ja tebe jako volim :bezulizivanja:
Printable View
ja tebe jako volim :bezulizivanja:
Storma, baš si mudra jutros :)
Lijepi postovi...
hvala vam :puse:
moja mudrost proizlazi iz mog zivotnog iskustva, a i uvida u tude zivote
zao mi je sto ne mogu pisati cesce, doci ce i to vrijeme
da,
lako je generalizirati i pametovati ALI svako od nas živi u svom trenutku u svom svijetu i baš kako si napisala konkretno: ja sam donijela odluka za sebe u svom trenutku, bez obzira na tuđe komentare - kad svjesno izabireš svoj put, vidiš da ima ljudi koji u glavi imaju cilj, a posao ili trenutni posao ili whatever (udaja za debelog starca npr. :-) ) je samo sredstvo do tog cilja - s time da se razumijemo ja ništa u životu ne mogu raditi ako to ne volim - dakle ja iskreno volim svoj posao, ali nemam model kako promijeniti okolnosti u kojima ga obavljam - čitaj nisam sama sebi šef :mrgreen:, a ni na ponašanje kolega nemam utjecaj.
život nas postavi u neke okvire - koji su nam zadani vremenom u kojem smo rođeni, imovinskim statusom roditelja, odgojem - tj. vrijednostima kojima nas roditelji uče, vlastita inteligencija - kao i emocionalna inteligencija također ima svoj značaj, izgled - ili da tako kažem način prezentiranja samog sebe, izbor škole, supruga................to je naša polazna točka - od kud krećemo ili nastavljamo ili se borimo također je vrlo bitno. To je ono što maria veli znam da sam magarac i samo me pusti da to budem :heart:. To je bit. Ja sam to što jesam, nije mi važno tko si ti nego kakav si, pusti me da živim svoj život
zašto različito mišljenje potiče obranu stavova?
uvijek imamo izbor i kompromis je izbor i prihvaćanje tuđeg mišljenja je izbor i ustrajanje kod svog je izbor
Meni je ovo bilo zanimljivo (na početku) škicnuti jer sam se uvijek vidjela ko kućanicu s vašim potpisima koja doma, osim obaveza, prčka nešto za svoju dušu. I znam i ja jednu sličnu priču kao i nenaa-žena koja je bila 15 godina doma s djecom, nakon razvoda je našla posao i život ide dalje.
maria, mene si dobila već kod plota:-), tovar je samo šlag.
Rado ću čitati novu temu o životu kućanica -možda se ipak jednom pridružim.
"sirius prvotno napisa Pikula, možda na" izazove roditeljstva"? Napiši da je tema za razmjenu iskustva . Možda:
Kako postati i ostati mama kod kuće ?"
stanam:
"možda samo kućanice? bez majki i očeva, da ne bi tko nešto krivo shvatio. "
Nažalost, teško da bi se išta krivo shvatilo :/
Maria znam o čemu pričaš i nije to samo tako itekako te ljudi gledaju kao troglavo čudovište i koliko god se pravio da te nije briga i koliko god bio siguran u svoj izbo (a nitko ne može biti 100% siguran) čovjek je društveno biće :) i ipak te štrecne što si stalno neka marginalna manjina. Možda otud neka želja da se pravdamo na ovoj temi jer nam ovdje bar kažu otvoreno što misle dok te inače sam gledaju ko troglavo čudovište, okrenu očima i nastave gdje su stale. U najboljem slučaju dobiješ šale na temu supruga nogometaša, ali da ne dužim -
storma mislim da je to dobar prjedlog, ako netko već nije otvaram temu na izazovima roditeljstva pod naslovom kako postati i ostati mama kod kuće pa koga zanima životni izbor stay at home mom nakratko i li na duže nek nas potraži tamo i tate su dobro došli naravno :)
krivo sam kvotala,htjela sam kvotati mariu71 s troglavim čudovištem,sori
cubana ako se tema zove samo kućanice onda nema što tražiti na roditeljstvu, mislim da je zato storma tako formulirala, osim toga tate se uvijek mogu pridružiti ili otvoriti i svoju temu.
mislim možemo je nazvati i konji i magarci ili troglava čudovišta to će sve obuhvatiti :) lol
A roditelj kod kuce?
http://forum.roda.hr/threads/58845-k...mama-kod-kuće
evo link, slobodno promjenite naslov u roditelj kod kuće ili što već,ako želite,naravno ja to ne znam napraviti pa vam prepuštam
ja sam u uvodnom postu napisala da su mame/tate kod kuće, ali kako vi želite
Cubana, pretpostavila sam (nakon što sam napisala post) da će se sigurno javiti oni kojima to nije politički prihvatljivo. Čudim se da se nitko ne javlja kad koristimo posuđeni izraz stay at home mam, meni recimo smeta kad se ne koristi hrvatski tamo gdje bi se moglo.
