Upravo tako. Ma, 100% :lol::lol::lol:
Printable View
Ponašaju se jako slobodno i neprimjereno njihovim godinama. Ne znam ja jel moj sin drži kondome za svaki slučaj ili je koji iskoristio, ja sam svoj dio obavila, što se razgovora tiče i svega ostalog. A tip je momka koji se smrtno zaljubi pa godinu dana pati. Ja znam da sjevojčice koje dolaze na eksurziju u 7 razredu primaju momke u hotelske sobe, što je meni bilo onako šokirajjuće. A o srednjoškolkama da ne pričam.
Evo na brzinu, prema istraživanjima, Beti3 nije u pravu za naše prostore, današnje generacije se manje žure nego prije, i kasnije kreću sa seksom od vršnjaka npr u V Britaniji
https://www.hzjz.hr/wp-content/uploa...3/HBSC2014.pdf
str 52-54
Umiljata,
Ti si zakon :lool:
Čekam tang i ove neke druge da vide temu ne bi li otišlo u malo drugom smjeru :mrgreen:
Ne znam za svoje sinove, ali sjećam se sebe iz te dobi... Kad ideš na ljetovanje, ili u mom slučaju na radnu akciju nekamo bogu iza nogu, gdje ne znaš hoće li biti prilike to nabaviti, uzmeš jedan ili dva kondoma sa sobom, za svaki slučaj. I dečki i cure su to radili, u stilu "nek se nađe, ako zatreba". Kažeš da si odradila razgovor sa sinom - pa naravno, normalna posljedica toga je da uzme kondom sa sobom, pa ako treba, da ne mora na brzinu okolo tražiti. Svaka čast i njemu i tebi. Ali to ne znači da je krenuo s aktivnim spolnim životom punom parom. Možda je, možda nije - to je njegova stvar. Dobro je da zna kako se zaštititi, to je pokazatelj odgovornog ponašanja.
Inače što se tiče seksa u osnovnoj i srednjoj školi, moram priznati da me vrag nosil probati samo zato jer sam već imala blizu 17 godina i svi su pričali o tome, pa sam se upustila u eksperiment i nakon toga - ništ. Pih... Niti mi se zemlja pomaknula niti sam bila lansirana u svemir (što sam očekivala nakon čitanja knjiga tipa Kome zvono zvoni, Strah od letenja Erice Jong-to je tek objavljeno tada, ili Avanturisti Harrolda Robbinsa, gdje je opisan dečko koji je s 11 godina "već muškarac" pa sam i ja mislila za sebe da sam silno stara...). Nakon toga brzo sam se pripametila i vratila vlastitom tijelu, hehehe... Trebalo je proći dooosta vremena da si nađem odgovarajući par (za neko vrijeme) i da se ponovno upustim u to. Sa sadašnjom pameću, bolje bi mi bilo da sam pričekala, aliiiii ne bih poslušala ni sama sebe, a pogotovo ne roditelje...
Daklem, ove djevojke koje opisuješ (i ne samo djevojke) baš su u toj kategoriji kakva sam ja bila - idu probati, da vide kaj je to tak dobro kod seksa. Nekom se posreći da naleti na odgovarajućeg partnera i da sve štima, a većini ipak treba malo više i dulje da ga/ju nađu.
Pa sta ima lose u tome da se trazi pa se nadje, mozda iz prve, mozda iz pete?
Ništa, naravno. Htjela sam samo reći da su mi očekivanja u ranoj mladosti bila debelo nerealna (možda i zato jer su moji roditelji zajedno od 15. godine, teta i tetak s obje strane obitelji također... ) Nekako sam valjda mislila da ću i ja tako, ali nije ispalo. Ne žalim se, u mom slučaju se dugo čekanje na pravu osobu isplatilo.
Hocu reci, mogla si isprobavati dok si cekala. :mrgreen:
Baš tako, marta. Ja sam jako kratko čekala, i jako malo isprobavala čekajuć. E, da mi je tada bila ova pamet :) vjerujem da bih dulje čekala. I isprobavala. Ah!
A sad svi koji se hvalite tu lijepo zalijepite svoje slike iz srednje škole da oni s faksa vide gdje su pogriješili :psiholog: .
:aparatic:
No dakle, ja sam mengu dobila sa 15. Dok su moje prijateljice naveliko ljubovale meni se činilo da se prave kako su velike. Poslije sam skužila da su bile velike. S obzirom da su neke mengu dobile s 12 čini se da su hormoni odradili svoje...
Sad se moja sedmašica čudi nekim prijateljicama..:)
Pa, meni se čini da se granica upustanja u prvi odnos spušta. Samo što valjda nikad to nisu naša djeca, nego uvijek tuđa.
Ja sam s 17 bila seksualno aktivna i vjerujem da mi je i sin. Ne govorimo otvoreno o seksu na taj način niti to želim mijenjati. Moj najveći strah nije trudnoća vec kojekakve spolne bolesti. Kondome ima. Iz tog ne zaključujem da ih nosaka uokolo ako negdje naiđe na ekipu kojoj nedostaje vodenih balona.
A to da u prvoj ozbiljnoj vezi, iskreno vjeruje da je to to, mi govori da je zaljubljen kako priliči 17godisnjaku.
I da, definitivno, je moj sin zasad mili cvijetak u uspiredbi samnom u tim godinama. Time su moji strahovi veći...
ja sam mengu dobila sa 15, sa 19 je pao prvi intimni odnos. negdje sam čitala da je curicama taj preporučeni period čekanja na prvi odnos 2 do 4 godine nakon prve menstruacije biološki, a u psihološke parametre zrelosti se ne bih petljala .
Eto, maria, onda sam ja predugo čekala...
pa da, sve je vrlo individualno. recimo meni taj prvi put nije bio baš nešto , što sam tako neiskusna i rekla tadašnjem partneru jer sam ga bila i izabrala po kriteriju valjda nešto zna. ok sviđao mi se na tjelesnoj bazi, ali nisam bila ludo zaljubljena. naravno da smo ubrzo prekinuli .
dobila nešto prije 12. , prvi sex nešto prije 17. mislim. uglavnom između 16 i 17 bilo je samo pitanje kad i kak ćemo :D bio je dečko, ljubav, onak sve po ps-u :) al ne vidim baš da bi čekali još godinama
Jednom, jedna baba podno Dinare komentirala je jednoj curi to što ova nema ni dečka, ni muža, a ni seksualnog života. Bablji komentar je glasio: "Ja sam dala svakom ki je pita, a sad mi je ža šta nisan i nudla."
Baba s Dinare :lool:
:lol: :lol:
za ovo moram ispričati sramotni detalj iz prošlosti
negdje na faxu, kad sam malo zapela :roll: išla s kolegicom koja je žestoko zapela kod babe vračare :oops:
doslovno vračara
primala je klijente samo noću
do ponoći pa negdje do 5 h ujutro
neka mračna sobica, zapaljene svijeće, baba 80+ godina, ko iz nekog horora
i priča ona o nama, našoj prošlosti, sadašnjosti, budućnosti...
i kaže živite život
nije p..... sapun da se potroši :mrgreen:
Hehehe vračara.....
A mogle ste doći k meni, znam ja i danas gledati u karte iako jako dugo nisam.... još imam špil austrijanki koje se nisu koristile za kartanje nego samo za bacanje, a imam i jedan tarot špil ali od njega sam koristila samo veliku arkanu. Čovječe, kao da je netko drugi živio, hehehe....
I jel pogodila kaj?
Naravno da je, ono sa saunom :-)
Edit: sapunom
O, majko mila, Alex :lol: .
Ja sam bila suptilna umjetnička duša pa iz mladih studentskih dana imam za priznati samo u "Svijetu" objavljeno pismo Magdi Weltrusky.
Ono...stalno je sa mnom, gleda me toplo očima srndaća, ja ga volim, on samo što nije, ali ipak nije :cekam: . Što mi je činiti?
Ona natrkeljala neki pitijski odgovor kojeg sam si tumačila tjedan dana, umjesto da odmah dijagnosticira da je homić :mrgreen:.
Neprežaljena Magda. Baš sam ju voljela čitat. Iako joj nikad nisam pisala
aleks :lool: super
Kako im pomoći vratiti izgubljenu motivaciju?
Škola - sš - je postala izvor stresa, i upada se u vrtlog loših ocjena, pa se samim time gubi motivacija koja se opravdava svim mogućim razlozima (preveliko drilanje profesora, predmeti koji se uče ne trebaju u životu, ocjene su nevažne, svejedno mi je i ako imam loš uspjeh itd. itd.)
uz gubitak motivacije, snižava se i već niska razina samopoštovanja ...
Predložite mi i koji dodatan hobi (odustalo se od sportova zbog nedovoljnih rezultata za daljnje bavljenje u klubu; novi početak ili neko amatersko bavljenje je teško pronaći; npr. košarka, a da nije klub nego više druženje uz sport -u školi nema; škole trčanja, razne aerobike i sl. ne želi); strani jezik ima, ali to je jednom puta tjedno; u školi nema slobodnih aktivnosti - ima debata, ne želi jer ima kočnicu u usmenom izražavanju - osim, naravno, u nadmetanju s roditeljima ...)
Kako vratiti motivaciju rekla bih -nikako.
Mislim da se moze samo spasavati sto se spasavati da i cekati da prode.
Hobi , ako je u pitanju neki novi, samo onaj koji dijete odabere. Ne mogu zamisliti da djetetu od 16 godina sa burom emocija u glavi predlazem hobi za koji nema interes. Pubertet je vrijeme kad se okrecu sebi . Vjerojatno sa sobom i novim emocijama imaju prilicno posla.
Cuj, onda ti radi sto mislis da treba.
Iako iz osobnog iskusva ( dugogodisnjeg s djetetom i osobnog iz vlastitog puberteta) nema te vanjske motivacije koja moze pokrenuti unutarnju. To dijete mora samo. Mozak se u pubetrtetu razvija 30% , to je skok najveci od dojenacke dobi. Pretpostavljam da se razvija u glavi svasta, ne samo centri za ucenje. Kod mene nema nikakove pomici na nedostatak motivacije. Niti kazne, niti nagrade. Samo spasavanje onog sto se spasiti da.
Ne znam koje je dijete razred, ali moj je sad 2. srednje, 17 godina i ko sa ga netko mlatnuo mokrom krpom po glavi .