Printable View
Iskreno, ne znam.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Za sebe kažem da sam vjernica iako se borim s nekim stavovima Crkve. Nikako to ne bih nazivala švedskim stolom (makar tehnički ni nemoš pojest sve što je tamo servirano, uzimaš što možeš, zar ne) ali teško je nekome, tko stalno traži crno na bijelo reći da čaša može biti polupuna jednako kao i poluprazna.
potpisujem zahvale za malenuMMCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ovo baš ne znam, ako vjeruješ onda vjeruješ, zar ne?
i mene to zanima
baš to, kako se vjernici nose sa MPO, prijebračnim seksom, kontracepcijom....
je li vjera iskrena ako od nje uzimaš samo ono što ti odgovara?
A kako ti znaš da nisu???Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Meni Biblija i kompletna ta priča o Isusu izgleda samo kao objašnjenje metafizičkog na način da ga razumije neuki puk prije 2000 godina. Da se tad počela spominjati kozmička energija Univerzuma (koja je, btw, snimljena-pitaj o tome više fizičare ako te zanima-a tu energiju možemo zvati Bog ili kozmička energija-kako god želiš), da se spominjala energija koja ne može nastati ni nestati (pitaj stričeka Newtona, a to možemo nazvati uskrsnućem ili reinkarnacijom), da se spominjalo otvaranje energetskog kanala (čitaj: iskrena molitva i prepuštanje ulasku Duha Svetog u vjernika ili Reiki-kako hoćeš), da se spominjao prelazak energije s jednog čovjeka na drugog (Isus-čitaj: energetski terapeut-je liječio dodirom ruke, zar ne??? )...taj neuki puk ne bi shvatio ništa. Pričice u kojima postoje definirani likovi lakše su bile za shvatiti.
Bibliju se može tumačiti na mnogo načina. Jedan od njih je i onaj da je se tumači doslovno. Ja to ne radim. Osim toga, da bi se tad narod mogao zastrašiti (a dogma je između ostalog i zastrašivanje i kontroliranje ponašanja) trebao je način kojeg puk razumije. Božja volja je savršeni način za to. Nagrađivanje dobrog ponašanja= odlazak u Raj tj. ne radite gluposti jer vas čeka Pakao. Eto, Biblija je vrlo zgodna knjiga koja može poslužiti i za provedbu poželjnog ponašanja neukog puka.
Sve to treba gledati u kontekstu vremena u kojem je nastala.
Ne znam da nisu, jednako kao što ti ne znaš da jesu. Ja vjerujem da jesu istinite. Nikad se ne bih usudila tvrditi da znam da su to samo legende, ako mi nije dano da to znam. Ni meni nije dano da ZNAM da su istinite, stvar je čistog vjerovanja.Citiraj:
A kako ti znaš da nisu???
Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ni ja ne prihvaćam bespogovorno baš sve od crkve, ali mislim da je kod vjere zapravo primarno iskreno vjerovati da Bog postoji, odnosno ne negirati njegovo postojanje. A ono što ne prihvaćam od crkve, nek je meni na dušu, spremna sam se suočiti s tim, i ako ću za neke zato biti "polovični" vjernik, ne tangira me.
pa vjerujes u Boga prvenstveno, zar ne?Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
crkveni propisi, pogotovo ovi navedeni, su samo crkveni propisi, dakle nesto sto su izmislili ljudi i cesto nemaju nikakvog uporista u samim biblijskim tekstovima npr.
osim toga, krscani nisu samo katolici, a zasto se onda stav prema primjerice kontracepciji ili mpo-u uvelike razlikuje u protestantskom i katolickom tumacenju, iako imamo istu Bibliju i vjerujemo u istoga Boga
zato sto su to ljudska tumacenja zivotnih odnosa i problema, a nemaju veze s vjerom. i ja osobno kad ih ne prihvacam (npr. idem na mpo) uopce se ne osjecam osobom koja zbog toga manje ljubi Boga. To sto time sebe u ocima katolicke crkve diskreditiram kao vjernika jer ne prihvacam njene stavove, mene nije briga niti me muci savjest
A ja ne mogu vjerovati u nešto za što ne postoji NIKAKAV dokaz. Dapače, postoje dokazi da nije istinito sve što piše u Bibliji.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Ti TO što postoji zoveš Bogom, ja kozmičkom energijom.Citiraj:
ali mislim da je kod vjere zapravo primarno iskreno vjerovati da Bog postoji, odnosno ne negirati njegovo postojanje.
Nego, da se mi (ili bar ja :) ) vratimo na temu. Zanima me samo jedno: zašto do sad nitko nije napisao: "Ja, XY, želim da vjeronauk ostane u sklopu nastave (1. ili 3. sat-nevažno) zato jer....(pa sad tu slijedi suvislo objašnjenje)".
Oni kojima djeca sjede na hodniku imaju vrlo jaki razlog za to da vjeronauk bude izvannastavna aktivnost. Mogu li oni od vas čija djeca idu na vjeronauk priznati da su naša djeca, a time i mi, u vrlo nepovoljnom položaju i diskriminirani? Ako to ne možete reći-zašto ne možete?
I zašto se uporno tvrdi da dijete mora zbog svog duhovnog razvoja biti odgajano u JEDNOJ vjeri??
Samo još ovo, sama riječ vjerovati ne uključuje riječ znati, kad bi imala dokaz, ti ne bi više vjerovala ili ne vjerovala, već bi znala. Kao i ja, uostalom, s tom razlikom da ja vjerujem.Citiraj:
A jmogu a ne vjerovati u nešto za što ne postoji NIKAKAV dokaz
ali te propise nije izmislio majstor Jura, već svećenici koji to dalje na vjeronauku prenose djeciCitiraj:
pujica prvotno napisa
ne prenose im samo priče o Bogu, već mislim da je na navedenom veliki naglasak
Ja nemam osjecaj da sam put nasla kao odrsala osoba, svoj zivot vise dozivljavam kao kontinuirano putovanje bez kvantnih skokova. Iako sam prosla fazu (davno, davno) koju je opisala MalenaMM, RKV nisam nikad aktivno odbacila, ali ona vise definitivno ne daje odgovore na moje duhovne potrebe, koliko god ja apstrahirala i simbolizirala, pa je naprosto izasla iz domene mojih interesa. Da li bih danas bila sretnija da su me roditelji odgajali onako kako ja zelim odgajati svoju djecu? Iskreno, ne znam odgovor na to pitanje, ali nekako mi se cini da bi bilo svejedno.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Smije ona to smatrati, ali ja taj stav nikad necu podrzati jer nemam apsolutno nikakve dokaze da je istinit, a osim toga, mislim da je opasan. Eto.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Sto se tice splitanja teme, ne znam. Ima zanimljivih postova koji bi se lijepo uklopili u onu oazicu koju je otvorila mama courage (sve sto ste oduvijek htjeli znati...), a neki bi bili korisni na Zoilinom topiku o duhovnom odgoju skolaraca izvan skolskog vjeronauka. U svakom slucaju, ne bih voljela de se u filozofiranju :mrgreen: izgubi glavna nit teme. Pa strpljivo cekam :cekam: komentar Juroslava na moj prethodni post :) :
Citiraj:
Kanga prvotno napisa
Da, to je konvencionalni način poimanja vjere. Razumijem te, ali ja vjerujem na drugačiji način. I, bez ljutnje, ne bih o tome raspravljala jer je tema vjeronauk u školi, a ti se baš ne izjašnjavaš na tu temu konkretno. Pokušaj. Ne boli :mrgreen:Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Ajde, ako ne boli, onda dobro. Sjede li uistinu sva djeca koja ne idu na vjeronauk na hodniku? Ako neka sjede, apsolutno sam protiv toga i osuđujem to, i založila bih se da se to promijeni.Citiraj:
Oni kojima djeca sjede na hodniku imaju vrlo jaki razlog za to da vjeronauk bude izvannastavna aktivnost. Mogu li oni od vas čija djeca idu na vjeronauk priznati da su naša djeca, a time i mi, u vrlo nepovoljnom položaju i diskriminirani? Ako to ne možete reći-zašto ne možete?
U slučajevima gdje to tako, slažem se da su djeca i roditelji u vrlo nepovoljnom položaju, ali još uvijek ne znam zašto bi bili diskriminirani.
Inače, nemam još školsko dijete.
Ja stvarno ne vidim koristi da se skače sa vjere na vjeru, malo odgaja dijete u budizmu, pa malo u katoličanstvu. Ne bi li to samo zbunilo dijete?Citiraj:
I zašto se uporno tvrdi da dijete mora zbog svog duhovnog razvoja biti odgajano u JEDNOJ vjeri??
:mrgreen:
A ako se djetetu "samo" daju informacije što pripovijeda jedna vjera, a što druga, to i nije odgoj u vjeri.
Ne mislim ja nikako da bi jedan stav trebao vaziti za sve nego to da bilo koji stav ne smije biti dominantan u smislu da ga se protezira kroz ucenje o istome kroz drzavne institucije. A, ako je ista protezirano onda je to institucionalizirano vjerovanje. Niti imam nesto protiv vjernika niti vjera sve dok ih se tretira kao privatnu stvar. A petljanje po politici, obrazovanju i kojecemu na sta se, blago receno, tendira, dira me i imam svako pravo izjasniti se protiv toga.
AM, ovo o pripadanju Crkvi mi stvarno zvuci jako fanaticno i ne znam sta dalje da napisem na tu temu.
U ovom ostalom cu potpisati mim jer je i kod mene slicno.
Zar nije dovoljno da JEDNO dijete sjedi besposleno 2x tjedno samo na hodniku? Broj te djece je kriterij za diskriminaciju?? Kod nas u razredu ih je devetero. I smatram da su diskriminirani, da ih se prisiljava da provode vrijeme u školi na način na koji ne bi trebali i da netko drugi bespravno raspolaže njihovim ( a time i našim) vremenom.Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Što se ovog tiče-u pravu si. Ja dajem informacije o vjerama, ali odgajam u kontekstu onog u što sama vjerujem (ili ne vjerujem :) ). I zašto vjeri davati ime?Citiraj:
Ja stvarno ne vidim koristi da se skače sa vjere na vjeru, malo odgaja dijete u budizmu, pa malo u katoličanstvu. Ne bi li to samo zbunilo dijete?
A ako se djetetu "samo" daju informacije što pripovijeda jedna vjera, a što druga, to i nije odgoj u vjeri.
Ako misliš na mene, ovakav je slučaj - ja sam odgajana u vjeri, a pod prihvaćanjem vjere u odrasloj dobi mislila sam svjesni životni odabir koji čovjek može ostvariti tek kao odrasla osoba. Kao dijete primaš neka znanja, navike, obrede, ali to nije na razini životnog izbora koji može doći tek kada zrelo promisliš svoje nasljeđe i ideš dalje svojim putem. Tu sam kao Kanga, s time da je ona kao odrasla osoba izabrala jedan, ja drugi smjer.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Za splitanje sam, jer stalno imam loš osjećaj da sam off topic.
Složit ću se s postom od Dijane, glede samog vjerovanja.
Čitala sam tekst (pokušavam naći link) gdje se obrazložava svrha vjeronauka u školama. Jedan od razloga je nedostatak, manjak religijske kulture među ljudima. Sve manje nas zna oćenito o religiji, prvim danima, prošlosti, vrstama rel.zajednica i sl.
S tim bih se složila i naglasila, da je takav koncept ima sam vjeronauk, vjerujem da bi ga sva djeca pohađala.
No, po vlastitom iskustvu, doticanje drugih je sporedna stvar i obuhvaća možda nekoliko sati.
Kad govorimo o odgoju u vjeri, nije li za to "odgovorna" prvo obitelj? Zašto se ne bi nudili oblici pripovijedanja jedne, druge, treće...religije?
Ako govorimo o duhovnom razvoju, smatra li se tu samo ono "što je od Duha Svetog, duhovno je"?
Da, smatram da su roditelji koji vlastitu djecu odgajaju u duhu istočnih ili zapadnih religija, ili koji negiraju sve od toga, na ovaj način diskriminirani.
Smatram da vjeronauk (ovakav kakav je) treba biti organiziran u župama, i da bi svaki roditelj koji želi odgajati dijete u takvom duhu tomu trebao i težiti. Jer moje je osobno mišljenje da takav "duh" treba živjeti u samoj obitelji prvenstveno, čitanjem i pričom te prenošenjem ključnih misli i pouka na sve sfere života.
Prijatelj, ujedno vjeroučitelj, mi je sam priznao da mu je teško što se vjeronauk ocjenjuje. Tu se slažem. Kako djetetu dati jedinicu ili peticu?
Kako vaši mališani koji idu na vjeronauk dobivaju ocjene? Na temelju čega?
Samo pitanje, nema provokacije.
tako je, ne prenose im samo price o Bogu jer vjeronauk u skoli nije odgoj u vjeri (to je vjeronauk u zupi i odgoj kod kuce), vjeronauk u skoli je predmet o odredjenoj vjeri i njenom naucavanjuCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
i ja sam o svemu tome slusala na vjeronauku pa opet imam svoje misljenje - pogotovo sto su to teme koje se obraduju u tinedjerskoj dobi kada kod mladih ljudi postoji kriticki odmak prema svemu pa tako i prema tome. Crkva kroz vjeronauk prenosi svoje naucavanje, no to ne znaci da ce se sva djeca automatski s time sloziti.
Po meni je jedno pitanje vjerska sloboda odnosno to da svaka vjerska zajednica ima pravo na svoje vjerovanje i naucavanje, a drugo je pitanje koliko netko to moze ili ne moze prihvatiti kao pripadnik te zajednice. OT: vecina vjeroucitelja nisu svecenici nego laici.
Najbolje ništa, jer i meni tvoje loše tenzije spram Crkve zvuče vrlo opsesivno i ne liježu mi puno bolje.Citiraj:
Zorana prvotno napisa
:love:
:love:Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Zorana samo provocira tako da se razumijemo. Ona zvuči baš tako! Ne zrači! Ljubav i vjerovanje je nešto što osijećaš i zar to treba objašnjavati! Jesi ili nisi! :heart:
Našla si krivu osobu da pišeš o nedostatku ljubavi.Citiraj:
škoj prvotno napisa
Na stranu Zoranini postovi vezani za vjeronauk čiji ton nekad nije ni meni po volji (kao i neki drugi u temama u kojima smo ona i ja "ukrstile mačeve" :mrgreen: ), ali jedno sam shvatila kroz njene postove: ako nečega ima u njenoj obitelji onda je to ljubav. Hajde prvo upoznaj osobu bar virtualno, a onda sudi o njoj.
MalenaMM, krasno pišeš :heart: .
a meni je stalo do Zorane :) pa cu ipak pokusasti jos dvije tri rijeci u cilju boljeg razumijevanja:
kad je rijec o tome sto ucis djecu o fundamentalnim vrijednostima, bilo cemu sto ti je vazno u zivotu-ne ostavljas im uopce slobodu izbora. Dapace, slobodu izbora vjerojatno smatras opcijom koja ne dolazi u obzir. Vrlo ih jasno ucis kako stvari stoje. Pri tome ne govoris "mi tako vjerujemo" vec "to JE tako".
Tako je za mene krscanstvo - nacin zivota. Jedini. Ja ne kazem djeci "mi vjerujemo u Boga, neki ljudi ne vjeruju". Ja im kazem "Bog je dobar, Bog nam treba, Bog nas voli". Njegovo postojanje se za nas podrazumijeva i uopce ga ne dovodimo u pitanje. Ja drugacije ne zelim odgajati djecu jer drugacije ne bi niti znala.
Bog za mene nije jedna od opcija i ne zelim da to bude mojoj djeci. On nije moje povremeno upražnjavanje duhovne praznine koje ispunim od nedjelje do nedjelje unutar institucije crkve i ne zelim da to bude mojoj djeci.
On je moja stvarnost, moja hrana, moj zrak, moj posao, moji prijatelji, MOJE SVE. I, naravno, zelim da to bude mojoj djeci.
ali ne ovdje!Citiraj:
mim prvotno napisa
dijanam
divno sročeno! :heart: jer upravo i ja tako osjećam i prenosim svom djetetu. bog nije moja stvarnost, nije mi hrana, zrak, ni posao, a kamo li prijatelj. on meni ništa ne predstavlja, pa bih htjela da tako bude i mom djetetu. u tom kontekstu mi je samo žao što nema više ateista/agnostika koji otvoreno prenose takav način odgoja, nego (koliko imam prilike čuti, a možda i griješim) djetetu prije svega nastoje prenijeti to: da neki vjeruju, a neki ne vjeruju. što ostavlja prostora za pomisliti da bog možda i postoji.
dijanam, ovako nekako sam i ja pokušala objasniti svoj stav kad smo se dotakli relativizma, čini mi se da si ti bolje uspjela.
naravno, u mom odgoju nema boga, ni u kakvom obliku (hrane, posla, prijatelja itd) :mrgreen:
ali, najveći problem ovdje nije naše (ne)razumijevanje - jer onda ne bi bilo problema.
problem je taj, kad se pod izlikom većine, tradicije, štoveć, jedan svjetonazor, jedno vjerovanje, upliće u naše svakodnevne živote na način na koji ne bi trebao. :/
ih, otkud ti MC, dok ja napišem, eto tebe prije mene? :mrgreen:
Cure :love:
M. courage, ja moram ostaviti prostora jer ni sama to ne iskljucujem.
Postujem ovo sto je dijanam napisala iako ja djecu odgajam vise po sistemu koji opisuje mim. Jedino sto se po meni podrazumijeva su univerzalne ljudske vrijednosti, sve ostalo nije iskljucivo i nastojim osigurati maksimalno nenametanje s moje strane.
Ja jednostavno ne mogu djeci tvrditi da nesto jeste ili nije po pitanju vjere. Iskreno receno, nije mi jasno kako bilo tko moze, bio on ateist ili deklarirani vjernik.
A cvijeta je napisala ostatak.....ovo sve skupa ne bi trebalo imati veze niti s politikom niti obrazovanjem i svim onim u sto se vjerske skupine imaju obicaj petljati.
ma agnostici po prirodi stvari moraju djeci ostaviti mogucnost da Bog postoji mama c.
Tako je meni moj otac prije nekih tridesetak godina objasnio. Pitala sam ga "postoji li Bog?" (a samo moja prijateljica i ja u razredu nismo isle u crkvu). On je kazao: "neki misle da postoji, neki misle da ne postoji, a ustvari se ne zna". Ja sam prije te izjave vjerovala da Boga nema. A onda mi je on tom izjavom dao misliti i vidite koliko mi je bilo vazno kad se dan danas sjecam svake rijeci koju je moj tata izgovorio te veceri kad sam imala svega 7-8 godina.
cvijeta, jesi u nametanju mislila na vjeronauk?
nije problem jer je vjeronauk izborni, a ne obavezni predmet.
Problem je samo ako djeca koja ne idu na vjeronauk ostaju nezbrinuta. To je neprihvatljivo, iako mi je potpuno jasno zasto se dogadja.
Ako si pod nametanjem mislila nesto drugo, reci.
ma znam. nego me zanima koliko tih agnostika je u biti prikrivenih ateista, a ne žele ni sebi priznati. nešto kao pitanje koliko bi roditelja stvarno slalo djecu na vjeronauk, da ne idu linijom manjeg otpora i sl.Citiraj:
dijanam prvotno napisa
kao što vidite ja sam fundamentalista najgore sorte, ja bih to odmah sve preveslala na ateizam. haleluja! :mrgreen:
Dijanam, ja sam pod nametanjem mislila na bilo kakvo vjersko usmjeravanje u drzavnim ustanovama, odrzavanje vjerskih obreda u drzavnim ustanovama itd. Meni osobno je jedina prihvatljiva opcija apsolutno i maksimalno osigurati svakome da aktivno prakticira svoju vjeru u vjerskim objektima. I ne vidim u tome nista diskriminirajuce.
M. courage, mm je ateist, ja bi kao mogla ici pod agnostike, ne znam... :mrgreen: Medjutim, kad bi netko od moje djece htio ici na vjeronauk, ni ja ni muz im ne bi to uskratili. Sta da radim, relativizam mi se uvukao pod kozu. :P
mislila sam svakako i na vjeronauk, ali ne i jedino na vjeronauk u školi. ako je hrvatska sekularna država, ako ustav garantira ista prava svim svojim građanima, ako ustav garantira da su svi građani jednaki pred zakonom, ne mogu nikako provariti da RKC, baš RKC, može s tom istom državom potpisivati nekakve posebne ugovore.
kojima se, u konačnici, dio mojeg novca troši na to da se otkupe grijesi vjernika. banaliziram, ali da li možeš shvatiti što me smeta?
u svakom slučaju, drago mi je da je rasprava na ovom topiku otklizila i u filozofske vode - ovako je, čini mi se, ipak došlo do boljeg razumijevanja, barem meni su otklonjene neke nedoumice. jer da je ostala samo na temi vjeronauka u školi, bojim se da se ne bi makli dalje od početka. nažalost, niti jedan argument mi nije dovoljno jak da bih prihvatila činjenicu da vjeronauk treba biti u okviru redovne nastave.
ajde, ipak sam se makla dalje od početnog stava da vjeronauk mora biti organiziran izvan škole - pristajem zbog čisto organizacijskih razloga (i ivaričinog posta :mrgreen: ) na vjeronauk u školi, ali van redovne nastave. :)
ja ko da me se nešto tu pita :mrgreen:
MC, koliko god imas poantu, usporedba sa onim sto je dijana napisala ti ne stoji. dijanin post je pun strasti radi Bozje prisutnosti, ljubavi, podrske i mira koji je nasla u njemu. ti kao A-teist mozes biti ponosna na svoj odabir, mozes cak biti i sretna sto si do te spoznaje dosla sama, ali kako mozes usporedjivati to sa strascu nalazenja svih ovih stvari o kojim pise dijana, kada ih u biti samo negiras? negacija i racionalizacija su po samoj logici manje intenzivni i odusevljavajuci osjecaji, vise ih vezem uz razocaranje i ljutnju.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
ne kuzim odakle vuces tu strast i zanos, u vjeri u nistavilo? oprosti ako zvuci uvredljivo, trudila sam se maksimalno objektivizirati, a opet izraziti ne slaganje s usporedbom...
Nisam iščitavala sve postove, upadam kao padobranac ali imam potrebu reći ono o čemu u zadnje vrijeme dosta razmišljam, a to je ogromno licemjerje našega društva:
S jedne strane - vjeronauk je u školi, onaj tko ne šalje svoje dijete na vjeronauk je nehrvat i komunjara, a s druge strane, ako si pravi iskreni i praktični vjernik i ako tako odgajaš svoju djecu ti si čudak i vjerski fanatik.
Zar nije licemjerno?
Hana_Sara, zasto mislis da ateist zivi u negaciji necega? Ne definira svatko svoj zivot u odnosu na postojanje ili nepostojanje vise sile.
Hana Sara, možda MC spava pa ću se ubaciti :mrgreen:
ja uopće ne razumijem o čemu ti to :?
otkud ti ideja da ja svoje postojanje baziram na negaciji? :?
a da ne govorim o razočaranju ili ljutnji. na koga :?
ali dobro, to je ono gdje se nikad nećemo moći razumjeti - ti misliš da ja kao ateist vjerujem u ništavilo, ali ja vjerujem jedino u ljude.
zašto je tako teško shvatiti da na ista pitanja, imamo drugačije odgovore?
i zato je bolje ostaviti se ćorava posla i pokušati obrazložiti svoj stav na ona tricky pitanja - oko švedskog stola i položaja RKC u našoj, sekularnoj državi.
cure, smirite se. ja nisam pokusavala svojim rijecima definirati ateizam nego sam se samo i jedino referirala na ovo (boldani dio):
[quote="Hana_Sara"]gdje je MC usporedila dijanin zanos vjerom svojim zanosom nevjerom. a ja mislim da to nikako ne moze biti isto. vec jer je sve svela na negaciju, a koliko istinske srece i uzbudjenja ima u necijem NE postojanju?Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Ti bas ne razumijes da nekome razmisljanje o Bogu nije ni na kraj pameti, a kamoli da trosi svoju energiju na negiranje istog.
M. courage je samo napisala uvjerenja koja su suprotna dijaninima. Kako ih je trebala formulirati po tebi?
Zasto mislis da osoba ne moze biti jednako tako kao i vjernik ushicena zivotom koji zivi, ljudima oko sebe, prirodom, poslom koji pricinjava zadovoljstvo, obitelji i sa milion drugih stvari koje nas okruzuju? Nije mi bas jasno da zanos mora biti rezerviran samo za vjeru.