hvala klarita.....otići ću svakako! tak ću sijedit tamo satima čekajući na red!!!
Printable View
hvala klarita.....otići ću svakako! tak ću sijedit tamo satima čekajući na red!!!
i ja bi trebala nešto do Petrove, pa navratim možda u ponedjeljak ako bude lijepo jer će malac samnom
Koksy guštajk ti u trudnoći, to je stvarno ništa.Ja u obje trudnoće dobila 13-14 kg.i otišlo ko od šale s dojenjem i jurcanjem
Pozdravite TIBI.
U petrovu smo poslali letke,nadam se da će doći u sigurne ruke
Bože sačuvaj!!! Kakva je to računica?? Ja sam na pregledu u ponedjeljak, i onda će se moja srušiti na mojih 16kg+ :)...Citiraj:
koksy prvotno napisa
Uglavnom, nstavi ti kao i dosada, uživaj koliko ti prilike dopuštaju i ne brigaj za kg...
drage moje cure!!!
Evo konačno i mene,nisam vas zaboravila, često svratim tu ali u nedostatku vremena niš ne napišem. mali mi je bio bubani, prvo je imao kozice, pa onda gadan Rotavirus popraćen febrilnim konvulzijama tak da smo bili dan i pol u bolnici, sad pak ima rođendan pa sam sva u tortama i kolačima i tak. al evo danas sam konačno uz kavu odlučila dda vam se malo javim!!!
Ja sam dobro, jučer mi je stigla 3.menga nakon kiretaže ali još nisam otišla na nikakve pretrage jer kraj svih boleština jednostavno nisam stigla. Preboljela sam neuspješnu trudnoću,ali još nekad me stegne pri srcu kad se sjetim da sam sad mogla biti već 6 mj trudna i presretna jer bi bila curica ovaj put. Ali što je tu je, život ide dalje.... ne znam ni sama razmišljam li o novoj trudnoći ili ne, ne znam od kud da počnem, od kojih pretraga od kojih doktora, i kad o tome svemu razmislim dođe mi da odustanem i ostanem na samo jednom djetetu. znam da ću novu trudnoću sigurno pratiti i u bolnici, a kako da dijete koje može dobit napad febrilnih konvulzija ostavljam dok sam ja u bolnici... to me strašno muči.... :(((( Ali tko zna, možda more i sunce poprave moju odluku ;)
Kako ste mi vi?
Mandy kako si ti draga moja,ima li što novo?
Koksy tako mi je drago da si sretna, samo mazi bušu i imaš veliku pusu od mene.... puno si mi pomogla kad mi je bilo najteže....
pusa i ostalim curama.... twin,bzara,boxica,bambus.....
jučer kad smo išli slaviti Klarin rođ s nama je išla naša prijateljica(inače ima bebu od 6.mj, curica i jednu veliku djevojčicu) i ja sam mislila da ona ne ide jer mi nije spominjala da će je voditi. i tako mi stojimo ispred zgrade , čekamo nju kad ona izlazi s kolicima, i izašli smo svi iz auta da uguramo kolica, i ona je izvadila malenu da skupi kolica i kaže meni muž i ona: "Uzmi!" a ja zbunjeno: "Koga?" a oni će: "Malenu" i tako je uvale meni u ruke,a ja se raznježila, skoro raspekmezila.to je prvi put da sam uzela bebu u ruke nakon svega(ona je i prva beba j kojoj sam išla na babine).bila sam cijela , ne znam kako da vam opišem, malena miriše, nježna , mirna , gleda u mene i miruje. a ja ne znam što da napravim i kažem. kad smo ušli u auto dodala sam je mami.
Cijeli dan sam o tome razmišljala, malena mi je draga i ta prijateljica također ali navečer kad sam legla nikako nisma mogla zaspati. Stvarno je to djelovalo na mene... :( a kad sam rekla navećer mm da mi je to prvi put da sam uzela neku bebu u ruke posloije gubitka on samo: "a je li?" i NIŠTA!
ne znam što je s njim u podsljednje vrijeme...pustit ću ga malo...inače on je tip koji ne voli gledat unatrag nego gura naprijed pa tako i izbjegava priču.
a opet me izgleda uhvatila beštija E.Colli, pa sam ljuta ko pas i mislimse kad će taj period proći...
