možda je čitala forum :)Citiraj:
oka prvotno napisa
Printable View
možda je čitala forum :)Citiraj:
oka prvotno napisa
a kaj je to?
Joj nemoj molim te, to mi je bolna točka, ni Njemci nisu više što su bili, a tek ovdje drame sa tim rođendanima, ovo što slušam i gledam, jeza me hvata, to se glat po 500 eu i više slupa za jedan rođendan i to više nije fora pozivat doma, tj. ako pozivaš doma onda to mora biti nešto super duper jer dijete idući dan u školi svi komentiraju kako je bilo bezveze, a to je samo blaža verzija komentara, više ni mađioničar nije fora, to se ide u kuglane i pored restoran u sklopu kuglane sa čitavim meniem, pa ovo pa ono, a tek pokloni, ne zezeam se stvarno ono što gledamo oko sebe starije klince po školama, roditelji su već polu ludi, tako da ta famozna amerikanizacija nas sve polako papa, nije to samo do našeg hrvatskog folklora. Ja se osjećam ko posljednji mohinakac kad odlučno pričam da to tako kod nas neće ići, pa mi se smiju i kažu, aha, samo pričekaj malo, tako da, en znam više ni sama što reći i kako ću se posaviti kad dođe vrijeme za to.Citiraj:
Teta Eta prvotno napisa
Ali veliko ali, moram primjetiti da je tako samo izgleda u gradovima, na selima nema toga, prijatelj, kolega i još jedan poznanik žive na selu i toga tamo nema, tamo je to sve skromno, glavno da se djeca podruže, mame spreme nku torticu, malo sendviča i to je to, a ovo ovdje u gradu pa nea čovjek više riječi.
Ne nego mi se već obija o glavu :ups:Citiraj:
rossa prvotno napisa
A samo smo imale razgovore da tuđe nije najnužnije najljepše i najbolje itd itd.
Njoj dovoljno da shvati koje je moje mišljenje i da se trudi biti korak prije mene da ja ne skužim,
eto ti medveđe usluge, neznam kako ću preživjeti pubertet ako nastavi baviti se mudrolijama.
Što se tiče rođendana, normalno je da je u manjim mjestima i manje ponude, ne možeš očekivati da će djecu roditelji voziti u neki gradić da se zabave u igraonicama, kao niti nije realno da gradska djeca izbjegavaju igraonice i sve što one nude. To je jednostavno tako.
Ne znam, ne bi baš rekla da je to jednostavno tako. Ako se svi prepustimo toj stihiji, onda se nemamo što niti žaliti niti čuditi. Ja samo znam da sigurno neću iskeširati hiljadarku eura za 2 rođendana godišnje, radije ću im plačati za tu lovu satove klavira i još jednog jezika, pa kome pravo kome krivo. Sigurno na uštrb rođendana i razno raznih marki neću štedjeti na edukaciji, pa makar me mrzili u pubertetu, a da sve to pokrivam nije stvar samo love, već i principa.
Šafran, nije mi se dalo dalje pisati, ali naravno, slažem se s tobom, ovo što si ti nabrojala mađioničari itd, nema šanse da bih to plačala, niti izdvajala velike količine novaca. Nisam mislila uopće da poržavam to, samo da je tako i teško da će biti drugačije.
Ma ne sve ok, to ja više u stvari samu sebe uvjeravam da ću ostat kod toga jer smiju mi se čovječe, kažu da sam nerealna i da ću tek vidjet kad klinci porastu, a ja se ne mislim savijati pred tim budalaštinama, a niti djecu učiti da se savijaju, znam da će biti teško, evo čitam ovdje, ali sve to skupa mi više nema smisla.
