Brak je OUT? Nije, nije...

Ja sam 20 g. u vanbračnoj zajednici, točno pola života, iako smo u manjem mjestu puno ljudi uopće ne zna da nismo vjenčani, toliko smo zajedno da se već podrazumijevamo, a djeca, njih troje, ni po čemu nam nisu različita ili odvajana od druge djece.
Vjenčanja jako volim i idemo na svako koje smo pozvani, sredim se najedem napijem i NAPLEŠEM. Proveselimo se s prijateljima, donesemo bogate poklone i od srca. Da sam imala mogućnosti da i svoje vjenčanje obavim tako da se sredim , napijem zabavim sa svim dragim ljudima obavili bi i to. Ali pomisao o organizaciji --BRRRRRRRR strava i preopterećenje.
bili smo na svakakvim vjenčanjima , većim, manjim, vjerskim, građanskim, doživjeli i nekoliko razvoda ljudi za koje smo mislili da su savršen par, kao i sretnim dugovječnim brakovima koji su ispočetka sklapani u žurbi zbog trudnoće.
Nema savršenog razloga za brak ni valjanog razloga protiv braka, tko voli ,želi, hoće i može ja sretna i vesela.
U našem mjestu i ona nekolicina mladih parova rijetko sklapa brak.
Meni nedostaje samo MEGA fešta oko vjenčanja , pa se zadovoljavam sa više manjih feštica sa društvom ha ha, to sve govori o mom doživljavanju braka kao takvog.

Danas sam upoznala jednu ženu čija priča jako ide u korist braka kao službenog stanja.
Živjeli su sretno, zaljubljeno, čekali bebu i...on pogine u prometnoj nesreći. U svoj toj tuzi i bolu dočekala je termin i suočila se sa birokracijom. Njem mrtvi vanbračni partner ne može biti upisan kao otac djeteta, bez obzira na vrijeme koje su proveli zajedno, bez obzira na ugovor potpisan kod bilježnika. On više nije živ i ne može priznati očinstvo.

Čekala ju je dugotrajna procedura dokazivanja očinstva putem DNK analize (njegovih roditelja, jer on je pod zemljom) čija je cijena više od 5000 kuna. Uspjela je zahvaljujući podršci obitelji, ali rekla mi je da je to bio tako težak proces, da je često padala u depresiju i htjela odustati.

Ovo je jedan od aspekata izvanbračnog partnerstva o kojem nisam znala, niti razmišljala.
Kada se u braku rodi dijete nakon smrti muža, on se automatski upisuje kao otac, ako nije prošlo više od 300 dana od smrti oca do rođenja djeteta. I dijete odmah dobiva sva prava koja mu pripadaju.

Ajme :-(

Pa ne ide ta priča u korist braka nego u korist promjene zakona. Zakon je blesav jer i ako žena u braku u tih 300 dana ostane noseća s drugim čovjekom, opet zavrzlame. A događa se.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

Pa ne ide ta priča u korist braka nego u korist promjene zakona. Zakon je blesav jer i ako žena u braku u tih 300 dana ostane noseća s drugim čovjekom, opet zavrzlame. A događa se.

---

veliki potpis.

zakon, odnosno pravilo u njemu ima svoju logiku, koliko god se to na prvu ne čini tako. on je u korist djeteta, da dijete ima nekog, od pravnog poretka pretpostavljenog oca i da ne ovisi o milosti-nemilosti oca, njegove dobre volje da ga prizna, odnosa majke i oca, njihovih svađa i prepucavanja oko mogućeg očinstva.
druga stvar je što bi isto pravilo trebalo primijeniti i na izvanbračnog partnera, samo što to pitanje nije tako jednostavno zbog potrebe dokazivanja da je ta zajednica imala ispunjene pretpostavke da bude kvalificirana kao izvanbračna.

