A ne, to mi je trauma iz djetinjstva, valjda 100 prozora na kući i rifljanje novinskim papirom :drama: .
Printable View
Otplovili smo od teme. Problemi na sunce!
Nije pravilo, slažem se, nisam ni ja prstom makla do studentskih dana i života s cimericama, a ni tad baš ne previše.Citiraj:
nije pravilo. ja do udaje nikad nisam ni tanjur oprala, a kamoli nešto skuhala ili stavila veš u mašinu i relativno sam uredna. kome su neke stvari bitne, radi ih bez obzira učili ih tome roditelji ili ne, vidim hrpu primjera oko sebe.
ALI, ne učim ja djecu pospremanju i kućanskim poslovima da bi oni jednom to znali kad budu samostalni. Ja želim da oni sad sudjeluju u kućanskim aktivnostima, da svatko odradi neki dio jer svi skupa živimo i svi koristimo i kuhinju i frižider i kantu za smeće i wc.
Kad jednom odsele boli me džon hoće li čistiti i kuhati, naći muža/ ženu koji će to raditi ili plaćati spremačicu i kuharicu.
Mislim da ih nije loše učiti iz svih tih razloga: i da sudjeluju u kućanskim poslovima, i da ne ispadaju nepristojni ako negdje odu pa ne pospreme za sobom, i da znaju osnovne stvari kasnije u životu.
Ali, kao što već rekoh, ne ide mi to baš, osim najosnovnijeg.
treba ih uputiti carima zivota. da vide i osjete, slazem se. moji usisavaju, razvrstavaju robu, znaju je staviti u perilici i na koju temp. sudje pere perilaica koju treba puniti i prazniti. sto moje sto njihove ruke.
nekidan su bome isli kupavati skolski pribor. prosle godine sam ucinila kobnu gresku i narpavila to sama. pa je bilo zasto ova biljeznica s ovim timom, zasto ovo, a jojjjj.
sad kad su sami birali vidjeli su da nije jednostavno. BC nije mogao naci 2 biljeznice A4 format bez crta za decke. kupio jednu i dobio zadatak da ode u lokalnu papirnicu i kupi si jos jednu.
sad znam da ne ce njuragati. sami su vidjeli izbor, sami su birali, a ja sam citala novine na mobitelu dok su se oni mucili :coffee:
Ajoj pa kupovanje školskog pribora je gušt a ne obaveza :mrgreen: Mojoj je to jedini tračak svjetla kad počinje škola. Mi provedemo dva sata u NN dok ona odabere i iskombinira bilježnice.
Poslije idemo na sladoled u Orijent. Sve je to već tradicija :mrgreen:
Mima i mojoj je gust, ali njemu nije. ali zato to ne znaci da mu se svidja ono sto mu je doneseno. zato sad nema prigovora.
Ovako sam i ja prošle godine (ne, krivo, pretprošle - kad je mlađi krenuo u srednju) + nadogradnja, nije mi više padalo na pamet zamatat im knjige, nego su kupili plastične omote i malo probali sami... hehehe.... bome im je isto promijenilo perspektivu. Sad ćemo vidjeti drugi tjedan kako će ispasti. Neke smo bilježnice (tvrde A4 sa zaobljenim uglovima) nabavili usput dok smo kupovali robu za ljetovanje, jer smo naletjeli na njih u Sparu i Kauflandu. Za ove jeftine me nije briga, imaju kvartovsku malu knjižaru pod nosom i nek se snalaze. Otkud ja znam što klipanima treba, a bome me sve manje briga. Ali dogodi se da ovaj moj stariji izgubi pol popodneva jer mu se čini puno dati 14 kn za neku bilježnicu koju je na Kvatriću vidio za 12....ajooooj....
Očito je to drugačije sa dečkima, jer moja ne baci prljave čarape u zmazani veš, ali bilježnice bira, zamata, stavlja i ispisuje naljepnice sama - oduvijek.
Bogme ove godine prvi put nisam imala ništa s kupnjom školskog pribora.
Dobio je novce i otišao je u Narodne novine i sam si kupio sve što mu treba. I bilježnice i ostalo. I pritom je itekako pazio hoće li kupiti najskuplje škare ili će ipak usporediti cijene i izabrati nešto jeftinije 8-)
Inače je on hrčak što se tiče školskog pribora i jedva sam ga nekako uvjerila da mu ne trebaju tolike zalihe. Pogotovo ne pribora za likovni koji mu nakon ove školske godine više nikad neće trebati (na njegovo oduševljenje :mrgreen:).
Inače po kući ne radi puno (lijeno muško). Priznajem da sam i sama djelomično kriva za to, ali djelomično je to i zbog, kako čokolada reče, opakih slobodnih aktivnosti (GŠ, od ove godine srednja, + još dvije dodatne aktivnosti koje ga ne umaraju, ali uzmu vrijeme). Radi ono osnovno što mora (opere suđe za sobom, pospremi krevet, nosi sortirani otpad u udaljenije kontejnere, sauga sobu), u kuhinju će ući samo kad je prisiljen, a ostalo... kako kad. Samoinicijativno neće napraviti ništa, ali ako mu zadam da nešto mora (tipa posaugati cijeli stan), napravit će i to. Bila bih sretnija da je proaktivniji u tim nekim životnim obavezama, ali tako je kako je. Neću se previše žaliti.
dakle moja umjetnica nije prljavica,
bog i bormeć izriflja mi stan od do,
a i radne navike ima super i smatram se zaslužnom za to.
studira, radi, čisti, kuha, trenira, druži se itakodalje
a to što ona uživa i najbolje funkcionira u kreativnom neredu,
u svojoj sobi naravno, je već drugi par opanaka.
trebale su mi godine i godine da se pomirim s tim da ona jednostavno funkcionira na tom levelu.
peterlin NNRN - nikad ne reci nikad
A ja sam napravila klasičnu pogrešku. Kad sam imala dvoje djece, onda je svatko imao svoje male obaveze, kad je došlo treće pa četvrto..pa kad su počela natezanja ko je koliko toga kad napravio, zašto on mora a ona ne, zašto ona mora a on ne, pa svađe, pa čupanja, pa svašta...Nisam imala više živaca i sve manje sam tražila od njih da sudjeluju u kućanskim obavezama. Sad sam normalno ja sluškinja, oni lijene krave.
Joj Trina, kak si to lijepo napsiala. Ja ih imam samo dvoje pa mi je isto ko i tebi s njih četiri
joj trina poznato mi je to idem linijom manjeg otpora pa ću ja napraviti.
i sto puta mi maloga žao dizat, ali onda sama sebi kažem a što bih se ja dizala a ne on.
zanimljivo je da se on ne buni niti malčice,
da mu kažem ode mi časkom na velebit uberi travku, on bi rekao evo idem.
a ovo pišem samo iz razloga da mogu izvući za koji mjesec ili godinu, kad krenu pobune,
samo da se mogu prisjetiti kako je nekad bilo lijepo.
moj napravi nesto u kuci uz izricitu napomenu. ako mu se ne skrene paznja nema sanse da to napravi . i vjecito brunda, ja moram oni ne. ali moraju i manji, samo u njima primjerenom obliku.
Prepoznajem se (sebe i svoje pubertetlije) u mnogim postovima. A sto je s prvim vezama i ljubavima? Ne znam ima li zasebna tema za to. Jutros sam otkrila da moja trinaestogodisnjakinja ima decka i da se grle i ljube i kazu si volim te. Decko nije iz naseg kvarta ni iz nase skole,upoznali su se na bazenima ovog ljeta. Zvuci prilicno nevino ali ipak sam zatecena. Ta trinaest joj je tek!!! Ne znam kako bi reagirala i postavila prema ovome. Mislim da ce s pocetkom skolske godine ova veza brzo i zavrsiti pa se tjesim time. Kako ste vi reagirali i kako se osjecali u takvim situacijama? Ako ste ih dozivjele.
Mellisa,
Ako mene pitaš :mrgeeen: meni je normalnije da se grle i ljube s 13 god nego da dođu do 17.-18. da nisu dečka/curu držali za ruku ili poljubili.
Ja sam u 7.razredu imala 1.dečkog, a stupila u odnose punooo kasnije ( na kraju faxa) u odnosu na vršnjake tako da to ne mora ništa značit. :-)
Da momci imaju hrpu obaveza ili da se bave nekim konstruktivnim hobijem sve bi im se svodilo na to da pokupe za sobom prljav tanjur. No kada bleje u tv do koje doba u noci pa u deser ujutro traze barem pola sata blejanja u mob na miru da se razbude onda čupam kosu od muke. Ispune oni neke te svoje obaveze, isprazne perilicu, beru bobicasto cijelo ljeto i sl ali na jedvite jade. Jos je veci problem sto radim od doma pa vidim kako se prevaljuju s jednog kraja kutne na drugi (razbudju se) pored hrpe tanjura , pune perilice i dl. Onda popi... Sto puta dnevno. Vjerovatno da radim negdje drugdje bi popi.... Samo jednom kad bi dosla s posla.
Za cure i decke, ljubljenje i sl. To mi je prestrasno.