Mislim da je jako važno dopustiti sebi da rastemo s djecom... Tako da ove... ja hoću ili neću... I mislim da je utjecaj društva jak u tom teen ili predteen razdoblju i da to prođe. Nekako činilo bi mi se nezdravim da moj 12-godišnjak misli da je ljepše s prijateljima kartati nego igrati Minecraft... I jednako tako čini mi se izglednim da će to proći, kao što su prošli Gormiti. I da ne treba obraćati preveliku pozornost, aliniti dozvoliti dda to upravlja našim životima. I ako su roditelji jako osviješteni ( em socijalno, em ekološki) jedina moguća pobuna je biti napirlitana navijačica. Znam da bi mene puuuno više nerviralo da moj sluša narodnjake, nego da bude punker... I sa žaljenjem konstatiram, da su jako mali izgledi da moj sinak u pubertetu zabrije na punk... jer to ne bi bila nikakva pobuna....
joj, super postovi am, vertex, seni, casa...
ne i apri. :mrgreen:
one koje su duže na forumu, u više navrata su imale priliku pročitati, al hbg, sori, došlo je vrijeme za ponavljanje moje traume iz djetinjstva.
svi u školi imaju superga tenisice sa onako širokim vezicama, mašnama. (ok, ne svi, naravno, al kul cure).
mama s kolegicom ide u trst.
ja i kćer od kolegice naručimo te tenisice. jedino to.
i, njih dvije, pametne, apri i leo :lool: vide na ponte rossu, iste takve, al duplo jefitnije. a nije da sad nisu imale novaca. msilim, nismo mi nikad imali novaca, al za to su imale.
i kupe te. falše. s nekakvim šugavim vezicama. ni s od superge.
isss, razočaranja, nikad takvo, kad sam vidjela što mi je donijela.
i to još uz tu vašu priču, koje marke, ti bi marke, šta fali, iste su, marke u životu ništa ne znače, ne moraš biti kao svi truć blać truć, ko da kineski priča, ništa ne razumijem, kakve veze imaju tenisice koje želim sa mojim životom, mojim karakterom, budućnosti, o čemu ova :?:
da je bar rekla, ne dam pare i gotovo. nee, nego te još uvjerava kako ja u stvari to ne želim i nemam pojma zašto želim i želim samo zato što svi imaju. đizs. i sad se nanerviram :mrgreen:
ista priča je bila i kod mene, samo sam ja željela original starke. koje je to razočarenje bilo kad mi je mama donjela neke falše. taj osjećaj neću zaboraviti nikad. ono silno uzbuđenje očekujući staru da se vrati s puta i onda hladan tuš.
možda se zato danas u ovim godinama skoro ni ne izuvam iz starki. štaš, trauma do kraja života :mrgreen:
a nemoš ništa drugo ni očekivati od žene koja je za beneton prvi put čula (ok, možda sam i čula, ali tad sam prvi put skužila što je to), sa 21 godinom, na nekom apsolventskom u španjolskoj :-)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ajd ne pretjeruj, ja sam nosila benetton majicu jos u svom 3-4 osnovne, a nisi bas sad toliko starija od mene.
A mrzila sam je jer je bila ona vunena koja pikaaa. I tad sam mislila majko moja koji shit od majice, a starija sestra joj sae divi
Ja pak nikad nisam bila takva, ustvari i dan danas mi je ono što masa ima meni nije privlačno.
Starke nisam nikad nosila jer mi nisu bile ugodne, adidas sam si kupila u sedmom - osmom, jedino kad sam podlegla masi bilo je nošenje Levis 501.
Meni je moja pernica bila lijepa, ne najljepša, ali meni posebna. Sebe samu sam uvjek doživljavala dovoljno posebnu da sam takva kakva sam, dok su se drugi trgali za fensi šmensi, ja sam bila u svojim oblacima :mrgreen:
I eto mi danas kćeri kojoj njezino nikad nije dovoljno lijepo i dobro. Možda je razlog tome da ima previše i predobro pa joj je pa je i rezultat takav ili su ipak u pitanju geni po baki :mrgreen:
ajme u što se pretvori tema o rođendanima:lol:
Moja trauma iz djetinjstva se veže uz odjeću.
Strina iz švicarske nam je stalno donosila rabljenu odjeću, a ono što je falilo morali smo izabrati iz dućana u kojem je mama radila.
Tako da su mi snovi bili ispunjeni levisicama i starkama. Najkice sam kupila prvi put s 18 , kad sam sama zaradila za njih( i onda ih ubrzo , greškom , oprala u perilici na 95).
Zato sam ( još onda ) odlučila da će moja djeca imati novu i modernu odjeću.
Još se toga držim , iako ,moram priznati, mom sinu je svejedno što oblači , može i vreću od krumpira što se njega tiče.
Kćer je već druga priča....
