Printable View
Draga mischekice, najbrži način da si pomogneš, a i svima vama, je da nađeš dobrog psihijatra-psihoterapeuta, koji ti po potrebi može propisati i lijekove. Psiholozi i psihoterapeuti koji nisu psihijatri lijekove ne propisuju! Samo psihijatri (a prva linija je i opća praksa). Ako ikako možeš, odvoji novce za nekog privatnog, ako se preko uputnice dugo čeka, jer vam treba pomoć što prije.
Želim ti snagu. Sad si jako umorna, iscrpljena, tužna. Bit ćeš dobro! :love2:
Moj savjet ti se neće sviđati. Ali, napisat ću. Saberi se! Svako dijete na svijetu zahtijeva gotovo svo mamino vrijeme. Prvih otprilike tri godine, nakon toga postaju samostalniji.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Ona tebe voli, sve bebe VOLE svoju mamu, to je biološki uvjetovano.
Odmah moraš nešto poduzeti, tebi je pomoć neophodna i to čim prije. Pođi sutra na Hitnu, nije važno što je nedjelja, reci da ne možeš više, opiši sve što si nama napisala. Dobit ćeš pomoć, razgovor i, vjerojatno, lijek.
Curica ima 16 mjeseci, Prestani dojiti, jer tebi je to preveliki napor. Nema koristi od dojenja koje toliko izluđuje mamu, da pomisli da njeno dijete ne voli nju, nego cicu.
Drži, se mishekica, i javi da si bila kod liječnika. Bit će ti bolje.
Potpisujem Beti
I ja!
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Mishekica, drži se! ::love2:
Potraži pomoć, odmori se, dođi kod mene na more par dana, primit ću te otvorenog srca, neću te gnjavit, a ako će tebi to pomoći, ja ću biti sretna!
Mishekica, drži se!:love2:
Draga Mishekica, čitala sam te jučer na više tema, ali nisam stizala pisati pa si mi u mislima od jučer.
Nemam dovoljno informacija ni o tebi, ni o tvom odnosu s mužem, a nisi napisala gotovo išta konkretno o svom odnosu s djetetom pa je teško tu dijeliti neke konkretne savjete. Međutim, iz tvojih mailova iščitava se i osjeća tvoja vlastita poremećena energija i čini mi se da bi trebala prvo na tome poraditi.
Ovaj mail od Trampoline je slično nešto što sam mislila jučer napisati.
Ono što se meni čini je da si cijelo vrijeme nastojala biti super majka štreberica, ono, raditi sve stvari po nekim pravilima, što je izuzetno naporno.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Pa si se zagubila u prioritetima i nekako je tu nastradao odnos sa vlastitom kćeri.
Da pojasnim - npr. tvoja aktualna tema s dohrane nakon 1. godine - prioritet djetetu od 16 mjeseci zasigurno nije (više) do te mjere paziti na prehranu da mu se i dalje namirnice kupuju posebno, da mu se kuha posebno i sl. Dijete nakon 12 mjeseci koje nije bolesno, može polako jesti većinu onoga što i mi jedemo. Nema smisla da vrijeme kojeg nemaš trošiš na odvojeno pripremanje hrane, pogotovo jer se, koliko sam shvatila, i ti i muž hranite ok.
Također, djetetu od 16 mjeseci prioritet (više) nije cica. Ako te dojenje isrpljuje preko svake mjere, zbog toga ne spavaš ili se jednostavno ne osjećaš dobro, ukini ga. Staž od 16 mjeseci je respektabilan staž i nemaš se razloga osjećati loše.
Ovo su dva primjera koja sam uspjela poloviti, možda ih ima još. Pojednostavi si život!
Prioritet djetetu je odmornija i staloženija majka. Majka koja ne pokušava u svemu biti turbo super pa ganja pravila i vrijeme, u ratu je s bližnjima oko sebe koji ne misle kao i ona ... već majka koja se smije, otac koji se smije (a ako može i roditelji koji se grle... ).
Djetetu je važnije oko sebe vidjeti opuštena i nasmijana lica ljudi u svakodnevnoj komunikaciji (ti i muž, vi i vaši roditelji, prijatelji...), jer ako su ljudi oko nje u grču, i ona će biti.