Maria, tvoj post 918 mi je odličan ( ma, naučit ću ja citirati kad-tad). I Stormin o zaleđu.
Lako je biti doma ako naslijediš dovoljno da ti svaki mjesec sjedaju kamate od, ne znam, petnaestak tisuća kuna. Ili ako ti bivši muž da nekih milion eura. Ili je tata vlasnik firme pa imaš posao i ti i muž i djeca.
No, odlučiti se biti doma, oslanjajući se na jednu plaću bez ovakvog zaleđa, iziskuje i odricanje i hrabrost.
Mi se odričemo pola godine zajedničkog života, da bi pola godine bili i tata i mama kod kuće - domaćica i domaćin. Tko može, neka proba. Nikome ne propagiram, jer nije lako, ni muškom, ni ženskom dijelu. Odluka je bila takva, jer nam je omogućila ( već sam to pisala) kuću i još jedno dijete. Ali, ja sam morala ostati doma. Zato sam dobila ono što najviše volim i želim, dijete- i to curu nakon dva sina. Meni je to dovoljna kompenzacija za plaću. Ali, svatko ima druge vrijednosti.
Isto tako ne kažem da je to zauvijek. Život se mijenja, ljudi se mijenjaju.
Idem sad vidjet novu pikulinu temu.
Maria, svaka čast...
Anita_m se zapitala "zašto raličita mišljenja potiču obranu stavova"?(tako nešto)..pa to su samo različita mišljenja, a valjda smo svi ovdje dovoljno "veliki" za znamo da možemo imati različita mišljenja i iako je to tako sasvim se dobro slagati..to bi bila kao neka zrelost...ipak...Većinu nas različito mišljenje onog drugog odmah potiče da se opravdavamo, "branimo" i sl..Maria, ti si to prevazišla, ti nemaš potrebu ni sebi (prvenstveno) pa ni drugima, svoj život koji trenutno živiš prikazivat kao najnaj samo zato da bi lakše podnosila svakodnevicu...i zato svaka čast...Jer brojne žene...i kućanice i poslovne..upravo to rade...opisuju taj svoj položaj najnaj i tako zapravo prvenstveno same sebe uvjeravaju da im je dobro..
Ono što me zasmetalo je potezanje tradicionalnih običaja, i zato sam spomenula probleme nasilja, te neke običaje koji su, eto, u ovo vrijeme neprihvatiljivi.
Jer, tradicionalno, žena NIJE imala ni pravo izbora, glasa, ni školovanja - kao što sada ima. Tako da imam dojam da se na tu našu tradiciju gleda kroz ružičaste naučale, bez nekih filtera.
I vjerujem da je današnjim kućanicama život dosta lagodniji nego starijim generacijama. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog veš mašine :-)
meni je sada ovo malo postalo karikatura.
Ovo što priča maria, zar nebi svi tako, jao, kao da mi nebi rado bili 24/7 na godišnjem odmoru, doma se družili s djecom, šetali, pili kavu, planinarili i ne mislili na sutra?
Samo to je opcija 4 obitelji u Hrvatskoj i to nije ono o čemu pričamo.
Seni, evo samo da ti odgovorim da običaje i duh vremena čine i njeguju upravo ljudi, žene i muškarci, tako da tu uopće ne stoji ona tvrdnja koju si napisala...
Krumpirić, da je bar to godišnji odmor! Sav onaj puno puta naporan posao s djecom oko djece, njihovih fizičkih potreba, organizacije igre, učenja da ne možeš nabit nekog u glavu jer te smeta... stotinu zašto - sve to za zaposlene majke odradi netko drugi, plaćen za to. Dijete deset puta dnevno padne, zaplače, upadne u neku mini-emotivnu krizu (dvogodišnjaci, barem), hoće pričat, hoće se igrat - ti to ništa ne moraš pratit jer si na poslu,d rugi to radi za tebe. U slučaju domaćica - mi to radimo same. Iz dana u dan, iz trena u tren. Pa je tu onda održavanje kuće uz djecu, koja je cijeli dan mažu i razaraju :) Zatim su tu onda i ajmo reć neki viši standardi kvalitete života - ja više kuham, pečem, više lijepih stvari radim, očekujem od sebe više nego kad sam radila. To je sve posao, ali posao koji sam htjela.
Besposlena nisam nikad. sjedim, čitam i uživam onda kad si kažem - okej, a sad ti uživaš. To uopće ne znači da nema stvari, pa čak ni hitnih i bitnih koje bi trebalo taj tren uraditi. Ali jedini način da si priuštiš nešto je da kažeš - sad dosta. Sad sam na redu ja.