Iva ne mozes ni zamislit koliko mi znaci cinjenica da sam ti pomogla :heart:
Znam da ti je jos uvijek tesko, nemoj sad razbijati glavu s novom trudnocom, pusti nek vrijeme prode, dok skupis dovoljno snage doci ce i zelja za jos jednom bebom.
Klarita tocno znam o cemu pricas, moja prijateljica je rodila vrlo brzo nakon mog prvog gubitka, isto tako mi dala da primim bebu, ti pomjesani osjecaji su stvarno previse. Tu bude neizmjerna sreca zbog prijateljice i u isto vrijeme uzasna tuga sto ja nemam svoju bebu u narucju. :-(
Sto se muzeva tice, mislim da oni vise-manje svi reagiraju tako, vjerujem da je i njima jako tesko ali se prave hrabri zbog nas. Vidim kako mog i dan danas trzne kad netko ko ne zna predlozi ime Tin za ovu bebu. Vec sam i pisala kako se uopce ne zeli povezivati s ovom bebom, sinoc je prvi put osjetio udarce i to sam mu ja stavila ruku na trbuh. Uopce nije odreagirao, rekao je samo da je osjetio i to je bilo to. Zaboli me to ponekad ali govorim sama sebi da svatko ima svoj nacin na koji se nosi s boli. Muskarci su odgajani, barem MM, da ne pokazuju osjecaje i da uvijek budu jaki.
evo da vam se malo javim sa današnjom situacijom...bila teta popisivačica kod nas...i naš razgovor:
ona: broj djece u kućanstvu uključujući i mrtvorođenu
ja: tri (s ponosom)
ona: nabrojiti djecu i dati OIB
ja: nabrojim dvoje (zaboravila je da sam rekla troje)
ja: kakve koristi od toga što ste unijeli broj sve djece kad se kod popisivanja pišu samo živa djeca
ona: ma to je za starije ljude koji su nadživjeli svoju djecu
ja: pa i ja sam nadživjela svoje dijete (btw, imam 32)
ona: pa onda niste morali niti reći nešto tako intimno
nisam se htjela dalje raspravljati s njom, ali ću vama reći da sam s ponosom rekla troje djece i niti u jednom trenutku nisam mislila to "zatajiti" jer i Jakov je bio moje dijete...
alli što reći na ovakvu apsurdnu situaciju što se tiče tih letaka...:roll:
Kod mene jos nisu popisivali ali sam vidjela to pitanje i bas sam se zamislila sta reci. Ok, za spontani ne mogu reci da je to bilo mrtvorodence ali za Tina definitivno mogu. Samo je upitno na sta se tocno odnosi to pitanje tj. kako ce popisivac to shvatiti.
zašto im je važno uopće to pitanje?zar su naši anđeli u kućanstvu?
ili pitanje: broj živorođene djece i umrle nakon rođenja. znači moja svekrva kojoj je sin poginuo prije 10 god to mora spominjati , pa je li oni popisuju stanovništvo ili ??
evo pozvana sam na krštenje na uskrsni pon , bit će dvije bebice.jako mi je teško sve a to su nam kumovi dok je mm drugom starijem malenom kum pa moramo ići. uf!uopće nemam snage pisati...
hej curke, evo i mene malo!
prvo da pošaljem puuuuuuuno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za sve trudnice, trudilice, bebače, ma svima za sve što treba! :heart:
Tibi draga mislim na tebe i tvoje bebače! :love2: ovaj puta se iz bolnice vraćaš sa bebačima u ruci!
sorry što vam se češće ne javljam, ali dok ja pročitam što se događa kod vas i krenem pisati Nia se probudi! zato sam sada samo preletila, da stignem neš i napisati! :-)
inače jučer sam sigurno dobila par sjedih, pala mi je s kauča :cry: u sekundi se okrenula dok sam ja otišla po pelenu! i to ju uvijek stavim na naš kutni u kut,tako da ako se okrene da bude na kauču, međutim ona se izgleda zarolala i samo sam čula užasan plač! ajme cure srce mi se kidalo dok sam ju držala a ona onako neutješno plače! znam da će se još napadati, ali ovo je bila moje krivica, ma ni sekunde je više ne smijem tako ostaviti samu! sad nam kauč stoji rastvoren tako da imamo jedan veeeeeliki krevet u dnevnom!
