Ifigenija prvotno napisa
... Pokušajmo na tren zamisliti svu onu silu hormona, buru svih mogućih kemijskih tvari, od feromona i oksitocinaa, preko andrenalina i kortizola, a zatim i svih nama još nepoznatih tvari kako se kroz vođenje ljubavi između muškarca i žene isprepliću i stvaraju neku specifičnu mikroklimu unutar oba organitzma. Pretpostavimo da se taj koktel prenosi iz muškog tijela u žensko putem izmjena tjelesnih tekućina (i obratno); zamislimo sada da koktel hormona zadovoljstva, ljubavi, oksitocina (ovdje se o tom hormonu puno pisalo...) ide u spermu, sperma se spaja sa tekućinama ženskog tijela u kojima su isto tako hormoni, kemijske tvari kojih možda nismo svjesni... Zamislimo da sam taj susret stvara neku treću buru, dodir, neke kemijske tvari koje znamo i neke koje ne znamo, i zamislimo da u toj "auri" i mediju nastaje novi život. Zamislimo da je predviđeno da se sav taj užitak, radost, ljubav, svo događanje kemijski upucava u nastali novi život, na kemijskoj razini. Idemo i korak dalje. Taj novonastali život otpušta u ženino tijelo hormone (ovo zasigurno znamo), koji povratno odlaze u muško tijelo putem poljupca... stapa se sa ženiim, pa natrag u ženu, pa kroz krvotok kod djeteta...