Ja stvarno ne razumijem potrebu nekih da poput svećenika rade paniku gdje je nema.
Dakle,
Izvanbračna zajednica je istovjetna bračnoj!
I točka!
Nikakva priznavanja i nikakve zavrzlame ne postoje.
Govorim iz iskustva.
Nigdje, ništa nisam morala dokazivati jer ja sam mu supruga.
Ni na Sudu, ni u bolnici, nigdje!
Na Sudu kad sam svjedočila izjavila sam, na pitanje- tko sam, da sam mu izvanbračna partnerica.
Sutkinja je na to rekla, citiram; aha- supruga.
I tako je izdiktirala u zapisnik.
Nigdje ne piše, niti je koga briga jesam bračna, izvanbračna, crna ili bijela.
Ja sam mu supruga, a on meni suprug.
Daj shvatite, vi ubračene, već jednom da je to ISTO!!!'
Pred zakonom je isto!
Savjetovala sam se i s odvjetnicima vezano uz nasljeđivanje jer mi je muž teško bolestan i odgovor je bio:
To je isto!
Dakle, nema razlike, brak- ne brak.
I mirovinu nasljeđujem.
Sve je to isto.
Bitna je ljubav, poštivanje, a ne vjenčani list.

je ali ta Betina ne može sad ništa dokazati, to je žalosno

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Ja stvarno ne razumijem potrebu nekih da poput svećenika rade paniku gdje je nema.
Dakle,
Izvanbračna zajednica je istovjetna bračnoj!
I točka!
Nikakva priznavanja i nikakve zavrzlame ne postoje.
Govorim iz iskustva.
Nigdje, ništa nisam morala dokazivati jer ja sam mu supruga.
Ni na Sudu, ni u bolnici, nigdje!
Na Sudu kad sam svjedočila izjavila sam, na pitanje- tko sam, da sam mu izvanbračna partnerica.
Sutkinja je na to rekla, citiram; aha- supruga.
I tako je izdiktirala u zapisnik.
Nigdje ne piše, niti je koga briga jesam bračna, izvanbračna, crna ili bijela.
Ja sam mu supruga, a on meni suprug.
Daj shvatite, vi ubračene, već jednom da je to ISTO!!!'
Pred zakonom je isto!
Savjetovala sam se i s odvjetnicima vezano uz nasljeđivanje jer mi je muž teško bolestan i odgovor je bio:
To je isto!
Dakle, nema razlike, brak- ne brak.
I mirovinu nasljeđujem.
Sve je to isto.
Bitna je ljubav, poštivanje, a ne vjenčani list.

---

Evo drukčijeg primjera:

20 godina je trajala izvanbračna zajednica.
On je umro,na smrtnom listu pod bračni drug nema upisanog imena (ni u jednom slučaju gdje je izvanbračna zajednica u smrtnom listu nije naveden bračni drug)
Započela je raspodjela imovine, netko od nasljednika je to htio osporiti,ona je 2 godine na sudu morala dokazivati svoju izvanbračnu zajednicu,sa gomilom svjedoka.

Tako da u našoj državi možeš svašta očekivati.

U braku ne moraju oba roditelja kod matičara za upis djeteta. U vanbraku moraju. Nije isto, ali nema veze. Meni ovaj primjer nije bitan jer to se desi valjda na jedan od tisuću slučajeva.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

U braku ne moraju oba roditelja kod matičara za upis djeteta. U vanbraku moraju. Nije isto, ali nema veze. Meni ovaj primjer nije bitan jer to se desi valjda na jedan od tisuću slučajeva.

---

To se nešto promijenilo, jer mi smo morali oboje za svo troje,a u braku smo.

Citiraj:

---

pepi prvotno napisa

To se nešto promijenilo, jer mi smo morali oboje za svo troje,a u braku smo.

---

I mi smo morali oboje doci, za oboje djece.

Citiraj:

---

pepi prvotno napisa

Evo drukčijeg primjera:

20 godina je trajala izvanbračna zajednica.
On je umro,na smrtnom listu pod bračni drug nema upisanog imena (ni u jednom slučaju gdje je izvanbračna zajednica u smrtnom listu nije naveden bračni drug)
Započela je raspodjela imovine, netko od nasljednika je to htio osporiti,ona je 2 godine na sudu morala dokazivati svoju izvanbračnu zajednicu,sa gomilom svjedoka.

Tako da u našoj državi možeš svašta očekivati.

