Znaci, ja moram relativizirati kako bih ugradila djeci toleranciju prema razlicitostima, a vjernici onda dodju i propovijedaju kako relativizam vodi u propast??
Printable View
Znaci, ja moram relativizirati kako bih ugradila djeci toleranciju prema razlicitostima, a vjernici onda dodju i propovijedaju kako relativizam vodi u propast??
Meni je više nego očigledno da je Zdenka govorila samo sa svog osobnog stajališta i svojih spoznaja, za svoju djecu.
Pa nije ona jedini vjernik od kojeg sam to cula. A mislim da se to poklapa i sa stavovima mnogih vjerskih propovjednika.
Osim toga, uporno Zdenka pise o netrpeljivosti i mrznji, koja dolazi valjda s moje strane, ali s ovim sto je gore napisala rekla je i vise nego dovoljno.
ja mislim da tolerancija i relativizam nisu ista kategorija. ne moraš relativizirati kako bi djeci ugradila toleranciju prema različitostima. :/Citiraj:
Zorana prvotno napisa
ne mogu ja svojoj djeci reći - znaš mi smo ateisti, ali ateizam i ne mora biti ispravan pogled na svijet, jer znate, bog ipak možda postoji. a možda i ne. tu se čak i slažem sa zdenkom.
iako, priznati ću otvoreno - kod nas se i ne raspravlja u tolikoj mjeri o vjeri, crkvi i sl. mi više raspravljamo o temeljnim ljudskim vrijednostima - neovisno o vjeri. jer ja zaista smatram da su dobrota, tolerancija, moral ono o čemu valja raspravljati, a te kategorije nisu vezane niti uz vjernike niti uz ateiste.
A kad vec opravdavas Zdenkin post, napisi onda i ti sto mislis o relativistickom prividu slobode, o relativizmu i njegovim zamkama. Mislis li i ti da ce dijete odgajano u relativistickom duhu morati potrositi mnogo vremena i resursa kako bi popunilo prazninu nastalu takvim odgojem, ako im to uopce i uspije??? Ako ja relativiziram i na taj nacin djeci usadjujem toleranciju prema drugima, znaci nudim im nista, barem tako ispada po ovome sto pise Zdenka????
Ovo gore je islo AM.
Cvijeta, ja mislim da bez relativiziranja nema istinske tolerancije.
ne razumin šta van je relativiziranje u ovom slučaju?
Ustvari, ne da nema tolerancije nego nema istinskog prihvacanja drugih.
Toleriranje je ipak, samo toleriranje.
Strigica, pa ono u stilu: Svatko ima svoj put. Sve je u ocima promatraca. Ono sto je dobro za jednog, ne mora biti dobro i za drugog.
odgovoriti ću opet temeljem osobnog stava jer ne mogu drukčije. kad je riječ o vjeri i crkvi, njoj pridajem toliko malo važnosti u svom životu (a opet više nego što bih to željela, ali isključivo iz razloga njenog mješanja u državu), da sigurno ne mislim da relativizam vodi u propast, praznine štoveć.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
jedino, takav odnos prema odgoju djece mi je iz moje pozicije - stran, gotovo i nemoguć. uopće ne razumijem kako im mogu prenositi mogućnost da bog možda postoji kad sama u to ne vjerujem? kako ti to činiš?
to mi je slično kao s nacionalnosti, bojom kože - oni su hrvati i bijelci, ne mogu im reći, a znate možda ste srbi, a možda je i koja baba bila crnkinja, da bi u njih ugradila toleranciju prema drugima.
uglavnom, u odgoju naglasak stavljam, kako sam već napisala, na osnovne ljudske vrijednosti - a ne na činjenicu da smo ateisti, hrvati ili riječani. :/
zorana, ima li po tebi uopće vjernika rkc koji bi bili tolerantni? Jer čim su to što jesu, odmah su ukalupljeni, neslobodni, dogmatični, i kako kao takvi uopće mogu biti tolerantni? Meni u životu ateisti ni najmanje ne smetaju, nit se pačam u njihov izbor, ali isto tako mislim kao i zdenka. Pa nitko TEBI ne nameće izbor, ako misliš da ga mi NAMEĆEMO svojoj djeci, pa dobro, ali ta djeca su naša. Uopće se ne opterećujem kakav ćeš ti izbor dati SVOJOJ djeci, niti mislim da je moj bolji niti lošiji, takav je kakav jest.
pa kad dobro razmisliš svaka od tih izjava stoji... ali poviše svih tih stoji i ona da je Dobro univerzalno za sve :)Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Dijana, upoznala sam odredjen broj tolerantnih vjernika RKC, kad vec pitas.
Cvijeta, ne razumijem pitanje. :P Prenesem svoj stav o necemu, ali istovremeno uputim i na neka druga vjerovanja i opcije koje postoje i ako je dijete zainteresirano za temu.
Npr. moja Z. vec odavno prica da je ona vec zivjela i da ce se opet radjati itd. Te stavove nije mogla cuti od muza ateista niti od mene u smislu da smo joj ih prenijeli kao svoje. I te njezine stavove nastojim ne remetiti svojim vizijama o zivotu.
uh,ovih zadnjih par postova bi bome moglo proći pod onaj filozofski kutak :mrgreen:
Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Zorana, ovako. Moje je misljenje da opterecujes topik razmisljanjima koja nas udaljuju od teme zbog koje sam ja ovdje (vjeronauk u skoli). Mozda da otvoris temu: Prednosti i mane vjerskog odgoja (RKC, ili opcenito), ili tako nesto? O stvarima o kojima ti ovdje pises ja sam intenzivno razmisljala prije 10ak godina i danas u meni nema vise niti trunke sumnje da biblijska (i posebno RKC) slika Boga (koju, bit cu neskromna, poznajem bolje od mnogih deklariranih vjernika) nije moja. Prema tome, jasno da vjerski odgoj u duhu RKC nije ispravno rjesenje za mene i moju djecu, ali opterecujuci su mi tvoji postovi iz kojih iscitavam (povrsno priznajem, ali sad sam ih procitala jos jednom, i opet imam isti dojam) da bi to trebalo vrijediti za sve ljude i svu djecu. Eto, to je ono sto mi se ne svida u tvom pristupu ovdje. Inace, jako te rado citam na drugim temama (zapravo, mislim da smo vrlo blizak mentalni skolp i jedna si mi od najdrazih forumasica).
Ok, prihvacam da su razmisljanja otisla predaleko. Mozda stvarno ne bi bilo lose prebaciti ih ili otvoriti novu temu na f. kutku.
Ispast će da ti sada mažem oči, ali iskreno vjerujem da se radi o krivoj interpretaciji Zdenkinog posta.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Nije mi cilj opravdavati ga prvenstveno zato što znam da se Zdenka nema potrebu opravdavati, a osobno su me dodirnule ove njene riječi:
i s time bih zaokružila svoja razmišljanja na zadnje postove.Citiraj:
Osoba čovjeka i njegova sloboda i slobodna volja je upravo ono što me uvijek iznova fascinira u mojoj vlastitoj vjeroispovijesti i što me je kao odraslu osobu privuklo vjeri i učinilo je mojim osobnim, odraslim izborom.
Vidim da je ovdje puno bivše djece odgajane u vjeri (ili u folkoloru, ja to ne mogu znati) na koju takav stup odgoja nije ostavio kako prazninu, tako ni teret, koliko ja mogu primjetiti. Vjerujem da je djetetu ostavljeno onoliko slobode koliko mu je potrebno da jednoga dana odluči samo na koju stranu.
Vjera je put. Vjera je put koji moraš potražiti sam. I nema šanse da te itko ikada na njega zgura. Niti roditelj.
Što se mene tiče, možemo nastaviti dalje na temu.
Etika ili religijski odgoj NISU ekvivalenti vjeronauku, nadam se da se s time slazes. Jesi razmisljao da bi time diskriminirao vjernike (lisio djecu vjernika prava kakva imaju djeca ciji roditelji nisu zainteresirani da im dijete pohada vjeronauk):Citiraj:
Juroslav prvotno napisa
Osim toga, u vecini OS postoji problem raspolozivog prostora za odvijanje dvaju izbornih predmeta (inace ne bi bilo djece koja zjape po hodnicima, blagovaonama i klnjiznicama). Nije prostor problem samo crkve :P (ne zamjeri :) )Citiraj:
Zoila prvotno napisa
:)Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
i upravo zato vjeronauk nema šta raditi u državnoj školi, niti osnovnoj niti srednjojCitiraj:
AdioMare prvotno napisa
Draga Grubi, izvukla si jednu moju rečenicu iz posve drugog konteksta, i tako je nesretno uklopila u svoj, da su to strahi.
Kužiš li ti to, uopće? :(
razlika je samo u mom i tvom viđenju vjere
kužiš?
a ja pak primjećujem da vas ima jako puno koji ste svoj put našli kao odrasle osobe (nisam u toj skupini) - bilo u odbacivanju vjere ili prihvaćanju. što pak to govori o utjecaju odgoja i vrijednosti naslijeđa koje ostavljamo svojoj djeci po tom pitanju?Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Ama bas nista. :mrgreen:
zorana je uistinu malo proširila temu, al ne vidim zašto ne smije smatrati da bi njen ateistički (il kakav god) odgoj trebao važiti za sve. to ne znači da ga ona provodi (kao neka misionarka u nekoj zabiti konga ;) ), nego da jednostavno smatra da bi svijet bio bolje mjesto kad bi se svi odrekli vjere. sigurna sam da puno vjernika smatra da bi svijet bio bolje mjesto kad bi svi bili vjernici. a sigurna sam da ima i onih koji nastoje taj svoj naum provesti i u djelo. pa i ovdje je bilo forumašica koje su znale slati blagoslove. možda je to i jedan od razloga zašto je vjeronauk našao put u škole? :?Citiraj:
Kanga prvotno napisa
potpisujem. posebice prvi pasus. i nije mi jasno. čitajući "nevjernicu" naišla sam na zaključak autorice /parafraziram/: što je u nekoj zemlji jače forsirana (što se zahtjevalo od vjere da budem veći vjernik) to sam bila licemjernija. i to je po meni nekako upravo to. ako imaš neke postulate u čiju istinitost si učen od malena i koje nisi ni dovodio u pitanje. i onda ti život udari izazov da ne možeš po njima živjeti - gdje je tu sloboda ?! recimo primjer homoseksualizma. učiš da je to grijeh, a onda osjetiš te porive u nekom dobu. i ne znaš kud ćeš sa sobom, želiš i dalje biti vjernik i smatrati to grijehom, al ne možeš protiv sebe. kaješ se, ispovijedaš, al opet to činiš. i duboko u sebi osjećaš da to ne samo za tebe nije grijeh, nego da to uopće ne bi trebao biti grijeh. naravno, uvijek možeš reći da si ti sa sobom i bogom "se dogovorio" da je okej biti gay, al mislim ?!?! :roll: nije mi baš jasno otkud taj ekskluzivitet kod boga ?! slično je i sa mpo.Citiraj:
AdioMare, nije mi uopce problem shvatiti kako vjera (kao neka kategorija duhovnog stanja) moze oslobadjati. Ali, problem mi je shvatiti to da je netko, odrastao uz institucionalizirano vjerovanje, dogme, pravila i uvjerenja koje se generacijski prenose odrastao slobodno i postao slobodna osoba.
Mozemo reci da nitko od nas nije istinski slobodan od onoga u sta vjeruje i da svi mi prenosimo ovo ili ono na svoju djecu. Ali, zasto je onda to problem vjernicima i napisati??
Samo cu te malo ispraviti. :P Smatram da bi svijet bio bolje mjesto kad ne bi bilo organiziranih religija, bitna razlika od vjerovanja kao osobne stvari. Medjutim, kao sto i ovaj primjer sa vjeronaukom u skolama pokazuje, previse je love i politicke moci u igri pa mogu i dalje samo sanjati. :mrgreen:
ovo je pitanje za aktivne sudionice/ke teme:
zelite li da temu splitamo i dio posaljemo na filozoifski dio
ili
zelite da tema ostane ovako prosirena i sve posaljemo na filozofski dio?
Meni bi vise odgovaralo ostaviti ovako kako jeste i sve poslati na filozofiju. Znaci li to da cemo moci nastaviti ovdje dovoditi dogmatizam i sve vezano za njega nesmetano u pitanje? :mrgreen:
Pretpostavit ću što su organizirane religije po tebi, pa ću ti samo reći da je to po meni isto kao da kažeš da bi djeca djeca imala bolje djetinjstvo bez roditelja ili pak jednako sa ili bez.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Pa ne znam baš.
:shock: Ne mogu vjerovati da si izjednacila majku i oca sa institucijama. Hoces reci da tvoje vjere ne bi ni bilo bez RKC?
Smiri se, Zorana.
Naravno da je trebalo poslužiti samo svrsi primjera i samo ga kao takvoga gledaj.
Ne shvaćaj bukvalno.
Osim toga, ako baš želiš, ništa nije uporedivo s Ocem. On je za mene jedan i jedini.
Moja obitelj je (generacijama već) podjeljena.
Jedni od malih nogu na vjeronauku, u crkvi, kasnije u školi, krštenja, blagoslovi, ostali akramenti, mise, zapovijedi...
Drugi ništa od toga.
Zanimljivo mi je čitati ovu temu jer me ponukala da "obavim" razmišljanje o sebi baš o tim stvarima; ovi prvi danas se miču od crkve i boga, mogu reći da su ateisti gotovo. Drugi pak našli sve ono o čem su prvi učili, te sami pošli pod krilo crkve i RKV.
Sličnog spoja su bili i moji roditelji.
Ono što pamtim iz djetinjstva je učenje o jednakosti među ljudima, da su sitne razlike među nama ono što nas čini svojima, one razlike oku i uhu vidljive. Išla sam na vjeronauk. I sve je bilo super divno i krasno dok si manji i program vjeronauka ide u smislu širenja dobrote, ljubavi i oprosta među ljudima, pomiješanom sa sličicama, pričama i sl.
No, kad je došlo vrijeme "ozbiljnijih" tema, spolnost, religije drugih ljudi (koje trebamo prihvaćati, al sve s "čitaj između redova zaključkom"- to su sekte), kontracepcija, pravo izbora, bračne dužnosti, smrt, raj, pakao...kad je došlo to vrijeme, sjećam se da mi nije bilo jasno kako taj isti BOG o kojem sam slušala, kojem sam se i sama obraćala, koji govori o ljubavi među ljudima može izdvajati pojedince na temelju seksualnosti; kako seks između dvoje ljudi treba predstavljati samo bračnu reprodukciju...
Sve skupa u osnovnoj i srednjoj, imala sam 6 vjeroučitelja, od toga jednu časnu i svećenika. Odskakala sam svojim razmišljanjima, stavovima, bila sam u manjini.
To me zgražavalo.
Na vjeronauku smo se više bavili spolnim sustavom nego na satovima biologije. Seksualna edukacija se sastojala od promocije svega tri DOZVOLJENA izbora kontracepcije, ostali su grešni, prekinuti snošaj je velika psihička i fizička bol za muškarca koju žena ne bi trebala tražiti, abortus je ubojstvo, nema odstupanja (da nam bude jasnije navedeni primjeri časnih sestara koje su silovane tijekom rata, ostajale trudne i rađale), MPO je igranje boga, nismo svi za sve, trebamo se pomiriti sa sudbom i ulogom koju je bog za nas odabrao...
Navodim ove primjere jer se tiču same teme, jer su moje iskustvo s vjeronaukom u školi. Jer su me ista maknula iz crkve, iz crkvenog zbora, jer više nisam osjećala mir i ljubav nego gorčinu i nepravdu. Razočaranje.
Jesam li zbog toga bila slab vjernik? il će netko reći da me bog s time iskušavao?
Poštujem svačiji izbor i mogu reći da zbog onih prvih dana razumijem ovdje roditelje koji žele taj duh imati u svojoj obitelji, prenijeti ga na svoju djecu...No, meni je postalo licemjerno stajati i srčano pjevati Gloria, gloria, veličati Ljubav za koju sam saznala da ima granica. U mom svijetu/životu takvih granica nema.
Ako baš želiš, meni se zapravo čini da ti to radiš.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Kao vjernica, ja pripadam Crkvi. Kao osoba, dijete pripada obitelji.
Ne znam u čemu se mi to ne razumijemo?
malenaMM, jako zanimljiv post. :) hvala ti.
ja bih da splitaš, jer mi je naslovna tema jako zanimljiva, a filozofija baš i neCitiraj:
ivarica prvotno napisa
Možda bolje splitati.
Pa ko šta voli, nek izvoli.
i meni.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ali, neka me netko ispravi - mislim da je moguće biti vjernik i pripadnik RKC i ne slagati se s njihovim stavovima. je li tome tako? je li to u korelaciji da sam ja građanka RH, a ne slažem se sa nekim njenim zakonima?
ne znam, pa pitam :)
cvijeta, vidiš to je i mene oduvijek intrigiralo.
Jer naslušah se kako biti RK i odabirati ono što ti u tom trenu odgovora, tj. gledati na to kao na švedski stol, nije "pravi" stav vjernika.
Ako gledaš tako, zar onda nismo svi "vjernici" na jedan način?
Ako uzmeš u obzir da se većina nas može držati onog "ljubav, istina, jednakost, dobrota...sistema".
Zašto bi pripadali nečemu a u isto se vrijeme ne možemo složiti sa "stavovima"? Ako se nešto krši s našim osobnim iskustvom, vjerovanjem?
Ne znam koliko vas je čitalo o programu, tj nastavnom planu vjeronauka.
Jer, koliko god mi početak bio zanimljiv i donekle blizak, toliko su mi kasnije teze vrlo "problematične", kose se s mojim vjerovanjem.