drage moje svima vam šaljem puse!
držite mi se, pišite, sve vas ljubim! moram pohvatati sve što ste pisale pa vam se javim češće!
puse!!!!!!!!!!!
pozdrav svim curkama:bye:
klarita znam kako se osijecas, i ja moram slijedeću subotu na krstenje, stvarno mi se neide, isto su nam kumovi al otici cu doslovno reda radi i ostati koliko mognem, prije sam se veselila kad bi isla nekome na krstenje i u posjete pa uvjek kupovala svasta nesto za bebe a sad kad ugledam neki ducan sa dijecijim stvarima samo okrecem glavu! na meni isto dijeluju neki susreti sa bebama, mamama, trudnicama, sve to bude ok dok smo skupa al kad navecer legnem u krevet pa kad mi se scene sa poroda i posije pocnu vrtiti po glavi uhhhh...zato se trudim izbjegavati sve ono sto me vraca i neda mi dalje...
Uh to pitanje i mene muči, dakle imam 4 djece, jedno živo, znam da će se blamirati popisivač i da će bit glupa situacija, al svejedno, reči ću koliko ih je pa nek reagira kako hoče.
Bzarice to je tako normalno, nama Špiro kad je krenuo padat svaki tjedan je imao po jedan ljos, jel sa kreveta, jel iz vipera, sad pada više ni ne plače, a ni mi se ne tresemo više toliko. Al sječam se tog prvog pada sa kreveta. Ante je zakunjao sa njim a malecki propuzao i TUP, ja prostirala robu na balkonu, od tog zvuka mi se cijela koža naježila, znala sam da je on pao, jednostavno sam znala.
Sad dok ja pišem hoda sa lavorom na glavi i udara gdje stigne :mrgreen: A ima i novu foru, želi papat sve što mi jedemo, tako da moguće da napokon i skinem koje kilo jer ne mogu ni doručkovat, ni ručat ni večerat od njega!
Pusa cure, držte se :heart:
joj bzara nemoj se nervirati ima tako nekih perioda kad ti se čini da više padaju nego hodaju ili sjede i svaka ali baš svaka mama misli da je ona nepažljiva, ali to su djelići sekunda na koje jednostavno ne stigneš reagirati , evo jedna pusica bubanoj nii :kiss:
roza ako misliš da će nepodopštine prestati, varaš se - moja dvanaestogidišnjakinja upravo vadi slovo po slovo iz stare tipkovnice da vidi što se krije ispod svakog :-o i tako neću imati jedan komad smeća već punu vreću
iva drži se , mora proći i taj nesretni period :kiss:
kod mene ništa novoga, pazimo se dok ne odradim ct glave i vrata, napravila sam eeg, sumnja je na migrenu ( od svih mogućih scenarija još mi je ta dg najlakša, iako mene konstantno boli vrat); ne znam da li ima potrebe čuvati se nakon ct-a neko vrijeme, ipak je to zračenje ? zna li netko nešto o tome ? uf, svašta me se uhvatilo ovih par godina...ali ne dam se ja....
pusica svima
mandy ja sam otisla uraditi CT kukova, no radiolog me je vratio, jer smatra da je za zenu bolje da se radi magnetna rezonancija ukoliko zeli ubrzo radjati. medjutim kod mene su kukovi bili, a kod tebe je ipak vrat i glava tako da mozda i to igra bitnu ulogu, ali to ne bih znala reci.Citiraj:
mandy prvotno napisa
Drage mame anđela. Pitanje u popisu stanovništva je : Broj živorođene djece (uključujući i onu koja više nisu živa). Znači broje se samo djeca koja su živjela i prodisala, pa ma kako kratko to bilo. Moju anđelicu ne mogu upisati jer je živjela samo 40 tjedana u meni. Disala nije. Ovaj dio pitanja u zagradi je za one koji su umrli kasnije tokom života. Radim na popisu pa znam. Nadam se da će vaš popisivač biti pristojan kad vam se oči napune suzama na tom pitanju. Zavod za statistiku je baš bezdušan.:love2:
beti 3da ja sam na inern također vidjela takov pitanje.to je ono što sam spominjala o mojoj svekrvi. ma svejedno pitanja ajme.
evo ja baš i zadnjih dana nisam nešto (zdravlje me stalno muči) a i psihički sam stalno okružena bebicama i izgleda da tako će biti i dalje. Tako bih željela jednu bebicu (ali Mariju) ne bilo koju...
