Printable View
Meni je moj sin (uskoro 4 god) bio tezak i prvih 6 mj, i prvu godinu, i drugu i trecu i cetvrtu i dan danas on mene iscrpljuje, fizicki i psihicki je tako zahtjevan. Sad kad imam drugu bebu koja je mirnija (citaj:normalna) pitam se kako sam ja prezivjela taj uragan od svog sina (isto bez pomoci)... i strah me iti pomislit na trece dijete jer bude li i taj uragan..ne ne. Ne mogu ja to :)
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Ja potpuno vjerujem Beti da uživa u prvih 6 mjeseci. Ako sam dobro zapamtila, ona je stvarno obožavateljica beba i ne samo svojih :-)
Sjećam se da se veselila nekoj bebi na plaži koja joj je zapravo bila nepoznata i meni je to simpatično.
Poznam nekoliko ljudi koji su ludi za bebama. Pišem ljudi, a ne žena, jer je među njima i moj nećak koji je kao 12-ogodišnjak čuvao mog mlađeg bolje od ijednog odraslog i mi smo znali, ako je on prisutan na nekoj fešti, da ćemo mi odmoriti :-)
Jedna moja prija će ti doletjeti vidjeti bebu prvi dan kad izađeš iz rodilišta (naravno, pita da dopuštenje) jer je jednostavno luda za njima i kaže da je oduvijek bila takva - još kad je i sama bila djevojčica.
Takvima nikad dosta nosanja i nunanja.
Ja osobno nisam nešto od novorođenčadi :mrgreen: Volim kad počnu govoriti, uvijek nešto divanim s dječurlijom.
Različiti smo.
Citiraj:
S2000 prvotno napisa
Al si me sada uhvatila, ja se (pssssst) nadam da je ovo cura, neki dan sam bas pricala, mala je u odnosu na maloga bila zlato!Bez obzira kaj je slabije spavala.Iako u odnosu kakav je sada i koliko toga ima za brinuti, kada je bio beba, ma super.A on je kao dobro dijete, skidam kapu mamama cija djeca imaju malo zesci pubertet.
Točno tako, baš se nedavno na nekoj obiteljskoj fešti u restoranu moja šogorica rastapala nad nekom malom bebom, samo sam čekala kad će pitati nepoznatu ženu da joj malo da bebu da ju nosi.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ja kad vidim bebu dobijem PTSP.
:lol:
ima istine i u ovome :mrgreen:Citiraj:
pikula prvotno napisa
prvih šest mjeseci s prvim djetetom bez gugla i prvih šest mjeseci s drugim djetetom, s guglom :mrgreen:
btw, pikula, mene zaobišla ova informacija o trećem djetetu , pa čestitaaam!!
mima :lol:
inače, ja mislim da nema lakšeg razdoblja s djecom nego kad imaju od cca 7 do 13-14 godina. fakat tu nemaš nikakvog posla s njima, osim dat im jesti. skroz su samostalni, a nisu još samostalni za noćne izlaske :mrgreen:
a onda, opet dođe ti svako malo teško što nisu više onako mali, slatki dvogodišnjaci. uf. svake godine u ovo doba, oboje su majska djeca, me uhvati nostalgija :heart:
Iz sadašnje perspektive jako mi je žao što nismo više uživali u djetetu kao novorođenčetu. A opet ne znam ni kako bismo. Bilo je zaista jako teško, ne tipična situacija i sada želim gledati one pozitivnije strane svega. Uspjeli smo ga hraniti, uspjeli smo, tj. ja 9 mj. natezati cice u izdajalici i ostati živa bez više od 2 sata spavanja u komadu prvih 10 mj. Uspjeli smo prebroditi moju postporođajnu, naći nekakav način i stil roditeljstva da razumijemo i da nam bude lijepo sa malim zahtjevnićem, autonomnim djetetom s kojim ništa ne ide bez pregovora i maksimalne količine energije.
