žužy...:love2:
a neki ljudi stvarno nemaju granica...
Printable View
žužy...:love2:
a neki ljudi stvarno nemaju granica...
Istina prosinac boli naj više,svaki dan mi je ko godina u ovom mjesecu toliko boli da sam jučer morala ić u dr.da mi prepiše neke tablete jer me bol počela gušit al baš guši....
Nekako se drzimo. Kazem mm kako sigurno imamo istu zelju u 2014 i kaze on meni onako jadan da smo vec dosadni i sebi i bogu s tom jednom jedinom zeljom.
Nadam se da ce nam svima biti sretnija predstojeca godina :kiss:
ciao cure ! a tek kad se osvrnemo oko sebe i vidimo koliko ima nama bliskih ljudi koji nas uopce ne shvacaju..uzas..cujem se s frendicom neku vecer,ima djete koje je zbubala od prve a da ga i nije htjela bas i pocmem joj pricati o svojim problemima ,a ona meni onako oštro u stilu da sam si sama nesto kao kriva,i da sam trebala prije o tome misliti..a svaki tel razgovor se svede na njene dozivljaje s djetetom,a zna kakvu agoniju nosimo ,ma uzas...i jos uz traceve kaze onako podsmjehom kao :znas trudna je ta i ta... ma joj,nemam uopce volje cut se sa svojom frendicom s kojom sam od vrtica dobra,i da me ne razumije ni najmanje i da se jos duri sto ju ne posjecujem....
ah, ova tvoja priča me baš potakla da komentiram: dakle, kakva je to prijateljica?? o čemu se tu radi, kako tebe može zanimati sve što se događa njenom djejetu, kako može i pomisliti da ti o tome priča?? ja sam se ukupno 12 godina borila sa neplodnosti, prošla milion postupaka, svi su oko mene bili trudni, samo ja nisam..ma strašno, uspjela sam, prvo dijete nakon 6 godina, drugo nakon još 7!!!! sve IVF, grozne stimulacije, ma šta da ti pričam, kao da ne znaš!! ono što hoću reći, i dan danas sam ja "ona koja ne može imati djecu", tako sama sebe doživljavaam, a sve te trudne žene oko mene često me iritiraju, od toga se ne možeš izliječit! i znam šta znači kad te neko davi pričama o svojoj djeci,ubijale su me !!! JA TO NIKADA NE RADIM!!!! Ja sam moje cure zaslužila krvavo, bukvalno, teškom mukom, nisam legla jedne noći s mužem i uživajaući ih napravila i mogla bi o njima pričati neprestano , ali to ne radim! to je moja sreća, moja intimna sreća , ne sreća nekog drugog, a pogotovo ne moje jedne prijteljice koja se dan danas bori po IVF klinikama!!! Znam kako joj je, šta prolazi..
a te "drage" ženice koje su zatrudnile od prve ili "im se dogodilo"( ne znam kako se to može dogodit u današnje vrijrmr!!!!) , koje nemaju osjećaj za to što prolazimo neka me se manu i neka me i dalje ostave na miru, mene, koja sam u duši tako ranjena još uvijek, jer te rane neće zarasti nikad!!!! još uvijek vviše pripadam forumu NEPLODNOSTI nego ovim ostalima..... na žalsot, tako je...
Ja sam jučer doživjela da me je moja prijateljica, koja je prije 2 mjeseca dobila IVF bebu nakon godina i godina čekanja, rasplakala.
Nazvala sam je da joj čestitam NG, a ona je meni počela pričati o tome kako joj se život promijenio, kako je tek sad ispunjena, kako je tek sad prava žena svome mužu, kako tek sada imaju pravi brak...... Trajalo je to.... Baš sam se osjećala jadno i kao "roba sa greškom". Nakon ragovora sam se tako rasplakala, ali brzo sam se trgnula i zaključila da nije ona kriva što je glupa! :oklagija:
Meni je je to još strašnije čuti od nekoga tko je bio u sličnom problemu.