Postoji realna mogućnost da će njihova djeca opet nositi rabljeno jer nemaju traume koje imam ja.
majke mi, ne pretjerujemCitiraj:
spajalica prvotno napisa
pa hodala sam ja i po italijama i po njemačkama i austrijama i engleskama... ma svugdje
ali znaš kad nikad ne digneš pogled da vidiš ime firme
jer ti je to nešto najsporednije u životu
ono, ko što masa ljudi ne raspoznaje marke automobila, a pred nosom su nam svaki dan
ajde za utjehu vidis da nisi puno ni porpustila, mene je moja pikala, a ove danasnje se brzo razvuku, plava izgubi u tren boju :love2:
E, na ovima 501 sam i ja ispekla "Trst" školu i na prvom i jedinom paru shvatila da moja guz*ca nije za taj tip hlača. Roditelji me nisu uvjeravali, dali su mi novac da raspolažem s tom svotom za hlače kako želim (1. razred srednje). Tatina sestra mi je donijela željene hlače iz Trsta. Bile su mi očajno preširoke u struku, ništ nije valjalo... Nekako sam uspjela suziti što je trebalo (u ono vrijeme mi vještine za šivaćom mašinom nisu bile bogznakaj) i to loše, tako da se jedna nogavica cijelo vrijeme izvrtala, a druga je bila recimo ok. Nosila sam ih cijelu godinu, pregrizla jezik, ali nisam tu glupost ponovila nikad više.Citiraj:
oka prvotno napisa
Isto, pravilo u kući je bilo - ako nešto izgubiš, drugo ne dobiješ. Pa sam tako ostala bez jeans jakne na nekom plesnjaku (ukralo mi, nisam pazila), bez bicikla i slično. Nije to bilo u prvom redu iz pedagoških razloga, nego jednostavno nije bilo para za nadomještanje. Pa sam brzo silom prilika naučila paziti na stvari i pažljivo birati ono što se može kupiti.
Imam mušku djecu koja eto nekim čudom do svoje 13. i 14. godine nisu bila zahtjevna što se tiče garderobe. Jedini kriterij im je udobnost, pa često ispadne da dobivene isprane traperice više vole nego nove. Nikad im nismo solili pamet. Odijevali smo ih i s placa i iz običnog dućana i vrlo često iz h&m jer su djeci odgovarali njihovi krojevi, ali još mi se nije dogodilo da zahtijevaju neke marke. Dapače... Mlađi sin ima Fila originalne tenisice i neće ih nositi jer kaže da su mu neudobne (razumijem, imam Reebok trenutno i isto iskustvo, ufff, tvrde i neudobne). Našao si je neke gležnjače od brušene kože na provincijskom placu, za svoje novce (bilo je pred plaću, ja nisam imala, ali on ih je silno želio).
Da li će se što promijeniti s godinama, nemam pojma. Njima je odjeća samo to - krpe kojima pokrivaš tijelo i za koje je bitno da budu udobne. Eh, sad, smartphone je druga stvar - to žele, ne branim, ali ne podupirem iphone. Kao i za neke druge stvari, djeca od donacija članova obitelji skupljaju lovu i kupe ono što žele, ali bez pretjerivanja. Trenutno je u razmaranju kupovina tableta. Novac bi čak i imali (svoj, iz čarape), ali ja baš nisam oduševljena jer mislim da im to fakat ne treba kraj jednog smartphone-a, jednog običnog touch screen mobitela i dva laptopa. Previše je previše. Ali načeli su me ozbiljno s pričama da se tablet može koristiti i kao ebook reader. Tja, bumo vidli.
Slažem se, i mi smo bili po Sloveniji, Austriji i uvjek sam radije gledala neke dobre koturaljke ili u Njemačkoj sam kupila divan bicikl, a odjeća (ca, hm) cipele, samo udobne :), ali priznajem, nisu bile najjeftinije :mrgreen:, jer upravo sam se sjetila jednih iz At koje su bile skuupe, ali posebne i najudobnije .
Pa nisam niti ja znala da su mi majice iz benettona dok to u srednjoj školi nije postalo važno.
Ili Lacostice - tata mi je donio jednu sa nekog službenog puta, jer je valjda vidio da mu to kolege kupuju, a ja nisam znala da je to nešto extra sve dok se u školi nisu počeli prebrojavati krokodilčići.