Nekako smo mm i ja narasli zahvaljujući tom čudesnom malcu. Kontroliramo bolje svoje emocije, živaca smo negdje putem i pronašli. Svakog dana uživam maksimalno u njemu i njegovoj šašavoj osobnosti. Možda jer mi je žao propuštenog, ali bilo je kako je bilo. Početak roditeljstva servirao nam je jako velike izazove, fizičke i emotivne i nešto smo iz toga naučili, očito sa razlogom. :-)
I ja jedva čekam da počne hodati i govoriti! Uvijek sam obožavala male bebe, ali čuvati tuđu bebu i premotati joj guzu je nešto saaaasvim deseto od brige za vlastito dijete 0-24. Mislim da i ja previše znam, što zbog struke, što zbog neta i strogog mirovanja u trudnoći.... koliko mi to pomaže toliko mi i otežava. Moj beban je zahtjevniji + sad smo skupili i dijagnozu distonie i hipotonie pa mi je jednostavno još teže :mrgreen:. Najgore u čitavoj priči mi je to što sam pokušala unatrag 2 sistematska reći pedici da nisam zadovoljna kako stvari stoje s motorikom, a ona meni da je sve ok. Tek sad je odreagirala i poslala nas kod neuropedijatrice. A ja pi.... već 2 mjeseca jer nemamo pomaka i pokušavam inspiracijom sama riješiti problem. Sad ću barem dobiti pomoć.
Ja jako volim bebe :) Zbog toga sam vec 2 mjeseca nakon poroda iskreno pozeljela drugo, al mi valjda srecom dragi jos ne da :) mlada sam krenula u majcinstvo, i da mi se zivot poslozi s financijama ja bi ih sigurno imala 5, ma kako god "tesko" bilo. Volim djecu vise od icega, ispunjava me gledati to malo bespomocno bice koje ovisi o meni, volim gledati kako iz dana u dan raste i otkriva nesto novo. Volim i kad place, pa kad ga stisnem uz sebe, volim kad me gleda uplasen i trazi sigurnost, volim prvi osmijeh, volim sve bebe na svijetu i kad vidim bebu ja bi trcala prema njoj da ju zagrlim., volim kad spava, volim kad gleda okicama i otkriva svijet, volim,volim,volim :heart:
Cim malo naraste ja idem po jos jednu bebu , hocu 100 beba!
:lol:
I ja volim bebe,najslađe su mi kad spavaju....šta je u mom slučaju nikad :-)
Citiraj:
carmina406 prvotno napisa
lol
ja volim samo svoju bebu a druge su mi OK :)
Ja se iskreno divim svima koji vole bebe. Kad ih vidim u kolicima okrenem glavu, a kad zaplaču želudac mi se okrene.
Mislim da i ja imam ptsp.
Citiraj:
trampolina prvotno napisa
:lool: :lool:
Imas ptsp :D
da, i jaCitiraj:
trampolina prvotno napisa
volim ove veće s kojima se da razgovarati, s njima si uvijek kliknem. mene vole jasličari, ne znam koji im je vrag ali uvijek me se ulovi neki od cca 2 godine
Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Ha,ha, ovako i ja nakon trece srece. I kad vidim trudnicu si mislim, majko mila, šta ti je to trebalo u životu. PTSP. Ali kako malac raste tako imam i PTSP od tri, cetiri godisnjaka, ha ha ( nase dijete je jedno od onih koje je jos uvijek ultra zahtjevno i naporno, nema veze sto puno 5 uskoro)... Nikako na zelenu granu s njim..... Ali volim ga ( jih) najvise na svijetu i stvarno su nesto najbolje sto ti se moze desit u zivotu... ( evo, bas je uletio u kucu, sa maramom ( buff marama) preko oci, kaciga na glavi, suncane naocale i prijavio da je tako vozio biciklu i sve vidio!!)
Sent from my iPad using Tapatalk
Ja sam vec napisala da sam jako tuzna kad se sjetim da vise necu imati tako malu bebu :-(
Meni su to najljepsi dani u zivotu, bez obzira i na one teze trenutke
To malo slatko tijelo, ti prstici, obrascici, slatka usta i najljepsi pogled, ajmeee, rastapam se nad tim malim nemocnim bicem :-)
I sad je stalno cmakam, mazim (nije da nisam i ove dvije vece), mirisim, nosim i kad treba i kad ne treba...ma, prebrzo mi sve prolazi
I tudje bebe su mi slatke, al moje su moje :mrgreen:
Moja mama obožava bebe. Jedva je dočekala da njene bebe odrastu i podare joj unučad da i dalje uživa :-)
potpis na ovo :heart:Citiraj:
Ginger prvotno napisa
ne mogu zamisliti da imam ptsp od svoje bebe
Ja se jedino pitam sto mi to opet treba kada vidim recimo 5 ili 6 godisnje dijete da se dernja jer nesto hoce, iako ja nisam s njima imala nekih "ozbiljnih" situacija...neku vecer mala upalila sirenu da se culo preko dvije ulice, majka je samo hodala, treba celicni zivci za to :lol:
:lol:Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
E, a mozda nemamo bebe za ptsp :-)Citiraj:
Bluebella prvotno napisa
Kris, uf, o petogodisnjacima se da raspravljati :lool:
imamo još vremena :lol: kažu mi frendice da pričekam dok krenu zubi...Citiraj:
Ginger prvotno napisa
ti si svoje dvoje odradila, treća je na dobrom putu, mene još stigne sudbina sa drugim/trećim.... 8-)
Mislim da su ti frendice pomalo ljubomorne. Ako si dosad toliko uživala u svemu i bila toliko cool, nema razloga da i dalje ne bude tako.Citiraj:
Bluebella prvotno napisa
Kad pričaš s drugima - uvijek je to isto. Nikad ti ne daju da imaš svoje viđenje stvari. Uvijek oni znaju bolje. Oni su proživjeli više. Jer imaju bebu od čak 20 mjeseci. Ili čak dvoje njih. :-o
Meni su tako stalno govorili: "Ah, ako ti je sad naporno, čekaj da... (popuni prazninu čime god želiš)". Ili, s druge strane, ima onih obrnutih: "Ma sve će to proći, samo dok..." Ni jedni ni drugi nisu bili u pravu u mom slučaju. :coffee:
Ahahaha, mishekica, NEĆE proći, samo će se promijeniti oblik zahtjevnosti. Intenzitet će ostati isti. I kad budu imali 30 :onesvist:
Šalu na stranu, mene je od doživljavanja komentara izlječilo drugo dijete. Ali razumijem sve kojima to nije opcija :mrgreen:
Mishekice potpuno si u pravu.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
krenulo je sa: čekaj da dobiješ dijete pa češ vidjeti, pa nakon poroda je bilo: e vidjet ćeš prvu noć s bebom koji je to stres, pa čekaj da krenu grčevi, pa komentar da bebe samo spava prva dva mj, pa se produžilo na četiri a nakon toga kreće nespavanje, pa sad govore čekaj da krenu zubi ili prohoda i sl.
one što su govorile čekaj da dobiješ dijete pa ćeš vidjeti su već dobile drugo dijete i sad spika ide ovako: s jednim djetetom je sve super, uživaj, tak sam i ja (a nije, 4god je sjedila doma da ju nisi mogao vidjeti) vidjet ćeš kad dođe drugo.
itd itd 8-)
al eto, sve mame su preživjele pa budem i ja, što god da me snašlo samo nek je on meni zdrav.
i da, svi su uvijek pametniji od tebe i sve bolje znaju :-) ah :-)
A ne bi vam valjalo ni da sute! :)
Naravno da svak govori iz nekog svog iskustva, ne znaci da vam zele zlo.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Al kad mi se žale da im se beba tu noć probudila 3 puta umjesto 1 ili 2 uobičajena i da su koma,ja se osjećam ko svemoćna kraljica :alexis:
iskreno, jako volim te koje šute ako ih se ne pita :mrgreen: volim i one koje iznesu svoju situaciju bez "vidjet ćeš ti" isl. a također volim se naći sa svojim curama (sve redom imamo bebe) i pričati o nečemu ne vezano za djecu/kucne poslove itd.Citiraj:
S2000 prvotno napisa
Zato treba znati kome se mozes pojadati a kome ne. Logicno je da ces na neke recenice tipa "cesto se budi" dobit savjete ili komentare koji ti se mozda nece ni svidjeti. Umijece je oguglat na sve :) meni je prva godina s prvim djetetom bas bila obiljezena mojim zivciranjem komentarima savjetima drugih. Otkad sam naucila da me to ne dira-puno mi je ljepsi zivot. Najvaznije je da ponekad i vi same presutite neke svoje misli ili komentare ispred nekih prijateljica i postedite se daljnih primanja savjeta koje vas, vidim, zivciraju.
Sent from my GT-I9195 using Tapatalk
Da zahvalim :) i uzvratim potpisom - slažem se - ovo dvoje starijih su mi sad tako divni, znam da sljedi hubertet - kako kćer kaže, ali uživamo dok možemoCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
"oguglat" dobiva novo značenje - naučiti ignorirati google
Joj, sjecam se svih tih dobronamjerning ali nepozvanih savjetodavaca...
Ima ih i sada, ali nekako ih lakse sada podnosim.
Ja imam opet problem sa spavanjem.
počinjem raditi, čuvati će ga moja prijateljica, ovisno o MD-ovim smjenama i mojim. On nju voli i slažu se, no jako ga teško uspavljuje, na kraju mali zaspe od pustog plakanja. Dobro, pokušala je jednom, uspavala ga je nakon sat vremena. Srećom ona ima živaca za njega. Nadam se da će se to poboljšat!
nakon par dana (ili malo više), naviknut će se i on i ona :)Citiraj:
fingertips prvotno napisa
xCitiraj:
pomikaki prvotno napisa
Stvarno se nadam da ce tako biti!