I Krumpirić - ovo sve ne znači ne misliti na sutra.
Obitelji koje poznajem, a da su u sličnoj situaciji kao mi, moraju se suočiti s pitanjima osiguranja, novca, budućnosti. Tu su obrti, poslovi, ulaganja, osiguranja, i sve to ona koja traže osobni angažman - nema kao u slučaju zaposlenja da država brine. Cijelu konstrukciju drže muž i žena, svojim dogovorom, odricanjem i suglasnosti. Da bismo bile doma puno puta ulažemo više truda i rada kako bismo uštedjele upravo za te stvari, budućnost, sigurnost i slično. Rijetko koja domaćica koje znam ne kuha zimnicu sama, ne šije bar ponešto, nema vrta (ako ima dvorište), ne kuha domaće, od početka (nema polugotovih jela i slično), ne ulaže određeni trud i vrijeme u nabavku povoljnijeg... jednostavno - to je drugačija logika, drugačiji pogled na život od zaposlenih - jer zaposlene računaju na dio potrošnje u zbrinjavanju djece i doma, ali ostatak novca (ako ga ima) ide na ajmo reć brži, lakši, komotniji život (nije pravilo, ali u mom slučaju je bilo tako). Moje cure-kolegice domaćice znaju obnovit namještaj same, barataju brusom i lakom... i tako. Nije pravilo - ima i vrlo bogatih žena koje zapravo i piju kavu cijeli dan. Što mene osobno ne smeta. Vesela sam vidit zbrinutu obitelj, a ako se ima dosta i za luksuz i njezine gušte - super. Svatko polazi od svojih okolnosti, i svatko radi što mora da pruži obitelji ono najpotrebnije, najvažnije i najljepše.
ja ne bih tako! i da dobijem milijunski iznos na lotu zadržala bih svoj posao (uz eventualno blago skraćeno vrijeme) jer mene moj posao ispunjava kao osobu. zašto je tako teško shvatiti da nismo svi isti i da će netko to svoje životno ispunjenje ostvariti kod kuće uz svoje aktivnosti, netko se poslom nadopunjuje, a netko radi zato što mora i rađe bi se kući bavio umjetnošću, dobrovoljnim radom i sl? nazivati tuđe želje i interese karikaturom mi je vrlo nekorektno jer time ne priznaješ ništa osim onog kako ti smatraš da je ispravno.
ja samo šaljem virtualnu podršku mamama koje su odlučile svoj život ispuniti kod kuće i sretne su, a iskrenu želju onima koje bi to htjele, a ne mogu, da im se što prije ostvari! isto tako i onima koje bi silno radile u struci koju vole, a ne mogu naći posao pa su silom prilika kod kuće!
o koja priča, maria je pričala o situaciji da su OBOJE doma, kako sada izgleda i njen i moj GO. Ta je situacija i njoj i meni nedodirljiva, samim time nerealna, pa ne upada u kombinaciju ili ili. Nikom od nas.
Pomiješali smo kućanice i dobitak na lotu o kojem priča maria ;)
ifigenija, što misliš kako nama izgleda GO?
Da dodam, ovo nije tema ko šta i koliko radi i ko se o čijem djetetu brine. Ima različitih razina brige i životnih uvjeta i među radnicama i kućanicama.
Tete u vrtiću ne vode moje dijete cijepit, ne odlaze mu kupiti cipele, ne kuhaju nam doma ručak niti se brinu za milijardu stvari-one nisu moja zamjena.
baš sam ovo htjela napisati. Pa na godišnjem sam kućanica, samo što promijenim mjesto boravka. A samim tim mi je i teže jer nemam suđericu, svoj komfor...
A kad bi MM dobio na lotu (on igra, ja sam protiv toga) rekla sam mu da mi ne mora dati ni lipe, samo nek lijepo financira djecu, hranu i režije, meni će moja plaća biti dosta za džeparac :mrgreen:
Ifi, u šta mene svrstavaš?
kuham svaki dan "od nule", perem, peglam, usisavam, ribam, spremam zimnicu, idem u trgovinu/na pijacu, radim baštu vikendom, šijem za sebe i dijete, pravim/prepravljam namještaj za stan, pletem, heklam, gajim kaktuse na balkonu, a stignem i izvesti dijete u šetnju, otići u goste kad me zovu, popiti kafu u kafani, poljubiti ogrebano koljeno kad se padne, crtati, slagati kocke, i na kraju i skloniti taj vašar koji nakon igre preostane
a zamisli, radim jako težak i odgovoran posao koji traži jako mnogo od mene u svakom pogledu
i, da, imam i muža kome nije strano ništa od gore navedenih obaveza, pa se oboje podjednako družimo sa kuvačom, krpom, peglom i usisivačem
call me supermom :aparatic:
Vještičice, ti si supermom, iskreno. Svaka ti čast!