Kosjenka jesam krivio shvatila ili ti je ljubljenje prestrašno?! Kad je bio ljudi dragi vaš prvi poljubac? s 20?
Što bi trebali s 13-14 nego se zagrliti i držati za ruke i možda poljubiti? Meni je to sweet i razvojno je najnormalnje za početak puberteta
meni je. apsolutna istina definitivno nije.
al opet neću reći da je prestrašno, kao što je gore navedeno
imali smo mi sličnu temu pred neke dvije godine, čudno da ju nitko nije izvukao...ogromna je razlika između 15 i 17 godina. Ja moram reć da je meni ovo razdoblje njegova odrastanja jako lijepo, prekrasno mije kako se polako pretvara u odraslo čeljade, kako, kada treba je skroz odgovoran i samostalan, kada ne treba nije, i to mije skroz ok :)
izlazi van, dugo spava, znamo da popije vani ali nikada nije pretjerao. Znamo i da puši, skužili smo ga u roku keks...seli, porazgovarali, on je toliko samouvjereno i odraslo razgovarao u toj situaciji da smo bez ikakve drame prihvatili situaciju, uz napomenu da u njoj ne želimo sudjelovati: doma se ne puši, džeparac zbog pušenja neće biti veći...sve ok, jer je bila riječ o sedamnaestogodišnjaku a ne petnaestogodišnjaku.
e da, kada kažete da jedva čekate njihovu 18.? što će se promijeniti? čeka i moj (za mjesec i pol) ali ja mu strpljivo objašnjavam da se u našem suživotu neće ništa bitno promijeniti :) on će dalje živjeti doma, ići u SŠ, ma još dugo se baš ništa promijeniti neće...godinama se mijenja odnos, naravno da osamnaestogodišnjaku neću ograničavati gledanje tv-a ili igranje igrica zbog loših ocjena u školi, kao što bi dvanaestogodišnjaku, što su stariji preuzimaju više odgovornosti i samostalnosti ali kostur kućnih pravila i dalje ostaje, za sve članove obitelji...
pa nije ni Kosjenka rekla da je njeno mišljenje apsolutna istina
a što se tiče ljubljenja u dvadesetoj ili kasnije, meni to nije ništa nenormalno, ponekad se stvari tako poslože, ne nađu se uvijek dvoje koje se jedno drugom sviđaju. i što bi sad trebalo, ljubiti se s nekim tko ti se ne sviđa samo da ne bi prekoračio određenu "normalnu" dob?
I meni bi ovo bilo ok, međutim kod mojih je često obrnuto. :lol:Citiraj:
kada treba je skroz odgovoran i samostalan, kada ne treba nije, i to mije skroz ok :-)
n.grace naravno da nećeš ljubiti bilo koga reda radi, ali da, nomarlnije (češće ako želiš ili uobičajenije) je da između 13 i 20 nađeš nekog kog želiš poljubiti
a Kosjenka se zgrozila, pa sam i ja na to njeno. that's it. irelevantno o tome kome je što bliskije, niti jedno niti drugo mi nije za epitet "prestrašno"
češće, uobičajenije - da. reći normalno ili nije normalno za tu situaciju je bezveze.
Ma dajte, pa to je kao da se krenete prepucavati da li dijete treba prohodati prije ili nakon prvog rođendana... Netko će s 10 mjeseci, netko s 15 i više, kao moj mlađi.
Isto je i s prvim poljupcem. Zabogadragoga, pa nije to ništa nenormalno i neobično da se netko poljubi s 13, a netko s 19 ili kasnije...
X na ninochku, meni je u najmanju ruku čudno da se ne poljubiš s nekim dok ne počneš studirat . ;/ al svakom njegovo.
A zašto se toliko Kosjenka straši poljupca krajem osnovne, možda nam otkrije ;-)
Modra Lasta
Dragi Lastane, može li se od poljupca zatrudnit?
Lastan odgovara : to je kao da me pitaš, mogu li se zdebljati ako gledam kolače u slastičarnici.
Možda nisam točno zapamtila, al tak nekak je bilo
pa obzirom na demokraciju, ja ću ipak reći da mi nije normalno. bez nekih osuda. ko što nije normalno da dijete prohoda s 3 godine.
Ja isto stvarno ne razumijem ovakve kvalifikacije. Sa djetetom koje prohoda sa tri godine zaista nešto nije u redu, fizički, ono zaostaje u motoričkom razvoju. Znači li to onda da ti ninočka misliš da sa osobom koja se ne poljubi do 20 godina nešto nije u redu?! Da zaostaje u razvoju na neki način?