:heart:
:heart:
Stala sam u red :mrgreen:Citiraj:
Teica prvotno napisa
Ajme, Marival, bolje da buduće snahe ne znaju tko im je svekrva, znat će da te se neće moći riješiti ni glogovim kolcem :lol:
Pjesma je mrak:klap:, moja kćer bi rekla precool 8-), sad nije dovoljno samo cool, već je nešto prekul
ne želim biti zločesta, ali samo želim prenjeti komentar mog muža, koji je eto u tom prilogu na novoj prokomentirao tvoje nokte, i znaš koliko god te razumijem i svaćam situaciju u kojoj si i više nego što misliš, eto ljudi to primjete, a svi znamo koliko koštaju nokti, a niko ne zna da su poklon od nekog...
ja ih recimo nisam uopće skužila, ja takve stvari ne primjećujem...i nisu mi nikakvo mjerilo koliko ko ima ili nema novaca i na koji naćin živi.
žalosno je što smo jedan dan normalni građani sa normalnim primanjima a drugi ni krivi ni dužni dovedeni do ruba bankrota...
Joj, Marival:heart: tebi i klincima!
:lol: neznaju jadne kaj ih čeka ... sam bum u fotelji uz forum i face sjedila i naređivala :lol:Citiraj:
Optimist prvotno napisa
a jeste lude danas .... hvala na osmjesima baš su mi potrebni
kata draga :love2: ništa zločesto nisi rekla niti tvoj mužić ... ja to razumijemCitiraj:
kata.klik prvotno napisa
... vjerojatno ste primjetile da imam i zlatne naušnice ( poklon mog mužića kad sam rodila Ivana) i lančić zlatni ( kad sam rodila Maria )... i srce zlatno ( kad se rodio Luka ) ... i to je nešto što ide samnom u grob i da živim kao beskućnik to je nešto što nikada, ali nikada nebi prodala ... ( od klinaca pokloni za krštenje davno su otišli u otkup zlata jer to ionako ne nose )
da ... žalosno je to što imamo takav sistem u državi kada ti je najteže i kada se doslovno boriš za život još ti natovare 100 problema .... i postaješ bespomoćan ( nikome nikad ne želim da proživi - dabogda imao pa nemao ) ... a eto to je moja stvarnost
vjerojatno sam i pogriješila ( mada je moje mišljenje da nisam ) što sam otvorila svoje srce i svoja vrata ljudima koji mi žele pomoći ... prije nego što bi bila na samrtnoj postelji ... kako se desilo preminuloj - ines habek, ani rukavini, iztoku pucu, ivi bagić ... koji su pomoć molili i dok je pomoć stigla nije im pomoglo ( ovo su javne osobe pa sam ih nabrojala jer ste svi čuli za njih ... a koliko ima žena anonimnih .... majki, sestara, baka, prijateljica ) ...
jer uz vašu pomoć dragi moji ja sam nafilana lijekovima za imunitet, matičnom mliječi, medom i lijekovima za lakše podnošenje kemoterapije
mjeseci i mjeseci su mi trebali da prvo sebi priznam da trebm pomoć ... pa onda opet mjeseci da javno progovorim o tome ... i nije me sram i znam da oni iskreni mi neće zamjeriti
jer tko mi je kriv što imam troje djece koji imaju svoje potrebe, ko mi je kriv što sam kad sam mogla prodala manji stan i kupila veći, tko mi je kriv što sam digla kredit za stan, ko mi je kriv što imam nepokretnu prabaku sa alzheimerom i što mora biti u staračkom domu, jer ja ovako bolesna i moja mama bolesna nemožemo skrbiti o njoj
.. sve to ispada da sam si sama kriva ?!?!?!
i sada kad mi male stvari čine zadovoljstvo opet nevalja :-(
i još sada nakon više 6 mjeseci bolovanja dobijem dopis da prikupim papire za invalidsku penziju ( koja bi iznosila od 500 - 700 kn ) ... jel to normalno ? država me već otpisala ... ma neće ( sad bi opsovala )
isprika ako sam bilo što rekla što je zasmetalo nekome ... nisam ništa loše mislila - što srce kaže ja sam napisala ... eto
šaljem svima veeeeeeeeeliki :love2:
svi mi koji smo vidjeli te nacifrane nokte (meni su grozni, ali znaš mene) moramo biti svjesni da svi mi, i zdravi i bolesni, moramo imati neke svoje odmake od stvarnosti, od teških trenutaka.
i još više dati kredita vama kojima je svaki dan borba.
ma nek je tih tvojih kandži, iako smo zbog njih na rasprodaju uvele kontrolne šifre.
tko je više mogao pratiti koji nokat lupa koji broj.
to se otelo kontroli!
Svejedno, nokti, frizura, bilo kakav detalj, ljudi to zapažaju...
No, treba se sjetiti da se tu (kao ni u masu drugih slučajeva oko nas) ne radi o ljudima koji od početka žive u nekoj kolibi, njih devet se slika ispred nje, majka obavezno bez zubi, obavezno, to je detalj koji mene osobno najviše živcira :mrgreen:, znam da su novi zubi skupi, ali trebalo ih je popravljati dok nisu poispadali, kod "socijalnog" zubara, i on to može srediti kad se ide na vrijeme.
Ali ne, treba imati i taj "bezubi" detalj da bi ljudi povjerovali da ti je vrlo teško:roll:.
Kod marival mi je odmah u startu bilo jasno o čemu se tu radi.
O jednoj prosječnoj, normalnoj obitelji, kakvih je većina, koju su bolest, bolovanje, rapidno smanjenje prihoda, financijski dotukli do krajnjih granica.
Meni bi se to isto dogodilo, kad moram popraviti auto nakon sudara ili imamo svadbu u bliskoj rodbini gdje treba dobro podmazati to nas izbaci odmah iz kolotečine jer možemo nekako gurati redovan život, ali izvanredne stvari ne. Jedva.
Troškovi uz liječenje su golemi, pa gledali smo u dokumentarcima kako su ljudi u Americi zbog liječenja ostajali bez kuće, bez ičega, a nismo ni mi daleko od toga.
nena draga ... baš o tome smo novinarka i ja dugo pričale - teško je nekome shvatiti razliku tj. sličnostCitiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
pa poistovjećuju i sude ... ali 100 ljudi 100 čudi ...
postoji jedna slična obitelj ... 11 djece ( jer tako im bog da ) i bili su tada bez struje i vode ... najfascinantnije je što su se dvije nastarije kćeri već udale i žive u istim nemogućim uvjetima ... ali kad smo pričali - to je njima normalno, ne znaju za bolje i ne traže puno, neznaju ni svoja prava što se soc. pomoći tiče ... imali su par kokošaka, pajceka, tatu koji po selu radi raznorazne poslove i tako privredi koju kunu - poslala sam im ono što moji dečki više ne trebaju nešto igračaka, knjigica i odjeće ... i sigurna sam da ću i dalje pomagati jer vjerujem da je ovo moje stanje trenutno
i u jedno sam uvjerena - dobro se dobrim vraća !!!!
marival, gledala sam prilog, baš mi je bilo zanimljivo
svidjeli su mi se ovi ljudi iz udruge, zbilja sam dobila volju da im nekako pomognem i pošaljem ako iskopam nešto što mi je viška
a i tvoje sam lice sad povezala s pričom :love:
a pjesma, klinci su sjajni 8-)
čitam već mjesecima, pogledala sam prilog, ali ovo me ponukalo da se javim
sigurno nisi pogriješila, kad sam gledala prilog razmišljala sam koliko hrabrosti je potrebno da izaći pred novinare i na televiziji javno sve reći. Ne potcjenjujem broj ljudi koji čita forum, ali možda je nekako lakše bilo ovdje napisati prvi post na ovom topicu jer razmišljaš "pa to su moji ljudi".Citiraj:
marival prvotno napisa
Ali pred televitiju, pred stotine tusuća nepoznatih koji će uočiti tvoj zlatni nakit i tvoje nokte. Podsjetila si me na moju mamu, i ona sad ima kratku frizuru i ona je preboljela rak. I ona je sa 8000 plaće i dvoje djece koje rade digla neke kredite i još dio dala nama da se skućimo, računajući da ih može par godina otplaćivati jer, pobogu, pa ima 8000.