Stvarno ne znam zašto sam sad opet krenula tako...možda zato jer se približava 5 mjesec...:cry:
klarita :love2:, pa sigurno da sve to ima nekog utjecaja na tebe i sto se priblizava taj mjesec a mozda te dodatno opterecuje zdravlje, al budi pozitivna i nedaj se, sve ce to proci i bice bolje samo strpljivoooo!
mi taman kad smo poceli raditi na bebici moje ovulacije su pocele stekati:-x, a bas sam se ponadala da se poslije trudnoce sve u red dovelo
ej drage moje!! Tibi vas sve pozdravlja. dobro je, bebice napreduju, šavić drži....možda će i na par dana doma. nisam mislila da će mi biti tako teško uć u Petrovu!!! nisam mogla suzdražvat suze. doktorica me pregledala....cerviks zatvoren, uterus involviran!!!! objasnila mi je pretrage koje ćemo raditi i rekla da kad to sve napravimo i ako će biti ok.....ak ću biti psihički spremna, možemo u postupak!!!!!!!! naravno, ja drugo više ništa nisam čula!!
zanimaju me vaša iskustva! moja je dijagnoza bila...upala plodovih ovoja. sad moram raditi sve cervikalne briseve, bris cavuma, urinokulturu, torch, bris uretre. a mm mora radit bakt. ejakulata, urinokulturu i bris uretre!!!
klarita :love2:
Zrinkić super vijesti!
Pusa svima - mene obuzela anemija pa sam sva vrtoglava.
zrinkič.latikasamo vi nama krenite u napad!:klap:
Tibipuno ~~~~~~~~~~~~~~~:klap:
ja danas koma, radila, želudac boli , glava puca i + Klarin roditeljski u vrtiću. Ljudi tako sam koma, pa moja malena će sad u šk na jesen, trebale smo je ja i Marija pratiti do šk i uživati a sada ništa...tako me uhvati tuga kad vidim te mame koje su sada rodile im koliko moja Klara obožava male bebe i kako je nježna prema njima...:-(
Pretrage odgađam, nemam snage...
Mene Mia već toliko ispituje kad ću joj roditi seku da mi je katkad iritantno joj stalno odgovarati. Ali, moram je shvatiti, vrlo je društvena, ljubavna i želi nekoga kome će to sve pružiti. MM i ja neki dan pričali o našem anđelu i baš nam je bilo teško. Ja sam napravila briseve i papu, sve 5!! Jedva čekam krenuti u pobjede tako da me princeza prestane ispitivati :)
Puse
Dali je normalno ne osjećati tugu, samo totalnu izgubljenost? Ne mislim o tome što se dogodilo, funkcioniram normalno, ali s nenormalnim odmakom. Najgore mi je što vidim po Klari da nisam ista. Vezala se za mene, a ja nemogu smisliti niti jednu smislenu igru, nemogu se uživiti. Milijun planova i misli u glavi, a niti jedna posvećena izgubljenoj bebi, Klari ili MM-u. Osjećam da moram nešto napraviti, ponovno se presložiti, ali nemam nikakvo čvrsto uporište. Nemogu promjeniti što se dogodilo, kad vas čitam i što ste sve tek morale proći, glupo i sebično mi je uopće i razmišljati o gubitku. Kad i zaplačem, plačem zbog sebe, zbog osjećaja usamljenosti. idem od ekstrema do ekstrema, od duboke nesigurnosti u sve što učinim i promislim, do potpune hladnoće na sve oko sebe. Mogu se smijati, ali nesmijem ostati sama, nisam depresivna, ali se osjećam na rubu ludila, kao da ću ili implodirati u ništavilo ili eksplodirati po svima. Najgore je što se bojim da je ovo stanje trajnije nego što bi to MM i Klara mogli podnijeti. Već sam imala ovakve epizode, i gore, u pubertetu, i morala sam samu sebe poništiti i nanovo izgraditi iznutra. Koštalo me puno, ali vrijedilo je mira koji sam osjećala. Sada tog unutrašnjeg mira više nema, a ja se bojim, ako budem morala stalno iznova rušiti i graditi, da od mene neće ostati ništa...
