Ma daj Lili, kako misliš nisi loša, pa ti si baš lijepa!
I ovo što ne želiš reći ovdje, očekujem na viber. Ne mogu podnijeti toliku znatiželju. :lool:
Printable View
Ma daj Lili, kako misliš nisi loša, pa ti si baš lijepa!
I ovo što ne želiš reći ovdje, očekujem na viber. Ne mogu podnijeti toliku znatiželju. :lool:
Evo, ja sam uvijek htjela imat plave oči. Nemam. Nema ni muž. Al oboje djece imaju plave oči.
Beat that.
Jednom me frendica putala da kako mi je to uspjelo
Ovo je šminkanje na filozofskom, pa mogu pisati :) jer da je na servisnom, ne bih trebala.
Uvijek sam sebi bila baš kakva trebam, ništa mi smetalo nije. Zašto i bi?
Nikada nisam išla ni za kakvim trendovima, ni kao mlada, ni sad. Osim što se sada oblačim mladenačkije nego prije 10-15 godina. I imam dužu kosu. Ali se i dalje ne šminkam, osim obaveznog roza ruža ljeti, a lila zimi.
Plava boja ociju je dominantna . Tako da ako postoji sansa za plavim ocima biologija ce to pogurati.
Je je. Šteta kaj meni nije pogurala
Ja sad to guglam.. Da vidim kakve oči će nam imati dijete. :mrgreen:
I uopće ne kužim.
''Ukoliko jedan od roditelja ima zelene ili plave oči 50% je šansi da će dijete imati dominantnu smeđu boju. Ukoliko jedan od roditelja ima zelene oči mogućnosti da dijete ima zelene oči su 37,5%, dok će plavu boju imati tek 12,5% djece. Ukoliko je pak jedan od roditelja plavook dijete nikada neće imati zelenu boju očiju što je interesantna činjenica, no zato se povećavaju šanse da će dijete imati plavu boju očiju – na čak 50%.''
Znači ja imam plave oči, a muž zelene. I sad po ovome, dijete ne može imati zelene oči jer mu ja blokiram tu mogućnost? :lool:
Ma nema smisla. U drugoj rečenici istog članka piše ovako:
Roditeljima koji imaju plave i zelene oči šanse za plavooko ili zelenoooko dijete su pola pola – 50% za zelene oči, 50% za plave oči.
S tim da ja zapravo ne znam po kakve se moje oči računaju. Većinom su plave, ali oko zjenice prelaze u zelenu. Valjda onda idu pod plave.
Ja pouzdano znam da imam taj gen.
A ovo sa prihvacanjem sebe u djetinstvu u adolescenciji, mislim da se vecina ljudi manje ili vise borila sa slikom o sebi, pravo ja i itd. Oni koji se bave razvojnom psihologijom sigurno znaju vise o tome. I vjerujem da se vecina mucila tada, ali drustveno je prihvatljivije iz te muke izaci s velikim sisama nego s klempavim usima a jednako bi nas zahebavali.
Ma krivo sam napisala, mislila sam ne zna unaprijed dok mu se ne rodi plavooko dijete :) Ja eto pretpostavljam da mm nema taj gen jer nam djeca imaju smedje no naravno to nije 100%, ali bar imaju šansu da njihova djeca budu plavooka...
Skuzila sam te! Nisam se ni ja nadala plavookoj djeci obzirom da su moji generacijama tamnooki. S muzeve strane ima toliko plavih ociju da jedan dio mene sumnja u ono malo sto znam o genetici ali vjerojatno se radi o nevjerojatnoj slucajnosti da se zatre svaki trag smeđih ociju
:)
Usput čitam što pišem, pa shvatim da sam napisala da nitko ne zna unaprijed a u idućoj rečenici "znam" unaprijed da moja djeca imaju (zbog mene). Bolje da ne pišem dalje koji kupus....
Ja, kao lili, se isto ne sjecam neprihvacanja sebe. Stvarno mi je tek pred mozda godinu dvije kad sam shvatila da nisam bas na svakoj fotki ispala lose, nego da je to to, bilo malo žao.
Sjecam se da je jedan moj srednjoskloski decko komentirao moju liniju na bazenu, ne bas pozitivno, cime je lagano zakoracio u nepovrat. Jos mi je jedan rekao da sam sad super, al da ne bi bilo dobro da se udebljam, i taj je dobio zuti karton, bez da sam odgovorila ista na to. MMu sam odmah rekla da se suzdrzi komentara na moju debljinu. Samo je jednom komentirao, ali kontra, tad sam zbilja bila premrsava, ne svojom voljom, pa smo vise to zabrinuto gledali. I je sebe pred ogledalom, nisam se nikako uspijevala udebljati. Nekome. je to normalna masa, al meni nikako (bmi 18, na meni grozno izgleda).
Ja kao nasa politicka desnica, kome smeta, nek ode :lol:
Kod nas, mama smedje, tata zelene, ja i seka obje smedje.
Kod mene, ja smedje, muz plave, oboje djece smedje.
Kod sestre: ona smedje,muz smedje, oboje djece skroz plave. Zive u Njemackoj oboje djece su uz to full svjetle plave kose (oni smedji) ko da nisu njihova djeca, i ne slice uopce,da ih ne poznam rekla bih posvojenje :mrgreen:
Moj zakljucak: pravila nema i nemo's znat :lool:
Riri ajme hvala ti :kiss:
Djeca se izgledom prilagodila zemlji gdje zive plave kose, plave oci sve drugacije od roditelja, izgledaju bas ko mali Svabe, slatki :heart:
Ja sam tek nedavno otkrila jedan sasvim novi svijet. Iskreno još ne kontam dosta toga.
U pitanju su AHA i BHA kiseline, C vitamin u obliku seruma, pa krema sa puzevom sluzi i pcelinjim otrovom.
Pa to je čitava nauka kad se koja nanosi, radi čega i koje ne smiju skupa.
Dekorativna kozmetika mi je mala maca za ovo.
Obećavaju čuda za kožu, i toliko su me navukli da bih svaki nabavila :lool:
kako nema pravila, pravila ima pregršt, samo što vi ne znate sve varijable
Tak je.
Evo, pisala sam da sam bila u parfumeriji. Odnosno, bila sam na nekakvom tretmanu u loccitaneu. I sad imam gomilu uzoraka. Stavljaš jedan, pa drugi, pa treći. I tako ja štreberski to isprobavam i kaj mogu reći. Sada me koža zateže ak niš ne stavim. Prije toga, jedino kaj sam na lice stavljala je bio macerat smilja. I tada me i s njim i bez njega ništa nioje zatezalo. Al mi je koža nehidratizirana , kak veli teta u dućanu. I sad ti budi pametan
Mitovski hvala ti :heart:
kozu treba hranit. kao sto i tijelu nije dobar junk, tako nije ni kozi
Ja svoju kožu hranim iznutra... :mrgreen:
Čula se ja telefonski s nekom ženom koju nisam nikad vidjela i poslije se nađemo... kaže ona meni, pa vi ste mladi! Kažem ja, pa i nisam baš, što mislite koliko?
Pa nemate više od 28.
:mrgreen:
#skoro42
#plavanivea
:mrgreen:
do jednog trenutka je. a onda dzaba svih krema ovog svijeta
Meni još nije taj trenutak došao :) Lice bez bora, osim onih od smijeha oko očiju, bez prištića, a ne smijem ni priznati u kom sam desetljeću života.
Vjerujem da tu igra ulogu genetiks, a i moj, priznajem, poprilično lagodan život, ili/i moje shvaćanje istoga.
naravno da igra genetika i stres jos vise. i kile, bar meni :)
Pa dobro jesam li samo ja na ovoj temi ružna i stara, o živote robijo
Zaboravila sam dodati. I moja jaka kratkovidnost, pa ne vidim detalje, hahahaha
Rečeno je u nekom filmu, nakon 40-te, samo candlelight i moonlight. Ako se ne mažeš plavom Niveom :D
:lool:
Nisi, i ja sam ovakva :mama:, ali ne dam se.... Kako je Riri negdje gore napisala - ja sam sebi dobra. Ma ne samo dobra, nego najbolja!
Ali silno me zabavlja čitati što sve ljude zabavlja i čime se sve opterećuju.... Može to tako dok ne dođu veći problemi, hehehe... Ne želim to nikome. Šminkajte se i uživajte i dalje, vrijeme ionako ne čeka nikoga. :ghug:
Ja sam isto mislila da nemam bora dok nisam prije godinu dana namazala crveni ruž i vidjela da se uvukao u sitne bore iznad usta za koje sam mislila da nemam :mrgreen:
Ja se u biti ne zamaram borama, doći će ovako i onako, ali sam shvatila da mi se nakon određenih godina više nije dovoljno umiti i namazati kremom iz DM-a. Ne pušim, ne pijem, ne trošim na robu, a radim naporno i za dobru preparativnu kozmetiku mi nije žao dati novce. Dobar piling čuda radi, a kad sam već na kvalitetnoj preparativnoj kozmetici stvarno nema smisla da stavim lošu dekorativnu. 20 godina sam isprobvala i konačno našla preparativu da mi koža više nije suha i peruta se, nisam siva već zdravo ružičasta :-).
Kad već ne mogu utjecati na to da smanjim grudi onda bar mogu imati fini ten.