uh, ovo je tako teško
hvala ti što pišeš i dalje
nadam se da će ti "pad" donekle ublažiti saznanje da nas ima ovdje koji te pratimo i koji imamo svoje introspekcije samo zahvaljujući tebi
Printable View
uh, ovo je tako teško
hvala ti što pišeš i dalje
nadam se da će ti "pad" donekle ublažiti saznanje da nas ima ovdje koji te pratimo i koji imamo svoje introspekcije samo zahvaljujući tebi
lavko da je jednostavno maknuti se od bilo koje ovisnosti onda to ne bi bila ovisnost. na svakom putu ima uzbrdica a bome i nizbrdica. polako i hrabro dalje.
Mislim da se jako hrabro nosis sa svojim problemom, svaka ti cast! Ove lose faze nek ti ne budu prilika da se vratis na staro, nek budu samo faze, nesto privremeno i svaki put sve krace. Ono, padnes, osvijestis da si pala, dignes se i ides dalje. Sretno i dalje, lavko!
Lavko, poslije svake kiše dolazi sunce. Ja se nadam da je ovo tvoje stanje samo jedan mali korak unatrag i sastavni dio oporavka. Vjerujem da ćeš uhvatiti zalet iiiiiiiiiii jaaaaaakoooo skočiti naprijed! Sretno!
lavko ti imaš u sebi onu neku ustrajnost, pronađi je, zarati s tim svojim "demonima" i usprotivi im se, reci: Nećete vi mene, ja sam lavko lavica koja se bori!!
drž se draga, bit će bolje!
Lavko, znas kako djeca procesuiraju dogadjaje i osjecaje kroz igru. Isto se moze i kroz sanjarenja. Mozda ti to sad radis. Lijecis se sanjarenjem... pusti, proc ce. Mozda zalijecujes lose osjecaje koje su izronili tako sto stvaras za sebe neku ljepsu novu pricu. Ne treba stalno ni kopat. Nekad treba i popustit. Sanjari malo, pusti, u redu je to.
Znam da je tako jer sam dugo ja bila ta koja je tražila odgovore, i znam da je to rastući problem današnjice da se od svih stvari kojima se bavimo najmanje bavimo sami sobom. Ili se uopće ne bavimo. Radije skrolamo po Faceu, čitamo nebulozne vijesti, bilo što samo da nismo sami sa sobom. I to sada. Velika je važnost tog sada, mi radimo na terapiji vježbe koje nam pomažu biti sada i ovdje i povezati se s našim osjećajima. Pomaže.Citiraj:
rahela prvotno napisa
Da, tako nekako, ti uvijek pogodiš :)Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Hvala svima na podršci!
Uf! Nije ti lako. Ali istina je da si nas potakla da razmislimo o nekim vlastitim problemima i možeš biti ponosna na sebe. Ja se u pravilu oslanjam na logiku i emocionalnu komponentu često smatram luksuzom kojeg si ne mogu priuštiti. A neke situacije mi baš pokažu kako je naivno misliti da može bez toga. Prisjetila sam se dana kad sam na putu na posao imala prometnu nesreću i došla nakon toga na posao. Bila sam samo lagano ozlijeđena i realno sam fizički mogla sve. Nakon dva sata sam shvatila da ne mogu psihički i otišla kući. Baš sam trebala pažnju od voljene osobe.
Lavko, znaš da sam ja u istoj fazi... i pomaže mi da tu psihoterapijsku rupu zatrpavam sa stvarima koje JA volim,koje MENE vesele...ima ih malo, jako sam ograničena u nekim stvarima zbog fobija, ali ih ima...i zatrpavam tu rupčagu koliko god dubok, mračna, vlažna i odvratna bila...
Nedavno mi je ponovno pala na pamet knjiga Phyillis Krystal: Kidanje veza
Baš bih je mogla ponovno pročitati. Nisam sigurna da se tu radi o alternativi, više mi se čini da je u pitanju primijenjena psihologija, ali ima i komponentu alternative pa nije za one kojima je to odbojno ili neprihvatljivo.
Osim toga, rado bih otišla na ovakvu radionicu i to namjeravam ako bude ponovno organizirana: http://centar-sirius.hr/-/wp-content...danje-veza.pdf
Zanimljivo, samo mi se čini da jako kratko traje - 2 puta po 2 sata..
Već je dan pri kraju, nemam baš snage za iscrpno pisanje ali došla sam do nove spoznaje koja je važna svima koji se bore s ovisnošću.
Kako sam u ova dva mjeseca razriješila neke navažnije emocionalne stavke, očekivala sam da će se poremećaj, sada kada je dosta toga prerađeno i kada su se stvari počele mijenjati nabolje, spontano nestati. Little did I know! Zadnji puta sam pisala o regresiji i povratku na stare obrasce a nakon razgovora s doktorom uvidjela sam da iako su emocije bolje, iako smo raspetljali neke čvorove, poboljšali opće stanje, podigli granice, počeli voljeti sebe---poremećaj će još živjeti. Zašto? Čisti automatizam..navikli smo na takvo ponašanje, doslovno to - stvorili smo naviku i kao što dišemo zrak, tako automatski zaglibimo u staroj navici prejedanja. Što sam i sama doživjela - ima dana ni po čemu posebnih, ni lijepih ni ružnih a ja se opet tu noć ustanem po 2 puta i jedem. U početku sam bila ljuta na program, na bolniocu, na sve...sada mi je jasno da je to nešto toliko duboko ukorijenjeno u moj um da mozak o tome uopće ne razmišlja bi li - ne bi li, ja to automatski radim. I zato je potrebno odraditi puno puno tehničkih vježbi da bi se stvorile nove navike - navike ne prejedanja. Navodno su znanstvenici došli do tvrdnje da je potreno 66 puta ponoviti neko ponašanje da bi postalo navika.
Kao što sam ja mnogo više puta ponovila prejedanje, tako je sada na meni da stvaram nova ponašanja..odupirem se, zamijenim stara s nekim zdravijima. To je baš mukotrpan proces, ima dana kada mi kontrola ode u roku sekunde i ne mogu se ni snaći, opet sam s prstima u pekmezu. Iako želim i hoću se oduprijeti.
Tu sada dolazi savjesno vođenje dnevnika prehrane, samopromatranje, određivanje sitosti i slično. Ukratko, ništa ne pada s neba.
Da, bitno je u svoj nesvjesni um ucijepiti nove navike. Najlakše je skliznuti u stare tračnice. Promjena prehrambenih navika teška je svima, ne samo ljudima koji imaju poremećaje prehrane.Citiraj:
lavko prvotno napisa
* * *
Što se tiče radionice o kidanju veza - ona traje kratko jer tamo samo dobiješ upute kako treba raditi, ali to nije gotovo u ta 4 sata. Sam proces traje puno dulje, ali to znaš i sama... Kontrola je nešto s čim živiš dalje. Naučiš kontrolu, ali teško da ćeš se ikada moći zakleti da neće biti recidiva. Jednostavno radiš na tome da ih ne bude, jer je TEBI u interesu da živiš zdravo. Meni se čini da je ovo zgodna dodatna/alternativna metoda samopomoći.
Inače, kod terapija ovisnosti je jako važno da u terapiju bude uključena obitelj, kako bi se dokinuli triggeri koji potiču problematično ponašanje, osigurala potpora i smanjila vjerojatnost recidiva, bez obzira o kojoj vrsti ovisnosti se radi. Ali sama si isto primijetila - nije to uvijek lako. Kad se mijenjaš kao osoba, to ponekad bude iznenađenje za one oko tebe. Oni se također moraju priviknuti i kompletna obiteljska dinamika često se gradi na novim temeljima.
Kako god bilo - sad si već daleko odmakla od početka i dobro ti ide. Motivaciju imaš, a ne brini puno oko činjenice da napredak nije ravna crta. To ti je kao i odgoj djeteta - ponekad promašiš, a često pogodiš. Kad se crta podvuče, važno je samo da više bude stvari koje radiš dobro. Ovako sa strane, meni se čini da ti dobro ide, iako je povremene krize teško izbjeći. Ako ti se dogodi zastranjivanje, osvijesti to, oprosti si, vrati se na zacrtani put i gotovo. BItno je da tih situacija s vremenom bude sve manje.
Eh, još sam samo htjela dodati - NITKO nije siguran da se neće vratiti u ovisnost, ali isto tako treba napomenuti za ljude koji nemaju taj problem: NITKO nije siguran da se neće zakvačiti za neku ovisnost koju (još) nije isprobao. DakleM, svi smo u istom loncu. Ne bi trebalo misliti "meni se to ne može dogoditi" jer istina je da to nikad ne znamo. Hoću reći - korisno je uvježbavati kontrolu i samostalnost, zapravo bolja riječ je NEOVISNOST. Da ne ovisiš o bilo kome ili čemu. To je po mom mišljenju definicija istinske slobode, ali opet - to nije nešto što nabavimo ili postignemo i onda imamo, to je proces i nešto čemu trajno težimo. Nema predaha. To je jednostavno način života. Radiš ono što znaš da je za tebe dobro, čak i ako to nije uvijek lako. A čim si se odlučila na borbu s demonima - dobila si bitku. Hug!
Peterlin :heart:
Lavko, samo hrabro naprijed. Mozes ti to. :-)
ahoj curke!
evo me, ustala sam se umornija neg sam legla :roll:
neke snove iscrpljujuće sanjam, ali sam sremna nakon kave za bodyshred!
jučer je bio odmor, a umrila sam se od kojekakvih gluparija, milsim da sam trebala baš pošten trening odraditi da to izbacim
sutra samo yoga s mojom dragom Adriene
I odlazak frizeru, imam neki događaj za odraditi
u ned. wingsiiiiiii!
baš se veselim svemu!
vama, kavi, trčanju, atmosferi!
Sani bravo za tatine vježbe
ja se umorim nju gledajući, ali jednom ću se odvažiti da je započnem
tražit ću te preporuk odkud početi
jednom :lool:
Lili super da si tako uživala, to meni i je u tvom điru, što otkačenije to bolje!
sretan ti put draga I lijepo se provedite!
mb nek je maza tvoj bolje :heart:
Spajka ja sve mislim da ćeš ti probati u nedjelju i po kiši trkati
kad upadneš u tu priču i energiju, povuče te!
koliko nas dolazi, ajmo postrojavanje :lool:
ivana s
spajalica
Nera
mb
zhang
Sani
plima
magriz
kjb
Jadranka
flopica
valjda nisam nikoga zaboravila
avaj avaj
kud ja ode :lol:
može li admin izbrisati?
ja ću kopirati na pravu temu
a kad sam već tu, da koju i kažem
Peterlin, ako sam u nešto sigurna- to je da si ti rođeni psihoterapeut ili lifecoach, ili "seoski mudrac"
kako god, samo piši :heart:
lavko stvarno si lavko, jako hrabro, ustrajno, i usprkos sitnim lomovima nadasve snažno
bravo za tebe.
ovdje dođe ko čista provokacija :mrgreen:Citiraj:
flopica prvotno napisa
:)Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Hug!Citiraj:
flopica prvotno napisa
Offt. Lako je biti seoski mudrac kad stekneš iskustvo kroz godinice, hehehe... Nisam stara, ali duuuugo pamtim! (Dobar eufemizam....)
* * *
lavko je zakon - ovo je jedan od boljih trenutno aktivnih topica (naravno, uz vježbačice...)
Angieee ne kuri :lool:
Peterlin nije to baš tako
koliko ljudi poznaješ da su već zašli u neke zrele godine a nisu baš stekli životnu mudrost?
ja prilično puno...
ok., neke stvari ne možeš naučiti ako ih ne iskusiš, to stoji
ali meni se čini da je to neka tvoja osobna vještina, sposobnost
umjeti važne životne lekcije pretočiti u par rečenica i podijeliti ih na načina da se drugi osjećaju sretno što te imaju/poznaju
aj aj, neću sad u srcedrapajuće vode, ali tako ja to doživljavam
He he he.... a možda ja samo znam lijepo pričati...
Kaj se tiče Angie i kurenja - ne mora biti da baš radi ovo :ulje: jer fizička aktivnost i vježbanje je zapravo ODLIČNA potpora onome što lavko radi, tako da.... očito je bio prst sudbine u igri.
flopice, ti si možda pomislila da si slučajno zalutala na ovaj topic, ali vjerojatno je baš tako trebalo biti. I meni je dobro došlo podsjećanje - preskočila sam jogu u srijedu, pa me boli pod rebrima jer previše sjedim. Mogla bih danas nadoknaditi. Idem se registrirati SAD ako uspijem dobiti mjesto. Ako ne uspijem, rastezat ću se na podu, sama. Sve je bolje od pasivnosti.
nisi me shvatila, za Angie
to za kurenje je izrečeno sa simpatijom!
evo jedan link na yogu, nije prezahtjevna ali je dobra za malo istegnuti se
i uzemljiti :)
https://www.youtube.com/user/yogawithadriene
a i moje je bilo izrečeno sa simpatijom :ghug:Citiraj:
flopica prvotno napisa
nakon toliko ljubavi nema smisla da se post brise :trep:
Lavko, na dobrom si putu :heart:
Angie, pa da, ja sam tako i shvatila
evo me od silne pozitivne vibre spajalica pošteđuje :lool:
a šta vježbanje uradi čovjeku, ja nisam normalna
keljim se cijeli dan...
Prošlo je 4 mjeseca. I dalje se držim istog. I skinula sam još 4-5 kg (zavisi da li se važem ujutro ili uvečer). Samo smanjivanjem količine hrane. Navikla sam se već i jako sam sama sobom zadovoljna. Zanima me kako će ići dalje, a ova tema mi je podsjetnik.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Moram napomenuti da ja samo volim jesti, nemam nikakvu ovisnost o hrani.
Super Beti, pa da, možda ovo i nije tema za ovisnost o hrani al kad sam već tu počela..
Nisam nešto mogla srediti misli, ali sam se ogolila na terapiji gotovo do početka kraja..ne mogu to bolje definirati. O svačemu sam ja pisala do sada ali nisam mislila da ću pisati o privatnim stvarima ali nekako mislim da je ok, da se složi slagalica.
Kako ono svatko od nas ima svog tamničara koji ga pobija kao osobu, na moju žalost taj tamničar je bio moj brak. Nije lijepo za reći i ne mogu okriviti mm u potpunosti jer ja sam dopustila puno previše. Nakon strašne trudnoće cijela obitelj je bila sretna na djetetu ali i pomalo "ugruvana" od svih tih šokova. A on najviše. I nekako sumnjam da je tu počeo rasti tumor zamjeranja. Nije to bilo lijepo razdoblje, svađali smo se, ja u post porođajnom očaju, beba mala, on radi puno..i s vremenom je počeo pritisak zbog kila. Kad ćeš smršaviti, koliko jedeš, pa red svađe, pa ja njemu da nije dobar otac, pa on meni da sam ovakva onakva, voli me-ne voli me..ali kad je sve nekako utihnulo, ostale su te vječne primjedbe o izgledu, pa nećeš valjda takva ostati, pa bukvice nakon noći prejedanja..gubili smo se u svemu, ja sam se osjećala debelom i ružnom, zavidnom drugim majkama od 55 kila (pitala sam se kakopobogu to uspiju), nesposobnom jer nisam mogla prestati, a kako nisam prestajala jesti, nije ni on prestajao prigovarati..kao da je najvažnija stvarna svijetu, kao da me definira ta jebena kilaža.. nismo znali načina, dok nisam otišla po dijagnozu. Moram reći da mi je podrška u liječenju ali ne shvaća. Očekivao je da idem u školu mršavljenja. A ja sam otišla u školu života. I sada sam shvatila da sam mu dopustila da toliko uđe u moj prostor da sam nakon nekog vremena ja počela misliti o sebi ono što on misli o meni. I ubila sebe.
Bojala sam se, strahovito sam se bojala da ne ode, da nas ne ostavi, a što sam se više bojala više sam jela..i krug se stalno zatvarao.
Za početak - prestala sam se bojati. Ako je odlučio otići, otići će. Bit će što mora biti. Ali odlučila sam sada postaviti svoje uvjete. Uvjete temeljnog poštovanja partnera. Ne ljubavi do neba, ne neke pažnje već onog osnovnog temeljnog poštovanja koje mora postojati između dva ravnopravna partnera. I ne uzmičem. Debela kakva jesam.
Bravo lavko!!!!
Lavko :heart:
lavko, svaka čast!
Samo naprijed!
* * *
Ont. ja ću se morati pozabaviti svojim kilama, hehehe... Nemam ovakvih problema, ali me ponovno uhvatila kičma i to nakon više od 10 godina. Budući da sutra neću biti mlađa, odlučila sam pomoći svojoj kičmi na taj način da ju rasteretim viška kila (nije velik, ali postoji). Recept je jednostavan - budući da nisam tip od odricanja, samo sam uzela manji tanjur, ovako kako Beti3 opisuje. Pa bumo vidli...
Glede u svezi podrške - srećom, u tome baš nikad nisam oskudijevala. Neki dan kažem ja mužu da moram riješiti tih 10 kila viška u nekom razumnom roku od godine dana, da rasteretim kičmu, a on mene prizemlji i kaže - nek bude 5, a onda odluči što dalje...
A sad - plači. Tuguj. Ne trpaj u rupu. Pusti van. Što god da osjećaš, samo pusti van.
Istekao edit...
Mislim, a koja žena, tokom postporođajnog razdoblja, ne dopusti da joj se ulazi u prostor...posebno najbližoj obitelji a najviše partneru... osim što ne zna s djetetom, osjeća se turbulentno, umorno,iscrpljeno..i tu se vrlo lako pomakne granica nauštrb žene...posebno ako joj je potrebna dodatna pomoć, kao tebi,kao meni i još milijardu žena kojima se kockice poslože tako da jednostavno NE MOGU same.
Međutim, ljudi su ovisni o navikama i ako im ne kažemo - ok,sad si pretjerala/pretjerao nastave po svom. A to ne govorimo da ih ne povrijedimo, jer nema lijepog načina da se nekom kaže nešto ružno. A tu ljutnju, tugu,bijes usmjerimo na sebe ili na nekog drugog.
Meni su rekli da mi je organizam pod konstantnim stresom. Moje zdravstveno stanje je kaos. Sve sam u fluktuacijama. Jesam fluktuacija. A imam i frišku dijagnozu koja mi to govori.
I debela sam. I ne mogu smršaviti jer se ne mogu opustiti - možda još bolje, otpustiti.. Ali niti se ne debljam, vaga je uvijek na istom broju. Samo stojim.
Peterlin vjerujem da ti puno njih ovdje za vidi na razumnom muzu. Lavko svaki put kad prođem pored tvoje bolnice sjetim se tebe
Tako i treba. Sve si ispravno zaključila. Moja kolegica s posla uvijek govori "Dragi Bog zna bolje". Ne moramo biti vjernici da prihvatimo tu činjenicu - neke stvari se bolje poslože ako ih pustimo da sjednu na svoje mjesto. A naši strahovi često djeluju tako da nam se upravo dogodi to čega se bojimo.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Na dobrom si putu kad uspiješ otpustiti te svoje strahove, jer se postupno oslobodiš grča. Nanimira je dobro rekla - sad si dozvoli osjećaje, kakvi god bili. I nemoj brinuti kako to izgleda okolini. Kad se opustiš, prvo se počnu rješavati stvari koje te najviše opterećuju, ali promjena dolazi polako.
Ti i tm ste roditelji svog djeteta. To ćete ostati zauvijek, bez obzira na to kakva je sudbina vaše veze. Kad se uspiješ osloboditi straha (a očito si to odradila) stvari će sjesti na pravo mjesto. Ako uspijete izgraditi međusobni odnos kakav priželjkuješ - super, ali ako ne - nije nikakav gubitak ni za tebe ni za njega ako vaš odnos poprimi drugačiji oblik.
Sretno!
Eh, draga, ja sam svog razumnog muža čekala do 37 godine života. Odnosno do 33. godine ako računam kad smo se upoznali. Bome se isplatilo. Ali ne bih ovdje raspredala koliko je prije bilo slijepih ulica i kako su izgledale. Trebalo je odustati od brojnih očekivanja i fokusirati se samo na bitno.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Peterlin, sretno! Cilj je realan :)
Beti, čestitam.
Što se muževa i debljine tiče, ja sam samo kratko u životu bila mršava, nezdravo, i shvatila sam da mi loše stoji. Netko bi s tom kilažom bio baš super (48 kg), a ja sam se samoj sebi čudila u ogledalu. MM-u se to nije sviđalo. Mislim da bi on isto kao i Peterlinin bio za par kg manje, ALI sam ja na početku veze zabranila da se komentira moja debljina jer sam i sama često nezadovoljna zbog toga i ne treba mi još netko dolijevat ulja na vatru. Jedan moj rani dečko je komentirao da sam sad OK, al da ne bi bilo nikako dobro da se udebljam. Imala sam cca 55 kg, prva godina faksa. To mu je bio žuti karton. Crveni je dobio jer je kasnio na dogovore :mrgreen:
(Sad imam 60-61 i to je par kg previše)
Mi smo razgovor obavili..ja sam iscrpljena ko pseto od svega.
Ali i nekako slobodna. Pomirena da je sve moguće. To mi se čini kao jedini put u slobodu. Bez očekivanjai nadanja.
Lijepo je samo postojati.