Oprostite na disertaciji, morala sam negdje ovo napisati, uz rizik damožda i nije primjereno
Rušenje i građenje mi poznato zvući. Toliko sam se puta nanovo srušila i opet izgradila da više ne znam kakva sam bila prije. Ko je prava ja. A faze tupila, bez nekih velikih emocija imam svako malo. Nekad me zaprepasti koliko mogu bit distancirana i odvojena od boli. Distanciram se i od svoje pokojne djece, i od muža i od sina. To su jednostavno ti momenti - odem "negdje" samo da budem malo tupa i da napunim baterije. Nekad traje danima nekad satima, ali svako malo se vračaju ti momenti.
Jednu stvar sam definitivno izgubila - onu bezbrižnu, dražesnu, veselu i milu djevojku kakva sam bila. Manje se smijem nego prije, više sam ozbiljna. Nema tu pomoći, takva sam sad.
Zato se ne boj da pišeš neprimjereno ili nešto što neke od nas ne osjećaju - mislim da je sve to u neku ruku normalno. Ovakva tužna iskustva nas promjene u srži. U ovom slučaju ono da vuk dlaku mjenja a čud ne, skroz ne prolazi, jer ja sam čud promjenila u potpunosti.
ovakoCitiraj:
RozaGroza prvotno napisa
i vidim radikalne razlike u stavu prema osnovnim zivotnim stvarima, promijene se do neprepoznatljivosti ... izgubila sam osjecaj vlastitog kontinuiteta i imam taj neki osjecaj da se vec sutra mogu 'izroditi' u tko zna sto, mozda cak i nesto sto mi se jos danas cini i neprihvatljivo razlicito ... uglavnom, slabo vise sebe poznam. u svim tim previranjima ima i dobrog jer mi se cini da sam otvorenija prema svemu na tom svijetu.
sto roza rece, ta neka tupost mene je obuhvatila. nisam ni znala kako bih to nazvala dok ne procitah ovdje. ja se nekada osjecam da sam nikakva majka, kako mogu biti tako tupa, a beba je tek prije dva mjeseca otisla. i sto isvetica rece nekako ne osjecam tugu, vec, kao da sam se svu dusu spakovala u neki kofer. ne znam sta mi je. je li to cure uopce normalno?
Da. To je obrambeni mehanizam. Da nas Bog pusti da osjetimo svu tugu kakva se može osjetiti zbog gubitka djeteta, sigurna sam da bismo umrle od nje. Koliko god da nas boli, svjesne smo da moramo preživjeti i ići dalje. Meni je osobno to jako smetalo, to da sma preživila, htjela sam umrijeti od tuge, ali nešto te ipak održava na životu, i ta tupost tu je da nam olakša.Citiraj:
maj prvotno napisa
Ja ponekad imam osjećaj da sam postala prava stijena sa mirnim izrazom lica. A onda opet ima dana kad sam svjesna da sam ruševina koju jedino temelji drže na okupu.
Ovo kao da si mene opisala...Citiraj:
RozaGroza prvotno napisa
drage moje samo da vas kratko pozdravim (pišem s moba) i šaljem svima velike zagrljaje :love:
Bila mi je zrinkič u posjeti i jako me razveselila :heart:. Zrinkič baš mi je drago da sam te upoznala i šaljem puno ~~~~~~ da svi nalazi budu uredni i da možeš planirati novi postupak :heart:
Velike puse svima :kiss:
Cure, hvala vam, danas mi je bilo nešto lakše, a onda sam otišla po uputnicu u ambulantu, i pita me medicinska ( vidi da je za ginekologiju), jesi trudna. Pristojno odgovorim, bila sam, izgubila sam trudnoću. Ona meni na to: Tako je to kad imaš malu, pa je podižeš :-o
Našla se,neupućena koza, u velikom, pa ne samo da je mene okrivila, nego i Klaru kao suučesnika. Stvarno si je dopuštila strašan komentar.
I da kojim slučajem nisam savršeno svjesna što se dogodilo bebi (parcijalna mola) mogla me uvjeriti da sam si sama kriva.:evil:
Uf - takvi komentari su :evil:
debeli potpis na ovo...nikad više ista ...Citiraj:
Jednu stvar sam definitivno izgubila - onu bezbrižnu, dražesnu, veselu i milu djevojku kakva sam bila.
isvetice to je normalno stanje nakon tako kratkog vremena, valjda se čovjek mora povremeno isprazniti od svih emocija da bi krenuo dalje;
što se tiče ovog sestrinskog komentara samo potvrđuje da je u većini slučajeva šutnja zlato; na kraju krajeva zašto uopće pita jesi li trudna? šta je to briga ? nije njeno da zna :evil:
tibić, ljube puno pusa tebi i blizićima :kiss: samo ti nama lezi a kad dođe vrijeme svi ćemo slaviti :-D
znači, sad su zrinkič, latika i twin u akciji? :klap:
Ovo o promjeni totalno potpisujem.
I ne samo zbog gubitka,već i drugih stvari,drugih gubitaka,ja sam se totalno promijenila.
Ne bih nužno rekla da je to nešto loše.Ja jesam...hm...manje vesela i teže me nasmijati.Mnoooogo manje toga me uopće dotiče i sve mi je "ok".Ništa me više ne iznenađuje.Zapitam se nekad za svoje moralne vrijednosti:lol:.Toliko toga u životu uopće nije bitno-a ljudi rade strgku oko svega.Ali prioriteti su mi u životu mnogi jasniji i više me ne može bilo šta rastužiti ili pokositi.Ako su mi djeca zdrava i sita ja sam sretna.Ne žalim više sve i svakog. Trijažiram težinu života u svakom momentu.Realno kad gledam,sve,i svijet oko sebe-što se ja uopće imam žaliti?Postala sam jako stroga,i prema sebi i prema drugima.
S jedne strane to uopće nije loše.Mnogo manje se sekiram.Križam sve oko sebe koji cvile ili zapinju nad "glupostima".Iskristalizirali su se mnogi odnosi i prijateljstva.
Zapravo uopće nije loše,ne.Ima dobrog u svemu što nas snađe,pa ako je bistro razmišljanje jedno od toga ja se ne žalim.(prečesto :) )
mandi u akciji smo od proslog mijeseca:yes:
tako bi htjela i ja svoje zivo i zdravo dijete napokon, ali kod mene su i prije stekale ovulacije i bliznice sam zatrudila pomocu stimulacije jajnika, tako da bi mi sad bilo pravo cudo da ostanem trudna bez hormona ali tko zna , mozda nam se i posreci
latikavibriram za vas i plusić ~~~~~~~~~~~~~~
ja sam u poslu, za dublin nisam ništa spremila. sve u zadnji tren.djeca u šk su nmeoguća u zadnje vrijeme a ja sam inače stroga učiteljica ali ipak mi se čini da u zadnje vrijeme popuštam...valjda i moji živci nisu kao prije...
isveticasamo ću reći: glupača!ma što si ljudi dopuštaju!
i dalje me drži nikakvo raspoloženje...
Ja sam danas srela prijateljicu koju nisam duugo vidjela, ustvari se opcenito vidamo rijetko, onako u prolazu, u ducanu i slicno. Al uvijek popricamo. Uglavnom, mislim da je to bilo u vrijeme dok sam ja tek rodila Svena da sam ju srela trudnu, s trbuhom do zuba. Par mjeseci kasnije se sretnemo, ja naravno pitam za bebu a ona samo brizne u plac i kaze "nema je vise" :cry: Nikako nije htjela pricati o tome niti sam ja fosirala, danas smo prvi put nakon toga pricale, isto smo se srele u ducanu. Vidim joj bol na licu kad vidi kako drzim s jednom rukom Svena a druga mi je na trbuhu. Kaze da se jos uvijek nije psihicki oporavila i zato neide na drugu trudnocu, proslo je vise od 3 godine. I dalje ne moze pricati o tome. Posto ona nije znala sta sam ja prosla danas sam joj dala do znanja da ju razumijem, da sam i sama prosla gubitak. Uglavnom pozvala sam ju na nas podforum, objasnila joj kako je meni pomoglo pricat s nekim ko razumije i kako ce ovdje sigurno naci utjehu. Nekako se odmah otvorila, bilo joj je lakse sto nece od mene dobiti one kliseje "bit ce jos djece" i tome slicne koje mi slusamo svakodnevno. Nadam se da ce nam se pridruziti jer znam da ce biti primljena siroko otvorenih ruku od svih vas. :heart:
Samnom u bolnici je bila prijateljica iz osnovne, nas 4 u razredu, potrefilo se da smo obe trudne, i imamo roditi tjedan dana jedna iza druge. Sretne ko prasice, njoj prvo, meni drugo, dogovaramo zajednička druženja na otoku... Nažalost, obe smo upućene isti dan u bolnicu od ginekologa zbog missed ab., jedna smo drugu tješile.