Dijete ti, Mishekica, poručuje da ona vidi i osjeća da su stvari oko nje posložene krivo.
I još nešto. Najveći djetetov prioritet su roditelji koji se, osim za svoje dijete, znaju pobrinuti i za sebe. Roditelji koji će povremeno otići sami u šetnju, baviti se nekim sportom da se ispušu i podruže, roditelji koji će ako teba otići na vikend prikupiti malo energije za sebe.... Kad vide da roditelji brinu o sebi, i djeca uče voljeti sebe. To su obrasci koje djeca uče od nas.
Presloži si prioritete, uzmi si svaki dan malo vremena za sebe, odi na vikend odmor..pokušaj se resetirati. I svakako potraži pomoć, odi(te) nekom dobrom psihologu. Pa kad prođe malo vremena...onda vidi kako stvari stoje i donesi(te) odluke koje ti/vam se u stanju kad si malo bolje posložena čine najboljima.
Potpis na Zusku.
Imam i psihologicu (doduše radi privatno, ne preko hzzo) za preporučiti, ako želiš, javi se na pp.
Zuska, ne moze jesti sve jer su joj se sad počele javljati alergije, ali ne znamo je li na neku namirnicu, pesticide ili aditive. Ja sam alergičar, kao i cijela moja strana obitelji. Čak imamo i primjer osobe koja je alergična na apsolutno sve umjetne dodatke hrani i baš mora jesti sve organsko.
...
Što se ostalih komentara tiče, opet hvala svima. Neću ulaziti u daljnje rasprave jer sam ionako već previše rekla. Javim se možda kasnije. A možda i ne.
Sretan majčin dan svim majkama i onima koje se tako osjećaju.
Ok, makni dio o dohrani iz mog posta, to je ionako bio samo primjer.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Ne trebaš se ti nikom opravdavat ni za šta. Ali ako se javljaš na forum, onda prihvati da ćeš dobiti raznih mišljenja i savjeta, tebi prihvatljivih ili manje prihvatljivih, ali sve cure koje su se javile na obje teme su izrazito dobronamjerne.
Meni nije mi jasno što zapravo želiš. Malo dijeliš informacije, pa žališ što si ih napisala. Malo ne bi savjete, pa bi savjete. Kad ih dobiješ, defenzivna si...
U svakom slučaju, sretno od srca, nadam se da ćeš probleme uspješno riješiti.
mishekica, potpisujem beti,potraži pomoć i zbog sebe,ali i zbog bebe, što prije. Ti si postepeno od iscrpljenosti došla u ovo stanje pa ne možeš razlikovati "normalno" neraspoloženje i krizno stanje. Mi smo sve dojile i nespavale godinama kao i ti - ja sam i kuhala odvojeno zbog (različita) dva alergičara skoro pet godina, i razumijem te, ali moraš potražiti pomoć. Hitno. To nije nikakva sramota, poraz ili pretjerivanje to je zrelo i odgovorno u ovom trenutku.
