Lize Spit: Rastapanje
Možda mi je promaklo, ne sjećam se je li netko pisao već o ovoj knjizi. Uzela sam je u knjižnici slučajno, zapravo nisam baš imala puno knjiga na biranje. Dakle, kakva je to knjiga :-o
Jezovite atmosfere, kako radnja odmiče, prilično mučna, a opet me toliko zaokupila zadnjih nekoliko dana da sam jedva čekala da dođem doma i nastavim s čitanjem. Ujedno i odgovor na pitanje od prije par dana, zašto bi netko čitao knjige koje će ga rastužiti. Pa, ova me nije rastužila, ali da izaziva mučninu - izaziva je. I teška je, i opterećuje, ali je zaista izvrsno napisana i bio mi je pravi užitak čitati tako dobro komponiranu priču, gdje nijedan detalj nije suvišan, i nijedan detalj ne fali. Sve je motivirano. Onako sjevernjački pedantno, autorica gradi radnju korak po korak, ne otkrivajući ništa prerano, ostavljajući čitatelju da sam pomalo otkriva što se dogodilo tog ljeta 2002. i da pomalo shvaća koji je plan sad već odrasle Eve koja putuje u rodni Bovenmeer i pritom se prisjeća dana djetinjstva.
Fantastičan roman, izvrsno napisan, svakako preporučujem, samo treba imati želuca za nj. I bolje ne čitati u prevelikim dozama, da ga se stigne pomalo probaviti.
Kad usporedim s bezbrižnom i lepršavom "Zemljom kratkih rečenica" koju sam čitala prije samo dva tjedna - ovu sigurno neću skoro zaboraviti.