Printable View
Probaj raditi analizu i sintezu glasova (samo usmeno).
Reci djetetu da riječ MIŠ (ili neku drugu kratku) rastavi na glasove, pa postepeno produljuj riječi. Nek on zadaje tebi i bratu....
Tek kasnije, kad savlada tako, nek rastavlja riječi na slova (na papiru).
Nek si podvlači prstom i čita naglas. Neka djeca bolje to rade ako vide riječ, druga ako čuju, s tim da se ova glasovna analiza bez čitanja može raditi i s djecom-nečitačima. Sretno!
Iz mog iskustva brže im klikne ako vježbaju. Mene je začudilo kad najstariji nije čuo slova u riječi. Vježbali smo , ali bilo mu je bitno da smo sami, jer mu je smetalo ako netko "čuje" riječ, a on ne. Počeli smo sa "aaaaannnnaaaa, eeemmmmaaaa, iiivvvvaaaa, mmmiiiššš pa mmmooorrreee, mmmeeesssooo" I sve tako.
Jedan dan je "kliknulo" i nikad više nije bio dijete koje ne zna čitati. Kako je bio sretan kad je uspio! Tek sam tada shvatila koliko ga je smetalo da to ne zna, a toliko toga zna i može. I da, imao je 6 i pol godina, tik pred školu.
i kod nas je (bila) ista situacija, a razlog znaš.Citiraj:
bundevica prvotno napisa
kliknulo joj je, ali nikad nije htjela vježbati (mrzi sve u čemu njuši edukaciju), tako da joj sad analiza i sinteza idu odlično, a i čitanje joj je kliknulo neki dan (dok je sjedila s knjigom na zahodu, digla se sva oduševljena te gola i poluobavljena posla dotrčala...).
istina, još uvijek nije tečno, ali bitno je bolje nego prije kad uopće nije pamtila prethodnu riječ ili početak neke dulje riječi. vidim da povremeno brka "a" i "e" te "p"i "b", nadam da je to samo početna faza, iako je disleksija vrlo česta kod takve djece.
inače, sad rado pročita po par rečenica jer vidi nagli napredak, a prije joj je bila tlaka, umarala bi se brzo i odustajala nakon početnog entuzijazma.
Moje srednje dijete ovih dana uživa u malo modificiranoj igri Kalodont: sljedeća riječ mora početi na zadnje slovo prethodne riječi. Da odredi koje je zadnje slovo, analizira glas po glas prethodnu riječ. Eto, jedna ideja.
E, da vam preporučim jednu knjižicu, naletila sam na nju jučer:
J. Galbraith: Kako prepoznati darovito dijete
zgodna kao pregled raznih pokazatelja darovitosti, te kako poticati daljnji razvoj djeteta ali i kako rješavati razne probleme koji se mogu pojaviti zbog neuklapanja djeteta zbog svoje različitosti. Ali nije previše opširna, više kao uvod u problematiku.
Ne mogu za sad reći da imam posebno nadareno dijete, ali mi se čini da bi mi mnogi savjeti mogli pomoći općenito za dijete koje odudara po nečemu od svoje okoline, a to se bojim da će sigurno biti slučaj s mojim.
moji obožavaju skrabl i bogl, Di ima tek 5 godina ali otkad igra s nama (neke pojednostavljene verzije) baš me iznendadilo kako joj ide ta sinteza i analiza,ko prvašiću.
htjela sam samo reći, da se možda može vježba uobličiti kao igra
Uh, ohrabrile ste me. Radimo ovo što kažu mendula i pikula ;-) uz veeeliko negodovanje, jer njemu je to kao da vuče kose linije, do-sa-dno.
Pomalo ćemo vježbati dok ne klikne. Thx!
Mi smo jučer bili kod psihologice u vrtiću. Ona je oduševljena, da još nije imala dijete kao što je A. i sve tako nešto lijepo za čuti :zaljubljen:. Otklonila je neke moje (povremene) bojazni u vezi hiperaktivnosti, da nema govora o tome, da je super koncentriran na ono što radi. Što god da radimo s njim, da je izvrsno, i da samo tako nastavimo.
Upozorila nas je da ne upadnemo u, kako ona kaže, čestu zamku roditelja napredne djece - da ne očekujemo da je jednako napredan u svim segmentima, posebno u emocionalnom razvoju. Da ne smetnemo s uma kako su mu tek 4 godine. Činjenica je da nam se to zna dogodti, ali trudimo se.
Divno! Pozitivno iskustvo
Naši su iste dobi i imamo slično iskustvo. Slova zna od-ni-sama-ne-znam kad, ali čitati nije htio nikako. Čim bi počeo, odmah bi odustao. Njemu je to bilo dosadno i frustrirajuće jer je želio informacije odmah i sad, a ne kad teškom mukom završi sricanje. I onda je to nestalo u doslovno dva dana. Rekla sam mu u međuvremenu samo da treba vježbati i vježbati, da nitko nije naučio čitati bez vježbe i da će mu sa svakim čitanjem ići brže. Najprije je u rujnu naučio čitati na engleskom (dvojezičan je) jer mu je tata zadao da svaku večer prije spavanja pročita jednu stranicu "The cat in the hat". Kako tamo ima dosta ponavljanja, to da vježbom ide sve brže uistinu se pokazalo točnim i on je dobio volju za čitanjem. Nastavio je samostalno s nekom drugom knjigom i kad se prebacio na hrvatski problema nije bilo i odjednom je od potpunog nečitača postao čitač.Citiraj:
bundevica prvotno napisa
Vjerujem da će se i kod vas u nekom trenutku dogoditi taj klik. A do tada strpljivo. Smatram da nema potrebe ništa forsirati, pogotovo ako još ne ide u školu.
Nas muče naopaka slova u pisanju (i ja sam već posumnjala u disleksiju, ali moguće je da to samo samo razvojna faza).
A kalodont nam je omiljena igra u autu.
Da li mislite da bi vašim malim pametnicama koristila slobodna igra sa djecom koja imaju slične darovitosti i poteškoće. Bili smo na Bistrićima prijavili smo se kod TS i sve super dao ni tamo rade na ndarovitosti, na socijalnim vještinama itd ali meni je palo na pamet ne bi li im uz to ili bez toga korsitila i obična slobodna igra, druženje sa sebi sličnima? Možda sam u mogućnosti nešto slično dogovoriti, baš me zanima, što mislite o toj ideji. Kao topic podrške, samo uživo :) Mame pročavrljaju o iskustvima i korisnim informacijama, klinci vide da još netko reagira slično kao i ja u igri, ne znam, kako vam to zvuči?
Iz iskustva ti mogu dati potvrdan odgovor :-)Citiraj:
pikula prvotno napisa
Možeš podjeliti?
mislim iskustvo :)
Ukratko, Andrej se od sve djece najbolje slaže s jednim dečkom godinu starijim od sebe, koji mu je dosta sličan po senzibilitetu i interesima (i napredniji od svojeg uzrasta). Više puta je izjavio da su oni "kao bratovi".
A i s ovog foruma imamo lijepa iskustva druženja s vršnjakom bistrićem, da ne govorim o podjelama roditeljskih iskustava 8-)
Iako, kod hipersenzibilne djece sraz "sličnog reagiranja u igri" može biti prilično naporan, treba i to imati na umu. Kad svaki od njih mora biti prvi jer će se inače svijet srušiti. Srećom, svijet se ruši samo nakratko, ipak su tu roditelji da ponovno uspostave ravnotežu ;-)
I naše iskustvo potvrđuje da im jako odgovara igra sa sebi sličnima. D si je na prvoj radionici kod TS odabrao prijatelja i da se njih pita ne bi se razdvajali. U vrtiću, u susjednoj grupi također ima dečkića sebi sličnog i najradije se s njim druži. Nažalost, ni s jednim ni s drugim nismo se dosad uspjeli družiti izvan radionica ili vrtića, ili smo se družili minimalno, ali radimo na tome jer on to traži.
Jako im koristi druženje sa sebi sličnima. Naporno je stalno biti drugačiji i neshvaćen i zato jednostavno procvatu u skupini djece koja su slična i s kojima se bolje razumiju. To ne mora biti nužno u tretmanu u Bistrićima ili PCM - poznam jednu ultra-bistrićku koja se preporodila u astronomskoj radionici u Višnjanu - tamo se prvi puta u životu osjetila uklopljeno. Moj M. se isto voli družiti sa sebi sličnima- jako je volio svoju skupinu iz PCM, pozivao ih je na rođendane, a sada često pita za njih. I na mačevanju je odmah kliknuo s dječacima iz svoje skupine - od prvog treninga se osjetio prihvaćenim i uklopljenim. No nije mu društvo samo "probrano" - najviše se ipak druži s djecom iz razreda koje ne bira po kriteriju kognitivne naprednosti nego osobnosti koja ga privlači. Mislim da je najbolje naći neku ravnotežu - omogućiti bistrićima druženje sa sebi sličnima u nekim posebnim skupinama, ali isto tako i poticati ih i pomagati im da prihvate i prosječne, odnosno svijet kakav jest.
Moj Jan ima par djece iz vrtića za koju je izrazio želju da se želi družiti i izvan vrtića.
Kod TS još uvijek nismo postigli ono što smo htjeli, tj. još se uvijek nije odvojio od mene i sam ušao u grupu pa sam malo demotivirana.
Ali bi baš željela vidjeti da li bi se "kliknuo" s nekim sebi sličnim, iako takvog još nismo upoznali.
Mogu nešto pitat?
Čitala sam nedavno da darovita djeca mogu biti zadovoljna sa manje sna od svojih vršnjaka.
Jel i kod vas to tako? Kako to rješavate? Koliko točno spavaju?
I ja sam nešto takvog čula, ali za mojeg to ne vrijedi. Spava sasvim prosječno kao i druga djeca, štoviše, u vrtiću još uvijek spava popodne jer ih je ove godine previše predškolaca pa su tete sugerirale da djeca koja se inače ne bune na to dnevno spavanje spavaju i dalje.
Kad sve skupa zbrojim, spava cca 9,5 sati noću, i još oko 1 h po danu kad je u vrtiću.
I moj je spavalica. Spava obično oko 10 sati. Popodne ne spava već dugo. Mislim, da se njega pita, on bi čitao do ponoći i zaista bi mogao izdržati, ali se ujutro teško budi pa smo razmjerno rigorozni s odlascima na spavanje.
Kao beba je spavao jako malo, dok nije prohodao. Od tada je jako aktivan (osim neprestanog trčanja, trenira tri sporta), pa spava "ko beba" (tko je ovu samo slagao) od 21-22h do 7h. Prije tri godine je izbacio popodnevno spavanje, ali preko vikenda malo prilegne.
Moj sinak je kao beba spavao dva puta na dan i 12 sati noću. Sada, kao desetgodišnjak, spava barem 9 sati. Ostatak vremena je jako aktivan, a taj san mu je vrijeme kad sređuje mozak i odmara mišiće. :mrgreen:
Moji su prestali spavati popodne oko 2 ipol godine, ali zato su dugo išlli spavat kad se smrači i budili se prirodno oko pola 9. Sa školom se sve malo porihtalo i sad idu u 9 u krevet i budi se Do u 7, Di u 8. Poslje ručka je odmor, crtić ili knjigica, ja zaspim oni ne :)
Hoću reći da je Do u satima spavao vjerojatno koliko i drugi, ali se teže šaltao iz aktivnosti u spavanje pa opet razbuđivanje itd za dnevno spavanje i bio je stvarno jadniji nakon tog spavanja nego bez njega pa smo se ovako prilagodili. Jednostavno je ranije zaspao navečer.
Moj je isto prestao spavati s 2, 2 i pol godine... i od tada ne spava nigdje, ni u vrticu niti doma...
Tako da sada spava tijekom noći uspije uloviti oko 10 sati sna... katkada i 9 a ako je 11 onda je to uspjeh!
Koliko sam ja čitala to se odnosi na spavanje kad su bebe, do 2 godine. Oni ranije od druge djece žele sve znati pa im nije ni na kraj pameti spavati 2-3 sata danju. Kasnije odspavaju svojih 10 sati noću.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Time sam se tješila kad sam ih nosala, pričala, pjevala, pokazivala sve kamo su oči ili ručica krenule, po cijeli dan, osim kratkog sna. "Pametni su, pa ne spavaju, izdrži"-stalno sam si govorila.
Mislim da ima nešto u tome, dokazali su odrastajući.
Mi smo napokon otišli na testiranje u PCM i jako smo zadovoljni. I sam način testiranja i rezultati su premašili sva naša očekivanja. Ovih dana smo jako sretni i ponosni na sineka :-)
Hvala svima ovdje koji ste ohrabrili skeptičnu majku da potraži pomoć i informacije.
Meni se čini da društvo nije svijesno koliko je darovitost kod dijece krhka i koliko se zapravo darovita djeca i njihovi roditelji svakodnevno suočavaju sa nerješivim problemima, posebice u obrazovanju. U nižim razredima darovita djeca se pokušavaju "utrpati" u nekakve obrazce ponašanja i odgoja..u prosječnost. Kada su mi psiholozi prije par godina rekli da je moje dijete iznimno darovito bilo je to ugodno čuti, prvog trena pomisliš kako je tvoje dijete posebno i sve uz to... međutim onda vremenom uvidiš koliko je samoj toj djeci teško u njihovom trudu da budu kao ostala djeca u razredu..da skrivaju te afinitete koje imaju...da budu kao ostali... da ne budu drugačiji od ostalih ni po čemu pa čak ni po tome da stvari koje uče u školi već odavno znaju.. Mislim da ovo naše školstvo u ovom današnjem izdanu totalno guši darovitost. Gledala sam nedavno neku emisiju o darovitoj djeci u Japanu. Japanci smatraju da je najosnovnija stvar koju trebaju poticati kod darovite djece njihova socijalno-emocionalna strana jer da su uglavnom na tom području darovita djeca "slabija", pa su osmislili programe u kojima darovita djeca (koja inače uče brže, jednostavnije i sistematičnije) dobivaju zadatke pokazivati prosječnoj djeci kako da brže i jednostavnije uče. Tako npr. ne trebaju ponavljati gradivo (kako se to kod nas radi i time se naše školovanje svodi na štrebačinu gdje u velikom broju slučajeva do uspješnog kraja dolaze uporni a daroviti zbog raznoraznih raspršenih interesa ni ne završe fakultet) već za to vrijeme pokazuju onim učenicima kojima to teže ide kako brže savladati gradivo a za to vrijeme i sami zapravo uče o saocijalno-emotivnom koje im nedostaje. Japansko obrazovanje ne teži za tim da se darovita djeca opterećuju enciklopedijskim stvarima, jer kažu više će im u životu pomoći da nauče ono socio-emocionalno u kojem možda više kaskaju. Na taj način možda i jedni i drugi napreduju...
Molim pomoć!
Ja bi rado sa sinom otišla na neku procjenu, da vidim što i kako s njime. A ne znam od kud da krenem. U vrtiću nemam baš neku podršku, teta je samo komentirala da će mu u školi biti dosadno :roll: Uopće ne baratam s tim terminima, možda uopće nije darovit, nego napredan, ali vidim da mu treba pomoć na ovom emocionalnom polju. On sad s 4,5 piše i čita. Ako ima nekih potencijala, voljela bi ga usmjeriti, jer bojim se škole i da se tamo ta njegova želja ne pogubi...
Pridružujem se tebi tua :) !
Dakle, i ja molim preporuku: odakle ste krenuli ili odakle krenuti?
Niotkuda.
Uživala sam i uživam u svom djetetu, u bezbrižnim savladavanjima školskog gradiva, u plaćanju svih jezika i ostaloga za što pokazuje interes. Kad dođu "leta i pamet" samo će dijete odlučiti gdje će ( i ja sam u Mensi tek kad sam sama to odlučila potvrditi). A do onda pružam sve što poželi u učenju, a profesori itekako vide tko može i hoće više, naravno i takmičenja i putovanja...
Tua, pogledaj malo ovaj topik od početka, pa ćeš naći puno savjeta što činiti kad se kod bistrića pojave emocionalni problemi.
Možda ste već pisale o tome, ali ne mogu pročitati 20 stranica, ne u ovom trenutku, pa ću pitati, ne ljutite se.
Moj sin ima tu darovitost na više polja, a preporučeno mu je da se bavi tehničkim, strojarskim, inžinjerskim, maketarskim... igračkama i da ide na te tečajeve i slično.
Znam za Bistriće, ali dok to dođe na red (skupo je imati darovito dijete....), moram ga okupirati nečim suvislim.
Kakve igračke, makete, mašinice, patente, knjige, materijale imate, gdje to kupujete... i ako ste spremni prodati nešto polovno što ste prerasli - tu sam :)
Mi nismo trebali puno tražiti, samo prerovati vlastite tavane i podrume:Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Igračke - u "naše" vrijeme bilo ih je više i lakše se moglo naći:
- modeli željeznice su zakon (najstariji koji imamo je iz 1936. godine ili tu negdje, pripadao je ocu mm-a)
- Marklin imamo iz istih godina (to isto više nigdje ne možeš naći osim po aukcijama, gdje je skupo do bola) - u naše vrijeme slične komponibilne igračke je proizvodila Mehanotehnika Izola...Evo slike: http://www.njuskalo.hr/djecje-igrack...-oglas-2002766
- Elektropionir (sva sreća, mm ima jedan gotovo sačuvani, jer od moga nije puno ostalo nakon mog brata koji je bio terminator za igračke svih vrsta)
- dječji teleskop (taj smo prerasli i nedavno udomili u vrtić)
- dječji školski mikroskop iz miraza mm-a (taj je još uvijek u funkciji i vrlo omiljen)
Literatura:
Enciklopedije dječje svih vrsta (o tome tanja_b može više reći) ali tu treba paziti jer su mnoge upitne kvalitete... Moji su odavno na pravoj pravcatoj Tehničkoj enciklopediji (unatoč zastarjelosti iste, nema veze), ali je nemamo doma, nego moraju zaviriti u dedinu biblioteku. Stvar je jednostavna - što imaš doma, to ponudiš... pa se iznenadiš. Moji su obožavali (i nisu prerasli) knjige SAM SVOJ MAJSTOR i tatinu zbirku istoimenih časopisa (lani smo ih ipak bacili jer ih je vrijeme pregazilo; ostavili samo pet najzanimljivijih brojeva za uspomenu).
Osim takvih i klasičnih, isto su u našoj kući bile omiljene stare knjige: Svijet prirode, Riznica prirode, Brehm (ja sam imala prastaro prvo izdanje na hrvatskom, pa mi je bilo žao to dati djeci - zamijenila sam se s bratom za njegovu knjigu iz osamdesetih)
Rječnici, cd-i i dvd-i na stranim jezicima su dobra stvar, kao i slikovnice...(Kako li se zvao početnički cd s rječnikom na engleskom jeziku? Glavni lik je neko strašilo.... Moji dečki su to obožavali, ali odavno prerasli. Potražit ću, ako ga nisam udomila u englesku vrtićku grupu).
Evo ga: http://www.nakladahaid.hr/strani_jezici.htm
Od istog izdavača imali smo i Informatičku početnicu, ali i to su moji prerasli...
Sve mi se čini da ću morati napraviti premetačinu, ako nisam i to već likvidirala. Jako dobri materijali, ali treba paziti na količinu vremena provedenu za računalom.
Jednostavne stvari su super - avioni od papira, origami, krumpirova tiskara (za mlađu djecu).
Ovisi o afinitetima djeteta - moj mlađi godinama proučava moju literaturu o masaži, yogi i aromaterapiji i ide mu sasvim dobro. Da, i kuharice obožava.
Eto - nema se tu što pogriješiti... Moj stariji čita Končarev Tehnički priručnik i Krauta (jer je dostupno), u kući ima raznih nota i slično pa im je to zanimljivo itd... Što imaš - s tim klimaš.
Za početak - sigurno imaš doma neku Uradi sam knjigu, ponudi djetetu da vidiš reakciju. Moj stariji je spavao s tim, he he he.... Znali su se otimati (iako imamo četiri srodne knjige) jer uvijek je baš ista bila najzanimljivija... :mrgreen:
Hm, super ideje!
Meni je najteži dio toga što moj bistrić ima vrlo buran unutarnji život i ako mu dan i aktivnosti nisu strukturirani, lako pobjesni i pobije se sa sestrom i gnjavi me do besvjesti, pa uz dnevne obaveze ja lipšem, ne napravim što bi trebalo itd. pa mi unaprijed pripremljeni materijali (jedan za prijepodne i drugi za poslijepodne) doslovce spase život, ali to moraju biti neki koje on može, koji imaju logiku, nešto se iz njih uči - time zadovoljimo i zajedničko vrijeme, i učenje i postignuće, pa onda lakše i ljepše ostatak dana radi nešto sam od ponuđenog...
Nemoj mi zamjeriti, ali daj ga u vrtić, barem u godini prije škole.
:( Bismo mi, da zdravstveno možemo....
Tražimo neke privatne vrtiće, nekoga, tko će nas u ovo doba primiti na povremenu igru...i gdje su male grupe... barem to...
Tja, onda će mala škola vjerojatno biti dovoljna... (Napisala sam ovo o vrtiću poučena iskustvom sa svojim starijim sinom - ufff, što je taj bio davitelj, do bola.... uvijek mu je netko morao tražiti zabavu i to je u njegovom slučaju bila greška. S malim smo bolje prošli u toj dobi, taj si zna i sam naći zabavu, ali je lošiji u organizaciji vremena, za sada...)
U međuvremenu, probaj se snaći na jednostavan način - doma daj djetetu da rastavi staru vekericu, neke druge tehnikalije koje ti ne trebaju (moji su strgali i raskopali kuhinjski timer koji je služio za ograničavanje vremena uz tv, računalo i pri pisanju zadaća ;-)).
Za ostalo - ima u Ilici negdje klub željezničkih modelara. MOžda bi to bilo zanimljivo... Za ostale aktivnosti izvan kuće zaviri ovdje: http://www.hztk.hr/
i ovdje: http://www.zztk.hr/index.php/ctk-rnomerec.html
Mi baš ne stignemo hodati po takvim mjestima, ali mislim da bi bilo zgodno.
U ovoj dobi djeci treba nuditi, nuditi, nuditi.... do iznemoglosti, za nešto će se već zalijepiti.
Sretno!