Ema će mi uskoro 15 mjeseci....i toliko mi je to brzo prošlo....sad je daleko od bebe, to je prava mala trčeća i penjajuća frajlica :-) sada se veselim da propriča, da počnemo razgovarati :-) s njom stvarno nikad nismo imali problema, nije bila nimalo teška beba....a nije ni sad....da bih voljela odspavati cijelu noć u komadu bez buđenja, sada već pomalo bih, ali nedam dojenje nizašto ;-) Prošli tjedan nas je počastila s par dana spavanja u komadu, ali je opet nastavila s 1-3 buđenja. Fascinira me kako me ščapi u potpunom mraku i počne papati, a ja se jedva skinula, hehe.
Joj kada vidim vani neku tek rođenu bebicu ili pogledam Emine prve fotkice, poželim odmah jooooooš :zaljubljen:
Lijep pozdrav svima!
Nisam htjela da otvaram novu temu, jer mi se ova učinila odgovarajućom. Ovo mi je prvi post, pa ne znam ni odakle da počnem.. Prije 10 mjeseci rodila sam sina. On je najljepše što mi se u životu desilo, ali zbog mnogo svojih psihičkih problemaq ne mogu ni da uživam u njemu i njegovom odrastanju. Oduvijek sam bila sklona depresiji i lošem raspoloženju, oduvijek preosjetljiva.. Zapravo nisam nikad odrasla, osjećam se i sada kao dijete koje treba zaštitu i potporu. Odlučila sam da rodim,jer sam oduvijek silno željela djecu, ali svi izazovi roditeljstva, za mene je to previše..
Suprug i ja se stvarno volimo i on mi je najveća podrška u svemu, međutim, sve se de silo prebrzo..naša kratka veza u kojoj nismo stigli niti uživati(jer on je stariji od mene 23 godine, pa smo se odmah odlučili za bebu i brak), zatim sam brak i obaveze,pa onda stiže i beba.
Tata mi je umro kada je bebac imao samo 2 mjeseca,pa sam doživjela šok..
Teško se snalazim u svemu,možda će nekome zvučati glupo,ali ja ne znam šta da radim sa bebom po cijeli dan. On je inače sasvim normalno i zdrava,aktivna beba. PUže i hoda uz pridržavanje. Budi se dosta po noći.Sve je to normalno i ne bi trebalo stvarati prevelike probleme.
Ali...problem je u meni. Cijeli život mi je u haosu,nemam nikakav kontinuitet. Nisam u stanju bebi i sebi isplanirati dan, pa da uživamo kao i druge majke sa svojom djecom.Osjećam se osakaćeno. Moj problem jeste kompleksan,ali nadam se da će mi biti bar malo lakše ako neko pročita i pokuša dati savjet.
Tražila sam i stručnu pomoć, ali to je samo odmoglo...jer smatram da nije rješenje nakljukati se lijekovima,kako psihijatri savjetuju..bila sam i kod psihologa,ali nije pomoglo.. Sama sam sa bebom po cijeli dan,pa možda i to utiče na moju potištenost.. Zapravo,prvih par mejseci nakon rođenja bebe,bila sam jako sretna i ispunjena,nikad sretnija u životu, a onda..kao da sam se istrošila.. Sve mi je totalno neorganizovano,kuća u neredu, ručak rijetko kad stignem napraviti. Jedino za šta se trudim je bebi napraviti jelo,a i to mi bude problem..Znam da sam konfuzna,ali ne znam kako da objesnim svoju situaciju.
Moj najveći problem je što zapravo ne znam da živim,kao da sam sa neke druge planete...Strašna mi je pomisao da sam odgovorna za još jedan život( za svoje dijete) a nisam u stanju ni za sebe da se adekvatno brinem. Znam da ćete reći da mi je potrebna stručna pomoć,alli nadam se da mi barem malo može pomoći i nečiji savjet.. Ako je neko imao slično iskustvo..
imaš li prijatelja u blizini za kavu ili nekoga da ti malo dođe na par dana, sestru, prijateljicu? ja sam nedavno zvala sestru i platila joj kartu da dođe, jednostavno sam se morala psihički odmoriti ( a moj ima 2,5), i preporodim se. lakše je kad imaš nekog odraslog da ti pravi društvo i malo te trgne. biti nonstop samo s malom bebom može izluditi čovjeka.
jel ti muž radi, koliko sudjeluje oko djeteta?