Ali mi smo bili djeca samoupravnog socijalizma, željna svega, današnjoj djeci benetton valjda nije nešto posebno kad ga ima na svakom koraku.
Ja na mojim nećakinjama koje su već velike cure vidim da se jako maštovito i lijepo oblače, ali ne nose po sebi nikakve markice i reklame.
to i htjedoh rećiCitiraj:
Mima prvotno napisa
Neznam kako vi, ali kad i kupim djetetu beneton majcu ja joj ne kažem to, jer kupim radi kvalitete i jer je udobna, a ne jer je beneton. Ne učim ju da pamti ili da su joj već sad marke bitne, njoj su i ovak i onak uvjek ljepše majce koje druge cure imaju, nema joj pomoći, ajooj!
To uglavnom ljudi shvate sami, neki prije - neki kasnije, nažalost neki nikada. To nije stvar samo odjeće, to je stvar stava o sebi i vlastitoj vrijednosti. Ako djetetu od malena usađuješ stav da više vrijedi ako ima neku markicu na sebi, tako će i misliti. Ali ako ga poučiš da je bitno kako se osjeća, da bira ono što mu je prikladno i udobno, neće se opterećivati. Marka ponekad može biti garancija kvalitete, ali ne uvijek i ne nužno.Citiraj:
oka prvotno napisa
Eh, sad, vjerojatno puno klinaca u pubertetu prolazi te faze samoprocjene, a odjeća (stvari općenito) je samo dio šire priče.
ajme, a ja u srednjoj nedaj bože markiranu robu staviti na sebe :lool:Citiraj:
Mima prvotno napisa
onda je postalo važno oblačiti neke stare prnje iz maminog ormara.
a hit je bila zelena, JNA majica, u stvari potkošulja.
statusni simbol maltene.
al opet se svodilo na isto.
isti majndset je to, da ne bude zabune.
svi koji su nosili beneton bili su mi, al ono, po defaultu - glupi šminkeri. :roll:
e, ali superga patike su bile poželjne
a tko zna što je tvoja mama tada o njima mislila
mižda isto što i ti o ajfonu:; nepotrebno preseravanje
mah
sva sreća pa nas ima svakakvih :heart:
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Apsolutno, isti majndset, uopće nema veze što je poželjno.
Ovako kako opisuješ je bilo u mojoj osnovnoj školi, morao si biti "hašoman" i slušati Pink Floyd.
Ja sam u nekom trenutku odlučila prestati biti hašomanka (pod utjecajem starije prijateljice ofkors) pa su me zezali i rugali mi se da su mi traperice široke, a fensi torbu koju sam si kupila u Trstu zvali "Dragica trans".
(ali opet ne mogu reći da me netko izbacivao iz društva)
ne znam jel jos uvijek postoji ta razlika, ali mi iz provincije u srednjoj nismo ni znale da postoji benetton
Tako i mi :)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ja sam već u osnovnoj (još je bila Juga) imala cure koje su trenerke i ostalu robu imale markirano, ali to nikom drugom od nas nije bilo važno. Mislim, kužila sam ja da moji starci ne otkidaju na garderobu i da su neke druge curice jako lijepo odjevene i da imaju jako puno odjeće, ali mi to tad stvarno nije bilo toliko važno. Bila sam realizirana na drugim područjima, od ocjena do funkcija, hahaha.
U srednjoj smo također imali malo društvance šminkerica, ali one su u biti bile dosta bezlične (iako su neke od njih skoro svaki vikend hodale po Trstu). Glavno društvance bila je grupa cura koje su se natjecale koja će biti luđa, bezobraznija i sl., ali to je druga tema.
Odmah po dolasku u srednju upala sam u punk i hc društvo i šminkeri su nam bili bezveznjaci. No, na početku nisam odmah pohvatala pravila grupe pa sam starce zagnjavila da mi kupe visoke kožne tenisice (koje su dečki i cure, ako nisu imali gojzerice ili marte, nosili uz elastične trapke, lol) I moji starci meni kupe Nike visoke kožne, skupe... sretna njih obučem, prije škole odem na mjesto gdje smo uvijek visili i ..... ono, ekipa ne može vjerovat da sam si kupila šminkerske tene, Nike k tome, ono, zlo neviđeno, globalno.... Uglavnom, više nikad ih nisam obukla :lol:
No, tek na faksu sam doživjela pravu šminkerijadu među "alternativcima", družila sam se jedno vrijeme s jednom alter ekipom s juga, ti su više vremena provodili u razgovoru o odjeći, kosi i stilu, nego sve moje koke u srednjoj :))
Ups, koja je ovo tema?
Mi iz radničkih predgrađa nismo znali u osnovnoj, pa su nas u srednjoj iskvarili oni iz centra grada.Citiraj:
ivarica prvotno napisa
Meni je to sasvim u redu kada dijete sa roditeljima odluči što mu je zaista potrebno ili si baš jako želi i onda se novci ciljano sakupljaju/poklanjaju baš za tu svrhu!
Mi već godinama molimo uzvanike od starije da naprave čestitku i unutra stave 50kn, i uvijek navedemo za što skuplja! Tako smo jedne godine platili ulaznice za Gardaland, druge dio bicikle, pa ulaznice za Čatež, jedne godine smo samo isplatili Cinestar (tako smo i naveli, jer joj je bilo važnije druženje sa prijateljima nego pokloni)...
A ostane joj i hrpa čestitki koje rado pregledava:)!
evo kao da pricam s MM, on iz veceg grada od mene, ja ne iz provincije vec iz ......... ; valjda je to moje mjesto bilo neki cudni otok.Citiraj:
ivarica prvotno napisa
nego razmisljam mene je zapravo pokvarila moja starija sestra, starija je od mene 6 godina. jedino u tome vidim rjesenje zasto sam ja znala za neke stvari jako rano :idea:
evo ja se sad pokusavam sjetiti
mi jesmo, ne redovito, ali ponekad, isle u bari trajektom po sezonsku robu,
ali sjecam se samo toga da bi usle u neku trgovinu i kupile sto nam se svidja
prema mojem sjecanju to moze biti benetton, tj vrlo vjerojatno jest bio, bili su veliki izlozi, bijeli prostori, ugodne garderobe, a sigurno nije bio missoni, trussardi ili neke tako skupe marke, to znam jer nismo bili bogati
ali ja tad pojma nisam imala jel to neka marka ili nije
jedino sam mislila kako cemo to sakriti na carini kad se vratimo u grad
ja sam bila preljena za kupovinu pa me nisu uspjeli iskvariti :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
mama bi mi dala novce da si nešto kupim od odjeće i ja sam te novce nosala mjesecima , na kraju su potrošeni kao džeparac.
ma ja vjerujem da je u malim gradovima još žešći pritisak
zato jer gro ljudi osjeća valjda neki kompleks zbog provincijske sredine
vidim to i sada kad imam dijete u oš, a viđala sam i u svom djetinjstvu
nemam osobno ništa protiv markirane garderobe, iako za sebe gotovo nikad ne kupujem na takvim mjestima
meni je uživancija kad s malo love uspijem izgledati onako kako ja mislim da je odlično
to mi dođe kao neka igra (dijete u duši)
maloj kupujem na raznim mjestima, kriterij je je udobno, lijepo i prihvatljive cijene
ali me užasno smeta kad s frendicama počne razglabati o tome otdkud je koji komad robe
pa slijedi priča, objašnjavanje
mislim, nisam ni ja bila puno drugačija - još se sjećam visokih conversica s kričavim pertlama, levisica, top tenki
ma donekle je to sve normalno - jedino bih se zabrinula da u nekim zrelijim godinama ostane na tom nivou
o
e sada ja ne kužim - nas dvije smo generacija, a ja pojma nemam kakve su to superga tenisice. A išla sam i u Trst - ne svki vikend, ali možda dva puta godišnjeCitiraj:
apricot prvotno napisa
Nanoibeba, uopce nije stvar generacije nego mikrolokacije i drustva u kojem si se ti tada nalazila. Tu se razne stvari spominju i u vezi moje generacije za koje ja nikad cula. Jer su mi sasvim desete stvari bile vazne.
Ja isto ne znam koje su superga, kod nas su bile poželjne Nike i starke
ja sam za superga prvi put cula prije mjesec dana kad ih je moja kolegica dobila iz trsta od muza