prestrašno! pa kako može?? jel već zaboravila šta je sve prolazila i kako se osjećala dok nije dobila tu dugo očekivanu bebu?? ja ne vjerujem!!! može ona to sve osjećati, ali ne može se zaboraviti šzta se osjećalo prije, i šta prolazimo dok ne dođemo do toga, i ono najvažnije: NE MORA O TOME PRIČATI!! Bar ne detaljno!
ako me neko pita, ja odgovorim, ali vrlo kratko, jer sigurno pita iz pristojnosti, a ako je neko pristojan prema meni, moram biti i ja prema njemu, a ne ovako!! ne znam šta bih vam rekla, slike svoje djece ne pokazujem nikome, na fejsu sam najveća čudakinja jer ne pokaazujem svaki detalj njihovog života...to je moje, samo moje, i samo ja znam kako mi je bilo teško dok ih nisam imala!
A Nataša, može, jer ne misli! I jer je nije briga za tuđe osjećaje.
To ti je kao da se netko tko ima super posao i super plaću hvali nekome nezaposlenome koji jedva preživljava. Emocionalna inteligencija - nula bodova.
Ja stvarno razumijem njenu sreću, i želim joj sve najbolje, ali stvarno je pretjerala!
Otići ću do nje da vidim bebu (jer stvarno obožavam bebe), poklon sam im već kupila. Imala sam u planu i ispeći im tortu, ali nakon ovoga nista od torte!
Imam filing da ću je lagano izbjegavati ubuduće 8-)
Ljudi ne razmišljaju...i brzo zaboravljaju,jednostavno to.Možda i bolje,po njih.Za ostale,one koji se još uvijek bore,to je gorko za slušati..
I meni dođe puno puta da vrištim.Opet,razumijem tu potrebu da cijelom svijetu daš do znanja da ste konačno uspjeli!Ali,nemoj zamarati ljude koji su još u toj borbi,brate mili.
I mislim,u stvari znam,da ja ne budem zamarala druge svojim uspjehom.Ako dođe do njega..
nadam se da me necete krivo shvatiti... da li bi ti bilo draze da prijateljica koja je ostvarila srecu nakon duge borbe skriva to od tebe? vjerujem da i je u sekundi zaboravila kako se osjecala prije nego je primila dijete. nema lijepog nacina na koji svoju srecu moze podijeliti s tobom, buduci da je nazalost nisi iskusila, ali podijelila je svoje osjecaje, koji nemaju nikakve veze s tim kako se ti osjecas.
a da boli jer se drugima desi, a nama ne, boli.
Ne, ne bi mi bilo draže da to skriva od mene, ali mislim da postoji ljepši način da se ta sreća izrazi, a ne da mi 3 puta ponovi da život tek sada ima smisao.
Jedno je podijeliti svoju sreću sa svojom prijateljicom,a drugo je pretjerivati u tome i ne imati obzira prema bitnoj osobi u svom životu koja prolazi kroz ono kroz što si ti prolazila do sad.
mozda njoj i ima, to ne znaci da tvoj bez djeteta nema smisao. ja bih ju sazalila.
ovo sto pisem pisem kako bih ja sebi protumacila da mi se dogodi takva situacija, ne smatram da su tvoje reakcije pogresne ili lose.
iskreno, da konacno ostanem trudna/rodim, mislim da bih bila toliko sretna da stvarno ne bih razmisljala o tome kako i kada kome sto govoriti. sebicno? da.
pa bas o tom nerazumjevanju govorim.nazove me,pita me kako sam,sta ima nova,ja krenem pricat sto imam i sto me muci a ona me prekine tipa:ajme kako joj je mala slatka ,sta je dns sve radila itd..ja ostanem posrana i ne da mi se uopce nastavit razgovor...bas to,a ne bi da ju ne upitam svaki put kako je beba ,kako zivot i ostale stvari.moj odgovor ocito nije vazan ,a njen je :/
Cure, grlim vas sve i ako se smijem uključiti - složila bih se sa s_ivom; nekako iz tvoje priče mi se čini da vrlo slično razmišljamo/postupamo; i ja sam se iskreno veselila trudnoćama svojih bližnjih tijekom našeg liječenja i borbe (ja nisam bila klasik mpo-pacijent, u ovim vodama sam završila nakon niza operaciija i izgubljene trudnoće, al da ne idem off topic) i osim jedne iznimke (koju sam, kao i s_iva, jednostavno eliminirala iz naše svakodnevnice) nemam zamjerki, što bi se reklo, na podršku i način priopćavanja o ostvarenoj trudnoći, svi su bili korektni, nitko me nije davio s dtaljima, dapače, draga frendica koja me obilazilau bolnici i na bolovanju me vrlo obazrivo pitala da li mi smije pokazati slikicu svoje cure s uvz-a i kao dajoj je laknulo kad sam rekla naravno i kad sam je saslušala sve pojedinosti s pregleda...
Taj jedan par koji mi je veselo natrljao svoju 4-tjednu trudnoću na nos sam jednostavno prekrižila, ne zbog toga isključivo, poklopile su se i druge stvari, ali nedostatak empatije je prevagnuo.
A da ne spominjem izjave ljudi koji su i sami prošli trnje MPO-a, kao, pa ne mogu svi imati djecu (naravno, nakon što su dobili svoje, a ti i dalje muku mučiš)...
žužy, sveki vjerojatno i nije mislila nešto loše, ali malo diskrecije i poštivanja tuđe intime i boli ne bilo na odmet...Ja bih joj drito u lice rekla što mislim, kod mene nema cile-mile, ako me nešto "ugrize" za srce ili zasmeta, znati ćeš, bez brige...
Bubekica, iskreno se nadam da ćeš ti, kao i sve cure s ovog pdf-a osjetiti taj trenutak kad primiš svoju bebu u ruke i vjerujem da ti/vam nitko neće zamjeriti na sreći i euforiji pri objavljivanju sretne vijesti, ali čini mi se da su s_iva , onalie i ostale mislile na nešto posve drugo - a to je ponašanje žena i parova koji su dobili dijete, pa i putem MPO-a i nemaju nimalo empatije za suborce koji su ostali za njima po putu i još se bore, da karikiram, ako se nas dvije čujemo, ja te sigurno neću daviti sa detaljima dnevnog rasporeda moje kćeri, ono, drago mi je ako netko pita kako je mala, al ako je reda radi, bolje da i ne pita, kužima ja da je to nekima rak rana i ponekad je najbolje šutiti o bolnoj temi, onako, ne pitaj me-ne pitam te.
Ja sam tip koji sve analizira, puno priča i razmišlja i lakše mi je kad sve podijelim s nekim, i radost i tugu, al nismo svi takvi , neke suborke, koje su u međuvremenu rodile, znale su mi reći da su podbuhle od plača kad bi čule za nečiju trudnoću, da su izbjegavale krstitke i dječje rođendane...Ja nisam, ali to ne znači da ne kužim one koji jesu, samo, ponekad mi je tako teško ocijeniti da li uopće nekoga pitati o daljnjim postupcima ili ne, ukoliko sama/sami ne potegnu priču, baš ne bih htjela ispasti bezobrazna, kao ono, vidi, rodila je pa sve zaboravila...Nisam i nikada niti neću, ali ponekad se osjećam da sam ja sad "ona koja je rodila", a one druge su "one koje možda nikada niti neće". A zaboravlja se da smo sve bile u "istoj kaši".
Možda sam "omašila ceo fudbal"; samo sam htjela reći da postoje način i inačini kako nešto priopćiti/napraviti, a da ipak zadržiš jednu dozu empatije i ljudskosti, a ne trljaš suborcima svoj uspjeh na nos, ne mogu vjerovati kakva moraš biti osoba da uopće kažeš svojoj prijateljici koja nema (još) djece i prošla je gro ružnih stvari, da brak bez djece nije brak i da život dobija smisao tek rođenjem djeteta?!
Naravno da je naš odnos sada obogaćen kada smo postali roditelji, ali ništa mi, iskreno, nije znatno drukčije u životu, sretna i zadovoljna sam bila i prije, usred borbe, jer imam muža koji mi je i najbolji prijatelj, oslonac i potpora, imam masu drugih lijepih stvari i ljudi oko sebe koji me vesele i upotpunjuju i nikada se nisam osjećala "krnje", niti bih osjećala gorčinu da nisam rodila ( a vjerujte mi, bilo je jako malo šanse da ću ikada roditi).
Vi i vaši partneri, bio to muž, dečko, zaručnik - vi ste obitelj i vi ste tim i samo Vi ste bitni u cijeloj toj priči. Bilo bi lijepo kad bi okolina to razumjela, ali Bože moj, život nije slikovnica s rozim slonićima8-)
S druge strane, kad sam ostala trudna, od jedne suborke sam kao čestitku dobila : a i nije baš neka beta, bile su i veće pa je XY imala spontani...Ono, hvala na čestitkama, vidim da vam je drago (nisam objavila sretnu vijest, sumnjala je pa je sama pitala); tako da, sto ljudi, sto ćudi i ako vam takav netko smeta - eliminirajte ga, bezobrazluk i egomanijaci su zadnje što vam na našem trnovitom putu treba.
S_iva, ja bih joj kupila tortu, najjeftiniju koju bih našla :lol:
Grlim vas sve i imam jednu novogodišnju želju - da iduće godine otvorim ovaj pdf i da zadnji postovi budu ovi današnji, a da se Vi preselite na neke vedrije teme :)))
Neosjetljivost suborki sam nedavno vrlo ruzno osjetila na vlastitoj kozi, kada mi je savjetovala da promijenim jahaca jer sam mlada i zgodna pa imam sanse za razliku od nje, i par dana nakon transfera me nazvala i pitala me dal sam vec prokrvarila... Muz mi je zabranio da joj se javljam na telefon.
Ovo sto sam gore napisala su vise razmisljanje nego sto su moje misljenje, pokusavam se staviti u obje pozicije.. A da pojedinci nemaju takta, to nema veze s mpo.
Samo nemojte sutiti, obavezno bliznjima koji to zasluzuju, recite kako se osjecate.
Uh, ja sam oguglala na te izljeve sreće i sebičnosti, jer u tom trenutku sebičnost je dopuštena pod uvjetom da nema grubih izjava i trljanja na nos. Meni je u načelu teško kad vidim da su puno mlađe generacije od mene trudne, žene koje su do jučer bile djeca a ja već stari konj pa ništa. Ono što je mene prizemljilo u cijeloj ovoj priči, ali ne preporučam nikome, je još veće sranje od neplodnosti koje mi se desilo. I u odnosu na to, neplodnost je sporedni problem, postaje relativna. Tako da zapravo vidiš da uvijek ima većeg sranja, pa te to utješi. Baš sam pravi pedagog - kad vas boli glava, udarite se u nogu da zaboravite na glavu haha...moram se malo zezati.
ma da, nema to veze sa temom o kojoj pričamo već sa osobom o kojoj se priča! isto tako bi ona pričala , kao što kažeš, o eventualnom poslu nekoj nezaposlenoj osobi..treba izbjegavat takve ljude, općenito u životu, a pogotovo na ovu temu, gdje smo posebno osjetljivi.
narfavno da nećeš zamarat ljude oko sebe, imaš toliko mozga i razuma.. meni je biklo uvijek " fenomenalno" kad su mi znali reći kako im je teško s bebom, neispavani su i slč. i da ću vidit kako će to bit jednom meni. a jednom mi je ejdna prijateljica rekla, sin joj se došao pomazit, a ja na to kažem njemu MAZA MAMINA, a ona meni: "Rodi si sina pa ćeš vidjet kako je to!" Ono, jbt, bi ja da mogu!! halo???? a zna čime se bavim... ma ljudi su često gamad
Nedavno je jedna rodica, vjerojatno na prvoj bracnoj noci, zatrudnila. Kako to obicno biva, saznala sam da je trudna, prije nego mi se sama pohvalila, tako da sam morala glumiti iznenadjenje... Prvo me je jedno 2-3 tjedna gnjavila da dodjem na skype, jer mi obavezno mora nesto reci..Nije meni problem glumiti iznenadjenje, nego mi je bio problem glumiti srecu u tom trenutku, jer iskreno nisam mogla biti sretna, jer sam tih dana saznala da je nas prvi pokusaj zavrsio lose :( A ona, prvi put u zivotu imala odnos i hop ostala trudna...Na kraju sam dosla na skype al sam glumila da mi kamera ne radi ;)..Da bi meni dama, nakon moje cestitke rekla da su oni htjeli odmah bebicu, ne da cekaju toliko dugo kao mi, pa da budu stari roditeljia, a kako smo mi krenuli, taman ce nam se djeci u skoli smijati da imaju baku i dedu, a ne mamu i tatu :(Toliko sam glupa i povrijedjena bila, da sam samo presla na drugu temu i ubrzo zavrsila nas zadnji razgovor
ljudi svašta kažu. neki stvarno iz zloće i nedostatka empatije, ali neki samo iz nepromišljenosti. i tu treba dobro odvagnuti i ne zamjerati uvijek jer masa se ljudi stvarno ne zna postaviti u takvim situacijama. npr. i neke su stvari koje roditeljima koji su svoju djecu posvojili idu beskrajno na živce izrečene iz neznanja i dobrih namjera (npr. kako su plemenitu i hrabru stvar napravili). neke priče ovdje su stvarno ružne, ali recimo ova natašina o neispavanim roditeljima i "vidjet ćeš kako je to kad dobiješ bebu" meni ne zvuči nimalo negativno - možda je to bio pokušaj podrške i pokazivanje vjere u uspjeh. a mi pak pretjerano osjetljivo na sve reagiramo.
Ledamo, ako te imalo tješi, isto smo godište, a u vrtićkoj grupi moje kćeri mi smo daleko najmlađi roditelji. takve su misli stvarno samo subjektivni doživljaji - roditeljstvo u 30-ima je sve više pravilo, a ne iznimka i nemoj da te to muči. daleko ste još od djed i baka furke :)
držite se svi...
ohoho,sto se tice moje price i svega..ja jesam bila u vezi prije muza i htjeli smo djete koje se nije desilo,sto vec zbog mojih cista na maternici sto vec zbog mladosti pa je bilo ocu/necu.al to je proslost..ja zelim djete,vise nego ista,jer sam u braku s covjekom kojeg neizmjerno volim.sto se tice moje frencice,imala je milju veza koje su bile samo sexualne,NI JEDAN ju nije smatrao potecijanom zenom ,taj mjesec kad je usla u ,,vezu,,s buducim muzem rekli su prvi mjesec kao ko ga...,idemo mi radit bebu,i taj mjesec je zatrudnila.da bi mi sada solila pamet kako su oni razboritto usli u taj pothvat.mislim stvarno,je da mi je best frendica,al ta isto mi je kukala 2 mjeseca prije toga kako nikad nece nac nekog ko ce ju cjenit,bit za vezu itd..i sad kad mi prica,ispada da cu to mjesecima planirali,a ja znam koja je kvaka..
Pozdrav svima!
Čitam vaše potove zadnjih sat vremena, spavati ne mogu od šoka kojeg sam danas doživjela. Nakon što sam naišla na potpuno nerazumjevanje moje velike prijateljice kojoj sam rekla da moramo u mpo vode. Prvo me isprdala šta sam ja navalila. Ona i njezin novopečeni muž su dali kuharicu da se pošteno napijemo i u krevet i et bebe. Više joj ne govorim o putovanjima na konzultacije u Zg, inseminacijama i očekivanom ivf-u. Danas ona kuka kak nije još za bebu al prestala je pit kontracepciju pa je lagala muža da ne smije nakon njih pola godine zatrudniti. Eto sad mu već tri mjeseca laže za plodne dane, izbjegava ih. Mislim ja u sebi kako si tako sebična. Meni priča priču. Beba se želi, a ne to što ona kenja s oproštenje . E da i kaže mi ma ja ću odmah zatrudniti jer ne želim.
Krtice draga, teško nam je razumjeti da bliska osoba može nešto tako reći.
Od tolikih nepoznatih ljudi primamo podršku, a ponekad nas povrijedi netko blizak.
Jednostavno, moramo ojačati. To je najteže, ali moramo!
To i nije prijateljica nego samo ja,ja i ja malo se odmakni od takvih osoba govorim iniz osobnog iskustva,,,sretno
drage cure, baš mi je teško čitati komentare koje dobivate od tzv. frendica, svekrva i ostalih zlih jezika.... savjeta je bilo i biti će, ali s obzirom na moj karakter, sve pokušaje u startu srežem :ban:. pa baš nam još i to fali. bubekice mislim stvarno - promjeni jahača - pa od kud se samo sjete nečeg tako glupog?!?!? Smaraju me glupi ljudi. Jednostavno moramo biti jake i pokušati ne dozvoliti da do nas dopru zli komentari. Mi se nekako držimo u javnosti, na glupa pitanja damo još gluplji odgovor da onom ko pita bude žao što je pitao i tako, ali s obzirom da sam u zadnja 3 dana čula da je oko mene trudno toliko žena da će biti djece za vrtičku grupu, malo me slomilo. drago mi je da im uspijeva, ali stalno se pitam da kad ćemo mi doći na red? Hoće li ovaj Božić biti naš prvi Božić u troje ili četvero? Da li će ovaj postupak uspjeti?? milijun pitanja, a odgovora od nikuda :-(
hahaha, bubekica, slusaj frendicu ;) navodno da je 1/10 djece kukavicje jaje! toliko o tim cestitim zenama i njihovim dobronamjernim komentarima....
ma joj, ne treba vas/nas takav komentar dirat. Ja cu reci sad jednu stvar, a ta je- djeca od tih zena koje takve stvari govore- nose njihove krasne gene, dakle ne gine tim mamica bumerang od njihove djece.... ne da nekom zelim nesto lose, bas me briga. isto tako imam vrlo bliskog frenda koji mi kaze da su njemu njegova djeca razocarenje. imaju 12 godina, plod su MPO, blizanci, tesko zeljeni i voljeni, razmazeni do bola, i eto..... to ako je tim zenama zivot tek sad poceo, hmmm, good luck!
a nas dobre i trpeljive cekaju neka dobra i slatka djecica :heart::heart::heart::heart: (moji su nadam se u zamrzivacu! huhuuu)
Drage cure, znam da neplodnost boli čak i kad se ostvari roditeljstvo na bilo koji način, ako ne toliko tvoja, onda od neke bliske osobe, suosjećaš s njom; to nažalost mogu samo osobe koje su prošle kroz to, onaj tko nije to ne može do kraja shvatiti,... Do sad nismo bili pozivani na dječje rođendane ni krstitke (osim od iskrenih prijatelja) i sad odjednom kad imaš dijete svi te pozivaju;ako hoćemo idemo, ali to je samo onako izvanjsko, nisu ti to pravi prijatelji, ne živciram se više oko toga. Tek tako spoznaš prave prijatelje, naučiš biti roditelj, nije sve lako, ali naučiš kad se potrudiš... I na kraju vam želim i vjerujem da ćete ostvariti roditeljstvo čak i onda kad je najteže i pomalo se izgubi nada,... Kad jedan mjesec gorko plačeš jer ti sruše svu nadu, a godinu završiš kao roditelj !!!
Ovo boldano mi je jedna od najjadnijih izjava koju sam pročitala na ovom forumu i uopće. Žalim tu ženicu od sveg srca.
Treba izbacit negativne ljude iz svog života. Samo nam crpe energiju. Istina je da većina nije zlonamjerna, ali ako mene neko povrijedi ja mu to fino kažem. Pametni shvate i idemo dalje, ali ako i dalje nastavi po svom stavim ga na "ignore" i malo pomalo nestane iz mog života.
većina ljudi nema osjećaja za one koji imaju ovakakav problem. ja imam prijateljicu koja bi me svaki put pitala kada ćemo na bebu, što čekamo, ostala je pokakana kada sam joj rekla da mi u ovoj godini stižu dvi. njoj ide na živce kada je netko pita što čeka sa udajom. sada je to pitam svaki put kada se čujemo/vidimo - samo da vidi kako je to bezobrazno, ali opet sa druge strane imam prijateljicu koja se više od sedam godina boli sa neplodnošću i ja ispred nje nikad ne pričam o svojoj trudnoći, mučninama ili pripremama za bebe.
Stalno cujem pitanje kad cete,sto cekate..na to ja odgovorim pa tko kaze da mi cekamo..pa nek si onda to protumaci kako ko zeli..e sad jos i razumijem one koji neznaju pa eto,ali kad se ljudi koji znaju prave glupi i onda
Ispituju kao da mi nezelimo..i kad ja kazem pa neide nam bas onda cudjenje kako ne ide pa samo se trebate opustiti i doci ce..mladi ste..uglavnom svega se naslusamo..bitno je so ne pridavati toliku paznju..najvise me boli koliko ima
nezeljenje djece,napravljanje u jednoj pijanoj noci,iz avanture..koliko ima abortusa ,a mi koji uistinu zelimo nemozemo..
e to je vjecno pitanje,zasto ne mozemo !!!osjecam se kao šizofrenik sa promjenama misljena.jedan cas se smirim kad znam da cu u postupak mpo,a drugi cas surfam kako popravit spermiogram i pratit lh trakicama ,a znam da nis od toga :/ milion pitanja,milion odgovora,samo razultata nigdje.iskreno nam se divim svim trudilicama i vjerujem da ce jednom bit rezultata ,ali KADA?????
cure moje, ta vam pitanja ne prestaju niti kada dijete dođe. od kad je N. napunila 6 mjeseci, stalno slušam "pa kad će drugo?". ja to jednostavno srežem s "ja vam ne mogu imat' djece" i jednim kezom. ljudi su ili nepromišljeni ili nepristojni. ali ipak u većini slučajeva nepromišljeni pa im ne zamjeram. a naslušala sam i "opusti se sad za drugo", i to od onih koji znaju da nemam jajovode - što da vam kažem... i moram priznati da i mene, koja imam dijete, takva pitanja bole iako ih dočekam s kezom. mada bole znatno manje nego prije. ali neplodnost ne prolazi i bol je i dalje prisutna i svako malo te zaskoči. voljela bih da vam svima što prije dođu mali ublaživači boli i grlim vas...
Zove me"prijateljica"da mi cestita ng i kao sretna nova i sta cekate s tim vasim potomcima?ja onako otvorim usta i ne vjerujem,pa ona zna u cemu je problem..nista,ja joj cestitam i ignoriram takve komentare..ma i ne zamjeram,pa nitko nemoze zamisliti kad se godinama nadas i iscekivas kako je to..najbolje je zanemariti..bar meni..Onalie,kad ides u postupak?gdje?zelim ti srecu..frka,cuvaj
svoje malo zlato..
taman sam maloprije razgovarala s muzem o tome kako su ljudi jalni i znaju gdje te mogu onako nonšalantno ubost jer znaju di si najtanji.e pa to je nasa greska jer smo si dopustili imat povjerenje i trazit podrsku od ljudi koji nemaju osjecaje za tako nesto.zato smo si odlucili staviti rez i borit se sami.mi smo se nedavno odlucili na mpo nakon 2 god pokusavanja ,i sad cekamo odgovor od osobe koja radi u javnom zdravstvu da nam preko veze sredi kliniku u kojoj bi najmanje cekali na red i postupak.nismo znali gdje bismo,a i taman sam si zdravstveno rijesila jer ne radim tako da cekamo taj odgovor :)
Zelim ti svu srecu i svima trudilicama..ma sto prije ostvarimo svoj cilj..i da dobijemo priliku pokazati kako bi bili dobri roditelji..cure sve vas grlim,ljubim..budite jake i da se sretnemo na onom ljepsem forumu..pusa