ne znam jel me se kuzi...
Printable View
ne znam jel me se kuzi...
Uh puh kuži se. Odličan post.
E žene..kratko da se javim. Vratila se na posao al cijeli tjedan koma od gužve.
Točno ovako kako je uh puh rekla.
Imali ozbiljan razgovor i mm rekao da sam ja 20 godina dramila i da sad moguimat sstrpljenja kad on drami.
Obzirom na sve iza nas, ja to stvarno pokušavam tolerirati. I pričati uz maksimalno strpljenje.
Na moru je bio super s malom.
Ja imam obrnbutu situaciju- puno toga zamjeram mm, puni je gorcine u meni kad se sjetim nekih stvari a o bijesu da niti ne pisem. Medutim, sve te stvari nekako stavljam na vagu i razmisljam kako ga ipak vise volim od te gorcine i bijesa da bi pustila brak. S druge strane, pitanje je koliko ce on moci tolerirati te moje ' kosture iz ormara' koje izvlacim svaki put kad je napeta situacija. Pustam da to bude njegova priča, kao sto su moje stvari moja sranja.
I ja zamjeram svom. Al on meni jos vise. I zapravo, kako kažeš, puštam..Sto bi onaj ekonomist rekao-nema rješenja, samo kompromisa.
Nanimira, ja se pitam koliko cu ga jos moci voljeti.
Osobno me bas briga sto cu ponekad izvaditi svoje kosture. Ma joj....bolje da ne pocinjem. Pokusavam se skulirati i ne trositi vrijeme na razmisljanja i prevrtanja te gorcine u sebi. Al vulkan kljuca...
Lavko, jel ti vidis kaj si napisala!? Dramila si 20 godina. Receno u proslom vremenu! On se pocinje opustati! Primjecuje da si se promijenila!
Samo ga pusti da drami, bit ce tih "e sad sam ja na redu" izjava jos. Reci samo ok I potapsaj ga po glavici:) (u mislima, jel'). Samo ti I dalje radi na sebi I hodaj kod svog psihica. Uzimam si slobodu da kazem da stvari kod tebe idu svakako na bolje:).
Ne znam jesam li ja s Marsa al nije isto ako netko ima dijagnozu i silno se trudio promijenit usporedjivat sad s partnerom koji bi trebao bit sretan da se dijagnoza "ublazava" a ne sad jos stavljat sol na ranu i maksimalno testirat granice tog drugog koji se velikim trudom i mukom uspio "korigirat".
Eh, to je dobro pitanje - ako mi s dijagnozom imamo pravo na vrijeme za korigiranje, tada bi i partner trebao imati to pravo. Nadalje slijede pitanja o tome tko tu ima prednost, tko se vise trudi\o\la,te kako cijeniti promjenu bez gledanja unazad. I treba li usitinu primati ' medalje za to' ili je dovoljno,kako uh-puh kaze,potapsati po glavi i kad je dobro i kad nije. Tu sam jednom procitala da je netko napisao da je brak red dreka i red meda..ai,mozda sam tradicionalna, jedno mi ipak prevagne-mi smo obecali biti tu jedno za drugo,do kraja...veselit se kad je
Lijepo, plakat kad je tuzno, brinut kad je bolesno...i tako sve dok jedno ne krene maltretirat esenciju drugog- tu stavljam tocku.
Lili, skroz si u pravu. Ja nisam shvatila da lavkin muz drvi sada po njenim boljkama, nego da je vise u stimungu: napokon je postalo normalnije, tako je trebalo biti cijelo vrijeme, toliko godina je potraceno na borbe i navlacenja oko xy (ne znam sto se odigravalo kod njih proteklih godina), a moglo je biti tako dobro itd.
Mozda grijesim, mislim da kuzim malo lavkinu situaciju jer sam bila u jednoj, ne slicnoj, nego samo usporedivoj, u smislu kad jedan partner pati od ponasanja onog drugog. S tim da MM nema dijagnozu, al je imao burn out i ja sam mu bila zrtveno janje.
Ne znam kako netko razmislja tko je od starta s nekim tko ima dijagnozu., pisem samo iz svojih cipela i nadam se da ce nesto od toga biti od pomoci:).
Hocu reci da je i on bio pod psihickim pritiskom I to dugo I da se I on treba oporaviti
pa reći njemu da bi trebao biti sretan je isto kao i reći lavko nek se opustiCitiraj:
Lili75 prvotno napisa
čovjek se osjeća kako se osjeća i nije to lako promijenit preko noći, imao dijagnozu ili ne
lavko, ne znam koliko je on otvoren ka tome da proradi s nekim sve to skupa?
msilim, ja razumijem taj stav "mogu ja sad malo dramit", samo to nema smisla ako ćeš dramit bez cilja i konca
Evo bas si to sama rekla ja se bojim da se ne radi o ovome iz zadnje recenice bez cilja i konca a nekako sumnjam da bi on s nekim radio na seni jer "nije problem u njemu".
Neka me lavko ispravi ako grijesim.
meni je lavko strasno simpaticna i bas sam "osjetila" taj ogroman trud koji je ulozila u rad na sebi i osvijestila mnoge stvari.
Nije dijagnoza opravdanje. Ja sam shvatila da ne moze netko biti zrtva mojih sranja dovijeka. Tko god ima dijagnozu trebao bi biti svjestan da neke twrete mora nositi sam. Al to dolazi s debelim radom. Na žalost pocela sam raditi na sebi tek nakon poroda. Prvih 20 godina nisam. A mogla sam čuda napraviti.
Ono što se meni čini pozitivno je da je on spreman na suradnju. Sad kad mu pruzim ruku primi je.
Ja se samo bojim da mi psihicka nece pozivit dovoljno dugo da me "sredi" hahaha.
Lavko, pa ne može tebe psihicka srediti. Na prvom mjestu sredujemo sami sebe, a ostali su tu kao pomoc ili kao izgovor. Psihicka ti moze malo pomoc, ali ne moze ti biti izgovor da ne radis i dalje sama na sebi i sama sa sobom :)
Kaj ne bi mogla? Da nema volje ne bi ni isla k njoj. Lavkina snazna volja I psihiskina ekspertiza:)
No pa to sam mislila.ona mi da alat, ja sredjujem, mora mi prenijeti znanje.
Slucajno svratih i doceka me materijala za citanje na plazi :)
Uhh, ja sam u nekim trenucima muskarcomrzac, pogotovo jer vise nego ikad primjecujem oko sebe isti obrazac-mama koja radi vecinu svega vezanog uz djecu/kucanstvo, te ocevi kojima se ne da.
A nije da te zene ne rade svoje radno vrijeme.
I nikada jos nisam nigdje nasla da se muskarac zali da doma previse radi, dok zena cijelo vrijeme surfa i gleda tv.
I deff je stvar odgoja. Dok me mama nekad preko telefona pita sta cu skuhati za rucak svome muzu (bas tim rjecima) doslovno me preplavi osjecaj bijesa. Grozno.
Pa ja mislim da su nasi mozgovi zapravo isti, samo su u vrijeme najbrzeg i najjaceg razvijanja "oblikovani" razlicito. Ovisno o tome kako su nas roditelji i drustvo tretirali kad smo bili mali, a takodjer i na koje nacine smo se igrali-sve je to utjecalo na nas mozak.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Cesto se igracke odredjuju prema spolu- sto je uzasno lose, pogotovo za cure.
I mislim da takve stvari uvelike odredjuju mozak i razmisljanje pojedinca. Sigurna sam da su se nase generacije muskaraca igrali s legicima, popravljali svakakve masine itd...a cure su imale kuhinju i bebe i sl.
I iako se snalazim u prostoru 100 puta bolje od mog muza, ipak je meni dodijeljena kuhinja :)
Salu na stranu, svi smo isti, ali nas dijele i odredjuju glupe forme, ocekivanja, predrasude.
Daj curici alat, daj deckicu bebu. Jedino tako ce jednom kad i sam bude otac osjecati to kao nesto prirodno, dok mu zena sarafi po autu..
Dosta je vise da spol odredjuje vrijednost!
Uffff
A što joj kažeš na to, kako joj odgovoriš?Citiraj:
AmaranthQuinoia prvotno napisa
Ona zna da ne volim takva pitanja. Najcesce ne odgovorim.Citiraj:
Danka_ prvotno napisa
Takva je i moja mama, možda je to stvar generacije. Ja sam se spasila kad sam prestala takva pitanja doživljavati osobno, jer nisu u biti zlonamjerna, samo su pokazatelj odgoja naših majki iz nekih drugih vremena. Kome činim štetu kad se uzrujavam oko toga? Isključivo sebi. A mama ionako ne vidi u čemu je problem. Pa sad već godinama imam mir jer i ja nju pustim na miru. MM kuha rijetko, uglavnom kad mene nema doma. Što sam napravila da stvari približim svom idealu ravnopravnosti? Učim sinove kuhati i to uspješno. Meni je to dosta.Citiraj:
AmaranthQuinoia prvotno napisa
Slažem se s Peterlin; AQ, nećeš ti taj obrazac promijenit svojom ljutnjom jer je preduboko usađen u većinu tu generacije. To ti njoj dođe više automatski.
Možeš nekad i na šalu okrenut tipa, njemu nisam ništa, a sebi šta već, on će si već sam skuhat. Možda skuži. Ne vrijedi ti na to trošit živce.
i moja je baka znala pitat to pitanje
pa nakon što je nekoliko puta dobila odgovor (bez ljutnje, normalan) da danas muž kuha, ili da nam moj tata kuha ručak, pitanje se pretvorilo u "tko danas kuha?"
Ja mami često kažem da sam iz svog djetinjstva i obiteljskog života u primarnoj obitelji najbolje naučila kako ja ne želim jednog dana živjeti. 8-) Mi djeca a ni tata baš nikad nismo ništa radili po kući, nismo imali nikakvih obaveza osim škole, mislim mogli smo ako smo htjeli naravno pospremiti ili nešto skuhatii :lol: ali nije bilo obaveze. A tata je u životu skuhao mislim jedino špagete, a i oko toga je bilo anegdota kako ih je podgrijavao na plinu u plastičnoj cjediljci. Očistio kupaonu npr. nije nikad.
Zato sam valjda i nesvjesno birala samoodržive muškarce, koji su znali i mogli živjeti sami, a kuhanje i čišćenje im je bila normala. Djeca imaju svoje zadatke i obaveze u skladu s dobi od valjda druge godine.
Tko zna što će oni naučiti u svojoj primarnoj obitelji. :mrgreen:
što se tiče igračaka, ma to nam je u genima
moj mali nikad nema poriv uzeti bebu i ljuljati je npr. a mala ih stalno nosa, pjeva im, ljuljuška, pokriva... ali se bome i s legićima igra :)
Evo mojeg novog ideala - neka ih tata (mm) uči kuhati.Citiraj:
...Što sam napravila da stvari približim svom idealu ravnopravnosti? Učim sinove kuhati i to uspješno...
Hehehe... moj tata zna kuhati jer je odrastao bez oca, pa su brat i on kuhali dok je njihova mama radila. To naučiš kroz život, usput. Moja mama kuhala je dugo godina ali sad jako slabo vidi pa im jako dobro dođu tatine vještine jer sad on kuha.Citiraj:
NetkoMiOteoNick prvotno napisa
Kod mene doma postoji tekica, kuharica *for dummies* koju pišem sinovima, a s kojom se uredno služi i mm kad mu treba, jer unutra pišu iskustvena vremena za naš ekspres lonac, recimo koliko dugo treba gulašu. To je razmjena informacija i uopće nije bitno tko je u muškim cipelama, a tko u ženskim.
