zbog toga sto mislim o kompletnoj prici sa vjerom i crkvom kao george carlin?Citiraj:
zeljka231 prvotno napisa
Printable View
zbog toga sto mislim o kompletnoj prici sa vjerom i crkvom kao george carlin?Citiraj:
zeljka231 prvotno napisa
ti možeš misliti o vjeri i Crkvi što god želiš. ali, o svom mišljenju ne razgovaraš argumentirano i s poštovanjem. na sva pitanja koja sam ti postavila mi nisi odgovorila.
dobar je, pravi crni humor, sa puno istine...But He loves you. He loves you, and He needs money! He always needs money!Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
uopce ne razumijem sto pokusavas reciCitiraj:
zeljka231 prvotno napisa
crkvu dozivljavam kao los cirkus, u cemu je tu problem? trebala bih sada linkati mise i analizirati rijec po rijec? pa nisam sa takvim idejama utrcala na topic o vjerskom odgoju i tamo napadala ljude sto tako razmisljaju. po mojoj logici time sam pokazala da mi je ok da ljudi misle sto god misle i nek vjeruju u sto god zele
ti si dosla na topic koji je kontra i kolutas ocima sto ja dozivljavam crkvu i cijelu pricu tu negdje kako to prica george carlin
u biti to sto radis i je u duhu cijele ikonografije, upiranje prstom u neistomisljenike
smijem se pojadati?
danas je kcer, kao i jedini razredni kolega koji ne pohadja vjeronauk, sjedila na satu vjeronauka, na kraju ucinice na podu. i igrala se. i sad smisljam neki dobar nacin da sutra nekako mirno i stalozeno PONOVIM da mi je to neprihvatljivo. kazemo 'ponovim' jer se prosle godine vec dogodilo jednom i obasnila sam da to ne zelim vise. radije neka ide u knjiznicu ili cak ako nikako drukcije neka sjedi na hodniku ili cemo obliznje baku i dedu zamoliti da prosecu s njom tih 45 minuta.
ima netko sprancu pomocu koje je to rijesio mirno i bez velikih halabuka?
To se kod nas dešavalo prošle godine prvih mjeseci. Nekoliko puta zaredom sam išla u školu i spomenula to učiteljici kao neprihvatljivo. Na kraju mi je obećala da će ostajati u razredu "samo u krajnjoj nuždi" i zaista, u 2. polugodištu bili su u razredu možda još samo jednom.
Nekako imam dojam da se preko toga htjelo prijeći jer u prijašnjim generacijama nikad nije bilo više od jednog učenika u generaciji koji ne ide na vjeronauk (iako me pedagogica na upisu uvjeravala u suprotno, ali dobro, bar me nije nagovarala da dijete upišem da ne bude jedino u razredu, kako sam čula da rade pritisak u drugim školama). Na kraju, rješenje s knjižnicom sad funkcionira, a što će biti kad knjižničarka bude na bolovanju ili u školi u prirodi, vidjet ćemo...
To je stvarno neprihvatljivo, kao ne slusa, a ipak slusa, a mora naravno bit i tiho. A tko joj je rekao da ostane u razredu? Ja bi otisla toj osobi i rekla joj, moja kcer nece ostajat na satu vjeronauka nego ce bit u knjiznici, na hodniku, s bakom i djedom. U nikakve rasprave ja ne bi ulazila, to je tako i basta.
anledo, svrha ovog topica je da se ovdje pojadaš. moj savjet je da bih to ipak možda pismenim putem učinila. onako fino, učtivo, ali ozbiljno. daj mi dan-dva vremena da ti pronađem šprancu :)Citiraj:
anledo prvotno napisa
tnx. trebat ce ocito i meni i drugima jos koji puta.
ipak, vec ujutro moram nesto verbalizirati, jer se bojim da bi se vec sutra mogla ponoviti ista stvar (dva dana za redom na rasporedu stoji 12,20 . 13,05 vjeronauk/slobodno vrijeme)
nesto sam izmedju tuge i bijesa
Anledo, da li je morala sjediti na podu ili joj je to bilo dopušteno? Da li joj je bilo naloženo/dopušteno da se igra ili je ona našla načina da si sama skrati vrijeme? Zapravo, koji god odgovor na ova moja pitanja je ispravan je neprihvatljiv. I zbog nje i zbog klinaca koji idu na vjeronauk.
Svakako se obrati razrednici, ravnatelju, (kome već, nemam pojma, nemam dijete u školi)... Zbilja ne razumijem, ako im nisu u stanju organizirati nešto, zašto ne mogu sjediti u svojoj klupi i rješavati domaći rad iz nekog drugog predmeta ili čitati lektiru?
Ja bi u tom mirnom i staloženom obraćanju razrednici ili kome već, pitala što tim činom žele poručiti djeci koja idu ne vjeronauk: gle, ona ne mora slušati vjeronauk, ne mora učiti, pisati domaći rad... i još se može igrati. I to u učionici?
Zbilja nemaju takta.
ok, onda ti nešto napiši, a i ja ću nešto smisliti. držim fige i čekam(o) izvještaj.Citiraj:
anledo prvotno napisa
A zar ne mozes jednostavno doc i rec ona nece bit na satu? Ne kuzim zasto moras ista pisat i bit nesto ekstra obzirna. Kazes ne i to je to. Kakve probleme to moze izazvat?
s jedne strane, mislim da bi bilo fer da se takvo što i kod nas uvede, a s druge, sjetim se knjige M.J. Zagorke u kojoj glavni lik komentiraa: Isus je jahao na magarcu, a svećenici se voze u kočijama (mercedesima), Isus je besplatno krstio, danas sve moraš platiti. pa mi onda ni taj porez nema smisla.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Pa u nas taj porez vec postoji, tj. postoje drzavna davanja crkvi, i to ide iz svacijih djepova. U Njemackoj valjda drzava crkvi daje samo te vjernicke pare sto je po meni sasvim u redu. A ovo s obavezom placanja, to me se puno ne tice, to je unutarnji problem kc i njenih clanova. Al ipak bi mi bilo drago da potez izazove kontra efekt, i da se i broj posjetitelja kc i ostvareni prihod drasticno smanje.
Mogu ti reći kako je to u našem slučaju izgledalo kad bi njih nekolicina ostala u razredu za vrijeme vjeronauka. Mogli su raditi što hoće, i ja sam svojem sugerirala da si ponese knjigu ili nešto slično, ali on se nije mogao koncentrirati ni na što drugo dok sluša kako im učiteljica nešto priča. Počeo bi pratiti sat. A još kad su gledali biblijske crtiće, naravno da bi se zalijepio za televizor. Prema tome, u našem slučaju je to bila čista indoktrinacija "ispod stola". Očito se to razlikuje od djeteta do djeteta, ima ih koji su u stanju potpuno se isključiti, moj sin to nije bio (bar nije u školi, kod kuće je sasvim druga priča ali nema veze s vjeronaukom :mrgreen:).Citiraj:
Mojca prvotno napisa
S druge strane, onih par puta kad bi se zaigrao s drugim dečkićem iz klupe (sve na satu vjeronauka!), onda su se njih dvojica - kartali :-o Ok, nisu kartali ni belu ni poker nego su se igrali s kartama automobila/kamiona, ali ipak - meni nikako nije ok ni da se on u školi, za vrijeme nekog sata karta. Ali to je izgleda smetalo samo meni.
Na kraju je profunkcioniralo to s knjižnicom, pa se sad igraju u knjižnici (karte više nisu in, vjerojatno bi se inače i kartali ondje :roll:).
hvala svima i evo me.
bila sam nesnosno ponizna, ispricavala se milijun i osamstotisucaputa zbog, eto, cinjenice da ponavljam pricu od prosle godine kada sam vec jednom molila da se takve stvari ne dogadjaju.
uciteljica je rekla da ne moram pravdati tu nasu roditeljsku odluku i da je sigurno bila neka bas visa sila u pitanju kad je zavrsila u istoj ucionici u kojoj je bio vjeronauk.
ovo s podom je ok, tamo je tepihic namijenjen igri, nije morala klecati na kukuruzu. ali se vratila doma sa zdravo mario, nekom svetom krunicom kraljicom i 12 aposotola o kojima su bas ucili.
inace, prosle godine smo imali situaciju da je cesto u vrijeme vjeronauka bila upravo s ovom jutarnjom uciteljicom u skolskom vrtu i bavila se cvijecem (jucer ju je uciteljica iz boravka ostavila na vjeronauku, otici cu popodne i sa njom popricati jer smo stvarno dobre i super suradjujemo i bas mi je draga, tim vise me iznerviralo da je bas ona ostavila kcer na tako nespretan nacin u ucionici).
ovoj jutarnjoj uciteljici sam rekla da je meni to sa cvijecem bas super i totalno u skladu sa zivotnim stavovima da se bavi zivim bicima dok su ostali ucenici posveceni Bogu. pa sam jos dodala da ako stvarno u tih 45 minuta ne moze biti u nekom drugom (starijem, mladjem, ikakvom) razredu, ni kod pedagoga, ni kod logopedice, ni sa njom u cvjetnjaku, da je nama onda skroz ok da dijete ide kod skolskih kuharica s kojima je i inace super i da im pomogne oprati i natrgati salatu, oguliti koji krumpir, srediti limene posudice ili bilo sto sto one budu smatrale korisno provedenim vremenom.
u konacnici, uvijek mogu organizirati da tih 45 minuta netko od baka i deda bude s njom.
ona i jedan prijatelj su se igrali na tom tepihicu, a kad im je nestalo incpiracije sjeli su na svoja mjesta i odslusali ostatak sata jer su, naravno, znatizeljni s jedne strane, a s druge strane dobri su klinci pa ne zele ometati nastavu (niti smiju).
ma kakvi. njemačka financira svoje najveće dvije crkve i dalje.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
evo vam link na video koji se temelji na knjizi koja opisuje kako država financira crkve. osim crkvenog poreza (i uštede troškova ubiranja tog poreza koji također ide preko države, negdje oko 1,8 milijardi eura kao i drugih sličnih troškova) u iznosu od 9,4 milijardi eura, država daje još 19,3 milijardi eura.
pod naslovom "lažno etiketiranje" ("etikettenschwindel") autor opisuje kako država (SVI porezni obveznici) u biti velikim dijelom financira crkvene ustanove poput religiozne vrtiće i škole, sam vjeronauk, caritas, bolnice, staračke domove, vojno i policijski duševnu pomoć i sl.
zašto "lažno etiketiranje" - jer sve pohvale za ove socijalne ustanove idu crkvama, a ne državi i državljanima. znači svi, bilo katolici, protestanti, pa i zločesti ateisti-kršćanofobi htjeli-ne htjeli financiraju katolički vjeronauk.
Mali prilog raspravi o porezu: http://www.novilist.hr/Komentari/Kol...ke-Dojcland%21
ovo je tocno, crkva se financira iz razlicith izvora u njemackoj iz vlatitih sredstava, preko sredstava svojih clanova, pa do crkvenog poreza uglavnom. ono sto svaka savezna drzava jos dodatno placa svojoj crkvi, bilo katolickoj ili evangelisitickoj ovisi od savezne drzave do savezne drzave. uglavnom najvise izdvaja bayern. bayern i hrvatska se po tom pitanju ne razlikuju, bayern je tradicionalno vrlo katolicki do te mjere da se nekad (vise ne toliko) katolicanstvo izjednacavalo sa biti bavarac, za razliku od ostatka njemacke gdje ostale savezne drzave placaju znatno manje i gdje su okolnosti po mnogo pitanja znatno liberalnije nego u tradicionalnom, zatvorenom, vrlo konzervativnom i katolickom bayernu.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
razlika je medjutim velika u vjeronauku za razliku od hrvatske, ne postoji obvezatni klasicni vjeronauk (niti u bayernu) u sklopu skole, vec predmet religija gdje djeca uce o religiji opcenito sa naglaskom na njih tri krscanstvo, islam, judaizam. religijskih simbola po skolama i javnim ustanovama takodjer nema, kao ni pokusaja da se djeca ili bilo tko u javnom zivotu njemacke javno blagoslivlja, to bi znacilo ozbiljan problem i diskriminaciju.
u njemackoj sluzbeno zivi oko 8 milijuna stranca, a nesluzbeno jos toliko koji imaju nenjemacko podrijetlo, od toga samo u munchenu, glavnom gradu bayerna, sluzbeno je prijavljeno 20% stranaca.
Aha, snošljivost je na visini. Kako nekome uopce padne na pamet pitat se hoce li mu netko maltretirat dijete jer ne ide na vjeronauk. :roll:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Ako su novinari ovo sa Lustigom dobro Pee jeli, ja samo mogu reći: zbogom pameti!
Prenjeli
tražila sam na netu malo više o ovome, pa nađoh ovdje
Citiraj:
- Bog za mene ne postoji, ja u njega ne vjerujem. Da postoji, ne bi dozvolio holokaust, strašna mučenja i ubijanja Židova u nacističkim logorima, kao u logoru Auschwitz gdje sam dospio kao dječak u dobi od 11 godina. Ne bi dozvolio ni pokolj u Srebrenici, koji se dogodio u ovom ratu, devedesetih - tim se riječima dvostruki hrvatski oskarovac Branko Lustig obratio u srijedu zadarskim učenicima sedmih i osmih razreda.
Ovo s Lustigom je prestrašno, zamisli, danas se u Hr školskoj djeci ne smije reći da se ne vjeruje u boga jer se nastavnici(!) ljute.
Nego, ova vaša rasprava oko Njemačke me sjetila jednog vrlo vrlo zanimljivog članka o utjecaju povijesnog, odnosno religijskog naslijeđa na obiteljske politike kojeg sam obrađivala u sklopu jedne teme, pa ću vam prenijeti važnije djelove. Riječ je o članku "The Religious Foundation of Work-Family Policies in Western Europe" (2009) autorice Morgan, K.J. Meni je ovo bila uživancija za čitanje.
Dakle...
Politike prema zaposlenim majkama u zemljama Zapadne Europe autorica dijeli na skandinavske i kontinentalne. Skandinavske “woman friendly” politike sveobuhvatno brinu o majkama i djeci, a porezima i socijalnim pravima ipak potiču majke da ostanu zaposlene. U kontinentalnim zemljama egzistiraju dva modela. Prvi se tiče Austrije, Njemačke i Nizozemske koje su dugo podržavale model muškog hranitelja obitelji, a nedostatak javnih usluga (vrtića i jaslica) majke je prisiljavao da ostanu kod kuće. Drugi model odnosi se na Francusku, Belgiju i Italiju koje su također podržavale model muškog hranitelja s relativno kratkim rodiljnim dopustom, ali i univerzalnim, besplatnim i dostupnim predškolskim javnim uslugama. Zemlje s duljom tradicijom pomaganjama majkama, Belgija, Francuska i skandinavske zemlje, imaju veći broj zaposlenih žena te veći fertilitet.
Zašto su zemlje odabrale različite politike i ostale na njima?
Reformacija, Francuska revolucija i stvaranje nacionalnih država narušile su autonomiju Katoličke crkve i proizvele sektaške rascjepe u mnogim zemljama, a to je dalje utjecalo na stranačke sustave i rane javne politike. Središnji konflikt sekularnih i crkvenih grupa, ili između različitih crkvenih grupa, krajem 19. i početkom 20. stoljeća događa se oko masovnog obrazovanja jer je obrazovanje bilo pod crkvenom domenom, dok su liberali zagovarali državnu, a tako je bilo i na drugim područjima socijalne države. No, religijski konflikti ne događaju se posvuda i ne u jednakoj mjeri, već ovise o odnosu crkve i države. Morgan ovu tezu potkrepljuje trima modelima religijske prakse, religijske podjele i vezanog političkog konflikta u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću koji će imati dugotrajni utjecaj na rodni aspekt socijalne države. Ti različiti modeli odnosa crkve i države i religijskih rascjepa oblikovali su jačinu religijskih snaga u politici i u društvu, utječući na političke stranke i snagu dobrovoljnih religijskih organizacija, ali i na zakone i na rane politike za žene, djecu i obitelji kroz oblikovanje različitih ideologija vezanih za uloge spolova i odnose države i obitelji, čime su položili temelje za načine na koje će države odgovoriti na promjene u obitelji u doba rasta socijalne države.
*Skandinavski model: fuzija države i crkve i religijska homogenost
Korijeni rodne ravnopravnosti u skandinavskim zemljama leže u njihovom karakterističnom religijskom naslijeđu. Nakon reformacije u 16. stoljeću, protestantizam postaje državna religija., a subordiniranost religije civilnom autoritetu (državi) te religijska homogenost minimalizirali su nastanak religijskih sukoba. Relativno mirna sekularizacija uzrokovana je inkorporiranjem crkve u državu, što je utjecalo i na politički razvoj pa su kršćanske stranke koje su se kasnije razvile uglavnom bile slabe. Religija je vremenom u 20. stoljeću postala sve marginalnija u društvu i politici. Zbog nedostatka rascjepa i niske društvene religioznosti, radnička klasa nije bila podijeljena između sekularnih i vjerskih sindikata i partija kao na ostatku kontinenta, što je utjecalo i na snagu političke ljevice. Manjak religiozne mobilizacije socijaldemokratima je omogućio i veću centralizaciju političke moći u državi, što je omogućilo razvijanje jedinstvenog sistema pružanja socijalnih uslsuga. Ukratko, spajanje crkve i države, slabi religijski rascjepi i rana sekularizacija utjecali su na obiteljske politike skandinavskih zemalja u ranom 20. stoljeću.
Skandinavske zemlje bile su, tako, prve koje su razvile zakone s jednakim pravima za žene i muškarce - već u 1930-tim godinama oba su partnera imala jednaka prava na razvod, podjelu imovine i sl. Individualizirano je pravo na socijalno osiguranje - dok je u ostatku Europe pravo žena na socijalna prava bilo povezano s bračnim statusom, u Skandinaviji je to bilo kroz državljanstvo. Ono što je u tom razdoblju važno je aktivna država oko obiteljskih pitanja, odnosno nazirući potencijal države za preoblikovanje radnih odnosa, individualizaciju prava i rodnu ravnopravnost. Takve sekularne politike i država ključ su za kasniju transformaciju.
*Klerikalno-antiklerikalni model: podjele u Belgiji, Francuskoj i Italiji
Klerikalno-antiklerikalni model razvio se u katoličkim zemljama s jakim antiklerikalnim snagama, poput Francuske, Belgije i Italije. Sve tri su zemlje s dugom poviješću konflikata između klerikalnih i antiklerikalnih snaga, što se kasnije reflektiralo u politici mješavinom supsidijarnosti i familijalizma tipičnog za demokršćanske režime s aktivnom uključenošću države u skrb i edukaciju male djece.
Francuska revolucija bila je napad i na Katoličku crkvu, a antiklerikalizam je ljevicu učinio žešćom u izazivanju tradicionalnih ideologija konzervativnih partija i aktera. Antiklerikalne snage gurale su širenje državnih ovlasti nad djecom i obiteljima - najuspješnije u Francuskoj, dok su religijske snage bile utjecajnije nad politikama u Belgiji i Italiji, ali su stalno bile izazivane i napadane. Antiklerikalni republikanci u Francuskoj i Belgiji Crkvi su u kasnom 19. stoljeću oduzeli kontrolu nad programima edukacije djece i inkorporirali ih u nacionalni sistem obrazovanja. Dolazi do ekspanzije obiteljskih povlastica (pronatalitetne politike) pa se ovlasti države još više šire. U Italiji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća talijanski liberali kreirali javni obrazovni sistem, potisnuli religijske organizacije i sekularizirali brak, no Crkva je uspjela zadržati prevlast nad preškolskim odgojem i socijalnim uslugama do 1960-tih, dijelom i zbog slabosti države.
Kao odgovor na antiklerikalizam, u Belgiji i Italiji nastao je pokret čiji je cilj bio očuvanje utjecaja Katoličke crkve kroz dobrotvorna udruženja za socijalne aktivnosti koja su kasnije evoluirala u demokršćanske stranke koje su dominirale politikom nakon 2. svjetskog rata. No, zanimljivo je da je ljevica bila manje uporna oko ženskih prava jer su žene smatrali glasačima katoličkih stranaka pa su Francuska, Italija i Belgija među posljednjim zemljama koje su omogućile pravo glasa ženama. Ukratko, sukob je urodio proširenim ulogama države u obrazovanju i predškolskom odgoju, što će kasnije postati važno za zaposlene roditelje.
*Prilagođeni model: Austrija, Njemačka i Nizozemska
Prilagođeni model nastao je u zemljama u kojima su religijske snage postale nadmoćne i zadržale svoj utjecaj. Konflikti oko obrazovanja i socijalnih usluga u Nizozemskoj, Njemačkoj i Austriji događaju se krajem 19. i početkom 20. stoljeća i ne odvijaju se samo između klerikalaca i antiklerikalaca, već između protestanata i katolika, što je potaknulo rast subkulturnih organizacija koje su postale rasadištima političkih stranaka. U Nizozemskoj i Njemačkoj konflikti su razriješeni u korist religijskih snaga jer su se, unatoč neslaganjima, protestanti i katolici ujedinili oko očuvanja kontrole nad socijalnim i obrazovnim programima. Sekularne snage bile su u manjini pa su polako nestajale, a ljevica je izgubila oštricu antiklerikalnosti i izgradila prilagođene odnose s religijskim strankama. Sličan je ishod bio i u Austriji gdje je antiklerikalizam ubrzo odustao i država je očuvala suradničke odnose s Katoličkom crkvom, a rezultat je da su religijska udruženja razvila manje edukativnih i obrazovnih programa, uglavnom zato jer im je mjesto u politici zajamčeno ranije nego u Njemačkoj i Nizozemskoj.
Rezultat je institucionalizirana supsidijarnost kroz razvoj socijalnih usluga i nekih obrazovnih funkcija delegiranih religijskim i drugim dobrovoljnim organizacijama u Njemačkoj (npr. Diakonisches Hilfwerk i Caritas) i Nizozemskoj, gdje su dobrovoljna udruženja postala neizbježna u pružanju javno financiranih socijalnih usluga, no ti programi nisu bili od pomoći zaposlenim roditeljima jer to nisu bili cjelodnevni programi, što će se kasnije pokazati važnim. Kao ni ostatak Europe, ni ove tri zemlje nisu reformirale mnoge patrijarhalne elemente svojih obiteljskih zakona nekoliko desetljeća nakon 2. svjetskog rata. Primjerice, Njemačka je do 1977. u građanskom zakoniku žene spominjala kao domaćice. Politička dominacija vjerskih snaga rezultirala je i restriktivnim zakonodavstvom oko pobačaja, homoseksualnosti i dr. sve do 70-tih godina.
Ukratko, religijske podjele postavile su temelj religijskim strankama koje će dominirati u tim zemljama, a pomogle su u rađanju jakog, često religijskog, civilnog sektora u Nizozemskoj i Njemačkoj koji će biti ključan u isporuci socijalnih i odgojno-obrazovnih usluga. U Austriji je država zadržala te programe, ali je politika oblikovana konzervativnim familijalizmom demokršćana koji socijaldemokrati nisu kritizirali.
------
Eto, to je to. Doduše, ovo je prvi dio analize različitosti povijesnih korijena za zaposlene majke (kasno 19. i rano 20. st. kao kritično vrijeme u Zap. Europi za formaciju političkih stranaka i rane socijalne programe). Članak se nastavlja analizom tri desetljeća nakon 2. svjetskog rata kad su te naslijeđene politike i narav stranačkog sustava utjecali na javne politike prema zaposlenim majkama, ali to sad za ovu temu nije važno.
Oprostite na duljini posta, nadam se da je vama koje ste imale vremena za čitanje bio zanimljiv.
Zuska,Ja to gledam iz cisto estetskog ugla. Lijepo mi vidjeti sve te ljude sa puno cvijeca. Jos k tome, Cvjetna nedjelja mi je ujedno i znak da ce konacno opet proljece.Citiraj:
Npr. meni nije lijepo vidjeti ekipu s maslinovim grančicama jer mi to nije asocijacija na, štajaznam, mir.
ne moras ici na egzoticne otoke za Bozic. Ovdje u nasoj staroj Evropi imas Kanare na kojima je uglavnom cist pristojnih 20+ stupnjeva u 12 mjesecu. I ja uvijek mastam da budem negdje na kakvoj drugoj klimi u vrijeme Bozica, ali ne zato da izbjegnem guzvu i kic nego zato da zagrijem kosti.:-)Citiraj:
Nekad, dok nisam bila mama, maštala sam o tome kako ću jednom kad budem imala svoje dijete u 12. mjesecu s njim otići na neki egzotični otok da se sakrijemo od božićnih kulisa i sadržaja u gradu, medijima, institucijama.... Meni je to iritantno, ne mogu si pomoći. Danas shvaćam da neću na egzotični otok
JuranaPotpis. No, netko je napisao da mi imamo ugovor sa Vatikanom po kojem je vjeronauk izborni predmet samo na papiru, a po svemu ostalome je ustvari obavezni.Citiraj:
Ono što bih ja voljela je, čini mi se, prilično razumno: samo da se vjeronauk tretira jednako kao ostale izborne predmete. Konkretno, u školi mog sina, ako se na talijanski i informatiku ide u drugu smjenu, neka se ide i na vjeronauk. U školama u kojima se izborni predmeti raspoređuju u zadnje satove, neka tako bude za sve izborne predmete
JadrankaJa sam to cesto znala pitati moju prijateljicu kad mi se znala zaliti na nesto vezano uz skolu. Odgovor je uvijek bio da su nasi pedagoski radnici neprofesionalni i da se svete na djeci ako im se roditelji zamjere. Ona bi mi sve onda i potkrijepila konkretnim primjerima.Citiraj:
A zar ne mozes jednostavno doc i rec ona nece bit na satu? Ne kuzim zasto moras ista pisat i bit nesto ekstra obzirna. Kazes ne i to je to. Kakve probleme to moze izazvat?
A propos Lustiga, ako ćemo procjenjivat postotnu vjerojatnost, meni je 99% da se to baš tako dogodilo, a ne da su novinari nešto krivo shvatili. Mislim... ono... i mene lecne da se neko tako "outa", ono baš "ne vjerujem u Boga", a ne u nešto upakirano tipa "ne znam jesam li gnostik/agnostik/ateist/ireligiozan sam/vjerujem, ali ne u Crkvu/vjerujem u energiju" itd. Ono... to se baš ne čita kod nas nešto.
Ina meni je nespojivo s pamecu i dobrim ukusom, da uopce ljude pitas da li ateisti, vjernici, ili nešto drugo. I inace, a kamoli na javnom skupu. To je njihova privatna stvar.
A ona jos da se zgrazas nad odgovorom, ma kakav kod da odgovor bio.
Nikako da stignem napisati nešto vise na ovom topiku o cijelokupnom ozračju odnosa civilna država versus institucionalizirana religija, jer je meni cijela ova problematika s vjeronaukom samo nusprodukt jednog naopakog sustava koji momenta no vlada. Vidim ovdje gdje zivim, da sve to moze biti normalno.
Zuska, interesantan prilog. Citala sam na vise mjesta o tom fenomenu. Neki autori dodaju i jaki utjecaj pesstolozzija na taj tipični germanski 3k kirche kueche kind.
Ako sam dobro brzinski pročitala, nije pitalo Lustiga, on je sam rekao... tj. nije zadržao svoj ateizam "unutar svoja 4 zida", kao što ni vjernici ne moraju svoju religiju... Ali je on naišao na zgražanje, jer je manjina, i ljudi se ne susreću s takvim stavovima.
Nemam vremena bas puno pisati, ali koliko sam shvatila iz clanka nije ga nitko pitao nego je spontano u svom objasnjavanju sto je holokaust i njegovog osobnog prozivljavanja (i prezivljavanja) istog rekao i to da za njega bog ne postoji. Meni je to sasvim normalno i logicno da netko ako zeli javno izrazi svoj stav i svoja (ne)vjerovanja. Uostalom, i ja sam sklona u usputnom razgovoru ako nekako takva tema dodje na tapetu sasvim neoptereceno izjaviti da ne vjerujem u boga (iako ponekad cujem onu famoznu "pa moras u nesto vjerovati" recenicu na koju svaki put zelim odgovoriti "a zasto bi morala se oprostiti s razumom i logikom" ali se obicno suzdrzim).
Ono sto mi je strasno je da smo postali drustvo u kojem je moguce da se o necijem spontanom izrazavanju vlastitog nevjerovanja pisu novinski clanci! I da se na ovom forumu takvi istupi nazivaju "outanjem" (u smislu koliko je to postalo drustveno nepozeljno)...
Ako nista drugo, bar je to povod da se napisu i njegove druge recenice koje na zalost treba u ovom drustvu puno cesce spominjati - o holokaustu, o genocidu Zidova, pravoslavaca i Roma u Jasenovcu, o segragaciji u Vukovaru, o netrpeljivosti prema Romima itd itd itd...
moze biti da sam krivo pohvatala.
no bez obzira na to, poanta je ista.
A da je spontano rekao da mu je bog dao snage da prezivi, sve bi bilo super, jer se boga moze zazivati svakih pet minuta i na svim mjestima.
Nego, jel vam smeta npr. kad nekom vjerniku kazete neku dobru vijest, tipa, rodila sam bebu, il pregled je prosao super, a oni ko iz topa, Hvala bogu. Ja nikad ne znam sto bi na to rekla pa kazem onako dalmatinski, a e.
Ne, ja tu frazu "hvala bogu" doživljavam kao poštapalicu koja nema veze s religijom. Pa i sama to ponekad kažem (ne baš često, ali izleti mi), i ne mislim da time postajem religiozna ;-)Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
ni mene ne smeta.
Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
ovo si dobro primijetila. i u tome je bit. covjek tamo nije dosao da propagira ateizam, nego je pricao o svojim najdubljim traumama kad je kao dijete dozivio holokaust i vidio tisuce svojih sunarodnika, a sigurno i veliki dio njegove obitelji kako ih se ubija na najsvirepiji nacin. pa tema je bila holokaust. i u tom trenutku je rekao nesto poput ovoga (a nije ni jedini koji se to pita i mislim da je pitanje sasvim legitimno) i onda se gospoda nadju uvrijedjena. ni zrnca empatije, da shvate da nije ni vrijeme ni mjesto da opet SEBE stave u centar zbivanja, nego zrtvu, tj. prezivjelog.
no, pretpostavljam, onako zlocesto, da vecina ucitelja ne vidi nista sporno u thompsonu i njegovoj magli sto se spusta iznad zagreba.
A zavisi... ako vidim da je cista podstapalica onda obicno nista ne odgovorim, nesto odklimatam glavom. Ako je bas zahvaljivanje bogu za nesto na sto nisam imala utjecaja vec smatram dosta rezultatom srece (to - zdrava beba i sl) onda isto promrmljam neko nedefinirano slaganje ili samo otklimam glavom. Ali kad mi kazu na moje da dojim "Bogu hvala da imas mlijeka" i sl. gdje se moje zasluge pripisuju svevisnjem, onda nisam bas tako kratka na jeziku pa im dam na znanje da sebe smatram zasluznom (ne ulazim pri tome u to da uopce ne smatram da bog postoji i sl)Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
No da, meni je isto neugodno kad se zbog drustvenih konvencija moram sloziti s necim s cim se ne slazem pa mislim da cesto ispadnem nepristojna jer mi je tesko i to "da, da" prevaliti preko usta kad se pripisuje zasluga necemu u sto ne vjerujem... zato klimam glavom, lakse mi je nego laganje.
Meni je to isto poštapalica.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Trebalo bi te osobe koje smatraju da je ok da dijete koje ne pohadja vjeronauk sjedi u ucionici dok isti straje pitati da li bi njima bilo prihvatljivo da njihovo dijete bude na satu islamskog ili zidovskog vjeronauka?
Da li bi u toj situaciji rekli "pa nema veze, ne moze skoditi" :unsure:
edit: zaboravila sam ubaciti citate, osvrnula sam se na temu o vjeronauku, ispricavam se
A što bi bilo da recimo u školi postoje 3 vjeronauka, katolički, islamski i pravoslavni.
I da vjeroučiteljica katoličkog nenajavljeno ne dođe na sat. I recimo siječanj je i zima je tramvaj u snijegu i te fore... i nemaju kud s djecom. I onda da ne sjede po hodnicima jer je hladno, pola ih pošalju na sat islamskog, a pola na sat pravoslavnog vjeronauka.
Kako bi to roditeljima djece koja pohađaju katolički vjeronauk izgledalo?
Nema veze, ne može škoditi...?
idemo dalje... naravno uvijek pod pretpostavkom daje istinito... http://www.index.hr/vijesti/clanak/b...na/639152.aspx
http://www.huknet.hr/?p=4897Citiraj:
BRANKA LUSTIGA u Kninu je dočekalo gotovo sasvim prazno kino. Tek su tri osnovnoškolca sjedila u dvorani.
Roditelji i učitelji očito su se odlučili bojkotirati proslavljenog producenta i dobitnika Oscara. Lustig je, naime, djeci u Zadru u srijedu kazao da ne vjeruje u Boga.
"Za mene Bog više ne postoji", izjavio je Lustig, kazavši kako Bog sigurno ne bi dopustio holokaust ili genocid u Srebrenici. Zbog takve izjave su Lustiga, koji je kao dječak preživio Auschwitz, napali učitelji i roditelji zadarskih osnovnoškolaca.
Lustig je djeci trebao držati edukacijsko predavanje u organizaciji Festivala židovskog filma.