Joj fingertips stvarno si divna! :heart:Citiraj:
fingertips prvotno napisa
mishekice, vec sam pisala na drugoj temi, ja mislim da se sve to s cim se sad boris moze rijesiti. Zelim ti samo puno snage i hrabrosti da se odlucis na ispravne korake. :heart: Potpis na trampolinu i ostale cure, djeca nas često doslovno tjeraju da se suocimo sa nerijesenim unutrasnjim problemima i kad ih pocnemo rjesavat dodje do pozitivnih promjena i u nama i prema djeci i prema partneru i drugim ljudima oko nas, zato bi ti i ja preporucila da se krenes suocavat i rjesavat probleme, uz nekog tko ti moze pomoc kako treba. Sretno ti od srca! :heart:
:heart:Citiraj:
fingertips prvotno napisa
Evo da se javim malo sa svojim problemima...dakle,nakon problematične trudnoće, iscrpljujučeg poroda i jako teškog oporavka,velikih problema s dojenjem i općim kaosom u životu konačno sam se nekako uspjela uloviti u koštac sa silnim promjenama bez velikih problema...međutim, stvari su se radikalno promjenile zadnjih 1,5mj....jednu nedjelju sam se probudila sa facijalnom parezom (paralizom lijeve strane lica) ...i tu su krenuli moji problemi...osim vrtoglavice koja je posljedica pareze jer mi je stradao centar za ravnotežu, nisam mogla čuti dijete kako plače jer neke od frenkvecija moje uho nije procesuiralo kako treba pa sam imala osjećaj da mi uši krvare kad god je P zaplakala...nisam joj se mogla nasmijat a kad sam od tuge htjela plakat nisam mogla ni suzu pustiti...nakon pretraga utvrđeno je da je pareza periferna i da je mozak dobro...dakle, nisam ju mogla utješiti,nasmijati joj se, nositi ju itd...itd...ok, krenuli na terapije i pareza se poboljšavala iz dana u dan ž da bi me nakon 3 tjedna ulovilo krvnički u leđima do te mjere da sam 10 dana morala malte ne ležati u krevetu...ok i to je prošlo...sad trenutno imam gadnu upalu oka i nadam se da će biti bolje....međutim-sav taj stres je na meni ostavio gadne posljedice...postala sma tjeskobna,paranoična,hipohondrična...stalno sam u strahu da ću se probuditi paralizirana, samodijagnosticirala sam si i MS i tumor i jednostavno se ne mogu smiriti...nemirna sam, nervozna, smijem se ali jako malo jer kad se pogledam u ogledalo i vidim na što ličim odmah postanem depresivna...a imam predivnu kćer koju obožavam i još me i zbog toga grize savjest....da stvar bude zanimljivija njoj su u zadnjih 5 tjedana izbila 2 zuba tako da po cijele noći nisam spavala što je dodatno pridonijelo mom općem psiho-fizičkom raspadu...štitnjača je poludila ( TSH 12,4) što je donijelo druge zdravstvene probleme...uglavnom, ja ovako više ni ne mogu ni ne želim dalje pa sam odlučila potražiti pomoć psihoterapeutkinje kojoj idem u srijedu na prvi razgovor....nadam se da nisam dogurala baš da ću morat antidepresive, jer ne želim prestati dojiti (naime, to je jedino što sam mogla samostalno sa djetetom raditi pa me veselilo i smirivalo)...ali ako bude potrebno definitivno ću razmisliti o tome....
@mishekica- da sam na tvom mjestu prvi korak koji bih napravila je prestanak dojenja, bez ikakve grižnje savjesti :love2:
nanimira :love2: stvarno te svasta zadesilo
nadam se da ces se brzo oporaviti
i dobro da si potrazila pomoc, prije nego sve ode predaleko
mishekica potrazi strucnu pomoc sto prije
nema sramote u tome, a tebi stvarno treba
i prestani dojiti ako te toliko opterecuje (ne govorim to olako, imam 45 mjeseci dojilackog staza sa danonocnim priljepcima)
i da, voja beba te voli, bez obzira sto ti mislila
A moram...tek sam 6mj mama pa se svašta naredalo,tko zna što još život sve nosi-ne smijem si dopustiti da se ovako osjećam i još gore-ponašam,nema to smisla nikakvog...također, sve te strahove prenosim na svoje dijete a to nikako ne želim...probat ću psihoterapijom prvo da vidim uopće gdje se nalazi problem..
Nani, nemam nista pametno za reci osim big :love2: !
nanimira drz se i javi kako ide!
nanimira, jako mi je žao zbog svega što te zadesilo. Odlično što si odlučila potražiti pomoć. Želim vjerovati da će se brzo i tijelo i psiha oporaviti. Držim ti fige! :-)
mishekice, mnogo toga što si napisala mogla sam napisati nekada i ja. Znam kako se osjećaš. Potpisala bih trampolinu i zhabicu, takva djeca dodatno zahtjevaju još veći samopopravak, samopromatranje, samoanalizu, a paralelno su i sami jedan veliki projektić, zahtjevaju puno energije, truda i rada, strpljenja. U trenutcima nesigurnosti rodi se nekad i težnja da se uspješno ispuni nekakav fiktivni obrazac super mame, pa si dodatno zakopliciramo život - nisu zahtjevnija djeca roditeljski neuspjeh. Pomozi najprije sebi (psihologom, psihoterapeutom, dugom šetnjom, sportom, kako god), a onda poradi na drugim stvarima, svom odnosu sa mužem. Sama sam se uvjerila da je sretna i zadovoljna mama, dobra mama. Energetski se moraš negdje napuniti da bi mogla tu energiju preusmjeravati na nju i svoj odnos sa mužem, kakav god on bio. :love:
Malo smo se krivo razumjele. :)Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ne znam gdje si iščitala to sve što si napisala. Prije par dana sam rekla da ne želim savjete, nego da mi treba ispušni ventil. Onda se dogodilo nešto što me totalno pokosilo i trebao mi je savjet. Što je tu čudno? Imam pravo promijeniti mišljenje. Nisam nigdje napisala da žalim zbog svojih postova, nego sam samo rekla da ne bih VIŠE pisala, odn. da sam rekla dovoljno. Nisam defenzivna, samo pokušavam objasniti zašto neki savjeti nisu primjenjivi. Jer nisu.
@nanimira :love2:
Znate što je najsmješnije? Zapravo, tragikomično je. Da sad kažem nekom na poslu da idem na psihoterapiju i da mi je dijagnosticirana ppd, oni bi se strgali od smijeha, odn. mislili bi da glumatam da iskamčim neko bolovanje ili sl. Ne zato što oni misle da to ne postoji ili da je to neka sramota, nego zato što se to na meni nimalo ne vidi. Barem dok sam na poslu.
Nanimira, bravo za prvi korak...tako si me vratila u proslost:2005 kada sam rodila malu bila sam uvjerena da ce mi to biti najbolja godina ikada, puna energije...pffft 5 dan sam se vratila u bolnicu s kolapsom sistema, dobila povrsinsku trombozu, 3mjeseca imala ragade i krv tekla zajedno s mlijekom...svako malo padala i na ravnome i imala iskrenuti zglob kao slag na torti pokocila su mi se leda 4 puta u 6 mj sam na podu ostala lezati,pa isla na inekcije...ah da skoro pa zaboravila umnjak koji mi je izbijao a nisam nista smijela protiv bolova uzeti, lice mi je bilo izobliceno a boljelo me skroz do prsa:lol:
Najgora godina ikada!I da ne spominjem da sam za pola toga upravo sama kriva jer sam morala biti superduper majka...
Godinu dana sam se čupala iz istog stanja. Uz zahtjevnića, izdajanje, zdravstvene komplikacije kao posljedicu ružnog poroda, desila se i ta postporođajna - svađala sam se sa roditeljima, sto puta razvodila od muža i od same sebe.
Također su neki mislili da izmišljam. Srećom, bilo je dobrih prijatelja, prijateljice koja je slično prolazila i divnih forumašica.
No nije bitno što oni misle, važna si sada samo ti.
Maska kao obrambeni mehanizam, ništa novo. Osim ako se na poslu stvarno dobro osjećaš. Tamo je možda i dobro da ne iznosiš svoje naintimnije probleme. Družba je družba, služba je služba (jedino ako si stvarno s nekim bliska i u tu osobu/e imaš povjerenja).Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Nanimira, joj nisam znala sto te snaslo! Drz se! Na dobrom si putu.
Misekica. U trenutku dok razmisljas o rastavi i ostavljanju djeteta, mislim da bi te trebalo bolit briga sto ce na poslu govoriti o tom sto se lijecis od ppd. Kreni od onog sto je najbolje za tebe, a ne sto ce drugi misliti za tebe.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Možda je i maska, ali posao me trenutno stvarno relaksira (ili mi zaokupi glavu glupim problemima :)). No, nemam toliko bliskih ljudi tamo. Prošla su ta vremena.Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Naravno da mi nije važno što će oni misliti, samo komentiram kako se stvari vide na van, a kako ih vi vidite ovdje.