Moji kolege na poslu znali su se čuditi kad sam pričala koji silikon je najbolji za kadu, koji gleter i koja farba za kupaonice...jer to je kakti muški posao. Smiješno... ja sam godinama živjela sama i naučila sve. A mm nije s dvije lijeve za šivaćom mašinom. Krojiti baš ne zna, ali šivati zna. Naučio je dok je svojoj mami servisirao šivaću mašinu. I moj mlađi sin zna. Starijeg ne zanima.
I ne kužim kaj ljudi rade toliku buku oko kuhanja i čišćenja, neš ti teškog i zahtjevnog posla... Evo, moj mlađi je danas oprao prozore na dnevnoj sobi i kuhinji, stariji je objesio zavjese i pobrisao prašinu, muž usisao, ja skuhala ručak i još me čeka džem od bresaka, a imamo 100 vremena za ljenčarenje. Nije problem posao, problem je da ga se treba rasporediti jednoliko, da nikom ne bude previše.
peterlin, super jednostavno i super logicno!:sp:
Ne vjerujem u to da nam je u genima. Vide oni da mame nose bebe.Citiraj:
Willow prvotno napisa
ah, i da i neCitiraj:
AmaranthQuinoia prvotno napisa
dok stariji nije uhvatio godinu i pol-dvije, još sam vjerovala u to da je to sve naučeno i da djeca vole igračke koje im roditelji kupuju i guraju pod nos
mom starijem kupovali smo dotad sve rodno neutralne, didaktičke itd igračke
ali kad je prvi put u šetnji vidio nekog dječaka da vozi autiće, oči su mu zasjale
otišli smo u knjižaru, a on je izabrao slikovnicu u obliku vatrogasnih kola koja ima kotače koji se vrte
i dok sam se okrenula, bio je lud za svim "dječačkim" stvarima: autići, policajci, vatrogasci
još sam ga dugo čuvala od pištolja koje stvarno ne volim, ali evo sad je našao osobu u obitelji koja mu je voljna kupit i tu sreću, jer on ih naravno obožava
znam i suprotnih primjera, tipa mama koja se nikad ne šminka, ne nosi nakit, i njena kćerkica koja od najmanjih nogu stoji ispred ogledala i stavlja nešto oko vrata što joj glumi ogrlicu (takve mame u početku ni djetetu ne kupuju nakit, ali dijete nađe nešto već)
nekad mi se čini da neki odrasli žele biti toliko kul da očekuju od djeteta da izabere sve upravo suprotno stereotipu
a ustvari, ako djecu pustimo da biraju sami, odabrat će što im je srcu drago, nekad u skladu sa stereotipom, nekad ne, nekad slično nama, nekad ne
Isto tako, to sam se bas iznenadila, ko da postoji gen za autice.
Doduse, ne znam kako je s curama, mozda su i njima autici zanimljivi, ono nesto se krece.:?:
ne znam za autiće, nikad ih nisu zanimali niti jednog niti drugog.
a bome ni bebe.
ni jednog ni drugog.
mi smo im kupovali te igračke, ali nikad odaziva nije bilo. m bi im odrezala kosu i to je to. nikakvih nunanja nikad.
sjećam se i da me pitala, onako lagano uplašeno, mama jel moraju cure imati djecu. :lool: i onda olakšanje kad sam joj rekla da ne moraju.
s druge strane, rodila se s genom za šminkanje i šoping :roll:
Moj se trenutno najvise igra na plisance i na to da oni medjusobno razgovaraju i slave rodjendane :) I onda im on pakira poklone.
Dijete se ne socijalizira u kuci sa dva roditelja, nego u društvu i common sensu tog istog društva. Koliko god malo bilo.
Socijalizira se osjećajući odnosne, snage moći, poželjno, nepoželjno jedne kulture kroz njenu cijelu povijest. Puno vise intuitivno, nego racionalno.
Uz to intuitivno osjeća sve ono podsvjesno, neizrečeno i od roditelja, šire familije, društva, svijeta.
Drugacije niti bi bilo sposobno preživjeti, a kamoli se razviti u zrelu i odraslu osobu.
Ne prostoji na ovoj zemlji mjesto, na kojem bi bilo moguće izvesti experiment odgoja i življenja van rodnih stereotipa. Ne postoje ni takvi roditelji. :mrgreen:
A o argumentima, nisam vjerovala dok moje vlastito dijete.... neću nista reči. :mrgreen:
Osim toga, potpuno je nebitno da li neki spol nešto vise naginje ovim ili onim igračkama.
Dok se to ne zloupotrebljava, da bi se opravdale i argumentirane postojeće nepravednosti i odnosi moći.
a to se radi, od kad je svijeta i vijeka.
Isto tako propitivanje i razotkrivanje rodnih stereotipa, te diskriminacije žena naprosto zbog njihovog spola, nije neka banalna i primitivna jednadžba: e sad cure moraju uzeti kamion, a dečki šivaći pribor...
nego jedna višeslojna priča, u smjeru toga, da se ne podrazumjeva da ćeš ti zbog svog spola morati uzeti kamion ili pletače igle.
Citiraj:
seni prvotno napisa
ne znam za šta ti misliš da sam ja mislila da je to argument
jer ja uopće nisam pričala o rodnim ulogama u kontekstu cijelog života i cijelog društva
nego o tome da li se djeca igraju s lutkama odnosno kamionima jer su to vidjeli od odraslih
mislim da je to s čime se neka djeca baš vole igrat baš njihova stvar, pogotovo u toj ranoj dobi
mi je odrasli gledamo (između ostalog) iz konteksta rodnih stereotipa, a djeci je to jednostavno - s ovim se volim igrat, ovo me ne zanima
Moj sin se cak zna igrati da je trudan (pa nositi plisanca ispod majice) pa ga rodi, pa ga doji i nosa itd :mrgreen: Nista to nije vidio mene nego mu je sestra pokazala tu igru, i odmah mu se svidjela jer je i inace uvijek pazljiv i dobar prema mladjima i bebama.
Nije od onih decki koji za drustvo traze samo decke ili samo muske igre. Ali realno, ako ima izbor, odabrati ce autice pistolje i nogomet. Tako da... ne znam. Djelomicno je to utjecaj vrtica vrsnjaka i normi a opet, i kad je bio jednogodisnjak jednostavno se drugacije igrao s auticima od sestre.
Mislim da je sklonost jednom ili drugom tipu igre i ponasanja mozda cesca kod jednog nego kod drugog spola a mi smo je forsiranjem drustvenih normi dodatno ojacali i nametnuli- vecini odgovora ali moramo paziti i na one drugacije kojima to ne odgovara.
Moji su prilicno stereotipni po preferencijama tipova igre ali ne i po temperamentu...
Tang ja sam tvoj post razumijela, kao tvrdnju da he nebitno sto roditelji kupuju, jer oni po svom spolu biraju. Pa si rekla da geni i da i ne.
ja nikad nisam kupovala rodno neutralne igračke- ne znam zapravo sto bi to uopće trebalo biti. Kupovala sam, dok sam mogla birati, ono sto mi je bilo lijepo, od kvalitetnog materijala, lijepo oblikovano, dobrog dizajna....
poslije kad je cura i sama birala, bilo je tu naravno i kiča i loše izrade, materijala....ali ona je biralo to sto ju je zanimalo i sto je voljela, a tu je bilo svega od igle, lega, kolica i lokomotiva.
sto se tiče gena, kad su se naši geni stvarali nije bilo ni kamiona ni kolica.
nisam ja napisala da oni isključivo po svom spolu biraju, niti to mislimCitiraj:
seni prvotno napisa
samo znam dosta ljudi, a spadam i sama među njih, koji su očekivali da će im dijete biti van tog stereotipa, a ono se samo strpalo unutra (prije dobi kad pritisak vršnjaka iz vrtića ima veći utjecaj)
i to koje igračke djeca biraju mi se čini da ipak više ima veze s njihovim karakterom, nego ponudom izvana, pogotovo kad gledam svoju djecu i njihove vršnjake, kojima je maltene sve na svijetu ponuđeno
moji siroti plišanci nisu nikad proslavili rođendan :mrgreen: