Rozić super za Špiru :D ( a i za tvoj cervix), baš bih rado došla u Petrovu, ali sam stvarno predaleko,a i dok ti rodiš opet će nas zamesti i odcijepiti, ali na proliće ako padne dogovor, ja sam spremna put pod noge.....
što se tiče prijatelja, posebno žena, ljudi se puno promijene kad postanu roditelji, postanu blaži, mekši, jednostavniji, shvate koje stvari su u životu važne..zato ne zamjerite, samo budite strpljive, sve vremenom sjedne tamo gdje treba, a i neka prijateljstva se znaju razviti nakon godina i godina površnog poznanstva
ja sam danas bila kod mame na ručku, slučajno smo se dotakle teme trudnoće i tako sam morala preživjeti uvjeravanje kako mi stvarno nije potrebno više djece i sl.; ja nju potpuno razumijem, ona se za mene boji i žao joj je što sam sve prošla, ali joj nikako ne mogu objasniti tu želju u sebi, ona ne razumije da mi je to jednostavno "u kostima" , kao da mi je nešto u životu nedovršeno, fali mi to moje treće dijete i jednostavno se ne mogu osloboditi te pomisli.. kako netko reče "kao da još nismo svi za stolom"...no dobro, malo su se slegle emocije...
pusica svima i nemojte se sad nabacivati kolačima, treba malo ostaviti mista i za bakalar :mrgreen:
