivno – ekstremistima. I to u Njemačkoj, naravno, jer ovdje takvih »ekstremista« skoro da više i nema u relevantnijem broju. Zato je sve ovo priča prevashodno o nama, našim društvima, politikama i »građanima«, posebno o kobajagi ne malom broju ljevičara, a zapravo moralnim i režimskim sponzorušama unaokolo što bi i rođenu mater prodali za vlast, karijeru i novac a kamo li ne antifašizam. To je priča o slijepcima i konformistima koji se stide časne istorije i nasljeđa u njoj. O onima što doista perverzno uživaju u nacional-mazohizmu ne shvatajući da iza toga dolazi kao logičan rezultat i strašna kazna – krvavi fašistički sadizam.
http://www.faz.net/aktuell/gesellsch...-12952870.html
u švicarskoj je sud odlučio da se ekstremisti mogu pozdravljati hitlerovom pozdravom.
ode nam europa u.... da ne velim.
Meni nije žao što ne živim u Svicarskoj otkad sam se otisnula pomalo po Europi.
Nigdje nisam vidjela toliko zabrana kao i Zuerichu, a kad sam jos i "folklor" sa strancima upoznala, nestala je svaka privlacnost. To i je valjda cilj takve politike.
Meni se u Europi jedino cini da se desnica ne moze jednostavno ujediniti kad svi mrze ostale narode, posebno zapadnjaci istocnjake. Recimo onaj Nizozemski ekstremist Wilders sto navodno ne zeli imati nista s istocnom desnicom punom homofoba i antisemita.
ja obožavam zuerich :mrgreen:
vrhovni sud je jednostavno izjavio da hitlerski pozdrav nije rasistički ako je samo izražavanje (vlastitog) stava. tj. ako se ne koristi za promociju/reklamu dozvoljen je.
Kad ima važnijih vijesti, više se ne diže prašina oko gostiju dovedenih iz inozemstva da nas plaše: http://www.jutarnji.hr/na-predavanju...orana/1194544/
I druga aktivistkinja je prošla nezapaženo: http://www.slobodnadalmacija.hr/Spli...7/Default.aspx
joooj, sjećam se da mi je prošli put čak bila i simpatična :roll: sa svojim ludim teorijama, sad mi više nekako nije. ni ova od jurane. sad su mi baš opasne. a obje s anđeoskim licem.
a tko su sad pak ovi, građanska incijativa ne dirajte djecu? šta su to opet neki novi vigilare, od kud ti i odakle im pare za predavanja, tiskovne, one sramotne, bolesne i izopačene letke...
Pazi nje, da ova moja :-) Daleko joj kuća, jel se tako kaže?
A što se tiče ovih tvojih :mrgreen: ne želim ih od gada niti guglati, ali uvjerena sam da bih naišla na ista imena iz inicijativa s medvjedićima, Vigilarea, UIO, itd. Pisala sam već da se to još bolje vidi u malim sredinama, kao što je moja, gdje u svakoj akciji jedan te isti čovjek, i njegova familija i kumovi.
jesmo mi razgovarale o onom letku "ne našu djecu" ili tako nekako? onaj letak koji tvrdi da će odgajateljice u vrtiću dirati djecu??! šteta što su neke nadžak babe otjerale vjernice s foruma... baš bi bilo zanimljivo saznati tko stvarno vjeruje u tu što je napisano u tom letku.