Printable View
Skoro da. S tom razlikom da Aleksievič zahvaća sudbine šireg kruga ljudi i nacionalne tragedije, Mornštajnova se drži obiteljskih tema. Ali nakon ove zadnje dvije njezine knjige, "Hana" mi je vesela optimistična knjiga, a "Tihe godine" mi dođu skoro kao self-help :mrgreen:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Hvala na preporuci Srce mog medvjeda!
Milana Majerović-Stilinović opisuje krajolik, Marka i medu uz veliku toplinu i nježnost da sam ih zavoljela i poželjela krenuti njihovim putevima da doživim tu ljepotu.
Pročitala sam toliko hvaljene Pse Dore Šustić, romana oko kojeg se digla polemika nakon njegova predstavljanja na riječkom Vrisku, zajedno s Ferićevim zadnjim romanom "Dok prelaziš rijeku".
Nakon čitanja, moram reći da nisam pretjerano fascinirana. Roman je dobro napisan, ali ima i svojih slabih točaka, veza mlade studentice i 18 godina starijeg fotografa nije ljubavna, nego prije patološko seksualna, s njegove strane granično nasilna, s njezine strane vrlo submisivna. Zanimljivije mi je bilo čitati dijelove romana koji se odnose na generaciju milenijalaca, mlade ljude odrasle "bez traume iz djetinjstva", odraslih s osjećajem svemoći, a koji su ipak ranjivi u suočenju s nesigurnom budućnošću. Također i opise Praga, koji se mijenjaju ovisno o emotivnom stanju glavne junakinje.
A što se tiče polemike na Vrisku od prije pola godine, rekla bih da polemičari nisu pročitali nijednu od navedenih knjiga :mrgreen:
počela sam čitati "Premještanje snova" Mihaele Gašpar
Žena stvarno odlično piše, nisam do sad ništa njezino čitala, nemam pojma zašto
što preporučujete vi koje ste ju već upoznale
Saskia de Coster - Noćni roditelji
Belgijski lezbijski par postaje roditeljima uz pomoć kanadskog gej prijatelja umjetnika, uz dogovor da on nema nikakve obveze prema djetetu. Kad sin napuni jednu godinu, svi zajedno odluče posjetiti kanadski otok na kojem je on odrastao u hipijevskoj komuni. Iako je roman prvenstveno o roditeljstvu, o tome što nas čini roditeljima, geni, trudnoća ili nešto treće, mene je najviše dojmio opis otoka i obitelji koja je na njemu odrasla u nekonvencionalnim okolnostima, ali koju umjetnik nije posjetio puno godina, a jedan od braće ga ne želi ni vidjeti. Lik majke hraniteljice je izvrstan.
Pročitala sam i Škola Topeka Bena Lernera, bio mi je ok samo zbog psihoanalize i opisa odgoja u obitelji psihoanalitičara Dio s debatama i govorništvom me je smorio, najvjerojatnije jer sama nemam koncentraciju ni pročitati te argumente, a kamoli ih shvatiti, ah
Jokha Al-Harthi: Stablo gorke naranče
Mlada Omanka odlazi studirati u London, al ju proganja što se nije oprostila od svoje zamjenske bake koja ju je odgojila, zaokuplja ju kajanje i golema tuga.
Nakon Nebeskih tijela, ovo mi je njeno drugo djelo. Zasluženo je dobitnica međunarodnog bookera.
Andrzej Stasiuk: Lađar
Na jednoj strani rijeke su Nijemci, na drugoj Rusi. Židovi Dora i Maks čekaju pravi trenutak da ih lađar preveze na istok, gdje vjeruju da ih čeka spas. Skriveni su u štaglju, gdje promatraju poljske partizane dječake koji su naivno pohrlili u rat.
Borut Kraševac: Agni
Tanja, hvala na sjajnoj preporuci!
Ann-Helen Laestadius: Krađa
U najsjevernijem dijelu Švedske, u polarnom krugu, žive pripadnici naroda Saami. Devetogodišnjakinja Elsa odlazi sama na skijama do krda sobova i otkriva da je njen ljubimac okrutno ubijen. Goniče sobova svakodnevno osuđuje većinsko stanovništvo, a prilikom prijave okrutno ubijenih sobova nailaze na nerazumijevanje policije. Elsa se bori na svoj način.
Ovo je prvi roman iz trilogije. 2021. je odabran za knjigu godine u Švedskoj. Netflix je za 2024. najavio adaptaciju. U siječnju 2023. je izašla i druga, Kazna.
Jonathan Franzen: Raskrižja
Tanja već sve prije rekla. :heart:
Tek je završio siječanj, pročitala sam 8 sjajnih knjiga i jedva izdvojila 3 naj knjige za ovu god.
Douglas Stuart: Mladi Mungo
Knjiga me bas unistila, kao i Shuggie Bain. Meni one spadaju u skupinu knjiga (kao npr. i Bijelo se pere na 90) koje su savrseno napisane, ali prestresne tako da ih ne preporucam, ali se ipak nadam da cete procitati.
Poslije ovalvih knjiga trrba mi nesto lagano, zabavno, a nemam bas toga na popisu
Prijavljujem da sam pročitala Što sam naučio na planini Milana Majerovića Stilinovića. OK je, ali je Srce mog medvjeda za deset kopalja bolje..
Pročitala sam i Rekla je da se ne kaje Tommija Kinnunena, vrlo zanimljivo, nisam puno znala o zbivanjima za vrijeme Drugog svjetskog rata u Finskoj pa mi je ovo bilo vrlo informativno štivo, preporučam.
Trenutno čitam Led Ulle Lene Lundberg, tek je trećina iza mene, javim ukupan dojam kad završim...
Pozdrav svima!!
Stefan Hertmans - Uspon
Jako volim Hertmansove romane, Slikar i rat i Obraćenica su mi bili vrh pročitanoga u godinama kad sam ih čitala. Hertmans ima zanimljiv pristup-uzima stvarni povijesni ili obiteljski događaj i romansira sve oko njega, često pišući i o samome sebi dok istražuje određenu temu. U Slikaru i ratu piše o svom djedu u 1.svjetskom ratu, u Obraćenici o djevojci koja u osvit križarskih ratova bježi sa svojom ljubavi, Židovom, što je za tadašnje antisemitsko europsko plemstvo prvorazredni skandal. Bježi bojeći se za život, i to pješice od Francuske do Bliskog Istoka.
U Usponu povod za roman je saznanje da je u kući u kojoj je Hertmans živio prije njega živio časnik SS-a. Hertmans počinje kopati po njegovoj biografiji, a sudski spisi pokazuju da je zlodjela bilo mnogo više nego što je obitelj mogla zamisliti.
Uspon mi je slabiji od prve dvije knjige, no i dalje zanimljiv. Daje odličan uvid u kompleksnu povijest Belgije (Hertmans je belgijski pisac flamanskog govornog područja), borbu flamanista protiv francuske prevlasti (pojam Frankiljoni mi je potpuno nov), i priliku koju su iskoristili u 2.svjetskom ratu surađujući s nacistima.
Pročitala i ja Perišićev Brod za Issu. Zaobilazila sam ga dosad jer nemam baš neka čitalačka iskustva s Perišićem (što god sam od njega pročitala, zaboravila bih u roku od par dana, toliko su mi njegove knjige bile blijede). Ali Brod za Issu je toliko hvaljen i preporučivan da sam mu morala dati šansu i sad mi je drago zbog toga. Predivna knjiga, posebna, ispričana smirenim, polaganim tempom, a kroz priču o grčkim kolonizatorima Visa Perišić zahvaća i šire teme, koje sežu dalje od priče iz antičkog doba - odnos ljudi i životinja, utjecaj Aristotela na razvoj civilizacije, antropocentričan pogled na svijet. Sve to ispričano diskretno, bez nametanja tema koje su sasvim aktualne današnjim čitateljima. Svakako preporučujem, tko još nije pročitao!
Jako malo imam slobodnog vremena moje citanje sve svodi na citanje djeci kratke price prije spavanja https://djecijeprice.com/ a i mene uspavaju :-)
Kakve su vama priče koje uglavnom budu po knjigama za djecu u Mulleru i Intersparu itd lancima?
Nekak mi se čini da to sve bude tako neprilagođeno djeci, nije neka kvaliteta. Valjda je bitna korica:lol:
Već dugo nisam u filmu slikovnica, ali i dok sam ih kupovala, birala sam izdavače čije ću slikovnice kupiti (tada su najbolji bili Golden marketing, Mozaik knjiga, Profil, Ibis grafika, Školska knjiga, zaobilazila sam Našu djecu).
Ne znam koji su izdavači sad aktualni, ali nekako sumnjam da dućani sa špecerajem nude najbolji izbor :mrgreen:
Ne znam jel ima nekog pravila, ja sam i u Pino slikovnicama znala pronaći pravopisne pogreške:o
I meni su te iz Spara i slično uglavnom bile bezveze, iako se nađu ponekad i dobre.
Nekako sam s iskustvom naučila i po ilustracijama prepoznavat kvalitetne slikovnice, ali obično bih i prelistala.
Isto nisam više u tom svijetu slikovnica, ponekad mi nedostaje, jer su dječje slikovnice često vrlo duhovite i za odrasle. Nedavno sam u nekoj knjižari prelistala (ustvari pročitala) slikovnicu Moja prabaka ima dečka (ovu: https://eskadrila.hr/product/moja-prabaka-ima-decka/, ne brkati sa Vjekoslavom Huljić koja je napisala knjigu sličnog naslova) i oduševila se, nisam se mogla sjetit kome bih je mogla pokloniti, ali bila je baš duhovita i nestereotipna.
Što se tiče knjiga za odrasle, preporučila bih
Ruth Ozeki - The book of form and emptiness
Kako vidim, nije još prevedena na hrvatski. Prati priču majke i tinejdžerskog sina koji se, svatko na svoj težak način, nose sa gubitkom supruga/oca. Mama razvija depresiju i hoarding, a sin čuje glasove predmeta oko sebe (dijagnoza se mijenja kroz knjigu). Bolna i dirljiva, jako lijepa knjiga, kome se svidjela Priča za vremensko biće, sigurno bi i ova legla. Naravno, ima malo zen budizma, nešto Japana, hramova i svećenika, ali ne puno.
Autorica je dosta dobro proučila unutarnji svijet osoba koje čuju glasove, kao i unutarnji svijet "hrčaka". Zanimljiv detalj je i jedan sporedni lik, Slovenac koji se zove Slavoj (ljubitelj filozofije), koji naravno svugdje ima neke svoje ljude (ovdje domar, ovdje čuvar..) koji mu sređuju stvari
Eliza Clark: Komad malog
Ovo je prva knjiga ove autorice koja je izašla u nezgodno vrijeme pandemije i isprva bila neprimijećena, a zatim postala popularna putem društvenih mreža.
Knjiga se lako čita, ispočetka, a prema kraju postane i malo uznemirujuća i odbojna. Najzanimljivije je poigravanje rodnim ulogama - zamjena, a priča nam dosta i o svijetu umjetničkog obrazovanja i umjetnosti kao profesije. Ipak, malo mi nezrelo djeluje njena želja da šokira.
Da sam nju orvu pročitala, vjerojatno ne bih čitala sljedeću, ali ispalo je tako da sam pročitala najprije njenu knjigu Penance, koja nije još prevedena na hrvatski, koja mi se jako svidjela pa sam odmah htjela i drugo što je napisala.
Roman Penance govori o adolescentskom zlostavljanju koje rezultira tragedijom, a knjiga je napisana u maniri knjiga koje obrađuju stvarne zločine. Perspektiva se u knjizi mijenja, vidimo događanja iz kutova različitih likova i vidimo da stvari nisu tako crno-bijele kako se čine na prvi pogled i da je tanka crta između zlostavljanih i zlostavljača.
Roman također tematizira utjecaj društvenih mreža, a kao manje bitne teme dotiče se i ekonomske situacije u krajevima Velike Britanije, Brexita i osobito ljudske sklonosti da uživa u tuđoj nesreći.
Jako je dobro i zanimljivo napisano i za razliku od Komada malog u kojem se i malo loše osjećate od tolike ljudske slabosti, ovdje imate mogućnost vidjeti da ljudi imaju svoje razloge i priče koje nisu vidljive na površini. Ono što osobito cijenim je omjer čitljivosti i dubine - kad se knjiga lako čita, a nije plitka. Veliki napredak između prve i druge knjige književnice - mada je i prva stilski izvrsna, ova je knjiga i mnogo zrelija.
Jurana, Penance mi odlično zvuči! Gdje se može nabaviti?
Prijavljujem pokušaj čitanja romana Zaposjedanje A.S.Byatt. Ajajaj, previsoka je to umjetnost za mene. Engleska književnost o engleskoj književnosti s mnoštvom referenci i stilskih igara. Nisam mogla pratiti.
Mieko Kawakami - Heaven
Vrlo potresan roman o bullyingu u japanskoj osnovnoj školi 90.-ih. Dvoje maltretiranih učenika nalaze utjehu jedno u drugome, ali bullying ne prestaje. Opisi nekih postupaka su vrlo mučni, roman nije za opuštanje, no Kawakami dobro piše.
Kazuo Ishiguro - Klara i sunce
Klara je UP i traži svoju obitelj. Neću otkrivati što je UP, jer Ishiguro piše na način kojim postepeno otkriva pravi zaplet. Jako me podsjetilo atmosferom na Nikad me ne ostavljaj, vjerojatno jer se radi o odrastanju i druženju mladih. Pohvalila bih lijepi prijevod.
Preporučam Bajkarice, Bajkare i Bajkarenje Srebrenke Peregrin i Erike Katačić Kožić. Super su od male do malo veće djece. S njihovim bajkama putujemo svijetom u Bajkaricama i Bajkarima, a Bajkarenje je posvećeno našim bajkama.Citiraj:
lenaa prvotno napisa
I ja sinoć završila. Divno mi je što je glavni pripovjedač vjetar, a uz glavnog lika pratimo i put mace od Egipta do Visa. Divna knjiga!Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ovo je možda za čitačice zanimljivo, posebno ako ste iz Zagreba ili Velike Gorice.
"Iskustveni književni klub, novi je projekt koji je pokrenulo Društvo žena Velika Mlaka, a na prvo druženje ove subote, 16. ožujka, pozivaju sve koji su otvoreni za rad na sebi, istraživanje vlastitih mogućnosti, a ujedno vole književnost. Voditeljice ovog jedinstvenog kluba i članice Društva, Maja Adžaga (mag. pedagogije) i Dunja Golubić (mag. bibliotekarstva), otkrivaju kako će se baviti osnaživanjem u svakodnevnom životu, koristeći književne predloške i sve to uz pomoć psihodramskih tehnika!"
https://cityportal.hr/drustvo-zena-v...52q9BDqWLVK_Mo
Carsten Jensen - Mi, utopljenici
Jensen je danski spisatelj iz mjesta Marstal na jednom danskom otoku. Marstal je grad bogate pomorske povijesti, u njemu su se gradile flote, nastajala brodarska društva, gotovo svi muškarci su bili pomorci. Jensen piše o stotinu godina grada, od sredine 19. do sredine 20. st. Meni je roman jako neujednačen, ima previše likova, taman kad se ufuraš u jednu priču, ona naglo završava i počinje druga sa setom potpuno drugih likova. Ima baš upečatljivih detalja (glava Jamesa Cooka, smrt u živom pijesku), ali opći mi je dojam - prenaporno.
Dora Šustić - Psi
Priča o ljubavi mlade hrvatske studentice i 40-ogodišnjeg turskog fotografa, udovca. Dvije pripovjedne priče odvijaju se u Češkoj i Španjolskoj. Intenzivna priča, skroz drži pozornost, ja sam je pročitala u jednom danu. Ona neslavna promocija zbog koje su Psi postali prava feministička priča me odvela na krivi trag, jer seks i submisivnost ovdje nisu primarne priče. Ja roman iščitavam kao suočavanje s golemom traumom, završavanje i opraštanje od odnosa koji u stvarnom životu nije dobio closure.
Milan Gavrović: Čovjek iz Krležine mape
Knjiga traži odgovor na smrtnu presudu doktoru Đuri Vranešiću, liječniku koji je za rata skrivao Krležu u svojem sanatoriju na Zelengaju, ali ne samo Krležu, već i mnoge druge tada ugrožene ličnosti (između ostalih, Krstu Hegedušića i Milana Sachsa). Opisuje odnos Vranešića i Krleže, ali i političku pozadinu događanja 1945./46., kad je Vranešić u prvoj presudi oslobođen svih optužbi, da bi na kraju u ponovljenom postupku bio strijeljan. Intrigantna i zanimljiva knjiga.
Đorđe Lebović: Semper idem
Još jedna teška ratna priča, zapravo, prijeratna, jer opisuje autorovo odrastanje u Zagrebu i Somboru 30-tih godina prošlog stoljeća. Dijete razvedenih roditelja, često se selio i odrastao je, u najmanju ruku, u kompliciranim obiteljskim odnosima, ali ipak okružen ljubavlju. 1944., u dobi od 15 godina, deportiran je u Auschwitz i preživio je, kao jedan od rijetkih članova svoje obitelji. Knjigu je pisao pred kraj života, pa odatle možda potječe i dojam prerazvučenosti u nekim poglavljima - vjerojatno je htio zabilježiti sva sjećanja na članove obitelji, prijatelje i poznanike. Izvrsna knjiga, ali u kombinaciji s Gavrovićem, prezasitila me temama 2. svjetskog rata.
Almin Kaplan: Trganje
Prvi roman ovog pisca, nastao još prije "Mehe" i "Dubravskih priča", a opisuje djetinjstvo u stolačkom kraju, obitelj, kuću zastrtu ćilimima, dedine strašne priče, polazak u školu i početak rata, sve do progona iz sela. Sve ispričano iz naivne dječje perspektive, a zapravo nije nimalo naivno. Stil je nabijen značenjem, Kaplan je karakterističan po tome da u malo riječi kaže puno toga. Iako sumorne atmosfere, knjiga se čita s užitkom.
Andrew O'Hagan: Vodencvjetovi
Roman o mladosti i vječnom prijateljstvu, jasna ideja, ali pomalo naporna izvedba. U prvom dijelu, Noodles i Tully su tinejdžeri i osjećaju da im je život pružen na dlanu. Drugi dio dešava se 30 godina kasnije. Prvi dio dešava se u jeku tačerizma, drugi dio u vrijeme Brexita. Potencijalno zanimljiv prikaz britanske sadašnjosti u dva izdvojena trenutka (80-te i 2017.) nepotpun je, a "vječno prijateljstvo" prenaglašeno i doima se čak i neiskreno. Previše je jasno "što je pisac htio reći".
Ariel Magnus: Eichmann u Buenos Airesu
Nevjerojatno odbojan roman s odvratnim glavnim likom, što samo pokazuje da je autoru uspjelo napisati izvrsnu knjigu :mrgreen:
Ljudmila Ulicka: Kuga
Od genijalne Ulicke ništa manje se ne može ni očekivati. "Kuga" je u stvari scenarij napisan 1978. i pospremljen u ladicu, ponovo izvučen 2020. i dorađen u roman koji opisuje kratku, ali ubojitu epidemiju kuge u Moskvi 1939. godine. Gotovo jezovito je kako se gotovo ništa nije promijenilo u reakcijama ljudi i sustava. Roman je kratak, dramatičan, brzog tempa i, iako zbog teme nužno tragičan, ima i neku ironično-grotesknu notu. Svakako čitati!
Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju
Poprilično razočaranje. Roman povezuje dvije, same po sebi vrlo zanimljive teme - projekt Knjižnice na konjima u doba Velike depresije i priču o tzv. "plavim ljudima", tj. obitelji s nasljednom methemoglobinemijom (inspiriranu stvarnom obitelji Fugate koja je živjela u istočnom Kentuckyju). Te dvije teme spojene su u glavni lik Cussy Mary Carter, 19-godišnje djevojke koja jašući na mazgi obilazi zabačene kuće i imanja i ljudima donosi radost pisane riječi, dok se sama bori s predrasudama i rasizmom (!) zbog boje kože. Ipak, priča ozbiljno šteka. Stil pripovijedanja je naivno nespretan, s puno nepotrebnog prepričavanja, razvoj priče zapinje, puno je repetitivnosti, a istovremeno kraj možemo bez problema naslutiti već oko 50. stranice. Teme nasilja u braku, kućnih pobačaja, vjerske zatucanosti i opće nepismenosti samo su načete, ali ne i razrađene. Likovi su izrazito polarizirani - ili su maltene sveci, ili su opaki zlobni gadovi (iznimka je eventualno doktor, koji nije toliko crno-bijel u opisu). Sveukupno, šteta što roman nije bolje napisan, po izboru teme imao je potencijala.
I ja sam pročitala Knjižničarku na konju nakon što sam na jednom čitalačkom blogu pročitala da je to najbolji roman kojeg je autorica bloga pročitala u zadnjih 10 godina. Rekoh, mora biti dobro.
Na kraju- razočarenje, slabo obrađena tema, mogla je to biti izvrsna knjiga. Zadnja četvrtina na razini jeftinog ljubića.
Sad čitam Shuggieja Baina, izvrsna!!
Eliza Clark - Komad malog
Ovo je Američki psiho, ali američki=britanski, a glavni junak=junakinja
Roman je odličan, usprkos horor motivima, vrlo zabavan. Dobro piše na omotu, parafraziram-za sve kojima je Sally Ronney preflah, heh
Igor Ivko - Početnici
Roman o prekarskim radnicima, paru koji je u mladosti studirao filozofiju, a koje švicarac i kapitalizam udaraju u glavu. Primorani su otići u inozemstvo da prežive, a veza im se počinje raspadati. Veliki dio romana je reminiscencija na blokadu fakulteta, plenume i prekidanje nastave. Jer su tražili antikapitalističko promišljanje obrazovanja. I eto kako je završilo.
Hvala, chesil, na preporuci za Početnike
Bila mi je zanimljiva tema jer se sjećam tih prosvjeda studenata, neke sam i poznavala koji su u tome sudjelovali, pa sam nabavila knjigu. Prilično je depresivna, ali jako mi se svidila, svašta mi se vrti u glavi pod dojmom, a to je valjda poanta
Nema na čemu, tangerina!
Patricia Lockwood - Nitko ne govori o tome
Jako neobično izdanje, roman nije, publicistika nije, poezija nije. Najbliže je, ajmo reći, zbirci tweetova. Što nije čudno, jer je autorica na toj platformi vrlo aktivna.
Nije mi bilo ništa posebno na početku, ali nekako sam se dokotrljala do drugog dijela. Koji mi je bio izuzetno dirljiv jer autorica, i dalje u svom tvitovskom stilu, piše o trudnoći svoje sestre koja nosi dijete s tzv.Protejevim sindromom baš usred postroženja zakona o pobačaju u SAD-u. Rođenje tog djeteta svima je nepoznanica, čak i svojevrsni eksperiment. Jedan doktor čak kaže-ovo mi je prvi, a i posljedni takav slučaj u karijeri. Kratkotrajni život bebe autorica kroz svoje neobične odlomke uspijeva prenijeti vrlo emotivno, a guglanjem o njezinoj karijeri naišla sam i na fotografiju nje s nećakinjom, baš me dirnula.
Moj doživljaj Knjižničarke na konju je sasvim drukčiji od vaša dva. Manje tražim.Citiraj:
KAMI prvotno napisa
Odavno sam zaključila da sam za našu Tanju :heart: mala beba.
Tanja, tvoji komentari su mi vrh, sjajna preporuka i inspiracija koju knjigu odabrati/ne odabrati pročitati. Ima ih toliko da te nikad neću stići taman čitala samo knjige koje su te zadovoljile.
Nakon sjajna prva 3 mj. di sam gutala knjige i pročitala ih 16, sad od umora jedva pročitam koju str. i zaspim snom pravednika. Trenutno čitam:
Vannesa Montfort: Žena bez imena
Od 545 str. jedva sam stigla do 200 i neke, a cijeli mj ju čitam.
Jako mi je interesantna i pokušat ću se ubrzati. Roman je priča o ženi koja je napisala neka od najsjajnijih španjolskih djela 20. st.u sjeni supruga.
Uz to me čeka Ulickina Kuga. Vidim Tanjin sjajni komentar na nju. Ulicku obožavam i gotovo sve njeno sam pročitala. Ona je meni ženski Tolstoj. :)
Uzela sam 10ak knjiga iz knjižnice i od frendica, pa svojih... Bojim se da će neke čekati vlak i g.o.
Pa ne utrkujemo se ;) meni je drago ako svojim komentarima mogu nekome uštedjeti vrijeme, pa da ne čita lošu knjigu. Iako, one zaista loše su zapravo rijetke - većina knjiga će naći nekog kome će se svidjeti, a ukusi su nam ipak različiti.Citiraj:
Nera prvotno napisa
A za Ulicku, još davno sam konstatirala da je ona puno mlađa Tolstojeva sestra :heart: "Kuga" je jedno od onih djela koja su preskočila vrijeme i prostor i postala univerzalna i prije objavljivanja.
Nego, nedavno sam sasvim slučajno vidjela da je objavljen novi prijevod priča Karela Čapeka, "Pripovijetke iz jednog i drugog džepa" .
Te sam priče čitala još davno, u studentskim danima, u prastarom raskupusanom izdanju iz 50-tih godina. Jako me razveselilo vidjeti novi prijevod i novo izdanje, jer priče su izvrsne. Sve one kreću od nekog krimi-zapleta, ali vrlo brzo shvaćamo da nije u pitanju samo krimić, već prikaz širokih slojeva društva, seljaka, činovnika, policajaca, sudaca. Gotovo u svakoj ima i ponešto filozofije i općeljudskih spoznaja (meni najdraža priča, "Pokušaj ubojstva", tipična je u tom smislu). Čapekove priče su na tragu Čehovljevih Humoreski, simpatične su, duhovite, a ipak nisu trivijalne, i, što ih čini posebno ugodnima za čitanje - nemaju nimalo mržnje ili prezira prema ijednoj skupini ljudi, pa čak i kad je riječ o zločincima.
Inače sam jako restriktivna kad je riječ o kupovini knjiga, jer za njih gotovo da više i nemam mjesta. Ovu sam ipak morala odmah kupiti, i sad je čitam polako, za gušt, kad želim biti sigurna da ću se uz knjigu odmoriti i bolje osjećati.
Nova Gašić https://www.ljevak.hr/nada-gasic/327...amena-led.html
Jedva čekam!
I ja :-)
Milan Majerović Stilinović - Srce mog medvjeda
Jako sam se radovala ovoj knjizi, zbog hvalospjeva ovdje, a pogotovo tanjinog spominjanja atmosfere slične onoj u Seethalerovom Čitavom jednom životu.
No, nije mi se svidjelo. I uopće ne mogu uprijeti prstom u ono nešto što me iritiralo, a nešto je. Glavni lik mi je bio čak, ne znam kako to opisati, hm, odbojan? Jednostavno, priča mi nije tekla, isforsirano mi je bilo. Šteta :(
Ma kakva utrka, draga Tanja? :lol:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ti si naša profačica, sve ti se divimo i s guštom čitamo tvoje preporuke. :heart:
Zanimljivo kako smo opisale Ulicku.
Dugo nisam čitala, ali me je sad potresla vijest da je umrla Alice Munro :-(
Shida Bazyar - Nas tri
Priča o tri djevojke imigrantskog porijekla koje žive u Njemačkoj, zapravo priča o njemačkom rasizmu. Nisam uspjela uživati, roman mi je prekonfuzan i stil mi ne paše.
Olga Ravn - Zaposlenici
Kratak SF roman, pročita se u par sati. Dobro piše na omotu, ima tu atmosfere iz Ishigurove Klare i sunce. Roboti humanoidi kao radnici, odnos s ljudima radnicima, odnos prema kompaniji, ima tu i kritike kapitalizma. Zanimljivo, ali i pomalo zaboravljivo.
Hvala na komentaru, potražit ću. Podsjetilo me na knjigu koja mi je nedavno pala šaka i baš me se dojmila (iako nije ugodna za čitanje), a nisam sigurna je li ovdje spomenuta iako je izašla prije nekoliko godina: https://mvinfo.hr/knjiga/10576/andjeli-s-asfaltaCitiraj:
chesil prvotno napisa
Johanna Holmström: Anđeli s asfalta
Nguyen Phan Que Mai: Dijete prašine
Nakon izvrsne Planine pjevaju oduševilo me Dijete prašine. Vijetnam i potomci rata, djeca prašine (majke Vijetnamke i očevi am. vojnici). Potraga za majkom i ocem. Težak život neškolovane djece, uglavnom napuštene, beskućnika i njihova borba za bolji i sigurniji život. Deseci tisuća djece odvojeni od roditelja, najčešće nikada nisu pronašli jedni druge.
Pročitala sam je upravo. Dojmovi su mi podijeljeni - Gašićka izvrsno piše, majstor je tjeskobne atmosfere i upravo opipljivih opisa straha, prikaz Zagreba s početka 18. stoljeća je fenomenalan.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Ali baš zato joj ne mogu oprostiti što je u drugom dijelu romana (točnije, njegovom završnom dijelu) podvalila čitateljima nastavak storije o gospođi Adeli :roll:
"Za čime ljudi žale na samrti", zasad odlična.