Time još bolje :-)Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Nisam bila u situaciji pa ne znam, no kroz glavu mi prolazi misao da puno zena nece da potrazi strucnu pomoc zbog osude okoline i jer bi u neku ruku to znacilo osobni poraz pred svim onim ljudima koji su drugacije razmisljali i govorili.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Ma ja sam sigurna da su mi se boleštine zaredale od stresa, jer sam aposlutno normalno funkcionirala do pareze...gadna je to stvar a još je gadnije kad se tek snalazim kao majka a već moram na 1000 pretraga,terapija itd. Mislim,teško mi je ostavljat dijete dok ja muku mučim sa sobom, ta grižnja savjesti me najviše muči, a kužim da to nije zdravo jer se to moglo dogoditi i kasnije pa nekako trebamo naučiti to proći a da ipak ostane malo pozitive za dijete.
nanimira, bit će dobro. Poduzimaš sve što treba. Dok tijelo i psiha daje signale, reagira, znači da traži malo pomoći i uvjeta da se oporavi. Ako ti mogu sugerirati da pokušaš govoriti i misliti pozitivno, jer ti si jedna krasna mlada žena i majka.Citiraj:
nanimira prvotno napisa
Pareza se hoće dogoditi od propuha i klime.Citiraj:
nanimira prvotno napisa
Moj muž je to imao prije desetak godina i zaključak je bio da mu je to od klime.
U prvi mah je bila sumnja na moždani udar i neću nikad zaboraviti taj strah koji sam tada osjetila, ali i olakšanje kad smo doznali pravu dijagnozu.
Njemu se to nikad više nije ponovilo, ali se čuva propuha i klime maksimalno
Hvala vam na ohrabrenjima, stvarno... teško je jer se nisam mogla adekvatno brinuti za dijete a toliko sam ju čekala...al da nema nje,vjerujem da bi mi bilo još gore..ovako se stvarno i mogu nasmijati od srca jer je ona presmiješna nekad,pa mi bude lakše...moj mali apauriček je to...suprug,mama i sestra su mi jako puno pomogli ali je vrijeme da se ulovim u koštac sa strahovima. Javim svakako kako je bilo...:heart:
Ovo predavanje (ili radionica) zvuči zanimljivo, taman na ovu temu. U Zagrebu je, prekosutra: upoznajte-svoje-dijete
-----
Nanimira, Mishekica i ostale koje se nalaze u sličnim problemima, mnogo snage želim :love2:
Zna li netko više o toj udruzi Prirodno roditeljstvo?Citiraj:
Zuska prvotno napisa
I ova se forumašica isto pitala: http://forum.roda.hr/threads/77266-p...stvo-tko-su-ti
Zalažu se za teoriju povezujućeg roditeljstva (ima dosta sada lit. o tome), za principe koje nekako njeguju u većini i roditelji ovog foruma i meni se sviđaju, konkretno tim koji je sada u Rijeci, podružnica od partnerice samog osnivača. Bila sam na jednoj radionici, dosta skeptična, ali mi se svidjelo, pomoglo mi je. Znam da imaju i osobne konzultacije, imaju predavanja ali i radionice gdje roditelji mogu s njima i ako žele drugim roditeljima proći neke konkretne probleme. Toliko znam.
Pisala sam i ja o njima. Palčica je sve opisala pa ne moram.
Meni su bili OK i svidjela su mi se predavanja na kojima sam bila, ali me jako živciralo što su pojedini roditelji potrošili 10-15 minuta zajedničkog vremena da bi nadugačko i naširoko raspredali o svojim problemima, a mi smo samo dobili komentar: "Ne znam sad koji je vaš slučaj. Morao bih dublje ući u problematiku." :roll:
I na svako naše pitanje smo dobili odgovor da ćemo to slušati na sljedećem predavanju i da je potrebno odslušati sva predavanja da bi se dobila šira slika... OK, ali ne dam 2000 kn za 8 predavanja na kojima ću stalno dobivati odgovore da ću sve razumjeti na kraju.
Imam još neke stvari za komentirati, ali sad žurim.
Aaaa, Snowlion, sad znam....Jurana hvala na linku.
mishekice - dijelim mišljenje o 2000 kn, ali na prvu loptu. Ne treba mi to, ali me zanimalo. Fala!
Evo da se ukratko javim...dakle,narušeno mi je opće psihofizičko zdravlje, nemam simptome PPDa, dijagnoza je anksioznost a terapija su za početak lijekovi da me dovedu u normalu a kasnije psihoterapija...moram prestati dojiti:cry: ....