a ako se dobro sjecam, mamin partner je bio, sacuvaj te boze.
moja kci ide u sedmi, nekako mi se cini jos prerano. mozda u osmom, ili u prvom srednje. mada vidim da se vec sada dobro nosi sa knjigama teske i ozbiljne tematike.
a ako se dobro sjecam, mamin partner je bio, sacuvaj te boze.
moja kci ide u sedmi, nekako mi se cini jos prerano. mozda u osmom, ili u prvom srednje. mada vidim da se vec sada dobro nosi sa knjigama teske i ozbiljne tematike.
ajoj, da, neki lijeni, ona ga je financirala, čini mi se, ishlapili su mi ti detalji, pa je zato što je bio doma, na kauču, skontao da ta mala nekud vrluda kud ne treba, ne zbog svoje pameti.Citiraj:
seni prvotno napisa
svejedno, zorni opisi života s drogom, od samih početaka pa do jadnoga kraja, nikoga neće privući, samo ti dođe na povratiš (što i oni najčešće čine u cijeloj knjizi :bljak:)
meni je najupecatljivije sto ona nikad nije sretna, unatoc prepricavanju da je droga super i onda si sretan i kul i sve je savrseno. vidis sliku u kojoj je savrseno toliko malo vremena a ostatak je koma.
atiCitiraj:
Storma prvotno napisa
ne znam otkud mi je upao ovaj hepi smajlić, tamo nema nikakve sreće, samo koma, gadljivo do bola.
Ja bih tu knjigu uvela u obveznu literaturu, bez trunke staha da će nekoga od mladih inspirirati na oponašanje, više je šok terapija, osvještenje, meni je takva bila ko klinki, i mojim frendicama, i sad mi je takva.
da se ispravim, ponuđenu, ne obveznu, uf, jeste me izdresiraleCitiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Zapravo, na Wikipediji piše da je ta knjiga inspirirala cijelu subkulturu mladih koji su oponašali Christiane F.
Ma daj! Pa tko je to zaključio?:-oCitiraj:
Mima prvotno napisa
Ta "subkultura" je već postojala, ona je samo u nju upala kao klinka, kao dodatni kotačič, već su bili formirani i ti narkomanski kružoci, i dječja ovisnička prostitucija, kako je naknadno napisana knjiga/autobiografija mogla inspirirati nešto što već postoji? :?:
"A subculture of teenage girls in Germany began to emulate her style of dress and to hang around the Bahnhof Zoo station, which became an unlikely tourist attraction"
Ja se prilično dobro sjećam vremena kad je ta knjiga bila jako popularna tj. kad je tek izašla, sjećam se da sam čitala u "Svijetu" velike članke o Christiane F., a sjećam s ei toga da su pisali kako je Zoo kolodvor u Berlinu postao turistička atrakcija nakon izlaska knjige.
To me uopce ne cudi, ljudi se cesu gdje ih svrbi, pa tako neki nadju inspiraciju i u Christiane F.
Nego me na ovih topicima uvijek zbunjuje kako se djeci malo vjeruje, uz objasnjenje da im mozak nije razvijen, da su im nagoni jaki, i sl. A s druge strane mogu se vec zenit i udavat...
Pa jest istina, dovoljno mi je da se sjetim koliko smo različito ja i moja najbolja prijateljica u OŠ doživjele tu knjigu.
Meni ta njiga nije bila nes posebno. VIdjala sam hrpu narkomana u svojoj okolini i vise su me se oni dojmili nego ona.
Jasno mi je kao turistička atrakcija, i ja bih, da sam se našla u Berlinu, otišla na to mjesto, kao nekakvo "memorijalno", zastala tamo i zamislila se, kao na poprištu nekih užasa, i žrtava. Ali mislim da je narkomanska scena funkcionirala i prije i poslije te knjige, nije joj trebala inspiracija.
čuj, dojmili, zvuci ko da su mi bili wooow, naprotiv, bili su fuj, ofucani, smrdljivi, odsutni, to su bili oni opce poznati primjerci. Ali bilo je i onih koji su tek krnuli na svoj narkomansko putovanje, a to se nije bas odmah znalo i vidjelo i medju njima je bilo super cool krasnih ljudi. Dok nisu propali. Oni su jos najbolji primjer.
Ljudi moji, narkomanska scena postoji otkad je svijeta i vijeka, halooo!
Ja nisam poznavala niti jednog narkomana, i knjiga me se dojmila. I prije toga sam čitala jednu dojmljivu knjigu o narkomanima - Evan Hunter, Drugi svršetak, ali Christiane F. je bila više naturalistička, a bio je tu i za mene šokantan dio o prostituciji. Mojoj je prijateljici pak bilo krivo što kod nas nema tako super mjesta za izlaženje, i super ljudi za druženje kao u Berlinu.
Kad se govori o subkulturi koju je knjiga proizvela ne mislim da se radi o narkomanskoj sceni nego o tinejdžericama koje su Christiane doživjele kao idola i umjesto da ih knjiha zgrozi njima se taj stil života činio uzbudljiv, pa su imitirale stil/izgled Christiane F. (a ne nužno i to što se drogirala).
Inace malo sam citala i mogu reci NA OVOJ TEMI POTPISUJEM MUJICU. :mrgreen:
Ahhhh... I do toga je doslo...
Vjerujem da ce program djelovat ni vrit ni mimo...
Znate šta je meni grozno na forumu? Što god ja pomislim da sam pametno zaključila, uvijek me netko pobije ili to relativizira.:durise:
pa, mogla bih reci da ga i ja potpisujem.Citiraj:
marta prvotno napisa
Ali postoje programi koji je odabralo više od 80 % roditelja u eksperimentalnoj provedbi. Teen star se sad nalazi kao izborni u pripremi za krizmu i funkcionira, djeca i roditelji koji ga odabiru ga baš vole. Nisam pratila detalje, ali ja samo želim da ja mogu birati na koji način će netko tu osjetljivu temu prenositi mojem djetetu. Postojećim površnim i raspršenimb programom su kao prvo i osnovno zgroženi samo prosvjetni djelatnici kao projektom koji nije kvalitetno odrađen. I to ima prednost. Ne znam, samo zato što moramo EU zamazati oči da smo riješili još jednu cijelinu po njihovim uvjetima, halo? Ovaj program je jednako tako sfušan kao i program za mljekarstvo, proljoprivredu u cijelini itd, itd, samo tome nitko ne aplaudira!Citiraj:
Storma prvotno napisa
Svi narkomani obožavaju Zoo, Tranispotting itd to su više uputstva za uporabu nego kritika tih pojava.
:mrgreen: nije to nikakav bed. jasno je da ce razliciti ljudi razlicito dozivjeti knjigu. mene se ja dojmila.Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
u okolini sam vidjela samo jednog ovisnika - puno straiji brat jednog kolege iz razreda. i isto kao kod marte, on je bio jadan, mrsav, prljav, falili su mu prednji zubi... jako me se negativno dojmio.
inace alice miller je u jednoj od svojih knjiga koje se bave tkz. crnom pedagogijom i njenim pogubnim utjecajem na djecu, upravo analizirala knjigu kolodvor zoo, odnosno familijske odnose koji su sigurno bili jedan od uzroka ovisnistva christine. vrlo pametno i dojmljivo. zapravo mislim da sam tek onda (pred 5,6 godina) dubinski razumijela tu knjigu.
Nekome uputstvo za uporabu, a nekome šokantni doživljaj.
Ja bih rekla da neće knjiga ili film (ili spolni odgoj u školi) odrediti kako će se mlada osoba ponašati, uzroci koji će to odrediti su puno dublji.
Naravno da obožavaju, svatko voli čitati/gledati o sebi. Film je, osim što je oduran, još i otkačen i zabavan, a jesi li čitala knjigu?Citiraj:
pikula prvotno napisa
Ona nije takva.
Nisam ni mislila da može nekog narkomana odvratiti,
nego da je poučna za one koji to nisu, a ne znaju kakav je u svojoj biti, u srži, taj svijet, taj milje, koji se izvana mladima servira kao cool. Knjiga grebe okrutno i duboko, ali eto, nekima ni to nije dovoljno da se opamete.
da, mene se onda dojmio kao tinejdžerice da sam se opasno uplašila i zgrozila, a sad možda još i više kao roditelja, jako su dobro tamo opisane roditeljske i obiteljske falše.Citiraj:
seni prvotno napisa
Da čitala, na žalost u fazi kad mi nije trebala. Sad bi me zgrozila, ali tada nije. Dakle knjiga zgrozi one koji nikad ne bi, a ohrabri one koji bi ili već jesu. I to je bilo u edukativnim programima i još je- pametno? Nr bih rekla. Osim što se pristojni još više gade luzera nema nikakvog pozitivnog efekta
I ja. Strastbeno volim Trainspotting, obožavam ga.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Pa nisam narkoman. Osim ako me dva jointa popušena u 24. godini ne čine narkomanom.
Mojca ovo tvoje je primjer krivog zaključivanja. Ako to vole narkomani ne znači da su svi koji to vole narkomani. Glupo mi je da to moram pisati.
E, šta mi se dogodi maloprije: imam otvoren laptop na stolu i forum, i između dinstanja kapule, dojenja, pokazivanja zadaće..., tijekom uobičajenog multi tasking dana, svako malo ćirnem na forum i uključim se,
kad li će moja kćer, pušući mi iza vrata- a, mama, ti si na forumu Nena- Jabuka, baš ti je lijepa slika, je li to seka?
AAAAA:gaah:, šuti, babo, da nisi slučajno rekla frendicama u razredu koji mi je nick, taman sam našla intiman, najuži krug, od par tisuća ljudi :lol:, s kojima dijelim svoje najdublje misli, ne želim da me razotkrije krtica u vlastitom domu:oklagija: pa da me špijaju tvoje frendice!
Toliko prosvjetnih djelatnika je rekla svoje o programu, ali ideološke podjele su mnogima važnije. Jupi naši pobjeđuju! nije bitna cijena, kvaliteta, sadržaj. Naprijed naši! Nema se više što reći na tu temu.
Ovo bih htjela kvotati jer mislim da se , pogotovo u prvoj rečenici, kriju mnoga ishodišta naših nesporazuma,čak i svojevrsne nemogućnosti da se razumijemo do kraja, koliko god se pokušavali (ili ne, još češće) međusobno uvažavati.Ne kaže se uzalud da je vjera dar, pa se vrlo često dešava da će netko nešto punim srcem i cijelim svojim životom uzimati kao najvažniji apsolut,a drugi će te tvrdnje smatrati jednostavno rečeno-sladunjavim frazama.Otrcanim i pregaženim u vremenu i prostoru.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ifi ova tvoja rečenica me automatski sjetila jedne moje prijateljice.Njenog svjedočanstva(dakle ne intimne ispovijesti, već svjedočanstva koja i postoje da se dijele s drugima) potpunog, iskrenog i autentičnog. Nemam nikakvog razloga sumnjati u njeno mentalno zdravlje, nemam razloga smatrati je duševno labilnom(čak suprotno, smatram je uravnoteženom intelektualkom koja čvrsto stoji na zemlji i cijenim zbog svih kvaliteta koje posjeduje).Njen primjer, njena priča, uvijek mi je na umu kad pokušavam svoj svjetonazor objasniti onima koji rezoniraju drugačije od mene, jer mi je dao uvid u prije i poslije.Kako uvijek treba nastojati razumjeti stajalište drugoga, bez da se na njega nabacujemo uvredama.
Uglavnom, žena je do polovice tridesetih bila ateist.Ali, ono, i s mamine i tatine strane, bake i djedovi, vjera nula bodova.Niti je u tome duhu odgojena, niti ju je privlačilo. Čak štoviše.Uz studiranje na fakultetu u drugoj zemlji patila je od agorafobije, ne toliko teškog oblika da ne može van iz kuće, no dovoljno teškog da joj treba prtanja i poznate rute, da se preznoji od muke dok dođe od točke A do točke B..Ne moram objašnjavati, svi znamo što je agorafobija.Kaže da je dugo bila duhovno ranjena. Ranjena u smislu da je godine i godine provela u vezi koja ju je iscrpila i izranjavala, da je bila pod pritiskom da napravi abortus, koji je i učinila.Iz svega je izašla prazna , ranjena i nesretna, duboko u tridesetima i osjećajući se svakim danom sve gore.S jedne strane profesionalno vrlo uspješna,s druge nesretna i prazna.Tada je srela svoga sadašnjeg muža.On je bio njena suprotnost, vjernik iz vjerničke familije.Kako im je veza postajala ozbiljnija, on nije radio pritisak, nikada, na nju u smislu da li je razmišljala o tome da se krsti, no kako je uviđao probleme koje ima, i koji su unatoč stručnoj pomoći i dalje bili dio njezine svakodnevnice, pitao ju je bi li htjela jednom poći s njime na jednu duhovnu obnovu. Više kao neki seminar, i tema je bila onako široka i zanimljiva, pa je rekla da će poći, pa ako joj se ne svidi ili misli da laprdaju bezveze, nitko joj ne brani otići.Otišla je tamo kao netko tko se doslovce nije nikada prekrižio u životu.Mislim da je bila jedini takav polaznik.:mrgreen:
Uglavnom, za seminar mi kaže da joj je bio katastrofa.Da joj se činilo da pričaju nekim izmišljenim jezikom koji u današnje vrijeme nema smisla, da je mislila da nema šanse da će joj neka katolička tetkica u crnoj haljini (doslovce mi je tako opisala svoje viđenje svećenika)pričati o ljubavi kad je najbliže ljubavi što su oni mogli doći eventualno pokoji ministrant kojeg su mogli isprepipati.Bilo joj je dosadno, bilo joj je naporno, i samo za volju svom zaručniku nije se digla i otišla i nakon deset minuta.Cijelo vrijeme je mislila:Ovo nije za mene.Ovo nisam ja.U ovo ja ne vjerujem.Odoh ja.
I tada je počelo.Prvo ju je uhvatila velika vrućina, počela se preznojavati i pogledavati prema prozorima, bilo je vrijeme adventa i grijanje je radilo propisno, no nije se činilo da je drugima nešto posebno vruće.Zatim joj je počelo lupati srce u toj mjeri da je pomislila da će je strefiti infarkt, no strefila ju je samo vizija.Ugledala je muškarca nejasnog obrisa lica, no rekla mi je da ga nije vidjela očima, već srcem, nekako unutra. Nije mi do kraja to baš jasno jer nema iskustava takve vrste, ali njoj vjerujem svaku riječ.Lik je stajao u nezemaljskoj svjetlosti, i jedino što je na njemu uočila bilo je njegovo srce koje je pulsiralo u ritmu s njezinim(ništa dotada nije znala o pobožnosti Srcu Isusovom)i raskriljene ruke koje zovu u zagrljaj.Nikada se nije osjetila toliko voljeno i posebno i posebno kao tog trenutka, i često se smijemo njenoj rečenici koju je tada pomislila:O Bože, hej, pa ti ZBILJA postojiš!
I puf, i zato u biti i pišem , rečenice koje su joj bile sladunjave otrcane fraze počele su dobivati smisao. Kaže da su to samo riječi, blijedi odraz voljenosti, sreće i posebnosti koju je osjećala tog trenutka, ali opet, mogu li riječi bolje od toga?Mislila je :Pa jel si mene našao?Mene?Mene voliš i mene grliš?
Ali, eto nju je našao.Ne samo našao, nego je njena agorafobija nestala tog dana kao rukom odnesena. Kaže da se ne sjeća svojih dječjih prvih koraka, ali da ove neće zaboraviti dok je živa, korake koji su prerasli u trčanje, radost i osjećaj prostora kakav u biti svi mi doživljavamo kao normalan.Krstila se i duboko živi u vjeri i sakramentima, a kako ju je posebno (jer je to i na vlastitoj koži uostalom osjetila) zainteresirao lik i djelo prof Ivančića i cijela ta priča o hagioterapiji, tj cijeljenju duhovne duše, završila je četvrtu godinu studija i već može pomagati u tom smislu i drugima.Nju je našao, a meni je sasvim jasno i zašto.Danas ta osoba bez pola frke izlazi pred dvjesto ljudi i izlaže svoje misli.Prije bi pala u nesvijest od same pomisli na to.
Zašto uopće pričam ovu priču?Ok, volim je pričati jer sam je čula iz prve ruke, osjetila
žar i ljubav onoga tko priča, vidjela iskrene suze, jednostavno nanjušila istinu.No prava je istina da mi je ona dala uvid u to kako je zbilja moguće da se mimoilazimo i ne razumijemo.Doslovce mi je rekla:Da si mi došla tu s nekom svojom pričom prije petnaest godina gledala bih te kao da si pala s Marsa.Čula bih te, a ni riječi ne bih čula, razumiješ?On, nije mi rekao kako se zove, jeL Isus, Alah , Buda ili Krišna.On je bio čista ljubav i dobrota, to je bio.To ga najbolje opisuje.I on takav, je zagrlio mene, okorjelu i nedostojnu a opet tako Njegovu, kako da ja, onda ne pokušam bar razumjeti one koji misle drugačije?Ja, koja sam bila tamo?
Ona me u biti naučila da je sasvim moguće uvažavati i poštivati (sjetite se Ivana Pavla II koji ljubi Kuran),a cijelim bićem i srcem svjedočiti i živjeti svoje najdublje uvjerenje.
On topic:Mimoilazimo se i ovdje.Neki ne vide sporno baš ništa iz ovog programa,a nekima je neprihvatljiv.Opet ne želimo razumjeti jedni druge, jedni u njemu vide samo zdravu i edukativnu priču prilagođenu 21 stoljeću, a drugi se s time ne slažu.
Pitate otkud strah?Obitelj jest temelj, vrijednosti koje se usađuju jesu temelj, ali ne možemo žmiriti pred činjenicom da tamo negdje s 14, 15 ono što društvo misli postaje važnije od onoga što ti mama i tata cijeli život govore i kako te odgajaju.Baš da se potencira nešto što nam je u odgoju neprihvatljivo BEZ da imamo pravo na izbor, to mi se ne čini u redu.Kao ni argument :e sad neka vaša djeca sjede na hodnicima. Ne mislim da je rješenje da ITKO sjedi na hodnicima, ni da se nešto silom nameće.U oba smjera.
Neki dan sam doživjela da me se otvoreno nazvalo sadistom zato što svog prvašića nisam pitala želi li ići na vjeronauk, uz implikaciju kako (moj sugovornik) tek sada, slušajući mene, uviđa kako je u biti dobra mater svojoj djeci.Bila sam malo ljuta i tužna ali kako mi trenutno zdravlje ne dopušta pretjerani stres sjetila sam se riječi sadašnjeg Pape da današnji kršćani moraju biti spremni na porugu i ismijavanje, baš mi je to tada palo na pamet i pomislila sam:dotle je valjda došlo.
Jel zbilja pričamo različitim jezicima da se rasprava mora svesti na kolutanje i sprdanje sa tuđim stavovima? Ja to s vašima (vašima= drugačijima od mojih) nikada nisam činila, kad se pričalo o vjeronauku u školi uvijek sam se svim srcem zalagala da se pronađe dostojna alternativa.Ali nema se volje za to, ima se volje za nešto drugo. I volje, i novaca.
Nije car gol.Netko ga vidi golog, a nekome nosi Armanija.:mrgreen:A svatko tvrdi svoje.Jel teško to razumjeti?
"I chose not to choose life" :)
Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
:lol:S tobom uvijek komedija :lol:Baš volim ovakve životne postove!
Ronin, sori, ali promašila si topic ovim postom.
Meni se na topicu o zdravstvenom odgoju stvarno ne da čitati vjernička "svjedočanstva", a niti o vjeri na dar, božjoj ljubavi, Ivanu Pavlu i slično. Je li teško o tome pisati tamo gdje je to tema. Ono, kod mene ovo postiže kontraefekt, bolje da ne znaš kakav.
sad se opet vracamo na dio "zivimo u drzavi koja je pravna a ne vjerska".
:mrgreen: vidim da moj haiku mozda nije tako jasan, kao sto sam mislila.Citiraj:
ronin prvotno napisa
pa eto, potruditi cu se uhvatiti nesto vremena da to nesto detaljnije elaboriram.
Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Svojedobno me zanimao taj fenomen, reprodukcije umjetničkih djela u životima ljudi, pa sam dosta o tome čitala, i moj konačni zaključak (potrijepljen istraživanjima relevantnih autora) je taj da umjetnost gradi svjetove, ljudi se furaju na junake i antijunake, i tijekom povijesti su ljudi zabrijali na svakojake čudake, što gori - to bolji. Najdrastičniji primjer su samoubojstva motivirana Patnjom mladog Werthera, a posve sigurno svaki negativan primjer postaje primjer nekome i zato sam kategorički i apsolutno protiv odgoj negativnim primjerima.
Idemo reći da ljudski mozak ne kuži baš negaciju, i sve ono što ubaciš u sistem postaje varijabla s kojom se radi, koja se aktivira, koja sudjeluje u nečijem mentalnom procesu. To što se nekom ta knjiga zgadila ne govori o upotrebljivosti te knjige u odgoju, nego o pukoj činjenici da je u nekim osobnim kockicama ta knjiga ocijenjena kao nešto zazorno. U nekoj drugoj konstalaciji npr. razočarenja, smrtne zaljubljenosti u čovjeka koji je neki narkoman u nastanku, disbalansa u mozgu koji stvara npr. depresiju sve što je tamo viđeno i pročitano može postati inspiracija...
Zuska, ali to je netrpeljivost! Ako dio populacije o svemu tome može pričati samo i samo u kontekstu cjelovitog životnog svjetonazora, onda je to njihovo pravo na slobodan govor. Ne mogu ja prilagoditi ono što vjerujem onome što se tebi sviđa. Mogu reći što želim, kako da bude, ti možeš reći svoje, pa ćemo naći neko rješenje. Da se ne slažemo, i da moramo imati u najmanju ruku izbor. A to što ja smatram da svačije dijete ima pravo na najbolji program - isto kao i ti - daje mi legitimitet, kao i autorima programa - da zastupam ideju da se program drugog tipa uvede za sve.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Pa daj onda.:mrgreen:Citiraj:
seni prvotno napisa
Zuska, a baš si potvrdila moju poantu, a ta je da se u biti kad je o svjetonazorskim dijelovima odgoja teško razumijemo jer su polazišta drugačija.
Samo ne znam kakav sam ja to strašan kontraefekt kod tebe proizvela.Ispričala sam istinitu priču o ženi koja mi je na svom plastičnom primjeru objasnila kako su joj u jednom trenutku riječi bile skoro pa predmet sprdnje, da bi te iste riječi kasnije uzela za apsolut.I kako treba uvijek nastojati razumjeti drugoga.Držati do svoga, ali uvažavati.Možda i jest promašen post na ovom topicu.
ronin, uf, vau, neću se osvrtati ni na što zasebno,
samo ću reći da sam pročitala u jednom dahu, i sve razumijem i podržavam, od A do Ž. Apsolutno.
Ali možda ne bih dio toga shvatila još prije par godina, nešto još uvijek ne shvaćam (ne kod tebe, nego inače), ali puno toga da.
I jasno mi je da netko drugi ne može, ni ja ne razumijem jednu jedinu riječ njemačkog, i shvaćam da treba velika i široka, bilo intelektualno/duhovna podloga ili samo duhovna otvorenost, kakva se dogodila tvojoj prijateljici, da bi čovjek uopće znao o čemu se govori.
Ja često prevodim, i pišem dosta "prizemljenim" rječnikom, iste ili slične stvari koje netko drugi napiše s punim nadahnućem i koristi druge izraze.
No, ne mogu se ljudi na tom polju o kojem ti govoriš razumjeti, nikako.
Meni je to kristalno jasno da ne mogu.
I ne bih nikad napisala nijedno svoje iskustvo, nijedno svjedočanstvo ovdje, na ovom forumu.
Možda bih trebala, ali ja radije ne bih.
Ne zbog sprdnje, sprdam se i sa sobom i s drugima, nego ne vidim smisla, nije mi odgovarajući medij.
I, mislim da se ronin uključila zbog Ifinih postova u kojima je iščitala nešto što drugi nisu jer polaze s različitih polazišta.
To svi ionako znamo, OK, jasno.
Pa neka moderator premjesti taj lijepi post tamo na Odgoj u duhu vjere, tamo će ljudi uživati, nema smisla servirati i najbolji odrezak vegetarijancima, da dam takvu usporedbu, može biti čak i uvredljivo, izazvati revolt, shvaćam, to je razumljivo.
Žuška draga, nećemo dragovoljno u geto.