Ja nisam kreativna, al imam dvoje djece i zahtjevno cvijeće na balkonu.
Jel mogu i ja biti supermama?
:D
hrpa nas tako živi, s djecom i bez ičije pomoći, osim pomoći institucija. I kuhamo čitave ručkove i pećemo kolače i torte i stanovi nam nisu ko bombe i igramo se i vodamo djecu SVUDA. I imamo svoje hobije. I očito imamo vremena za pisat po forumu :))))
Jel to organizacija il karakter il se čovjek jednostavno prilagodi-ko zna.
Ja mislim da je to ovo zadnje.
Obožavam ovu tezu da mame koje rade naprave sve isto kao one koje ne rade samo u X puta manje vremena. To je kao onaj mini karnister od 23 litre lol A da se utrkujemo?
Ponovno polarizacija.
A ne vidim svrhu, osim da se moje riječi krivo interpretiraju i moj se nick prečesto pominje bez citiranja.
Ja sam prosječna žena, pro-sječ-na. Sredina na Gaussovok krivulji,
koja bi htjela drugu polovicu života proživjeti po svom, i uopće me ne zanima niti su mi mjerilo drugi ljudi.
Jel rade, ne rade , što rade itd.
Dajte mi dozvolite da kao punoljetna skoro 40 godišnjakinja kažem što bih ja.
I da to što ja hoću ne znači da bi svi vi trebali tako, dapače , živjela raznolikost!
Draga Krumpirić,
obratit ću se tebi i samo tebi jer si najupornija diskutantica, i jer želim ugodno završiti ovu diskusiju.
Što želiš čuti? Ili koja je tvoja zadnja?
Ja stvarno želim čuti, i prihvatiti, ako me što ide.
Ja ću rezimirati - života je puno, ljudi su razni, život dijeli razne karte, i ja sam odabrala da budem doma, i zadovoljna sam. Ipak, nisam ni malo isključiva. Držim se one stare prokušane - obitelj na prvom mjestu, posao na drugom, ostalo na trećem. Što je potrebno da to klapa, svaka od nas kombinira na svoj način. Ponekad sve, ponekad izbacimo hobije, ponekad posao. Netko uspije žonglirati sa svime.
Ja ne sudim po tome tko koliko ima loptica; uostalom, uopće ne sudim, jer se rezultati ne vide ni danas ni sutra, nego kroz dvadeset godina, ma kroz cijeli naš život. Nismo danas ono što smo sutra. Sami sebe ne trebamo sudit, kamoli druge.
Gledam svoja posla, ako me tko pita - kako gledate na svoju situaciju s financijske točke gledišta - što je početna točka ove teme - odgovorim, zato da bih svoje teško stečeno iskustvo u svijetu u kojem je ovaj izbor dosta neoubičajen prenijela, pa ako može pomoć super, ako ne - pronađem cure u istoj situaciji pa si popijemo kavu, popričamo i tako.
Ja gledam borbe žena koje i rade i imaju obitelj, i muževe ovakve i onakve, i bolesne roditelje, ima svega, i neki me zapanjuju svojom snagom i izdržljivošću, znam da držati sve uzde nije nimalo lako, i treba što kažeš i snage i karaktera i naviknuti se, i prihvatiti igru, i imati malo sreće, štogod si navela - točno je.
Ali i dalje ne razumijem što želiš od ove diskusije, što želiš prenijeti, što želiš čuti.
Ja samo ne kuham doručak.
I ne igram se s djecom dopodne.
Ali moram imati skuhani ručak svaki dan jer mojima je onaj u vrtiću prerano da ne bi u 17 h ponovo jeli. A i mi odrasli moramo jesti.
I evo, ja sam na godišnjem već 10 dana i s djecom sam doma jer krećem s malim na adaptaciju. I lakše mi je 100 puta jer sve što inače obavljam iza 17h i kad klinci zaspu, radim polako kroz dan.
Pa se i zato na nekom topiku raspitujem o FL jer mi je organizacija posla slabija strana.
Al popravljam se :)
A kad za par dana i starija krene u vrtić, pa budem samo s malim doma... bit će mi teže jer se njih dvoje već lijepo igraju zajedno.
Al onaj zadnji tjedan, kad ako Bog da, uspijem malog ostaviti do 12 u jaslicama... bit ću kućanica po svojoj mjeri... ja doma, a klinci u vrtiću. :mrgreen: