Onalie, za to ti uopće nema potrebe, nije nikakva tajna da se najbrže uđe u postupak na Vuku Vrhovcu.Citiraj:
onalie prvotno napisa
Printable View
Onalie, za to ti uopće nema potrebe, nije nikakva tajna da se najbrže uđe u postupak na Vuku Vrhovcu.Citiraj:
onalie prvotno napisa
Ja sam u Petrovoj..isto je relativno brzo..neznam koliko se ceka na vv ali u Petrovoj oko tri i pol mjeseca sam dosla na red za ivf..
moram priznati da mi je bilo lakše kad su moji na poslu znali da hodamo na mpo,barem me niko nije više pital kaj čekamo i imala sam dosta podrške,možda zato kaj su to zdravstveni djelatnici pa bar razumiju kaj je to i znaju da u tome nema niš umjetno i da na kraju ak uspiješ ne rodiš umjetno dijete..je da je bilo nekih bisera i glupih izjava al bilo bi čudno da nije
i sad kad sam na bolovanju,stalno me zovu,čekaju nestrpljivo svaki moj ultrazvuk,vesele se sa mnom...ipak su sa mnom prolazili 10 godina borbe za bebicu,svako pikanje,moju živčanost,plač,nadu od čekanja transfera do bete...
Jednom kada prođeš sve ovo što mi prolazimo ne zaboravljaš to. A što se tiče ljudi koji nas okružuju bilo je svakakvih komentara. Jedni su iskreno priznali da o svemu tome pojma nemaju i saslušali moja objašnjenja. I nije bilo glupih pitanja. Drugi su govorili da je sve u opuštanju (čupala bi nekome kosu nakon takvog komentara). Sad kada je beba na putu, svi govore, je sad će drugo bez problema jer biti češ opuštenija. Da opuštanje će "popraviti" naš katastrofalni spermiogram, moš mislit.
Često su me znali pitati a tko je kriv? na što bi ja rekla nitko nije "kriv" ili čiji je to problem? na što bi ja rekla to je naš problem pa bi me čudno gledali. Jednom me silno pogodio komentar bliskog člana obitelji koji je rekao da kud sam baš ja naletila na muža koji ne može imati djece i da sam još mlada pa bi mogla probati s nekim drugim. Nakon toga tom mom članu obitelji očitala sam takvu bukvicu da se više ništa ne usudi pitati.
Ono što sam primjetila ljudi nekada žele utještiti a onda daju glupi komentar. A neke jednostavno nije briga. Doživjela sam da jedna prijateljica između redaka je rekla da ljudi koji ne mogu prirodnim putem imati djecu da su si sami krivi. Nakon toga kontakti su nam postali vrlo rijetki.
No ono što sam ja naučila iz vlastitiog primjera, ne treba se dati, sve neuviđavne, bezobraznike i ostale jednostavno ignorirati.
Čitajući ovo sve o spominjanju vlastite trudnoće i djece od strane prijateljica ne znam dal da se smijem ili plačem???
Moje prijateljice već sve odavno vodaju svoju djecu u školu, trudnoća niti jednoj ne pada na pamet. Ja sam zadnja, takoreći svi su već od mene odustali, a ja iznenada nakon 16 postupaka trudna...i teško mi je to bilo podijeliti, o itekako teško...još uvijek sam u strahu iako sam nagurala 11 tjedan, ali to su druge teme
Htjela sam reći da ima puno istine u nerazumijevnaju od strane mpo suborki koje su uspjele. Znam jednu koja je prošle godine postala mama nakon 3 postupka i godne dana pokušavanja. Mozak mi je ispila. Nikad takva naporna nije bila kao nakon rođenja djeteta, nikad me toliko nije zamarala sa svojim savjetima i mišljenjima i nagovaranjima da odem u kliniku u kojoj su oni uspjeli. Meni je drago da jesu, ali ženo oladi malo. Svatko ima svoj put.
Uglavnom je ignoriram kad se savjeta tiče i pohvalim njeno djete kad vidim slikicu. Jer to je ono najvažnije. Ostalo najbolje na ignore.
I šaljem veliki zagrljaj Nataši. Nekako sam znala sam da si imala trnovit i dugotrajan put. Voljela bih kad bi napisala svoju priču. Bila bi poticajna za sve nas ovdje :love2:
Jojo i ja sam se to pitala. Užas jedan. Plakala sam joj na ramenu ljetos kad mi je test bio negativan, očito je bila jako jako dobra glumica. Odlučila sam da s njom i takvim ljudima nemam namjeru pričati o svojoj i suprugovoj borbi.Citiraj:
jojo prvotno napisa
Trebam oguglati, al sve mi je jako friško. Zapravo ne znam hoću li ikada moći ostati ravnodušna kad me tako netko podbode.
Citiraj:
TrudyC prvotno napisa
hvala ti:heart: . Da, od 2003. bilo je gadno i svakako, i svako iole normalan bi odustao nakon prvog pozitivnog rezultata. Moja mama nije vjerovala da imam namjeu prolaziti sve još ko zna koliko puta...ja nemam pojma šta me je tjeralo dalje, još jednom, još jednom, i opet i opet..sama sam putovala u zagreb vlakom, u sitne noćne sate,putovala tramvajem dok su se neki vraćali iz izlazaka, u strahu naravno... i valda sam svega par puta u svim tim akcijama poklekla, pukla i preplakala!!! i molila boga da mi da snage JER JA VIŠE NE MOGU!!!!!!!!!!!!!ali opet sam mogla, ispred sebe sam vidila samo cilj! krajnji rezultat! ne pozitivnu betu nego rođenu bebu!!! i o njoj maštala...
evo je sad tu, uz stariju seku koja je začeta na isti način..i još uvijek ne vjerujem..i sad dok pišem ne vjerujem da sam još prošle godine imala ne znam koji po redu postupak, ne znam koju po redu bolnu punkciju na VV..ma strašno je šta prolazimo, prestrašno, a neko tako lako dođe do bebe, uživajući!!!! pa gdje je tu neka pravda??? i onda, kao da stvarno ne zna koliko je to teško i ne cijeni... ma budem ljuta na cijeli svijet ponekad..još uvijek..
ja sam uvijek rekla , kako drugima koji su se često zlonamjerno raspitivali, no najviše sebi da dok je jajne stanice u meni ja neću odustati.. i nisam..nemojte ni vi. pitanje je postupka kad će rezultat biti pozitivan, i ne dajte da vas slome ti "prijatelji" sa gomilom djece prepuni pameti koji nemaju drugu temu u životu osim pričati drugima o svojoj djeci i to razbacujući se savjetima koji nikog ne zanimaju!!!!
meni je jednom jedna "prijateljica" krenila na mobitelu pokazivat svoje dijete, ja sam znala da mi ne gine 50 slika nekog djeteta u različitim pozama ( ja sam tad već imala svoju prvu curu čije slike niko nije vidio ko baš jako nije tražio) i rekla sam joj: " slušaj, stvarno nemoj se ljutiti , ali me ne zanima!!!" ona je u čudu gledala u mene ne vjerujući... i dobro, ispala sam čudak i osjećala sam se dobro, puuuuuuuuuuuuuuuuuno bolje nego da sam gledaal te slike i morala se divit! jupi, moja pobjeda!!
:heart::heart::heart::heart:
Nisam se dugo javljala....nemam snage...prazna mi je i dusa i tijelo postalo imuno na sve udarce....svaki dan me boli sve vise....boli spoznaja da mozda nikada necu docekati svoje cedo...grlim vas i ljubim sve jaaakoooo punooo...
Ivy86, glim te draga puno, puno...i meni se ovih dan svijet srušo, totalno sam potonula i to "bez razloga" :-(
Onalie,imas pp!!
ako ti je ovaj broj u imenu godište onda stvarno nemaš razloga za uopotrebljavat NIKADA! Samo hrabro,stigneš..držim fige:love2:Citiraj:
Ivy86 prvotno napisa
Mury grlim i ja tebe jako...hvala dusice moja
nataša jeste broj godina,,,nekada mi dodje da tako mislim i jednostavno me nista ne moze natjerati da razmisljam drugacije....ali hvala Bogu pa su ti dani prolazni....nadam se da ih nece biti sve vise...
Ivy86 ne znam od kad ste u mpo i sta si sve prosla.... Ali nemoj se predavati, i ja imam toliko godina i prosla sam svasta, a sad jedva cekam da krenemo ponovno u postupak... Samo hrabro!
Svim curama na ovoj temi veeeeliku hug...
Vatrice, ti si jako hrabra žena! :love2:
sve vas grlim drage suborke!! i ne prestajem razmišljati o svim curama/ženama koje ovo prolaze :(
na žalost nakon svih postupaka i sad u trudnoći ta bol zbog neplodnosti traje i dalje!
Zaista sreću zbog trudnoće sam osjećala kad sam vidila betu od 298 i taj cijeli dan sam bila neopisivo sretna a dani i mjeseci iza toga su bili prisiljena pozitiva (ne znam kako bi to drukčije opisala) i sve do sad kad ulazimo u 9. mjesec nisam se mogla opustit! UŽAS! Tek sad sam počela osjećati to slatko iščekivanje a i muž se tek sad opustio! Šta da vam kažem kad sam dobila zamjenu na poslu u meni je bila samo misao da meni ta zamjena neće niti trebati jer trudnoća neće uspjeti! kaaaataaaastrofa!
Ali sve to ne znači da nebi opet to sve ponovila samo da dođemo do te male bebice!
Drage curke samo hrabro, hrabro naprijed!!!
Jutros boli svakako i svugdje...cak niti u petak na kiretazi nakon sto je na uzv utvrdjeno da u 7. tjednu nema ploda nije bolilo ovoliko ko jutros...naime jutro mi je najbolja frendica javila da ima plusic na testu i to ce joj bit trece dijete, naravno cekala sam i ja s njoj cim je posumljala u to i rekla joj jucer nek kupi test iako sam zbog zivotne ironije bila uvjerena da ga netreba niti raditi, jer naravno biti ce pozitivan ko i sve pute prije... i sretna sam ja radi nje al jutros boli srce i dusa cak i vise nego sve ove dane , joj ona kaze joj neugodno mi je zbog tebe a ja joj kazem a daj pa nema ti sta bit neugodno, nemoremo protiv zivota... ali u glavi vrtim pa dobro po kojim to pravilima ide, kako i gdje i kada tko drzi te konce i u cemu je stvar...jutros jednostavno boli sve na sve moguce nacine, ne usudim se ni pocet plakat a suze u grlu jer ako krenem neznam kako cu se zaustavit....boli jako i boli u svakom atomu tijela, komadicu srca i duse...
nera29:heart::heart:
Nera o kako te dobro razumijem :-(
Joooj cure i mene neka deprica uhvatila, samo sam cekala kad ce stici, ne zelim se tako osjecati.. Ali mozak radi 100 na sat, oko mene svi trudni.. Kako je to tako lako nekima? Kako je to izdrzati trudnocu do kraja? Kako je to imati dijete? Da li cu ja ti uspijeti? Uh uh... Nekako imam filing da se nisam dovoljno rasplakala... U veljaci nove konzultacije, sta ce mi dr reci, pa kad ce postupak, pa sta ako uspije, ttudnoca puna straha.. Jaooo sta radi ta psiha.. Moram se izvuci iz tih misli, moram! Sva sam neka izgubljena, nekoncentriran... To nisam ja! Ja sam borac, pozitivac, optimista, moram se vratiti iz dana na ono sta ja jesam... A kad vidim da je drugima jos teze, i to me rastuzi, sva sam neka emotivna prema svemu... A valjda ce okrenuti na buru i zasjeti sunce... Grlim vas sve!
danas je baš težak dan! gutam knedle. suze na rubu da poteknu. zbog puno stvari koje me more i ne daju disati. pa do kad???? :cry:
neznan jel samo takav dan, jel pitanje u ovom nikakvom vremenu od kojeg su svi lose volje, mozda najbolje da mislimo da je vrijeme u pitanju, jer naravno da nismo mi te koje smo toliko depresivne jer kako to moze biti????
Vatra i ja sam vjeciti optimista i pozitivac i sve to nesto po redu al danas ko da me neko polio ledenom vodom i nemogu se nikako ugrijati, baš nikakav dan, emocije pucaju sto na sat na sve strane...
tjesi me jedino sto s vremenom sve prođe, pa sad samo treba dočekat tu dovoljnu količinu vremena...i nadat se da je čim manja...
Svima šaljem puse i pošto je danas i međunarodni dan zagrljaja grlim vas sve puno puno...nema te kiše koja nije stala i pokazalo se sunce... :love2::love2::love2::love2::love2:
Pozdrav svima! evo, ja i MM čekamo veljaču i naš prvi AIH nakon više od godinu dana pokušavanja..i kako se veljača bliži, tako sam ja sve više jadna jer je uspješnost mala, a ja ne mogu da se bar malo ne nadam, a bojim se da ću opet završiti u suzama...još mi je gore što je čak mojih 6 prijateljica i kolegica trudno, a dvije su prije 2 mjeseca rodile tako da stalno slušam o porodima, trudnoći i bebama i mrzim samu sebe što im, iskreno priznajem, zavidim...a onda dođem doma i plačem jer ne sudjelujem u njihovom razgovoru...a ako još jednom čujem da mi je to sve od stresa i da se samo trebamo opustiti, vrištat ću!
Nisam se još pomirila sa činjenicom.
Drage moje hrabre žene, grlim vas sve do jedne....da, nikada ova bol neće prestati!!! Ja sam prošli tjedan dobila živčani slom, trebala u postupak, odem na svoju ruku briseve napraviti da sam "mirna", kad opet bakterija, klebsiella, i svijet mi se srušio, postala sam svjesna ( što je i većina dr. potvrdilo) da ako i zatrudnm nikada neću iznjet trudnoću zbog beštija, zaključak je da moram odustati, ne zbog toga jer nemamo js., ne zbog ložeg s-grama, nego zbog beštija ( ja ne mogu biti 2 mjeseca bez bakterija nakon najjačih antibiotika, a kako ću tek trudnoću iznjet, tada sam i sklonija beštijama, a ne smijem niti sve antibiotike trošiti)...i sad sam u fazi da se moram pomiriti i odustati od majčinskog sna, a kako? :cry:
Draga Mury da li je to tvoje razmišljanje da moraš odustati zbog beštija ili su ti to dr savjetovali?
:love2:
Mury, imaš pp. Da mi je znati koji ti je dr to rekao?! Tko takvo što može prognozirati?! Takve su komplikacije jako rijetke, čak i kod onih kod kojih je potvrđeno prisutstvo bakterija, a masa trudnica ih ima. Bakterije nisu nerješiv problem - ima nas kojima zadaju masu problema i moramo se žešće pomučiti da ih se riješimo, ali davati ovakve prognoze?! Pa ja onda nikada ne bih ni ušla u postupak niti dobila dijete!
Mury, slažem se s frkom, mora postojati način.
Grlim te do neba, ne posustaj. :heart:
Mury potpisujem cure, a nije svaka bakterija niti opasna za trudnocu. Koliko trudnica ih ima... Vjerujem da vi nakon svega pusete i na hladno, ali to ne bi trebao biti razlog za odustajanje. Veliki zagrljaj.
Evo me....infektolog mi je rekao da mi je organizam slab,da sam sklona bestijama,i da mogu biti samo privremeno “cista“... a buduci sam zadnju trud.izgubila zbog enerokoka,strah me pomisliti da u trudnoci mi nadju bilo kakvu bakteriju,imam fobiju od njih....i kad sve zbrojom,znam da je nemoguce da ja u trud.budem bez bakterija,mislim da mi je bolje i ne pokusavat,ispametit cu od misli sto ako su bestije tu...ma ne mogu to psih.podnjet :-(
Draga Mury, danas je takav dan, prespavaj i biti će bolje. Mislim da beštije nisu nimalo bezazlene, ali ni razlog da odustaneš od svojih želja. Razumijem da si prošla grozne stvari koje ne bi nipošto htjela ponoviti, zato ti savjetujem da se prvenstveno pozabaviš svojim imunitetom da osnažiš malo organizam. Ostalo će doći vremenom na svoje :-*
Mury :heart: potpisujem Charlie u potpunosti ali i našu frku
:love2: svima!!
Ja sam krenula u novi postupak,novi grad,novu bolnicu, novo sve...i iako vec imam x postupaka iza sebe, osjecam se kao da mi je prvi put..
zovu me frendice, ja placem, ne da nisam sretna radi postupka, cak dapace,polazem velike nade u ovaj, dugoocekivani..
placem jer ce mi faliti sve moje doma, placem jer znam da se i one nadaju radi mene, ovaj put ces biti trudna kazu da me utjese..
a boli sve to skupa, bole prosli neuspjesi svaki put kada se nadas novom uspjehu..nadam se samo da cemo svi skupa jednom plakati od srece!
:-*
Ja danas ljuta ko pas! Ne samo da ne mogu dobiti svoje dijete nego mi nejde ni posvojenje......uf! Frustracije...
Šaljem ti jedan virtualni :love2:
Mury to sta ti je dr rekao nije uopce istina, da ces ti uvijek imati bestije.. Mora postojati nacin, mozda da si prvo sredis psihu jer je ona,nebis vjerovala,cesto uzrok brojnih bolesti, a ima drugih nacina i znam da ces se toga rijesiti..samo polako... Grlim...
Kameleon drzi se... I ja drzim fige!!!
kameleon, Mimi81 :love2:
Vatra86:kiss:
danas je i meni bio mucan dan, inace sam veselko i uvijek imam roze naocale. nazove me frendica, koja ima hasimoto, 38g, visok prolaktin, intoleranciju na gluten, hrpu nekih antitijela za koja i ne znaju sta znace, mioma po maternici na sve strane….muz terato, 2% spermija ok, ko moj, i kaze mi- ne znam kako da ti kazem….i ja kazem- trudna si! da…. prirodno. nakon 3 ICSI, s 2-3 j.st, 1 embrij za transfer…uz najjacu stimulaciju (4X75IU na dan!) ….i sad je uz sve dijagnoze trudna - sjajno!!! evo nama svima poklon- jer nada fakat postoji! no svejedno me nekako nakon razgovora slomila tuga, proplakala sam nakon dugo vremena, za sve izgubljene trudnoce i pokusaje :(
znam da je tesko vjerovat, al ja cvrsto vjerujem da je biologija na nasoj strani. a zapravo ne vjerujem, tesko je vjerovat u takvu nevjerojatnu srecu.
Grlim vas i ljubim cure sve jakooooo.....
danas mi je grozan dan, knedla mi u grlu, plače mi se... prija mi ide u čet na punkciju u 1 postupku. a ja muku mučim sasobom. drago mi je zbog njih, al se gušim u svojoj tuzi što ja u postupku nisam došla do uspjeha, što je postupak prekinut i pitanje na koju ću terapiju uopće poćet nešto radit, nešto se dešavat. znam da i ja uskoro krećem u novi postupak, nadam se odgovarajućim lijekovima, da se i na desi čudo. skroz mi je danas grozan dan, izludit ću