ma da odmah sve krene u krivom smjeru..najviše mi smeta što krene nizbrdo s mojom curkom od 3 g,šizike pa se posvađamo,a onda me grize savjest a ona me apriori isključi iz igre i svega pa mene uhvati tuga
Printable View
ma da odmah sve krene u krivom smjeru..najviše mi smeta što krene nizbrdo s mojom curkom od 3 g,šizike pa se posvađamo,a onda me grize savjest a ona me apriori isključi iz igre i svega pa mene uhvati tuga
Niste jedine:
http://www.libela.org/sa-stavom/5561...java/#comments
Slažem se s autoricom teksta da se premalo govori o tome, možda čak i ne premalo ( ajde,neki portali su počeli pisati o teškoćama majčinstva) ali to je daleko preblago od onoga što se uistinu događa u nama, s nama, s našim životima... recimo moram odustati od doktorata jer nema šanse da stignem i vremenski i financijski..i grozno mi je to,ali šta je tu je...očito sam o tome trebala razmišljati prije... sad sam u fazi da se mirim s činjenicom...
Konačno iskrena tema. Konačno tema gdje niko ne sere - bajno mi je, živim kao kraljica, dijete samo jede i spava.
Moja beba ima 2 mjeseca i puno plače. Nekad je cijeli dan na rukama i onda sam luda, jer se zna desit da sam do 3 popodne u spavaćici. Još obavljamo neke pretrage s njom što me dodatno opterećuje. Teško je kad netko ovisi potpuno o tebi, tolika odgovornost plaši. I kad krene s plačom, uhvati me panika što joj je sad, hoćemo li na hitnu. Onda je tu u cijeloj priči muž, koji je otac djeteta pa moraš kvragu i njegovo mišljenje prihvatit a ne poklapa se uglavnom s tvojim. Kaos. Da mi nema rodielja, teško bi gurala. Mama dođe i ako ništa drugo, priča sa mnom. Nekad mi je potrebno samo da netko priča sa mnom.
lavko, idite više van, evo sad su lijepi sunčani dani, bebe su obično bolje vani, u neki kvartovski parkić, upoznaj druge mame i one imaju iste "slatke probleme"...Me je mojih 10 kvartovskih mama bila psihoterapija i dan danas smo odlične prijateljice a djeca se druže :-)
meNI je mojih...
Slazem se... Idite van, iskoristi ovo vrijeme i da sebe napunis malo...
I nabavi nosiljku.. Bebe su u njoj tako mirne, stisnute uz mamu i vole ljuljuskanje.. Ja sam znala malca stavit na sebe i satima šetat u miru i tisini, za njega ni znala nisam da je samnom..
A joj, mozes pokusati sa setnjom. Isto tako, ako dojis, pokusaj izbaciti mlijecne proizvode iz prehrane, oni cesto znaju uzrokovati grceve. Moja je isto bila takva. Meni je pomoglo to da sam umjesto placa zamislila da je to mala maca i da mijauce. Neke bebe jednostavno vole urlati. Babica mi je rekla da je to jedini bebin oblik komunikacije-urlanje, tako da sam ja prihvatila da ona jednostavno voli "komunicirati". Da napomenem da su lijecnici uvijek rekli da je sa njom sve u redu. I tako bi je ja nahranila dokle je htjela jesti, presvukla, utoplila, ali ne pretoplila, stavila u sling, obavljala poslove po kuci, a ona urlala dok joj nije dosadilo.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Od kad je pocela pricati, ne gasi se. Stavimo je na spavanje, a ona nekad do ponoci razgovara sama sa sobom u krevetu. Prica dok se vozi u autu, smislja pjesmice, nije navrsila 3 godine, a prica tecno engleski i hrvatski jezik i samo:bla, bla, bla, po cijele dane...
Cini mi se da je babica bila u pravu i da je to urlanje bilo njeno prvo pricanje i da se je moja djevojka voljela glasati :)
ja sam svoje doduše vozala u kolicima al satima nekad je to bilo po 5 sati dnevno (iz 2-3 navrata) hodanja s mojom ekipicom mama i beba, nije ni čudo da nikad nisam imala manje celija nego tad :-)
Upravo čekam da mi dođe marama/sling, naručila sam. A u vožnju smo znale sto puta krenuti pa ona plače pa meni bude neugodno i vratim se. E sad se više ne vraćam, nego vozim, suha je, sita je, i s vremenom zaspe.
Ona u načelu dobro napreduje, samo ima alergiju na kravlje mlijeko a od nje su grčevi još gori. Na moju veliku, veliku žalost, ne dojim već je na hipoalergenom AD. Dojenje bi toliko toga olakšalo, oš pehranu, oš utjehu, oš grčeve...što je najbolje, i dalje mi zna ić malo mlijeka (a bila sam na Bromergonu) da poželim nekad samo joj dat cicu. Mislim, ne dam, na lijekovima sam, al volim zamišljati kako bi to bilo.
tako je i meni bilo kad sam konačno bila dovljno hrabra da nju odvedem sama u šetnju.. koje su me sve paranoje prale-pa šta ako se onesvijestimpa što ako ona bude htjela dojit negdje vani i vrišti iz kolica, a meni bed izvadit dojku itd. itd... i onda sam se malo pomalo navikavala i vadila cicu gdje god je željela, bez obzira na sve...moja terapeutkinja kaže: kad žena prvi put ostane sama s djetetom doma tada osjeti koliko je slaba i nema pojma o ničem, a na kraju dana vidi koliko je jaka i sposobna. Pa probaj i ti tako.
Provjeri sa rodinim savjetnicama. Uz vecinu lijekova danas se moze dojiti, a za ostale postoji alternativa. Znam da ce ti sigurno pomoci.Citiraj:
lavko prvotno napisa
lavko, nama je bila vrlo, vrlo slična situacija: nedojenje zbog lijekova, alergija na kravlje mlijeko i grčevi.Citiraj:
lavko prvotno napisa
Bili smo na posebnom adaptiranom mlijeku (Pregomin) koje je propisao gastroenterolog i tako duuuugo.
Kad je jednom dobila strašne grčeve, poljubičastila, urlikala neutješno, nismo znali što da više radimo i zvala sam dr.Jovančevića.
Dao mi je savjet koji je pomogao :)
Nakon toga smo kod njega išli na besplatnu radionicu na kojoj su se pokazivale vježbice i položaji kojima se pomaže bebicama
olakšati kolike.
Lavko, grlim :heart: i dalje ti nemam šta pametno reći osim da će proći (i meni je bilo neugodno kad bi mali vrištao i kad bi se iz šetnje vraćala s njim u jednoj ruci dok drugom guram kolica koja idu cik-cak, činilo mi se da sam jedina na svijetu kojoj beba plače i ne zna što će s njom).
Lavko, izgurat cete...malo po malo. Neka djeca stvarno jesu zahtjevnija od drugih. U to sam se uvjerila s drugim djetetom. S prvim sam se stalno pitala (u stvari jos uvijek se pitam) je li samo meni tako tesko. Jer mi se uvijek cinilo da je drugima lakse ...
Citiraj:
Apsu prvotno napisa
Morala sam pronaći svoj post :D
Sjećam se da sam bila digla ovu temu :lol:
Nije mi se dalo tražiti dalje gdje sam se umjesto jadanja, pohvalila kako je napokon sve sjelo na mjesto i sad sam sretna, skupa s bebom.
Znam da su mi pisali da će biti lakše nakon 3 mjeseca a ja okretala očima, kao možeš si mislit. Ali stvarno, nakon 3,4 mjeseca, koji ti se sada čine jako daleko, postaje predivno. Nestaju grčevi, dijete počne komunicirati s tobom, napokon se upoznate i sve nekako sjedne na svoje mjesto.
Kad se samo sjetim odnosa sa mm :roll:
To je jednostavno tako. Ništa te ne može pripremiti na dijete. U trenu kada se rodilo tvoje dijete, rodila se i tvoja nova uloga, uloga majke. Tolika odgovornost, tolika žrtva i tolika ljubav sve u jednom, potpuni preokret života. U isto vrijeme stravično, i u isto vrijeme predivno. Da ne pričam o hormonima nakon poroda, i vremenu koje je potrebno da se tjelo vrati u normalu. Kakvih 6 tjedana babinja.. Pa tek nakon 3 mjeseca i više možda sam se osjećala da se vračam sama sebi. Tek kad je moje tijelo malo vratilo snagu, vratila se i volja i elan i dan po dan je bilo sve lakše.
Sada moj miš ima 10 mjeseci. Smijem se onim prvim mjesecima i sebi i bebi i odnosu sa mm.. Presretna sam. Svaki dan blistam, mali se budi 10 puta noću a ja sva sretna dižem se i nunam ga sa mislima u glavi "ljubav moja, opet te zubići muče ili me samo trebaš blizu? Pa hvala što me toliko trebaš, obožavam te." I cijelog si ga stišćem blizu i tužna sam što mi tako brzo raste.. Znaš kako brzo? Vidjeti ćeš, proletjet će.. Proletjet će i sva tuga, i bol i zabrinutost i ostat će ti samo prekrasna uspomena..
Još malo! :)
Divno si to napisala Apsu :)
Moj miš ima 7 mjeseci, a grčeve je imao više od 4 mjeseca. Ne po 3 sata, 3 dana u tjednu, već svaki dan, od do. Dojim i možda te utješi činjenica da se moj bebač nije umirio na dojci, odbijao ju je. Okretao glavu i vrištao. Nosim ga puno otkad se rodio. Marama nam je bila super, a sad ga nosim u mei tai. Uglavnom, nemoj se gristi zato kaj ne dojiš, pokušaj smiriti bebu na druge načine. Pilates lopta mi je bila dosta efikasna, spavanje na meni. Znam kak je to kad ne možeš umiriti svoje dijete :( Šetnju u kolicima probavio je tek prije mjesec dana, prvo sam ga uspavala na rukama pa šetala, a sad voli gledati okolo. Al zato su mi noći besane zbog zubića, uvijek nešto.. Nemoj ništa forsirati, slušaj bebine potrebe jer si mu ti sve na svijetu!Citiraj:
lavko prvotno napisa
Yummy mummy, meni pomaze samo jedan antidepresiv i taj ne ide s dojenjem :(
Vikki, sjetim te se svaki dan pompet puta barem. I onda muzu pricam-tako je bilo kod vikki, znaci proci ce i nama.
Teica, imat cu puno pitanja za tebe! Samo mi reci kakve radionice, jel toga jos ima?
Agrum, sad vidim post i jasnija mi je poruka! Sad saljem novu.
Apsu i s2000...hvala na utjesi
Danas smo bili na sistematskom i dobro je dobila na kilazi pa me to tjesi, nije nis ozbiljno. Aj ta alergija...a nadam se da ce proci do 1. Ili 3.rodjendana.
lavko kad budes imala vremena ako ga budeš imala pročitaj par postova prije kako je ova tema bila veeeeeoma aktivna jedno vrime,kad se sitim uf baš je bilo teško i eto prošlo je a ja nisam virovala da oće,nije ni sad melem jer je maleni hiperaktivan sa 10 mj je prohoda neumoran je al je super kako je bilo i sad uživam,doći će to sve na svoje samo treba strpljenja a toga je malo!glavno je da je zdrava i da lipo napreduje!
A nadam se da ce bit lakse. Ma vidim da sam i ja evoluirala. Prvih mjesec dana me bilo svega strah. Ako place, zasto place, idemo na hitnu, ako ima par crvenih tockica, pa sto je sad, jel zarazna bolest, idemo doktorici, ako ne jede, eto ga vraze opet je nesto, sigurno ozbiljno...i tako. Nisam se usudila disat. Sad vidim da nisam toliko vise u strahu, al nisam ni sigurna. Kaze moja mama da sam jos super kako se ona bojala. Eto, barem se neko razveselio :)
A voljela bih svakako da ova tema ide dalje, jer mi bas treba podrska, sigurno ima jos mama u ovoj fazi. Ja si uvijek kazem, ako niko ne zna, znaju Rode.
Sami ti piši tu smo mi,evo noćas je moj maleni bio budan od 2-4:30 nikako zaspat došlo mi je da vičem usred noći uf,valjda će ova noć bit bolja!
jesi probala koristit neki bijeli šum kad puno plače?
Joj mene prvih mj dana bilo strah crvenila u pelenskom podrucju, zasto,kako mu to pomoci,panika...
Danas vidim crvenilo na guzi, uzdahnem, i razmisljam jel cu uzet bepanthen ili sudocrem :D
Al i meni je najgore kad se dogode duga razdoblja budnosti po noci,bas radi toga jer onda place. Dode mi da krenem plakati jace od njega.. jednom i jesam, on umire od smijeha kad ja krenem plakati :mrgreen:
Ma nama bi bilo 100000000 puta lakše da normalno spavamo.. ovako se svašta događa u našem neurološkom sustavu...
To i mm stalno govori...:-:-PCitiraj:
nanimira prvotno napisa
Meni je najgori taj multitasking. Ono sto stvari i sve hitno. Pozivcanim. Onda nahranim dijete i presvucem je, sjednem i opet dodje vrijeme za hranjenje i presvlacenje. A ves se gomila, prasina vristi s namjestaja, skuham pa upola jela ona place pa sve ostane tako...mislila sam cak platit neki servis da mi naprave generalku doma, al muz nesto njurga da sam ja doma pa mogu to napravit. Ma nek si sam napravi, pojma nema.
Totalno te razumijem! Taj me osjećaj dosta dugo "prao", a trece mi je dijete! Tek nedavno sam si to u glavi malo poslozila, koji su mi prioriteti i sta mi je najhitnije za napraviti! Nisi sama, ima nas....Citiraj:
lavko prvotno napisa
Kad se malo uhodate i upoznate postane i lakse planirati obveze..
lavko, totalnoooo je tako kako si napisala!!!Citiraj:
lavko prvotno napisa
A kaj se muža tiče, da je 3 dana doma s bebom i da radi to sve što ti radiš, ne da bi zvao servis za čišćenje nego bi se pogubio toliko
da ne bi znao ni koga da zove: bio bi izvan sebe!
Ispravljam samu sebe :)!
Znam koga bi zvao u pomoć:TEBE :yes: !
Ja generalku nisam napravila otkad sam rodila. Napravi mi mama kad dođe svaka 2-3 mjeseca.
Čišćenje? Generalke?:lol:
Generalka-šta je to? Jel se to maže na kruh?
Dosta zafrkancije. Slijedeći put će ti kuća izgledati kao prije djece kad djeca odsele. Što prije to shvatiš to bolje.
I nema ništa loše u tome. Ja održavam higijengski minimum i to mi je dovoljno. Da se razumijemo, volim ja čisti stan, ali kad ne može-ne može.
Ajme tek sam sad nasla ovu temu! Mislim da budem cesti gost, u skoro svemu o cem pisete sam se nasla. Malecki ce sad 8. tj i sad me malo manje strah da bude zbog mene zsvrsio na hitnoj! A o kucanskim poslovima i kuhanju da ne pricam. Nikud nikam :-( A moj dragi neki dan zove nakon posla i pita: jel gotov rucak ili idem na pivo?!?
Joj, piki, vjerujem da si ga nakon takvog pitanja poželjela lansirati na Mjesec!
Vjerujem da sve mi koje smo bile u toj koži - same doma s malim bebama - popi***mo na takve stvari!
Naravno, valjda mi je po boji glasa shvatio da ako hoce i dalje jesti moju hranu ima da dodje i pricuva maloga :-! Kuhati nekaj s malim djetetom je jos uvijek katastrofa, nema uhodani ritam spavanja a kad cica to traje po sat vremena. Pa onda ti skuhaj na vrijeme.
Meni je mama doma koja kuha i sestra se nekad poigra s malenom pa sam svejedno umorna :)
Jedan komentar iz perspektive sjecanja. Dani kad je bio beba i kad ni u WC nisam mogla bez njega i kad bi najprije jeo moj muz a onda ja mi se cine jako jako davno i zapravo su brzo prosli. Ali se i dalje jasno sjecam umora svakog atoma mog tijela. Da vas utjesim, to ce brzo proci. Ja periodicno s mamom (koja ne zivi s nama) i muzem komentiram tipa, jel se sjecas kad smo morali nositi kolica svuda, i po onim stepenicama i po onim uzbrdicama i torbu sa pelenama i flasica ... Ili jel se sjecas kad smo se ujutro spremani za vrtic u onda bi petsto puta po kuci gore dolje trcala u zadnji cas po sve sto mi treba i na kraju u autu skuzila da sam u papucama...Pa sva on a silna nakuhavanja posebno za njega a posebno za nas... Vec nakon drugog rođendana je nama (meni) sve postalo puuuuuno lakse jer sam ga mogla razumjeti i mogao je hodati i jeo je ko i mi. A nakon toga svakim danom tjednom i mjesecom, kako bi znao i mogao sve vise tako je sve lakse diskutirati s njom, dogovarati, planirati, u jutro se sam obuce, umije, poceslja, sam jede... Sinoc se prvi puta sam istusirao (ja sam bila u kupaonici, ali sam radila nesto svoje), nakon vecere sam mu dodala jedno po jedno sve sa stola da odnese u sudoper.... Kad je bio beba bilo mi je gotovo nemoguce zamisliti da cu za svega par godina odmarati i gledati kako to sve radi. (Sad ima 5,5 god)
Juhuhu, do onda ćemo se mi još nažalit ovdje hehe. Ali, volim što si to opisala jer zvuči predivno.
I onda ponovno ostaneš trudna....hihihihi:-)
Pa sve ispočetka......:-!