---

Nasljedstvo se uvijek može osporavati.
Ne vjerujem da je udovica išta dokazivala, već ako ostavina nije riješena kod bilježnika, normalno da ide na sud.
Takvi postupci traju cca 2 godine.
Ove priče tipa; ja znam susjedu i njena strina je čula na placu....
Ma dajte- najte.
27 godina sam u braku bez popa i vjenčanog lista i nikad, nikakvih problema.
Niti "priznavanja" djeteta.
To su činjenice.
Sve ostalo su priče bez dokaza i smisla.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

U braku ne moraju oba roditelja kod matičara za upis djeteta. U vanbraku moraju. Nije isto, ali nema veze. Meni ovaj primjer nije bitan jer to se desi valjda na jedan od tisuću slučajeva.

---

Jesi sigurna? Nije da imam neke friške informacije, ali mm i ja smo morali ići oboje za oba sina, a u braku smo bili (i još smo, hehe).

I mi smo išli za svo troje skupa

to mi je bila prva trauma ostavljanja bebe nakon poroda, kući dijete vrišti a mi čekamo da ga kod matičara prijavimo, u braku i oboje smo morali doći, tako je i danas, nakon preko 16 godina.
ja uopće ne bih ulazila u diskusiju, jer je ona besmislena, posebno kada se to počne osobno shvaćati. uopće nije bitno kako na to gledaju Marica, Barica, tko je što čuo od susjeda, poznanika, a tko ima svoje iskustvo, činjenica je da postoje propisi koji to reguliraju. i ne možemo reći da je u RH tako i tako jer je na forumu netko iznio svoje osobno iskustvo ni da nije zato jer netko ima drugačije iskustvo, bilo osobno ili nekog trećeg... pitanje prava nije pitanje iskustava.

Mi smo u dva slučaja otišli s detetom

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Nasljedstvo se uvijek može osporavati.
Ne vjerujem da je udovica išta dokazivala, već ako ostavina nije riješena kod bilježnika, normalno da ide na sud.
Takvi postupci traju cca 2 godine.
Ove priče tipa; ja znam susjedu i njena strina je čula na placu....
Ma dajte- najte.
27 godina sam u braku bez popa i vjenčanog lista i nikad, nikakvih problema.
Niti "priznavanja" djeteta.
To su činjenice.
Sve ostalo su priče bez dokaza i smisla.

---

Nije zbog ostavine išla na sud, već je dokazivala izvanbračnu zajednicu.

Citiraj:

---

zutaminuta prvotno napisa

U braku ne moraju oba roditelja kod matičara za upis djeteta. U vanbraku moraju. Nije isto, ali nema veze. Meni ovaj primjer nije bitan jer to se desi valjda na jedan od tisuću slučajeva.

---

morali smo svaki put ici oboje
najfriskiji primjer nema ni 9 mjeseci
u braku smo

I u braku i vanbracno smo morali oboje kod maticara. Cujem da je novina da se sve obavlja na jednom mjestu kod maticara.Da se ne mora na mup vise od prije par dana.

Znam za slučaj kad je žena bila pred rastavom, ostala trudna u vanbračnoj zajednici. Automatikom su htjeli upisati bivšeg muža (koji još nije bivši jer je trajala brakorazvodna parnica) kao oca. Imali su problema dok su upisali pravog oca...

Čemu onda ova priča o tome kako dijete iz braka automatizmom pripada ocu?

Citiraj:

---

Nera prvotno napisa

Znam za slučaj kad je žena bila pred rastavom, ostala trudna u vanbračnoj zajednici. Automatikom su htjeli upisati bivšeg muža (koji još nije bivši jer je trajala brakorazvodna parnica) kao oca. Imali su problema dok su upisali pravog oca...

---

Nema tu htjeli, ne htjeli. Automatski je upisan mamin muž kao otac. Lijepo je to gore objasnila Riječanka pravnim riječnikom.
Tek se kasnije dokazuje tko je otac i kasnije mijenja rodni list.

Malo podataka, citiram:
"Postavlja se, naime, pitanje: žele li baš svi da nakon tri godine zajedničkog života, kako to propisuje hrvatski zakon, budu faktički u braku.
Posebno je to osjetljivo kod izvanbračnih zajednica starijih osoba koje, primjerice, žele živjeti zajedno, ali ne žele da ih partner nasljeđuje u slučaju smrti - žele da im jedini nasljednici budu djeca iz prethodnih veza. Sada, po sili zakona, nakon tri godine zajedničkog života partner im je nasljednik."

Prije par mjeseci sam bila u ovoj situaciji, kao dijete jednog od vanbračnih partnera i sve mi je jako svježe.
Sve je naslijedilo dijete iz prethodnog braka, ništa izvanbračni partner, no takav je bio dogovor. Uglavnom, ako se ne traži, ne dobiva se ništa. Vjerojatno bi trebalo imati ugovor ovjeren kod javnog bilježnika, tada ide po sili zakona, naslijeđuju sva djeca (iz prethodnih brakova ili vanbračnih zajednica i iz ove da ih je bilo) i izvanbračni supružnik u istim dijelovima. Napominjem da je ovdje bio dogovor da sve ostaje ranijoj djeci.

Citiraj:

---

pepi prvotno napisa

Nije zbog ostavine išla na sud, već je dokazivala izvanbračnu zajednicu.

---

Izvanbračni drug ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je izvanbračna zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine.
Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.
http://www.mirovinsko.hr/default.aspx?id=73

Briga mene da li su ljudi oženjeni ili ne, rade li pir ili ne, ali, baš zbog izuzetaka koji mogu stvoriti mnogo muke, lijepo je imati mjesto gdje se može pročitati da se brak i izvanbračna razlikuju.
I treba da se razlikuju, jer koja bi bila svrha zajedničkog života bez braka, ne bi nitko mogao reći: ja sam protiv braka kao institucije, jer želim živjeti drugačije od većine.

A što se tiče prijave djeteta i mi smo morali ići oboje u matični ured, sva tri puta, iako smo vjenčani sto godina. :) :) :) Ali, nemam pojma što smo morali tamo govoriti ni potpisati, sve sam zaboravila.

mene je u svezi braka nedavno iznenadila statistika, tj omjer crkveni:civilni u RH, nedavno sam pročitala da je taj omjer samo 52:48 ili slično, uglavnom jako mala prednost crkvenih nad civilnim, a meni se nekako činilo da se ljudi uglavnom odlučuju za crkveni. nismo dakle tako velika manjina mi koji nismo vjenčani "pred bogom". mislim da sam baš na ovoj temi bila rekla da kako je krenulo, još ćemo i mi morati pred popa u stare dane, ali eto, ni tolike godine vjeronauka u školi nisu pomogle...

u tu statistiku treba ubaciti i crkveno vjenčane pa rastavljene koji su se po drugi put vjenčali civilno. Ako se već svaki 4. (ili 5. ?) brak raspada, onda se određeni dio te četvrtine i ženi po 2.put.

da, tako su nekako i obrazloženja bila da se civilni brak uzima kao neka proba, jer se može i nekoliko puta razvoditi a da nema prepreka da se kasnije zaključi i crkveni. https://www.vecernji.hr/vijesti/u-hr...parova-1218527

ja sam sigurna da je stvar u tome što piše čokolada
pogotovo kad pogledaš županije gdje je više civilnih brakova
Dalmacija??

To su valjda uglavnom 2. brakovi, koji moraju biti civilni.

Citiraj:

---

pepi prvotno napisa

Nije zbog ostavine išla na sud, već je dokazivala izvanbračnu zajednicu.

---

Nakon 20 godina?
Ne vjerujem.
Tu nešto drugo nije štimalo ako je ona morala dokazivati.
Nemojte me krivo shvatiti, ja, naime, nemam apsolutno ništa ni za, ni protiv braka.
Apsolutno mi je svejedno.
Nikad me nisu zanimale vjenčanice, pirevi, vjenčano ili zaručno prstenje i sl.
To mi je sve bezveze i novac koji neki potroše za taj jedan dan, ja bih utrošila za nas- pametnije.
Ali to sam ja.
No, vratimo se na temu.
Uporno se pokušava progurati teza da nevjenčani parovi imaju ili će imati nekakvih problema zato jer nisu vjenčani.
A to nije točno.
Voljela bih da se tu javi neka žena, udovica...s takvim iskustvom pa da napiše konkretno gdje i kakve je probleme imala.
Ali takvih žena jednostavno nema.
Uvijek su priče...ja sam čula, od moje susede tetka je...od kolegice frendica je...
To su tračevi i naklapanja u rangu 24 sata i sličnih.
Nisu stvarni događaji.
I onda se mladi ljudi plaše s takvim pričama...imati ćete problema, morati ćete priznavati dijete...i slične bedastoče.
A to nije istina!
Ponavljam; 27 godina sam u braku bez papira i božjeg blagoslova i nikad nisam imala ni ja, ni dijete, ni muž nikakvih problema.
Kod nasljeđivanja je ista stvar; jedan drugoga nasljeđujemo i djeca jer to je prvi nasljedni red.
Tako je i za mirovinu.

kome treba, neki osnovni pregled propisa i sudske prakse: http://www.iusinfo.hr/DailyContent/T....aspx?id=12578, (stanje je iz 2012., neki su propisi mijenjani, ali ne bitno)
a kome ne treba, može mirno živjeti u uvjerenju da problemi ne postoje

Citiraj:

---

Riječanka prvotno napisa

kome treba, neki osnovni pregled propisa i sudske prakse: http://www.iusinfo.hr/DailyContent/T....aspx?id=12578, (stanje je iz 2012., neki su propisi mijenjani, ali ne bitno)
a kome ne treba, može mirno živjeti u uvjerenju da problemi ne postoje

---

Super info. :)

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Voljela bih da se tu javi neka žena, udovica...s takvim iskustvom pa da napiše konkretno gdje i kakve je probleme imala.
Ali takvih žena jednostavno nema.

---

Moj tata je zivo vise od 5 godina u izvanbracnoj zajednici sa strankinjom i kada je ona trazila boraviste na temelju izvanbracne zajednice nije ga dobila. Zalila se sve do Viseg upravnog suda, medjutim uzalud. Na kraju su se morali vjencati da bi mogla nesmetano zivjeti u Hrvatskoj. Situacija mozda jeste specificna, medjutim iz tog iskustva vise nego sigurno jeste da u praksi izjednacavanje izvanbracne zajednice s bracnom ne funkcionira u potpunosti. Puno ovisi koji problem zelis rijesiti i na koju osobu zaduzenu za rijesavanje tog problema naletis.

Citiraj:

---

Riječanka prvotno napisa

kome treba, neki osnovni pregled propisa i sudske prakse: http://www.iusinfo.hr/DailyContent/T....aspx?id=12578, (stanje je iz 2012., neki su propisi mijenjani, ali ne bitno)
a kome ne treba, može mirno živjeti u uvjerenju da problemi ne postoje

---

Da, iz 2012. a recimo nakon toga imamo i istospolne brakove, zajednice, partnerstva...a tada toga još nije bilo.
Probleme može imati svatko ako naleti na bedastog činovnika.
Brak nije garancija za ništa pa ni za nasljeđivanje.
Uvijek se može naći netko tko će osporavati, s pravom ili ne, ali će zagorčati život onome na koga se namjerio.
Tako da...

Citiraj:

---

Aurora* prvotno napisa

Moj tata je zivo vise od 5 godina u izvanbracnoj zajednici sa strankinjom i kada je ona trazila boraviste na temelju izvanbracne zajednice nije ga dobila. Zalila se sve do Viseg upravnog suda, medjutim uzalud. Na kraju su se morali vjencati da bi mogla nesmetano zivjeti u Hrvatskoj. Situacija mozda jeste specificna, medjutim iz tog iskustva vise nego sigurno jeste da u praksi izjednacavanje izvanbracne zajednice s bracnom ne funkcionira u potpunosti. Puno ovisi koji problem zelis rijesiti i na koju osobu zaduzenu za rijesavanje tog problema naletis.

---

Do Visokog upravnog suda, ne Viseg.

Citiraj:

---

Aurora* prvotno napisa

Moj tata je zivo vise od 5 godina u izvanbracnoj zajednici sa strankinjom i kada je ona trazila boraviste na temelju izvanbracne zajednice nije ga dobila. Zalila se sve do Viseg upravnog suda, medjutim uzalud. Na kraju su se morali vjencati da bi mogla nesmetano zivjeti u Hrvatskoj. Situacija mozda jeste specificna, medjutim iz tog iskustva vise nego sigurno jeste da u praksi izjednacavanje izvanbracne zajednice s bracnom ne funkcionira u potpunosti. Puno ovisi koji problem zelis rijesiti i na koju osobu zaduzenu za rijesavanje tog problema naletis.

---

Na temelju čega je ta strankinja živjela prvih pet godina u RH ako je boraviše tražila, odnosno pokušala regulirati tek nakon pet godina boravka u RH?
Ne kužim.
Zar je živjela tu ilegalno?
Ili možda misliš na državljanstvo?
Ako da, to je nešto sasvim drugo i ni na temelju braka se ne dobija automatski državljanstvo. jako dobro to znam jer mi je kum Talijan i unatoč braku s našom državljanskom ne može dobiti državljanstvo dok ne prođe tih pet godina, a tada mora polagati onaj bedasti ispit i odgovarati na pitanja o Thompsonu te dokazati znanje hrvatskog jezika i tek nakon svega toga možda dobije državljanstvo.
Možda.
Do tada ima privremenu osobnu i policija ga svako malo kontrolira i to u najčudnija vremena.
Jednom, bili smo kod njih na večeri u nedjelju navečer i hop, evo dva policajca na vratima. Došli u kontrolu da kum uistinu tu živi.
Ah, ta naša lijepa birokracija.

Iz Aurorinog posta ja citam da je ta strankinja do tada imala boravisnu dozvolu na nekom drugom temelju, npr. posao. A kad je taj temelj za boravisnu dozvolu istekao, pokusala je na temelju izvanbracne zajednice, sto nije temelj za boravisnu dozvolu za strance u HR.

nije vezano za nasu zemlju ali, kad bi jedan partner dobio usavrsavanje na godinu dvije u inozemstvu, partner nije mogao dobiti vizu za istu. dijete je, ali partner nije. ovo znam iz prve ruke. bilo je slucajeva i iz EU i iz USA. neki su se zenili, a neki su bili 3 mjeseca, kao turisticki boravak, pa tri natrag i tako u krug.
ali da dokaz izvanbracne zajednice, kao sto je prebivaliste na istoj adresi nije uopce uzeto u obzir.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

nije vezano za nasu zemlju ali, kad bi jedan partner dobio usavrsavanje na godinu dvije u inozemstvu, partner nije mogao dobiti vizu za istu. dijete je, ali partner nije. ovo znam iz prve ruke. bilo je slucajeva i iz EU i iz USA. neki su se zenili, a neki su bili 3 mjeseca, kao turisticki boravak, pa tri natrag i tako u krug.
ali da dokaz izvanbracne zajednice, kao sto je prebivaliste na istoj adresi nije uopce uzeto u obzir.

---

A u zakonu lijepo piše da je zajednička adresa duže od tri godine DOKAZ za postojanje zajednice.
I kako sad, odjednom, nije?
Znači da se krši zakon ako se to ne poštuje.
O tome vam ja pišem već danima:
...da je dovoljan jedan bedasti činovnik da zagorča život, ali to se može dogoditi svakome i to su iznimke, a ne pravila.
Ameri, primjerice, jako paze na te instant brakove, a i kod nas brak nije garancija za ništa.
Sve je to jako relativno.
Ali da parovi koji nisu u službeno sklopljenom braku imaju problema, to naprosto nije istina.
Jer je u RH bračna i izvanbračna zajednica izjednačena.
The end.

Tanci ja sam samo stavila prijmere za koje znam. nisu iz 10 ruke, ne guram nikog u brak kako ti kazes u svojim postovima, vec sam navela realane primjer u kojem se ljudi iz izvanbracne zajdenice susrecu s problemom. sta briga njemce ili amerikance ili engleze jel ti zivis ili ne na istoj adresi. njima je bitno da im takava osoba ne ostane ili pocne raditi.
dakle nije vezano za nasu zemlju vec za vizni sustav. sad je drugacije jer smo u EU; ali u drugim zemljama i dalje ljudi imaju navedeni problem.

mozemo mi pricati sto god zelimo da su bracna i izvanbracna zajednica izjednacene, ali u drustvu u kojem zivimo jednostavno je "lakse" kad si ukalupljen.