Naravno, kad te država sreće na one 4000 (koje nisu male, ne mislim da je to sitan novac) odjednom više nemaš ni za kruh jer niko ne poštuje onu trećinu (je li trećina promanja) koju ti mora ostaviti za život.
E, ta ista, moja mama, MENI NIJE REKLA DA SE ZADUŽUJE U DUĆANU ISPOD KUĆE I DA NEMA ZA KRUH. Da me ne zabrinjava. Kad sam to saznala, ja sam je tila ubiti, ako rak već nije. Teško je opisati i moju nemoć u toj situaciji, a kamoli njenu.
Onda mogu zamisliti koliko hrabrosti treba za izaći pred stotine tisuća ljudi koji će tražiti zamjerke i vidjevši nokte reći: "Ajde pa nije joj baš tako teško, vidi joj kanđe." Možda je tako lakše. Odmah se ogradiš i nemaš grižnju savjesti što nećeš pomoći.
Čuvaj se.
Mislim da sam te vidila jednom na Institutu, ali mi je bilo blesavo prići, sad vidim da sam ipak trebala.
Bit će sve u redu. Čuvaj se
Kad sam vidjela tvoje nokte znaš što mi je prvo prošlo kroz glavu - ajme, to joj je vjerojatno ono jedna jedina stvar koje se vjerojatno drži ko luda, koja joj daje osjećaj normalnosti.
Ja se sjećam sebe kad sam rodila.. ono život mi se naopako preokrenuo i ja sam uporno imala dugačke nalakirane nokte svaki dan. Muž mi se čudio, svi su mi se čudili - ono "pa kako presvlačiš dijete s tolikim noktima? jel ti ne smetaju?". Meni nisu smetali uopće. Neispavana sam bila, ali nokti su mi bili njegovani, dugački i nalakirani :mrgreen:
I onda s odmakom kad sam pogledala (nakon što sam ih odrezala :lol:), skužila sam da mi je to u datom trenutku davalo osjećaj normalnosti - sve mi se izokrenulo, i da sam još i te nokte morala odrezati valjda bih iz kože iskočila koliko mi se život promijenio. Ovako sam ja imala neku konstantu koja mi je davala osjećaj da je sve normalno.
Apsolutno mi je sve bilo jasno kad sam vidjela tvoje nokte <3
rossa :heart: ... upravo to ... štitila sam svoje klince koliko sam god mogla i to pokušavam i dalje zato sam se na ovo sve i odlučila ... jer nisu oni krivi što je mama bolesna i dobije 2300 kn jer mi od prosjeka države daju 70% i onda od toga oduzmu ratu kredita 1990 kn cca premalo za režije ...
trudim se da im život bude normalan kao većini njihovih vršnjaka ali sretna sam posebno što su skromni i ne traže ništa više od onoga što im je neophodno .... makar ivanovo društvo izlazi u razne klubove on zna da za to nemamo novaca i ne traži uopće , druži se sa dva tri najbolja prijatelja i u potpunosti razumije u kakvoj smo situaciji čak se i slikao samnom za prilog koji je izašao u 24 sata ... dokaz je i ova pjesma koju su njegovi frendovi napisali i sad pokušavaju da se nađe neki prostor gdje bi mogli napraviti humanitarni koncert ( o tome javim kad dođe vrijeme ;-)) ... mariu je malo teže prihvatiti situaciju i vidim da mu smeta što sam javno progovorila o tome ... pokušavam mu objasniti i nadam se da mi neće zamjeriti - on kao da se boji što će škvadra reći .... neznam .... teško mi je još ući u njegove misli jer je naspram ivana sa kojim vrlo otvoreno pričam, mario zatvorenija osoba i sve to proživljava u sebi ( bojim se da i ovaj tlak koji mu je povišen i dalje ima veze sa njegovom nutarnjom nervozom .... )
Luka još ne kuži ... što je i normalno za devetogodišnjaka, ali sve zna o mojoj bolesti prilagođeno svojoj dobi i sretna sam jer sam to uspjela
najslađi mi je bio kad sam bila čelava ... znao mi se baciti u zagrljaj i reći daj mi đir :yes:
i kad je sav važan objašnjavao svom prijatelju koji mu je onako podrugljivo rekao ... " kaj ti je mama čelava " a on mu je objasnio da mama ima karcinom i da je to od jakih lijekova, ali da će mami ponovo kosa narasti ... i to je izgovorio bez trunke drhtaja u svom glasu - jasno i ponosno
anchie:heart: .... upravo to ... to je jedan jedini mali dio koji me veseli i koji mi daje osjećaj normalnosti
ne kupujem torbe, cipele, šminku, parfeme, i nimalo nisam tužna jer mi od toga ništa ne fali ... zato odem mojoj Dudi na nokte, ona se poigra idejama i bojama i neprocjenjivo mi je tih sat dva u njenom društvu pa još kad su rezultat moji fensi šmensi noktići .... sreći nema kraja
na kratko ... bijeg iz stvarnosti :roll:
hvala svima ... neizrecivo i beskrajno hvala što me razumijete
jesi vidjela ... Tomislav dok je pričao ... a knedla u grlu i suza u oku .... predivan je, predobar i užasno skroman ... stvarno poseban ... kao i njegova djevojka Martina - koju ja zovem šumska vila jer je doslovno takva sitna, mila, predraga ... a srce ko neboder imaCitiraj:
pomikaki prvotno napisa
:heart::love2::heart:
A ja sad idem gledat prilog ponovno jer me zanima kakve to nokte imaš :mrgreen:
:heart:
Marival,
samo da te pozdravim i posaljem ti puno pusa...
sve ima svoje, i vatra i led , u kap se spoje i cemer i med... sve ima svoje, vrlina i greh...tuge postoje da bi prizvale smeh:heart:
Propustih prilog - nisam znala da će biti...
Pliz, dajte mi neki link da pogledam!
Romana, jesam negdje napravila grešku u koracima ili me ipak stavljaš na listu za kavu
(čaj, sok...) :) ?
Kao i uvijek, veeeeliku pusu ti šaljem :heart: !
Marival, dok sam ja bila sa E. na operacijam u Njemačkoj (u jednom sređenom društvu gdje su bolesni ljudi i djeca zbrinuti sa svih strana) u kuću za roditelje su dolazili povremeno volonteri koji su obiteljima (majkama, oćevima, braći , sestrama u pratnji bolesnog djeteta) nudili besplatno šišanje i frizure. U sklopu bolnice je postojao privatni salon za masažu koji je majkama i oćevima smještenim u kući za roditelje davao ogroman popust za tretmane opuštanja i masaže.
Dugotrajna bolest nije samo bolest tijela, i duh treba hraniti . I treba živjeti normalan , ispunjen život koliko god se može. I baš je lijepo vidjeti i čitati da imaš prijateljice koje ti žele i mogu pomoći da život izgleda normalno.:heart:
hvala ines :heart: ... " netko to od gore vidi sve " ... pa vjerujem da upornost nagrađujeCitiraj:
Ines prvotno napisa
Teice ... samo prelistaj stranicu prije ( 21 ) ima link ... i daj molim te obrati pažnju na nokte :PCitiraj:
Teica prvotno napisa
eeeeeeee di smo mi od toga ... u našem narodu ( čast izuzecima ) je stav da čim si bolestan moraš biti nepofarban, blijed, mršav, zapuštenCitiraj:
sirius prvotno napisa
u njemačkoj inače kad oboliš od karcinoma dojke ( za to znam jer je od kume sestra prošla istu moju priču ) od države dobiješ potporu ... a o odnosima pacijent - liječnik da ne govorim
kod nas .... samo si jedan od nizu u njihovoj statistici ... i jeftinije je pokopati nego liječiti :roll:
Ja sam pogledala prilog, ali bogme nisam uočila ni lančiće niti nokte. I neka ih imaš- pa mora te nešto veseliti. Pa iako je čovjek bolestan ima pravo uživati u nečemu. Ispada da u našoj vrloj državi možeš samo rintati i šutiti, a kad to nemožeš tko te šiša! Ma fuj!
Kaj stvarno MORAŠ u mirovinu po sili zakona. Pa zar ne možeš ostati još na bolovanju i vratiti se na posao kad ozdraviš? Pa onda ćeš biti skroz sposobna za rad!
ma neću u mirovinu narafski ... ja vjerujem da idem raditi za tri mjeseca nakon ove runde kemo
samo sam vam to napisala da se vidi milina naših zakona :/
Da, baš me oborilo s nogu kad sam vidjela kako je skoro zaplakaoCitiraj:
marival prvotno napisa
inače ja nisam primijetila nakit, nokte samo zato što su se već ovdje spominjali ali ja ne bih skužila da su gelirani, bila bih mislila da si ih vjerojatno sama doma sredila
Draga Marival,
Pratim tvoju priču i svratim ovdje redovno…ostavim ti koju dobru želju
Iako se ne poznajemo osobno, ali imam dojam da te poznajem…preko foruma, Rode, prijatelja…
Preko bolesti koju sam prošla s mamom prije 3 godine...
Preko sadašnje situacije...
Meni je smiješno što netko, bilo tko može gledati na tvoje nokte, to što si se dotjerala, što imaš lijepu frizuru…
Meni je to prekrasno…jer si borac i ti i tvoja obitelj…
Slažem se sa svime što su cure do sad napisale …
Urediti sebe i svoj životni prosto…u okviru svojih mogućnosti je stvar životnog stava, a ne uvijek novaca. Eto…tu su prijatelji…nešto što smo imali prije dok je život bio drukčiji, nešto dobijemo itd.
Meni je to poznata situacija…bolestan muž koji je ostao čak i bez naknade za bolovanje…jer mu je firma propala…nezavidna situacija. Znam što znači ne dati se, veseliti malim stvarima…onima koje si možeš priuštiti. Znam kako se dobro osjećaš kad iz ormara izvučeš stvar od prije koju godinu kad je sve bilo ok i koja je još uvijek lijepa, kad se obučeš, napraviš frizuru i osjećaš se na trenutak da je sve kao i prije.
Vi ste normalna, do jučer situirana i prosječna obitelj koja se našla u teškoćama…
Zašto bi mijenjala svoje navike i potrebe…želje?
Sutra, za koji mjesec ili godinu…mora ponovo sve biti dobro i sve to neće biti problem.
:heart:
:love2::heart::heart::heart:
BHany ... hvala ti od srca ... to je ono što mi treba ... a zato sam i ovdje i djelim sa vama dobro i zlo ... vi ste ovdje moja ogromna snaga ... neopisivo nešto ... makar virtualno ali vjeruj mi da je iskrenije i prisnije od mojih nekih licem u lice prijateljstva ...
što da ti kažem kad me dvostruka kuma ne nazove ni jednom od moje operacije ... prvo vrijeme sam se ja njoj javljala
pa sam odustala ...
a iskrenost mi je najvažnija ... jer neznam drugačije i u nevolji se vide pravi prijatelji makar i virtualni
ljubim vas sve ... a danas sam posebno sretna jer sam vidjela moje predrage " stare " RODE
Ponekad nakon tvojih postova steknem dojam da sam :angel: među ovim ostalim virtualnim :angel: :lol:
Možda dobro dođemo mi tebi, ali, bome, kad nas ovako nahvališ, i ti nama :lol:
Dižeš nam moral :mrgreen:
i jesi :angel:Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Samo da te pozdravim i podržim, drži se i budi hrabra.
Htjela bih se osvrnuti na ovo što si napisala o stvarnim i virtualnim prijateljima jer sam primjetila da si to i ranije spomenula. Djelovalo mi je čudno, čak nemoguće, a opet, čujem od više ljudi kako se to događa - kad čovjek upadne u nevolju, dotadašnji prijatelji se ne pojavljuju.Citiraj:
marival prvotno napisa
Poznajući ove moje, njih nekoliko najbliskijih, zaista mi to djeluje nemoguće, no sjetila sam se kako je jedna moja prijateljica, kad smo jednom pričale o teškim bolestima i teškim situacijama, rekla da ona jednostavno ne može ići kod ljudi u bolnicu ili kod nekog tko je teško bolestan jer postane "glupa, tupa, nesposobna za bilo što pametno reći" pa jednostavno bježi jer se ne snalazi.
Inače je odlična pa mi je to bilo čudno, ali, eto, ljudi su takvi, ne snalaze se. Kad sam ja imala neke ozbiljne probleme u trudnoći i loše prognoze za dijete, ona me je zvala, ali sam skužila da je ženska u daleko većoj komi od mene. Kasnije, kad je sve dobro prošlo, rekla mi je da me je jedva zvala, ali bi ju to izbediralo, samo se čudila kako je to ona u bedu, a ja ne.
Kad se moja kolegica s posla i prijateljica teško razboljela, svi smo nekako pokušali priskočiti u pomoć, ali najviše psihički jer financijski tada nikako nije moguće nešto napraviti bez podrške puno većeg broja ljudi.
Tada ni Herceptin nije išao preko osiguranja pa je i za to trebalo skupiti novce. Morala je priskočiti firma jer mi to nismo nikako uspjeli.
Ja sam uplatila koliko sam mogla, koliko i svi drugi, kao da sam neki virtualni prijatelj, a ne stvarni jer da sam ja njoj odnijela 2000 kuna ona mi to ne bi htjela uzeti jer zna kako živim i da je nemoguće da ju ja, ili bilo tko od bliskih prijatelja, izvuče finacijski iz takve situacije kad ne možemo izvući ni sebe.
No, ne bih zbog toga nikako podcjenjivala te "stvarne" prijatelje u korist virtualnih niti njihove dobre želje i namjere.
Samo, tada je zaista svim nama bitno ovo "šire društvo", daleko širi krug ljudi jer ih treba jako puno priskočiti ako se misli bilo što napraviti, s malim doprinosom, onolikim koliki se može, ali samo se tada skupi.
Uski krug rodbine i prijatelja može samo sve svoje rasprodati, a šta su onda dobili?
Zato podupirem sve masovne akcije za pomoć ljudima, preko medija, ili foruma, koliko god ih bilo, što god čovjeka takne u nekom momentu, bilo koja priča ili nečija sudbina, neka reagira, malim potezom, ali neka reagira, smatram da je s nekim razlogom baš tada upalio TV ili baš taj dan pročitao neki tekst u novinama ili baš pročitao neku priču na forumu.
Priča ima puno, ali ne mora se reagirati na sve, dovoljno je bar na neke, netko drugi će pokriti ove druge.
Možda ti isti prijatelji iz RL koji, kao, ne reagiraju dovoljno dobro kad je netko bliski u potrebi, reagiraju isto na nekog virtualnog.
Nekim ljudima je to lakše. Lakše im je slati pomoć u Afriku nego odnijeti pola ručka prvom susjedu. Ne mislim da je to ispravno, ali je jednostavno tako.
Pod ovim ne mislim opravdavati to što netko ne nazove telefonom i ne razgovara s bolesnim prijateljem ili kumom, to mi nije baš jasno, ali tko će znati što je tim ljudi u glavi. Možda stvarno misle da bi nešto trebalo vrlo konkretno pomoći, a ne može se i šta će sad samo zvati.
Nije to uopće opravdanje, samo pokušavam dokučiti zašto je toliko lakše slati pusice i srčeka preko foruma nego otići u goste nekome koga dobro poznaješ.
Možda uvijek misle da smetaju, možda ovo...ono...ne znam...
Možda netko tko ti ovdje daje super podršku nije sposoban to isto napraviti svojoj prijateljici face to face. Tko će znati.
To ti govorim da ne budeš previše razočarana u te prijatelje koje spominješ iz RL, ali ni previše zanesena ovima virtualnima.
Sve to ima svoje, lakše je pisati nego djelovati, a opet, pomoć, podrška, otkud god stigla, znam da ju čovjek cijeni.
I mislim da ju treba cijeniti, bez takve podrške svi možemo propasti kad se nađemo u nevolji.
Marival, draga, tako mi je bilo drago vidjeti te jučer.:heart::heart::heart:
također draga i bila si mi prekrasna :heart:Citiraj:
davorka prvotno napisa
Nena- Jabuka .... da u mnogočemu si u pravu
ali ja sam ti tip koji prema svemu krećem - kako bi bilo meni i što bi ja učinila u takvoj i takvoj situaciji ... znaći zato kao prvo ne tučem svoju djecu jer prvo zamislim sebe da netko duplo/troduplo veći i jači stane iznad mene i tuče me ... ne silim ih jesti ono što neće ili nevole, u trgovinu kad idemo nema bacanja na pod jer nešto žele već se prije dogovorimo što ćemo kupiti - prosjenim, stavim u mislima sebe u tu situaciju i napravim kako mislim da je najbolje ( naravno ovo su ti samo primjeri da me razumiješ što bi htjela reći ) ....
isto tako je i sa sprovodima, bolestima, ljudskim nevoljama ....
ako nešto teško podnosim ( posebno sada dok sam bolesna ) lijepo objasnim da mi je problem, ako mi je nešto problem
ali ne bježim od njih ( recimo na sprovode ne idem od kad sam oboljela ... vjerojatno time nešto sebi govorim )
ali čujem se sa svim prijateljicama koje sam upoznala u bolnici koje su oboljele od karcinoma kao i ja ...
ali me recimo nervira kava sa jednom mojom susjedom i to izbjegevam jer ona samo priča gdje je i što je kupila, svaki dan u novim krpicama, gradi po kući ormare po svim zidovima jer više nema gdje sa robom i cipelama ... i to sam joj iskreno rekla
sorry ali očito su nam prioriteti i interesi u životu trenutno različiti - čemu da mučimo jedna drugu
i smatram da su mi RL prijatelji ovi ljudi ( žene, majke, kraljice ... tate :) ) koji su neki djelomično, a neki totalno virtualni prijatelji - poznanici .... da bi oni slali srčeka i pusice uživo :)
ali vrijeme je takvo da smo se svi nekako otuđili, svima je strka, zbrka, borba .... a moderne tehnologije preplavljuju nas sve više i više ... pa je jednostavnije i jeftinije poslati poruku na face ili forum ... ali bitno je da znamo da smo tu jedni za druge .... inače zamisli ja bi cijeli dan bila na kavama, šetnjama, telefonu dok bi čula i vidjela cca 10-50 ponekad i 100 prijatelja koji pogledaju ovaj moj topic ( pa dosadili bi si hahahahaha ) ..... ovako - svima, sekunda posla ... tko mi želi nešto reći , napiše, tko ne virne samo kakva je situacija i javi se nekom drugom prilikom ... ali znam da sam u mislima i molitvama mnogih i to mi je super i to mi daje dodatnu snagu ...
pusa :heart:
ah, ni to nije tako..., ne treba ni to osuđivatiCitiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
ljudi se lako opuste, ne mare, nije im stalo, ili čak ne znaju što trebaju, na što imaju prava
inače slažem se
(i valjda kužiš što sam mislila ovim komentarom)
Marival, dečki su ti sjajni, da ne kažem, prekul ;-)
drži se!:heart:
ma znam, nema frke, to sam pisala u kontekstu što netko zamjera marival što njeguje notke. A meni su valjda zubi ono nešto što ne mogu nikako probaviti, da mi sad neki prednji fali. Valjda bih prvo kad bih dobila neku donaciju stavila taj zub, ne bih se slikala za novine ili Tv bez zuba ni pod razno. No, nebitno je to, to sam ja, pacijent:oops:, zanemariteCitiraj:
SikaPika prvotno napisa
Već se nekoliko puta vraćam na ovu temu, uvijek sa nekom knedlom u grlu i pitanjem kako bi se ja nosila u takvoj situaciji.
Bojim se ni približno hrabro kao ti i zato ti se divim. Očito puno nas misli na tebe jer si nas dirnula svojom iskrenošću i toplinom...Uglavnom želim ti što brže potpuno izliječenje.
točno tako, ja se javim svakih 4-5 stranica, a pratim stalno, ko da imaš blog (a blogove inače ne čitam) i tako..."ubacimo" te u molitve...:-), valjda nas ima dosta jer ti stvarno imaš snage za desetoricu :heart: ...Citiraj:
marival prvotno napisa
:heart: