Dozvolit ću si još jedan off topic, jer mislim da mnogima nije poznato gdje danas znanost jest u odnosu vjeru. Udaljili smo se od teme topika, ali samo naizgled, na površini. Ipak, ovo je moje zadnje na tu temu.
Znanost danas potpuno mijenja paradigmu - sve se znanosti redefiniraju i prirodne i humanističke i traže svoje novo mjesto na putu spoznaje. Nema više čvrstog i prepoznatljivog Newtonovog (no i on je bio vjernik) sustava koji je jamčio jedinstvo znanosti i učvršćivao dekartistički matematičko-mehanički model prirode i povijesti. Znanstvenom determinizmu na koji se mnogi na ovom topiku još oslanjaju u argumentaciji odzvonilo je još prije stotinjak godina. Gotovo je s devetnaestostoljetnim uvjerenjem u svemoć i neograničenost znanosti – ona se više nego ikada prije suočava sa svojim ograničenjima, s nemjerljivim, neprovjerljivim, promjenjivim, s transcendentnim. Na toj granici počinje područje vjere koje joj danas znanost uglavnom priznaje. Sama znanost u odnosu na tu granicu ima dvije mogućnosti: jedna je ostati na području materijalnog, odnosno dostupnog njezinim metodama, na što se zapravo svodi 90% znanstvenog rada danas. Druga je mogućnost prijeći granicu i baviti se onim što se ne može opaziti ni provjeriti i što ni na koji način ne korespondira s poznatim svijetom. U tom trenutku, paradigma se nužno mijenja i znanost mora priznati neizvjesnost, relativnost, pa i nemogućnost spoznaje te nemoć svojih metoda. Tu se prekida devetnaestostoljetno uvjerenje da je samo razumska, “dokaziva” spoznaja prava spoznaja, a sve ostalo je besmisleno. Vjera kao drugi, duhovni, transcendentni način spoznaje te granice lako prelazi (u tome su sve vjeroispovijesti iste). Za taj duhovni, unutarnji uvid “dokazivost” (koja ionako ne postoji, osim u malom mjerilu, odnosno na nižim razinama) nije potrebna. Slikovito rečeno, Albert Einstein je u 20. stoljeću znanstvenim promišljanjem došao do istog shvaćanja o vremenu do kojega je sveti Augustin vjerskim uvidom došao u 6. stoljeću i to je sam Einstein (također vjernik) priznao. Danas znanost sve to shvaća i zato prepušta vjeri njezino područje, to jest područje transcendentnog. Osobno pridružujem se onim znanstvenicima koji i dalje vide viši spoznajni smisao u znanosti. U svome znanstvenom radu na razinama na kojima je to moguće nastojim ostati na tragu sinteze vjere i razuma, drugim riječima sinteze unutarnje duhovne spoznaje i razumske spoznaje.