Radujem se svim plusićima koji su ili se imaju pridružiti trudničkom vlakiću, šaljem vam svoje najbolje želje i puno vibrica
Isvetica.. koji komentari, pa užas!čini mi se da su to samo podsjetnici kako ljudi nekad mogu biti u potpunosti bezosjećajni, cjepljeni od emocija, suosjećanja, žalosno po njih, a nisu toga nimalo svijesni..
kad več pričate o sebi i o promjenama koje su nas učinile danas ovakvima kakvi jesmo..što više razmišljam o tome, uz sav užas koji smo prošli u zadnje dvi godine, od dva gubitka, pa bolesti koje će me pratiti do kraja, svaki put kad si dajem inzulin i kad onako bezvoljno napamet se bocnem, i kad me zaboli, dođe mi da poludim što od muke, što od ljutnje jer mi je to podsjetnik na prvu trudnoću, i na sve loše kako je završilo, i tako svaki dan, više ni ne brojim koliko puta dnevno, svaki put kratak flashback se odvrti u glavi, ma grozno..ali ipak,bilo bi još gore da se ja nisam promijenila, više volim sebe ovakvu kakva sam danas nego prije dvi godine, jer ovo me sve definiralo u potpunosti kao osobu, i što cjenim više neke stvari nego prije, to se neda s ničim mjerit..
sandra to si dobro rekla, iskristaliziralo se puno toga oko nas, odmaknula sam se od ljudi koji su pokazali svoje pravo ja, možda sam oduvijek i znala za to, al ovako su mi se oči otvorile..
Roza onako kako si sebe opisala kakva si bila prije, meni ti tako danas djeluješ :heart:..jedva čekam da se vidimo brzo!
Tibi draga, sve sam ti rekla već u poruci, veselim se vama troje :zaljubljen:..velike puse!!
ja se polako psihički pripremam za novu trudnoću, blizu su sve pretrage koje moram obavit, sad skupljam snage i živce, trebat će mi!
drage šaljem vam svima velike puse i da vam tuga bude manji teret :love2:
Isvetice komentar je najkraće i najblaže rečeno glup. I još kad bismo mogli ignorirati potpuno takve komentare i ne dozvoliti da nas diraju.
Što se tiče promjena nakon gubitka djeteta, definitivno nisam ona otprije. U jednu ruku mi se čini da ona izreka što te ne ubije to te ojača uopće ne igra u mom slučaju jer sam postala razdražljivija, osjetljivija, ranjivija i brže se rasplačem.A opet s druge strane čini mi se da lagano učim što su mi prioriteti u životu i da me više toliko ne pogađaju neke sada banalne stvari koje su mi se prije činile važnima. Isto tako naučila sam kako se brzo mijenjaju planovi i kako zaista nema jamstva za ništa osim za ono što imaš sada. Sve je u životu krhko i neizvjesno i ništa nije zauvijek, stoga nastojim učiti živjeti dan po dan, cijeniti sve ono što imam , a ne žaliti za onim što nemam.
Isto tako nastojim uhvatiti više vremena za ljude koji mi znače, nastojim ne ostavljati ono što volim za sutra jer se bojim da će sutra biti kasno. I tako se svojski trudim naučiti uhvatiti dan i uživati u njemu bez zadrške....a nije lako jer smo svi bačeni u žrvanj onih svakodnevnih obaveza i poslova da često zaboravljamo suštinu....Ali učim, trudim se.... Hvala ti ,Vili.