:)Citiraj:
tinkerbell prvotno napisa
Podsjeća me na moju vožnju, iako ja imam dug vozački staž.
Inače, ne volim voziti, odnosno, vozim jer moram.
Printable View
:)Citiraj:
tinkerbell prvotno napisa
Podsjeća me na moju vožnju, iako ja imam dug vozački staž.
Inače, ne volim voziti, odnosno, vozim jer moram.
Luna, ako imaš povjerenja u vozačke sposobnosti svog dragog, probaj onda ne prigovarati, jer to može uzrokovati smanjenje njegove koncetracije u vožnji pa da onda baš ne primijeti nekog "idiota" na cesti.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Skuliran vozač može puno toga izbjeći.
MM dosta brzo vozi, ali je, kao i TD, vrlo pouzdan vozač, i ja vjerujem u njegove odluke u vožnji. Ako mislim da nije primijetio neku opasnost, ja kažem, ali smirenim glasom.
Moja sveki me izluđivala, a njega pogotovo, kad je prošle godine bila s nama na moru i svaki dan smo se vozili na plažu. Možeš misliti koliko je to bilo prigovora na vožnju, kad sam ja koja nisam vozila, popi... Ali nije vrijedilo objašnjavat, to je bilo jače od nje...
Ne mogu si zamislit dan bez auta i vožnje. Nisam vozila samo nešto kratko u trudnoći. A kad mi je puknuo film, sjela sam u auto i sat i pol po gradu se šmucala.
Inače, kad se spremamo na put MM i ja se svađamo tko će vozit, ali ne turu po autoputu nego onaj dio od Oštrovice do Malinske!
U 6 mjesecu sam išla sama s malom na Krk (imala sam društvo, ali ne MM) izguštala sam se tako da idući sam ga put pustila neka vozi i gušta!
Temperamentna sam vozačica i ne trpim sporu vožnju. Kod nas u sb vožnja je s noge na nogu u usporedbi s zg. Kad dođem u zg puca me adrenalin sve u 16.
Zato žene, glavu gore! Svatko zna vozit i dovest se gdje treba! Vožnja auta je automatska radnja koju stekneš iskustvom. i moja seka je kukala nema ona dosta ruku, nogu i očiju, ali stari je rekao pa dokad misliš da te ja vozam! a danas vozi kao luda!
Ja vozim 6 god. Kada sam polagala super i bez straha sam isla na autoput. Od tada nikad vise. :oops:
Kate, goru temu nisi mogla otvorit...to mi je najveći problem sa kojim se borim skoro svakodnevno...znam, hoću, mogu!!! Non stop sam pod terapijom od sebe same jer spasilo bi me da počnem voziti...kad sam bila mlada i luda to mi je bila najveća želja...tata mi nije htio platiti vozački jer je rekao da nemam poslje kaj za voziti pa da i ne treba, njegov auto nikad nitko osim njega nije upalio :)...ipak sam položila 92 jer su najavili povećanje cijene 100%...95 smo MMi ja kupili starog Golfa i vozio je naravno on...meni se nije dalo a već je prošlo puno vremena...a godine idu.
Kad sam rodila mislila sam da ću poludit doma u izolaciji, jedva sam čekala da MM dođe doma da imam s kim uživo razgovarati...druge mame bi sjele u auto s klincom i piči kud hoćeš...rekla sam da si nikad više neću to dozvoliti. Prije 2 godine MM je planirao operaciju koljene i rekao da sad moram počet vozit jer on jedno vrijeme neće moći...uzela sam dodatne sate...odvozila 7-8 sati, instruktor je rekao da nema kaj samnom radit nek sjednem u svoj auto i vozim...svaki sat za mene je bio noćna mora...sva sam se znojila...koji stres!!! Nisam nastavila vozit i evo me opet doma s malim djetetom, imam čak i svoj auto jer smo kasnije kupili još jedan...auto na parkingu pred firmom (dali smo mu status službenog jer ga se ne isplati prodavati)...ja doma čmeljim...mrzim se zbog toga, al strah je još uvijek jači. ZNAM da ću jednog dana počet vozit, pitanje je vremena. Pusa svima koji se tako osjećaju, fakat se ne može objasnit ljudima koji to nisu prošli!
E, Jeluška, Jeluška, ti si takva osoba, super ti je kad te puca adrenalin. A šta da rade oni koji mrze kad ih puca adrenalin?
Ja se uopće ne osjećam dobro s naletom adrenalina i izbjegavam takve situacije. Osobito ako nose u sebi dozu opasnosti... :/
Ja položila prije 13 godina vozački i vozila tatinog Golfa, a onda sam se zaposlila kao savjetnik za prometne nezgode. To me uništilo psihički, jer sam radila na toliko slučajeva prometnih nesreća da sam ih sanjala. Najgori su bili opisi ljudskih žrtava. Radila sam taj posao godinu i pol i od tada nisam se usudila sjesti za volan. Ja se pak užasno bojim ne da će se meni nešto dogoditi, već da ću ja nekoga zgaziti ili učiniti invalidom, a ne znam kako bih dalje s tim živjela. Inače ne bojim se vožnje kad sam s MM u autu i ne prigovaram mu za vožnju, ali zato kad se vozim s mojim kumom, ajoj. Ajme, kad smo išli iz DB za ZG, stigli smo za 6 i pol sati, a Dalmatina tada još nije bila izgrađena. Inače normalnim ljudima je trebalo 8 sati za tu relaciju.
Uglavnom, teoriju imam u malom prstu, ali u praksi sam truba. :(
Sada čekam drugu bebu i svi mi kažu da bih trebala voziti i ja sve više razmišljam o tome. Mislim da ću prvo obaviti razgovor s psihologom, a potom uzeti nekoliko sati vožnje da se podsjetim.
Cini mi se da u prosjeku ipak ima vise ljudi koji se boje nego koji uzivaju u voznji.
Kad sam pocela raditi, baki se nije dalo putovati iz podsljemenskog kvarta do Preckog, pa mi je dala novac za dodatne satove (polozila sam 1997). Vise nisam imala izgovora tipa nemam novaca, nemam vremena i odradila sam te satove.
Instruktor je bio prekrasan i cini mi se da je to jako vazno. Kad sam pocela raditi nisam htjela odmah staviti dijete u auto, vec je baka dolazila k nama jos dva mjeseca. Prvih tjedana nisam uopce mogla jesti prije polaska na posao.
I sad vozim miceka baki svaki dan i ne uzivam. Istina, sveukupno vozim samo tri mjeseca, no ne cini mi se da ce stvari ici na bolje.
Ja sam loš vozač. Ne zato što se ne držim pravila, nego zato što se bojim. Prestrojavanje mi je noćna mora, kružni tok vrhunac horora, vožnja unatrag ruski rulet, kad se parkiram 'unazad' sva sam u jednoj vodi. Ali silom prilika moram voziti, i to uglavnom po gradu. Kad s klincima treba na neke preglede uglavnom ih vozim ja (šefica od MM ne gleda blagonaklono na izbivanje s posla radi djece, možda zato jer nema svojih), i to su odredišta: Klaićeva, Šalata, DZ Kruge... sve jedno ljepše od drugog za doći do tamo i parkirati ujutro kad svi idu na posao ili nešto obavljaju i traže parking. A kad mi još neki živčenjak počne trubiti jer se nisam uspjela sparkirati od prve, to me totalno izbaci iz takta.
Moj je problem što nisam od onih ljudi koje možeš ubaciti u duboku vodu i oni odmah počnu plivati. Ono što je meni bilo potrebno da steknem sigurnost je da sam išla polako. Da sam bar mogla početi voziti negdje gdje nema prometa i gdje ima puno mjesta za parkiranje, da steknem osjećaj za auto, njegovo ponašanje i gabarite, uzročno posljedičnu vezu 'moja akcija - reakcija auta'. Ovako sam čim sjednem u auto u žrvnju gustog prometa i vozača koji su živčani, ne daju signalizaciju, riskantno ulijeću, i svu svoju energiju i osjetila koristim za praćenje situacije i trud da na nju pravovremeno reagiram, i nakon svake vožnje ja sam izmoždena kao da sam kopala kuruzu na suncu jer mi ta vožnja nije 'ušla u krv' kako treba.
Potpisujem irenu! To mi je najgora noćna mora. Skoro svaki dan o tome razmišljam, ali nikako krenut! Položila iz prve, ali badava. Uvijek sam nalazila neke isprike i sad već dvije godine nisam sjela za volan. Mrzim samu sebe zbog toga. A čini mi se da kad se nisam do sad natjerala da krenem, nakon što rodim bit će još teže. Dobro je netko napisao: onaj tko se tako ne osjeća, uopće me ne može shvatiti!
Sad će netko reći da je to dobar izgovor, ali ne mogu da ne razmišljam o nekoj vrsti intuicije... Kad nas nešta tako jako sprečava da sjednemo za taj volan i vozimo možda ima i svoje objašnjenje nama za sada neshvatljivo...
Koji je razlog da neke voze bez problema, a nekima je to noćna mora?
I kad pročitam s koliko nesigurnosti i lošeg mišljenja o sebi kao vozačici neke od vas pišu i kad pomislim da se takve uplašene i nesigurne nalaze u prometu....iskreno, baš mi se to nekako ne sviđa.
Maloprije sam pročitala vijest o onoj nesreći u Pirovcu i da je majka skrivila nesreću, i odmah sam si pomislila na njen užas ako preživi ovo sve... Zato sam valjda i počela pisti ovaj post.
Znam da to nije dobro ni poticajno za sve nas koje ne vozimo, al možda nas nešta čuva od te vožnje...
Hmm, zbilja sam si našla još jedan stvarno dobar izgovor! :/
dakle, svečano objavljujem da od jučer OPET VOZIM!!!Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
vidjet ćemo kako ću se snaći sutra - ponedjeljak i centar grada, ali jučer i danas mi je bilo super!
malo me strah, ali se zapravo osjećam genijalno :D
:heart:
bravo :heart:
bravo :D (uz malo smrtnog grijeha, zavisti :oops: , ali samo malo).
lutonjice :D
moram se još danas javiti :)
stavila ja zaru jutros u auto i idemo u vrtić - 7.30, centar grada, gužva, imam jedno polukružno okretanje, jedan rotor, ma sve i svašta (jedino sam si put posložila tako da se ne moram prestrojavati :mrgreen: )
i lijepo dođem do vrtića, lijepo se i parkiram, otfuram zaru (ona cvate od ponosa, bila je jako nesretna što je jedina koju mama ne vozi :( ), sve to opet prođem da bih se vratila doma, parkiram u zakrčeno dvorište... i ono, koja sam ja faca!!!
ma joj, kako se dobro osjećam!
najviše zbog toga što sam SAMA VOZILA SVOJE DIJETE i nitko mi nije trebao pomagati :D
Lutonjice, bravo! :D
ja vozim, otprilike, ko Fitipaldi...I volim se vozit do iznemoglosti...Freak! kad sam ostala trudna proradila mi je savjest, te sam se sa Fitipaldija prebacila na vožnju čiče sa šeširom... Rodila...Nakon 3 tjedna sjela u auto..Sama... Adrenalin jurnuo...Luku nikad ne vozim ja, već ja sjedim iza s njim a vozi mm...nema povjerenja u moje adrenalinske ludosti i slalome po cesti...Ima čovjek pravo...jedino se ne znam baš najbolje bočno parkirat..uspjevam ,ali nije idealno, pa se tak ni ne parkiram...inače sam nabrijana vozačica...jedna od onih koja nema strpljenja ni živaca za spore vozače, one kojih je strah prestrojavanja pa se prestrojavaju pola sata...kratkog sam fitilja...za čudo, razumijevanja oduvijek imam za pješake i živciram ostale vozače, propuštajući ih preko zebra, semafora i slično...ali mi dođe da smlavim pametnjakoviće koji pretrčavaju otvorenu cestu na aveniji dubrovnik kad lijepo postoje semafori i pothodnici...i to su mahom penzići, pogibeljnih nakana-kamikaze...
eh da nema vas fitipaldija, ni mi se ne bismo prestrojavali pola sata :P
ovako, zbog vas, nemremo upast nigdje
Dižem ovaj stari topic jer sam počela razmišljati da bih se i ja odvažila u vode slobodnih žena vozačica koje mogu gdje i kad žele!! Na jesen. :D
Super Anita što si se odlučila sjesti za volan :D
Ja si ne mogu zamisliti više da ne vozim,obožavam vožnju i Roko i ja često krstarimo cestovnim bespućima,a pošto mm dosta radi (srećom ne treba mu auto za posao) onda nam je auto najbolji prijatelj. Pogotovo u Osijeku, gdje svugdje dođemo za 15-tak minuta!!
Samo hrabro !!!
sve me vuce da nesto napisem na ovu temu, i to samo zato sto stvarno volim aute i voznju. procitala sam hrpu knjiga, znam sve dijelove auta, znam po zvuku i po mirisu kad nesto ne valja. voznja mi je u malom prstu, pratim situaciju na i oko ceste cijelo vrijeme.
ukratko, mislim da ja voznja stvar u kojoj sam bez premca najuspjesnija od svih stvari koje radim u zivotu.
razmisljala sam da polozim za instruktora pa da plasiram to svoje nemalo znanje ostalima (forumasicama popust :mrgreen: ).
anita, ako ce ti trebati dodatnih satova, you know where to find me ;)
Tko kaže da vozači/ce to sve rade... pogotovo u zgu? Ne naprave ni pola od navedenog.... Samo gas, pa na blef kroz križanje... :mrgreen:Citiraj:
kate prvotno napisa
Prestrojavanje u lijevu traku:Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
- Pogled u lijevi retrovizor, pogled u srednji retrovizor, provjera mrtvog kuta, daš lijevi žmigavac, mrrrrvicu više gasa i blagi zaokret volana suprotno od kazaljke na satu. Kad se nađeš u željenoj traci, ispravi volan i ugasi žmigavac.... i to je to... :mrgreen:
Imala sam saobraćajnu u 8 mjesecu trudnoće.Drugi dan sjela u drugi auto i nastavila dalje bez ikakvog straha vozim već 12 god.
mikka - hvala! Mislim da cu ti se javiti, jer dobro ce mi doci osim dodatnih instrukcija i da poprimim taj tvoj 8) stav!
vozim vec 16 god. na talijanskom autoputu znam i 180 km/h. uglavnom drzim 140 km/h (kao zdenka). vozim po nekoliko sati, danju/nocu. svih ovih godina.
savjet svima koji se boje: nema tu puno filozofiranja, nego ovako kao lutonjica, sjesti i voziti. prvi dan umres od straha (napravis i nekoliko gresaka), drugi dan malo manje, treci dan se cak sjetis ukljuciti i zmigavac kad skreces, cetvrti dan vec unaprijed gledas, a peti dan se cak usudis upaliti CD. da, voznja hr je recimo opasnija nego voznja po nekoj kulturnijoj zemlji, al i to se nauci; naucis imati reflekse i misliti unaprijed, i vidjeti unaprijed sto onaj do tebe ima na umu. sve se to nauci. pomislite samo koji moroni sve znaju voziti :lol:
ni ja nisam vjerovala da cu ikad steci takvu rutinu (vozim, a da i ne razmisljam, unaprijed vidim dijete koje se igra i koje bi moglo iskociti na ulicu, pa se vec pripremim, il da je netko ispred mene neodlucan jer ne pozna smjer u kojem treba voziti), al stekne se, samo treba voziti. uebung macht den meister, sve drugo je trla baba lan.
e, i da... ovakve kao luna rocco (ista moja sestra, koja je inace takodjer vozacica, al se valjda boji mog stila voznje :lol: ) izbacujem iz vozila. uzasnu mi nervozu stvore i nerviraju. od takvih samo me jos vise nerviraju ljudi poput mog dide, koji mi znaju reci: a sad skreni lijevo i ukljuci zmigavac. :roll: nakon 10 godina voznje on meni to govori. :mrgreen:
sretno!
I još fula redosljed :PCitiraj:
nakon 10 godina voznje on meni to govori
ja vozim 10 godina, ali grozno mi se voziti s drugima u autu. bili dobri ili loši vozači, jednostavno ako nemam stvar pod kontrolom, preznojavam se, kočim, trzam, bolesno...
i ja sam sebe uhvatila kak radim isto.Citiraj:
VIPmama prvotno napisa
ali, zaista, u stanju sam stat i ostavit nasred ceste suvozače-pametnjakoviće. one kaj mi sufliraju di, kak, kad i zašto.
Ja položila vozački prije 10 god u SAD-u, na automatiku, na njihovim autocestama, nikad vozila po gradu, o ničem pojma nemam. Bojim se auta, koma mi je da ljudi hodaju okolo dok ja vozim, a kad mi drugi auto ide u susret imam napadaje panike. Pokušavali su me učiti (MM, moj tata) ali njihova nervoza i moja nemogućnost da u sekundi znam koja je lijeva a koja desna strana (ima li vas još takvih?) nisu urodili plodom. Uglavnom, vozačku imam i želim uzeti dodatne satove jer mi treba sigurnost velikog slova L i komandi na suvozačevom mjestu, pa vas molim za preporuku instruktora i ako znate kako se kreću cijene. Eto, puno hvala unaprijed i nadam se da ću i ja jednog dana juriti....
ja položila neki dan :mrgreen: , danas idem napraviti vozačku a onda kud koji mili moji...
frka me je, nije to aktivnost mog života, ali valjda neću odustati.
U mojoj auto školi sat vožnje je 103 kn.
jupi! :D
ajde još samo i flo da krene :mrgreen:
ja nikada necu provoziti :( :(
po samoboru vozim ali nikada bez mm-a jer ne znam parkirati 8) onda ja vozim, a kad dodjemo na odrediste mjenjamo se za volanom :lol:
ali eto to smo uveli tako da bar steknem nekakvu rutinu.
o voznji po zagrebu jos ni ne pomisljam.
I meni je glavni problem parkiranje.Citiraj:
Lu prvotno napisa
Ja vozim gdje znam da cu naci parking... sto znaci ne puno :mrgreen:
Ali neki dan mi je prijateljica rekla : kruzis i kruzis dok ne vidis da bi negdje mogla i stati.
A skuzila sam da mi je najvaznije znati polako voziti, ono mic po mic. I to znam, tako da bih se mozda uskoro mogla i odvaziti na parkiranje u centru.
A ono cega je vjerujem mnoge strah - trubljenja i iritantnih vozaca iza - bas me briga. Sto on dulje trubi vise ce stajat, ometa mi koncentraciju :mrgreen: a ja cu po svom pa dok ne naucim.
danas sam odradila svoj predzadnji strah - tankanje na benzinskoj :mrgreen:
da, ponovo vozim već skoro godinu dana i u tom periodu nijednom nisam išla na benzinsku
bilo je super, kupila sam si i snickers da se nagradim :lol:
još samo jedan strah mi ostaje
Ja sam sad u vozackom i odradila sam otprilike pola sati.Sad sam vec dosta opustenija za volanom ali sam skuzila da cim napravim neku gresku (tipa krivo procjenim razmak pa prodem na 5 cm od tudeg retrovizora.motam u krivu stranu kad idem u nazad....) odma me opere paranoja i vrati se strah i nesigurnost i na pocetku sam.S tim da sam skuzila da sam uzas ovisna o instruktoru,tj.moja sigurnost je uvjetovana s njim...tako se jedamput zapricao na mob. a ja sam za to vrijeme rikavala od straha (ne znam dal sam opce disala od panike) :lol: Uglavnom ne znam kako cu poslije voziti sama i to jos starog rondavog karavana po mogucnosti s klincima unutra :shock: :shock:
kada sam položila vozački nije mi bilo nakraju pameti sama voziti - ko bi pratio volan, pa mjenjač, pa druge vozače, pa slušao muziku...
i onda sam kupila auto i od onda ne izlazim iz njega - sve naučiš s vremenom :)
Lutonjice
koji? :mrgreen:Citiraj:
još samo jedan strah mi ostaje
duži put.
npr. sama vozit na more