Carski- jeste li rodile svoju djecu?

Hm, naravno da je super kad priroda zna najbolje. Ali priroda nekad zakaže, u tom smislu, carski ne bih nazivala "zlom". Jer kažem vam, ono što se meni dogodilo nije zlo, nego beskrajna sreća. (Rekavši to, ne želim insinuirati da je vaginalni porod loš ili nedajbože lošiji od carskog, govorim isključivo o svojoj situaciji gdje je vaginalni apsolutno neizvediv.)

Ja sam također pričala sa svojim djetetom, cijelu trudnoću pa tako i te zadnje trenutke pred dolazak na ovaj svijet, i samo mi je žao što nisu htjeli maknuti paravan da odgledam cijelu operaciju, da stvarno vidim trenutak kad se glavica pokazala. Čak sam se nadala da ću vidjeti odsjaj na lusteru, al figa ;) čudne neke lampe.

Naravno da carski rez nije zlo onda kada postoji potreba za njim. :)

Ja sam eto rodila vaginalno, bez dripa i bilo cega, prirodno, al igrom slucaja. Trebao je biti inducirani porod slijedece jutro zbog zastoja, a bili su i na standby za carski..
Kako god, trudovi krenuli noc prije samo od sebe, bol uopce nije bila strasna, rodila nakon svega 2 sata u radjaoni..Nikakve muke, ''telenja'' i sl, ALI, dobila sam ga uredno opranog na prsa na citavih 5-10 sekundi da ga nisam uspjela ni pogleddat ko coek i vec su ga odnijeli a ja lijepo camila 2 sata u mracnom hodniku. Takvim postupkom unistise predivan osjecaj koji me drzao za vrijeme poroda..
Da je slucajno bilo drugacije, sutra dan indukcija i sve ostalo sto ide s njom, najvjerojatnije bih i ja u nekom momentu pozeljela carski, epiduralnu, cekic u glavu i sve moguce i nemoguce. Sama indukcija moze vaginalni porod pretvoriti u takav horor film da spram toga carski rez izgleda kao mraak, a da ne spominjemo sve moguce komplikacije i uzroke koji su razlog za carski rez. I smatram da kako god dijete izaslo va, na koja god vrata, svaka cas mami jer je donijela na svijet jos jednog andjela.. Ja mislim da je svaka zena rodila bez obzira na koji nacin, jer cim se u porod uplete infuzija, drip, epiziotomija, doktorov lakat na trbuh i sve ostale blagodati porod je postao medicinski zahvat po meni.. Ali skidam kapu svakoj zeni koja je tako rodila, ili na carski, jer je sigurno puuuuno tezi oporavak nego kad sve ide prirodno, bez itervencija.
Da skratim po meni je svaka zena rodila bez obzira dal vaginalno ili carski.

ja carica.

ja ne imati negativne osjećaje.

ja ne glorificirati carski jerbo na istom skoro otegnula papke.

ja ne mistificirati vaginalni jerbo nemati iskustvo.

ja zadovoljna sos ja i moj Markan.

the end :aparatic:

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Pina, porod je porod, a carski rez je operacija kao svaka druga. Pa mi je, u skladu s tim, Mihin komentar blago receno sablaznjiv.

---

a meni je tvoj komentar sablaznjiv. s kakvim pravom tvrdiš da moje dijete nije ROĐENO, već da sam ja bila na operaciji? koje su tvoje stručne kvalifikacije da možeš tako lako procjenjivati da li je carski "zlo" ili nije - odnosno kako se može kategorizirati od slučaja do slučaja?

još dodajem: na ovom topiku su stvari krenule u pravcu "preglasavanja" - da li je nešto porod ili operacija, prirodno ili neprirodno, itd. pa ako je tako - i ja ću svaki puta dodati svoj komentar - sve dok se topik ne zaključa, ili ne vrati na originalnu temu o OSOBNOM doživljaju poroda.

što kaže admin?

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Naravno da carski rez nije zlo onda kada postoji potreba za njim. :)

---

Ne znam, ako netko napiše da je carski "nužno zlo" onda to znači upravo to: da je carski zlo. Oprosti što tebe opet quotam, ništa osobno :)

I da, ne znam je li stvarno ispalo da ja glorificiram carski rez? Zapravo glorificiram svoje iskustvo vezano za postajanje majkom, a carski je bio samo jedini način da se to dogodi, pa sam ga prihvatila kao nešto dobro. Ali ne hodam okolo propovijedajući ženama da je carski baš super, to ne

Isuse, u jednom danu toliko eksplozivnih postova da boli glava. A sve ste majke i trebaju vam dobri živci za vašu djecu umjesto da se gube na jednoj kutiji, istina čarobnoj i moćnoj - ali ipak kutiji.

Pažljivi čitač otkriti će u svakom postu ponešto istine, negdje više, negdje manje i kao i uvijek - prava istina nalazi se negdje na sredini.

Vidim da me gore netko svrstao pod carski, molim, da se ne zaboravi - ja sam trostruka mama koja iza sebe ima jedan carski i dva vaginalna poroda, i da ne ponavljam priču - da ponovim opet i opet šta to najviše boli :

NAJVIŠE BOLI KADA IZ RODILIŠTA DONESEŠ KUĆI DOŽIVOTNO OŠTEĆENO DIJETE!

Tada ti je potpuno nevažno da li ti fali dio filma, da li te boljelo ili nije, tada do kraja života treniraš svoj mozak da NE SMIJE razmišljati o tome kako bi sve bilo drugačije da je bilo....

Meni je fenomenalno kako se borite na ovim stranicama za promicanje prirodnog poroda, argumentirate, educirate, stvarate plan poroda, tražite humanije ponašanje i bolje uvjete.

Ja nisam imala sreće da doživim takav porod, a ne kažem da ne bih voljela.

No, u svemu tome postoji i jedna potencijalna opasnost. Već sam nekoliko priča s poroda pročitala, neke i pratila "uživo" gdje se zbog pretjeranog forsiranja apsolutnog prirodnog poroda opasno ugrozio život bebe, a da majke uopće nisu svjesne koliko su bile blizu granice u kojoj na kraju priče ne bi pisalo kako se, na sreću, sve dobro završilo!

U svemu treba imati mjeru i nikada nije dobro kada se jedna ideja slijepo slijedi, ma kakva ona bila.

Ja često odem na podforum Potpomognute oplodnje i nekako mi se uvijek čini, kada čitam ovakve postove, kao da tražimo "Kruha nad pogačom" ...

Iz ružnih stvari treba izvući pouku i što brže ih istisnuti iz naših glava, trovati se žaljenjem do kraja života ne pomaže nikome, a onome tko žali šteti za zdravlje i sada i u budućnosti...

Citiraj:

---

Mirta30 prvotno napisa

imam isti osjećajm jednostavno rečeno nedostaje mi dio "filma"
kao da sam zakazala
rodio ga je doktor a ne ja
(vidjela sma ga 3.5 sata nakon poroda)

---

Evo, tako se i ja osjećam, iako sam prošla dva dana trudova i sve do izgona i klečanje doktora na stomaku...ali fali mi filma.

Sanjica slažem se s tobom, ali ja bih svejedno voljela probati vaginalni porod, iako me zbog razmišljanja kao što su i tvoja vuče da opet odem na carski i da sve bude kako treba. Mislim, trenutno se mučim kako ostati trudna, a već razmišljam o porodu :smajlić se lupa toljagom:

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

...da ponovim opet i opet šta to najviše boli :
NAJVIŠE BOLI KADA IZ RODILIŠTA DONESEŠ KUĆI DOŽIVOTNO OŠTEĆENO DIJETE!
Tada ti je potpuno nevažno da li ti fali dio filma, da li te boljelo ili nije, tada do kraja života treniraš svoj mozak da NE SMIJE razmišljati o tome kako bi sve bilo drugačije da je bilo....
...
U svemu treba imati mjeru i nikada nije dobro kada se jedna ideja slijepo slijedi, ma kakva ona bila.
...
često odem na podforum Potpomognute oplodnje i nekako mi se uvijek čini, kada čitam ovakve postove, kao da tražimo "Kruha nad pogačom" ...

---

Ovo potpisujem i rukama i nogama.
Sanjica :heart:

Sa opisom neke boli možemo ići u beskonačno nažalost...svakome je njegova bol najveća.Ja nisam mogla tražiti spinalnu anesteziju jel sam završila na hitnom carskom i ne sramim se reći da mi je žao što nisam rodila vaginalno...zar je to toliko problem ili možda čisto preseravanje?fali mi što svoje dijete nisam vidjela 27 sati,fali mi što ga nisam imala tek rođenog na rukama.........

miha ,meni osobno je carski rez noćna mora...tako da bi bilo lijepo od tebe da prije nego što pišeš o nečijim sebičnostima i filmovima budeš malo bolje upoznata sa njihovim situacijama :*

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

ja carica.

ja ne imati negativne osjećaje.

ja ne glorificirati carski jerbo na istom skoro otegnula papke.

ja ne mistificirati vaginalni jerbo nemati iskustvo.

ja zadovoljna sos ja i moj Markan.

the end :aparatic:

---

:heart:

Sanjica :heart:

Čitam ovo i pitam se kako bi se po nekima od vas ja trebala osjećati.
Niti sam svog prekrasnog sinčića začela "prirodno", niti sam ga rodila vaginalno.
On je plod jedne velike ljubavi, muke, želje i vrhunskog tima liječnika prvo u Mariboru, a onda i u Zagrebu jer je rođen carskim rezom.
Meni samo preostaje do kraja života biti zahvalna na tome što sam rođena tada kada jesam i što je znanost tu gdje je.
Jer da je nema, ja ne bi bila mama.

Ne bih se složila s tim da je svakome njegova bol najveća. Možda nekome tko je presebičan, prerazmažen i nedovoljno empatičan da se okrene oko sebe.

Meni moja bol uopće nije najveća niti se tako osjećam. Uz jedno bolesno dijete, Bog mi je ipak dao hrabrosti da prođem još dvije trudnoće i imam još dvoje zdrave djece. Pa i ovo bolesno je u daleko boljem stanju nego što su mnoga hendikepirana djeca koju poznajem i njihovim roditeljima je puno teže nego meni.

Moja bol ne može biti veća od boli žene koja nikada neće moći biti majka, koja se namučila godinama trpeći bolove u raznim zahvatima, a sve uzalud...

Niti može moja bol biti veća od boli majke čije dijete nije zaplakalo uopće, nikada, koja se iz rodilišta vratila praznih ruku.

Niti je moja bol veća od boli majke koja je u ovom ratu pokopala četiri sina.

Hoću reći, ne kažem da se netko ne može osjećati žalosno zbog mnogih teških situacija iz rodilišta koje su mogle biti ljepše i bolje, budite žalosne i jadne i šta god već hoćete, ali nemojte previše jer to nije vrijedno ako ste kući donijele živo i zdravo dijete. To je prošlo i vrijeme se ne može vratiti, može se jedino pokušati bolje organizirati budućnost za neke nove porođaje koji tek dolaze.

Citiraj:

---

lara01 prvotno napisa

Čitam ovo i pitam se kako bi se po nekima od vas ja trebala osjećati.
Niti sam svog prekrasnog sinčića začela "prirodno", niti sam ga rodila vaginalno.
On je plod jedne velike ljubavi, muke, želje i vrhunskog tima liječnika prvo u Mariboru, a onda i u Zagrebu jer je rođen carskim rezom.
Meni samo preostaje do kraja života biti zahvalna na tome što sam rođena tada kada jesam i što je znanost tu gdje je.
Jer da je nema, ja ne bi bila mama.

---

Mislim da je ovo jako dobra usporedba. Mogla bi se povuci slijedeca paralela: pitati da li je carski porod, jednako je kao kada crkva umjetnu oplodnju ne smatra zaćećem.

Pusa Mihi - svaka cast na iskrenosti :heart:
Sorciere - tvoji me postovi svaki put iznova zapanje stalozenoscu, razumom - svaki put pogodis bit! :love:

nema smisla da idem sad u neku širinu ili da se bilo kome opravdavam.Činjenica je da ja mogu osjetit svoju bol a tuđu ne .....i zato sam sebična ili razmažena?

Rodila sam na carski. Nekako se zapravo osjecam nedostojnom reci da sam rodila,jer osjecam upravo kao sto su neke od vas rekle,da su je izvadili iz mene.
Osjecam se kao da sam zakazala kao majka,zena.
Napominjem,prije nego me netko napadne,da tako JA osjecam,za SEBE.
Voljela bih kada i ako iduci put budem trudna,roditi vaginalno,jedino za mene prirodno.Naravo da sam sretna da imam zdravo dijete,ali htjela bih dozivjetit to iskustvo.

vidim da je deadi stavila točku na 'i' cijelog topica (pogotovo onoga što sam sama htjela reći), ali s obzirom na gore iznijete napade ne mogu a da ne reagiram bar još jednom. ioanko sam već etiketirana kao 'nerazumna', 'puna predrasuda', 'frustrirana' i 'neinformirana'...

Citiraj:

---

i svaka razumna žena, osobito ako je već tako dugo na ovom forumu da se imala prilike o tome informirati, neće uzdisati u nebesa operaciju koja je i za majku i za dijete nekoliko puta rizičnija po zdravlje od vaginalnog poroda.

---

OK. molim te iznesi statistiku (i njezin izvor) koja potvrđuje da je veća opasnost za dijete elektivni, planirani carski od prirodnog vaginalnog poroda.
imaj na umu da u tu statistiku treba uzeti u obzir isključivo planirane carske, a ne hitne. pa sad vidi u kojem se postotku kod vaginalnog, a u kojem kod carskog događaju: prijelomi kostiju, nagnječenja mozga, hipoksije, cerebralne paralize kao i oni najtragičniji ishodi...
argumentiraj svoju tvrdnju i javno ću priznati poraz!

Citiraj:

---

sorci, upravo suprotno, miha napada.
i omalovažava i vrijeđa

---

naprotiv, vrijeđate i omalovažavate sve vi koje implicirate da nisam rodila svoje dijete! to što moram biti odriješita da bi me se čulo (koliko je vas, a ja jedna) druga je priča...

Citiraj:

---

Ali, nema potrebe da na ovakav nacin ispucavas svoje frustracije.

Ona nije rekla samo ono sto osjeca nego je krenula pljuvati po vaginalnom porodu.

---

ma, molim te! kada ja branim svoj odabir rađanja vlastitoga djeteta onda ispucavam svoje frustracije, a što ti radiš kada moje dijete svodiš na tumor, kurje oko, slijepo crijevo i hemoroide?!

Citiraj:

---

Ako ces sluzbeni naziv, onda imas vaginalni porod i carski porod. Al to nije pitanje koje je LEa postavila. Ono je: kakav je bio vas osobni osjecaj?

---

ne nije! Pitanje je bilo (pogledaj naslov) jeste li rodile svoju djecu? Oprosti, ali ako to nije omalovažavanje svih carica onda ne znam što jest!!!



a što se prirode tiče, prirodno je da i neke životinjske vrste proždiru svoje mlado pa ju vi sad glorificirajte i dalje (ajde, 'iscipelarite' me i zbog toga)... ovo smatram samo još jednom kolektivnom akcijom srezivanja u korijenu mišljenja oprečnog većinskom pa me niti iznenađuje niti pogađa.

sanjica :heart:
deadi i sorci ;) !

p.s. iako nemam namjeru to činiti, zašto vi smijete uzdizati u nebesa vaginalni porod, a ja ne smijem carski rez?!
ma zapravo, ako je to jedini način borbe za pravo izbora onda ću se posvetiti i tome... a moj nastup na ovom topicu ide u naslijeđe mnogim curama koje će danas/sutra zbog svog ovakvog ili onakvog poroda (a nakon bombardiranja uniformiranog stava na forumu o jedinom prihvatljivom načinu rađanja) osjećati grižnju savijesti što su potajno, duboko u sebi ipak priželjkivale nešto drugo...

Citiraj:

---

Romina prvotno napisa

nema smisla da idem sad u neku širinu ili da se bilo kome opravdavam.Činjenica je da ja mogu osjetit svoju bol a tuđu ne .....i zato sam sebična ili razmažena?

---

naravno da nisi. samo percipiraš asocirano.

:love:

Miha, nemam sta vise napisati. Rekla si sve. :heart:

evo ja slovim kao popaljiva forumašica....po mnogim pitanjima,al ne po ovom....

ja sam sa sobom raščistila sve o svom carskom....i dobro i loše

i tuđa mišljenja me ne diraju ni pol promila...ni pozitivna ni negativna

to što će netko napisati da ja nisam rodila,pa brate nek misli što joj je volja ako je to veseli....ja znam svoje

Citiraj:

---

miha prvotno napisa

Citiraj:

---

Citat:
Ako ces sluzbeni naziv, onda imas vaginalni porod i carski porod. Al to nije pitanje koje je LEa postavila. Ono je: kakav je bio vas osobni osjecaj?

---

ne nije! Pitanje je bilo (pogledaj naslov) jeste li rodile svoju djecu? Oprosti, ali ako to nije omalovažavanje svih carica onda ne znam što jest!!!

---

Možda ti je od prevelikog uzbuđenja, ovim topicom, promaknulo da je pitanje postavila upravo žena koja je rodila na isti način kao i ti. Zar stvarno misliš da je tim pitanjem željela omalovažiti samu sebe i sve ostale koje su rodile carskim?

Na stranu carski (rekla sam što sam imala o tome i neću se ponavljati), ali totalno su mi urnebesni komentari (ne samo tvoji, miha, imala sam ih se prilike naslušati) o tom sektaškom, jednoumnom karakteru foruma - a koliko ja vidim, tu su se fino uklopile i dugodojilje i kratkodojilje i nedojilje i srednjedojilje; pobornice jednokratnih i one koje su za platnene; carice i vaginalke; vjernice i ateisti; one koje se zdravo hrane i one koje vole colu; one koji cijepe i one koji ne cijepe...Itd. Totalno mi je smiješno kad forum koji ima tako šaroliki sastav netko proglasi forumom koji širi jednoumlje. Sorry, ali teško mi te ozbiljno shvatiti kad pročitam tako nešto. Je, je, we are the Borg. :lol:

Citiraj:

---

miha prvotno napisa

Citiraj:

---

Ako ces sluzbeni naziv, onda imas vaginalni porod i carski porod. Al to nije pitanje koje je LEa postavila. Ono je: kakav je bio vas osobni osjecaj?

---

ne nije! Pitanje je bilo (pogledaj naslov) jeste li rodile svoju djecu? Oprosti, ali ako to nije omalovažavanje svih carica onda ne znam što jest!!!

---

Ja, mozda za razliku od tebe, procitam prvi post a ne zakljucujem sto je pisac htio reci samo iz naslova topika (koji je, btw, ogranicen brojem znakova).

Citiraj:

---

p.s. iako nemam namjeru to činiti, zašto vi smijete uzdizati u nebesa vaginalni porod, a ja ne smijem carski rez?!

---

Smijes. Al pripremi se na kontru. I nemoj se ljutiti kad je dobijes.

Apropos jednoumlja, i na ovom topicu ima bar 5 žena kojima je carski super i jedina opcija za njih. Da je ovaj forum takav kakvim ga smatraš, ne bi li onda sama jurišala na vjetrenjače?

Čitam vas kao buduća carica (jer to je jedini način da sigurno donesem svoju bebu na svijet s obzirom na ograničenja koja mi nameće moje vlastito tijelo) i uopće se ne mislim besmisleno opterećivati razmišljanjem hoću li zbog toga biti manje vrijedna ili manje majka svome djetetu, ili fali li mi doživljaj prirodnog vaginalnog poroda ili ne...
Presretna sam da sam uopće uspjela ostvariti trudnoću, i nitko sretniji od mene da rodim živo i zdravo dijete :naklon: .

Ono što mene zanima je, ono što je uspjela sorciere, imati dijete pored sebe odmah nakon carskog poroda pod spinalnom analgezijom i dojiti ga od samog početka, a ne sa zadrškom od dan, dva ili tri.
To je jedino što me muči vezano uz carski... izboriti se za normalan i prirodan tijek poslije carskog poroda... tada ću biti zdovoljna i sretna jer je moje živo i zdravo dijete uz mene od samog početka 8)

lidali :heart: ... samo mala korekcija... ja nisam imala dijete odmah, nego drugi dan - kad sam izašla s intenzivne. donijeli su mi ju prvo da ju vidim - a onda "greškom" na dojenje :lol: ... onaj jedan dan sam "iskoristila" za odmor, sređivanje svojih misli, svojih emocija - i nakon toga sam bila spremna za malu čupavicu :mrgreen:

ja sam intuitivno, od prvog časa kad sam shvatila da sam trudna - inzistirala na carskom. intuicija se pokazala ispravnom. isto tako - tražila sam punu anesteziju, jer mi je to bilo prihvatljivije.

kad sam dobila bebu na ruke - stavila sam ju tako da čuje otkucaje mog srca. i to je bilo dovoljno. :heart:

ako ti želiš spinalnu, i želiš bebu kraj sebe - daj to jasno i glasno do znanja. ne prihvaćaj "ne" kao odgovor. vjeruj mi - za sve se možeš izboriti.

sretno :* :love:

Sanjica, maria :heart:

a evo i 'my two cents'. vjerujem da je normalni vaginalni porod za zenu jedno neusporedivo iskustvo. takodjer i da prirodni tijek zbivanja u zeninom tijelu za vrijeme trudova i poroda ima odredjenu ulogu u pripremi djeteta na susret s vanjskim svijetom. ali, isto tako, i da je carski rez dragocjeno sredstvo u rukama moderne medicine koje stupa na scenu u slucaju kad drugacije ne moze ili je prerizicno. i da nema razloga za preispitivanje i zaljenje kad prekrasno novo bice dodje na ovaj svijet takvim nacinom.

osobno, za vrijeme svojih trudnoca i poroda, nikad nisam pozeljela otici na planirani carski (osim, naravno, u slucaju medicinskih indikacija), i jos uvijek tako osjecam. jednostavno zato jer je to, eto, porod operacijom, a vaginalni - prirodnim putem. takav mi je mentalni sklop, jos iz vremena prije nego sto sam cula za rode :)

ali - cak i nakon svoja tri vaginalna poroda, mogu se zapitati 'jesam li doista rodila svoju djecu?'. hm... jesam li? nisu ih, doduse, samo izvadili iz mene, kao na carskom... ali su ih istjerivali dripom (iako mi je zapravo samo jedan porod bio - s razlogom - induciran). i nalijeganjem na trbuh. i ja sam 'operirana' - ni jedan put me nisu propustili rezati. da li mi fali dio filma? o, ne, ne fali... imam ja i cak i viska filma. s grubim i bahatim likovima u glavnim ulogama, u surovom i hladnom okruzenju. i rado bih taj visak filma izbrisala, ali ne mogu...

znam da ovo moze zvucati kao traljav pokusaj utjehe curama koje su tuzne jer nemaju iskustvo vaginalnog poroda, ali, eto, moram ovdje reci da se ne osjecam osobito privilegirana cinjenicom sto su moja djeca izasla iz mog tijela putem kojeg je priroda predvidjela za to :(

Citiraj:

---

wildflower prvotno napisa

vjerujem da je normalni vaginalni porod za zenu jedno neusporedivo iskustvo. takodjer i da prirodni tijek zbivanja u zeninom tijelu za vrijeme trudova i poroda ima odredjenu ulogu u pripremi djeteta na susret s vanjskim svijetom. ali, isto tako, i da je carski rez dragocjeno sredstvo u rukama moderne medicine koje stupa na scenu u slucaju kad drugacije ne moze ili je prerizicno. i da nema razloga za preispitivanje i zaljenje kad prekrasno novo bice dodje na ovaj svijet takvim nacinom.

osobno, ... , nikad nisam pozeljela otici na planirani carski (osim, naravno, u slucaju medicinskih indikacija), i jos uvijek tako osjecam. jednostavno zato jer je to, eto, porod operacijom, a vaginalni - prirodnim putem. takav mi je mentalni sklop, jos iz vremena prije nego sto sam cula za rode

---

Potpisujem u cjelosti.

Miha, stvarno ne znam zasto se toliko frustriras obicnim topicom na forumu. Pa u svojoj frustraciji stavljas u usta nekome nesto sto uopce nije rekao. Rekla sam vec jednom, nije mi jasno odakle ti ideja da ja icije dijete usporedjujem s tumorom, kurjim okom ili cimvec :/ . Ali carski rez je operacija, operacija kojom se dijete donese na svijet. I tu je za mene kraj price.

Citiraj:

---

Sanjica prvotno napisa

To je prošlo i vrijeme se ne može vratiti, može se jedino pokušati bolje organizirati budućnost za neke nove porođaje koji tek dolaze.

---

Eto, vratile smo se mom komentaru. Čekam drugi porod i nadam se da će nam se posrećiti vaginalni. :love:

Iz osobnog iskustva mogu zaključiti da porod i prvih par dana poslije uopće nema utjecaja na povezanost s djetetom. Evo zašto:
Prvi porod:
2 neprospavane noći u trudovima, od toga jedna na dripu
trudovi do izgona, disproporcija, carski u općoj, u 14.30
dijete mi pokazali oko 17, drugo jutro prvo dojenje, rooming in maksimalno koliko je moguće u Petrovoj
apgar 9/10 a naknadno dijagnoza distoni sy, terapija...
sada s adhd-om i još uvijek motorički deficitaran
dojenje 13 mjeseci uz konstantni dodatak adaptiranog (nakon jednog neuspješnog pokušaja "skidanja" s 3 tjedna)

Drugi porod:
pukno vodenjak, trudova nema, dijete visoko, ja prehlađena - iako sam htjela probati vaginalno, nakon pitanja "hoćete carski sad ili ćete čekati jutarnju ekipu?" sve mi je jasno...još sam i krvnički prehlađena i nemam snage ni za što
komplikacije na carskom (dijete se izgubilo u maternici :shock: :? ) hipoksija, kisik, inkubator, 3 dana beba u intenzivnoj
prvi pogled nakon 36 sati, prvo dojenje nakon 3 dana
sama skraćujem rooming in jer sam prehlađena (gnojna upala sinusa a neće mi dati antibiotik) i ne mogu izdržati cijeli dan s maskom, još me stavljaju u sobu sa ženom koja ima gripetinu
prvi put ga pomirisala 2 tjedna poslije poroda
postupno izbacivanje adaptiranog (prije rode, bez informacija, isključivo po instinktu napravila dobro)
bez motoričkih i psihičkih smetnji (malo frflja, to je sve)

Puno sam više i kvalitetnije povezana s drugim djetetom - i to mislim samo zato što je on dijete kakvo sam očekivala. Dok je prvo nastavilo s početne pozicije jednako - koliko god se ja trudila rezultati su jadni (tj. tako je završio i pokušaj vaginalnog poroda). Kod mlađeg svaki moj input daje odgovarajući output. Vrijeme koje sam s njima provodila u prvoj godini života je podjednako, ako ne čak i veće s prvim, i na njega sam bila puno više "fiksirana" dok je bio jedini.
Jest da ne mogu uspoređivati carski i vaginalni, ali u prvom sam odradila velik dio vaginalnog.
Jedino ako nije stvar u dripu :?
Sorry, malo sam elaborirala...

Moram spomenuti da sam imala i nešto slično ptsp-u nakon oba poroda, mjesecima sam u mislima rađala vaginalno i sve je bilo savršeno. Koma. S drugim možda i jače, jer je nagrabusio baš zbog carskog (da je bio prvi vjerojatno bi se normalno namjestio i s normalnim trudovima rodio vaginalno, jer je imao puno užu glavu.)

mamazika nemoj se ljutiti ali jednostavno moram reagirati na ovo da si više povezana sa drugim djetetom. Nije mi jasno kako je to moguće i kako se to dogodi. Sigurna sam da tvoje prvo dijete to osjeća i da će ti to uvijek zamjerit. Ja kad o tome razmišljam baš se brinem jer kad bi mi se to dogodilo osjećala bih se kao da sam debelo fulala u životu i jaaako bi me boljelo...

Ma htjela sam boldati samo mamzika
:oops:

I mene jako boli, tim više što mi se čini da sam njegovom odgoju posvetila puno više pažnje, a ovo drugo odgajala "usput". I sad (stariji je prvašić) više vremena provodim s njim, ali on zapravo s nikim nema neku pravu povezanost. Možda s tatom - koji je najstroži u njegovom odgoju. Bit će da je do razlike u karakteru.
No poanta je da je prema porodu i poslijeporođajnom razdoblju trebalo biti upravo obrnuto nego što je ispalo.

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

lidali :heart: ... samo mala korekcija... ja nisam imala dijete odmah, nego drugi dan - kad sam izašla s intenzivne.

---

Mislila sam na Sanjicu :love: koja je na jednom od svojih poroda ostvarila to o čemu govorim.

Nadam se da ću i ja uspjeti... (poznata sam po tvrdoglavosti i upornosti :mrgreen: )

za nekoliko mjeseci ponovno ću rađati i prepustiti ću se prosudbi liječnika (iako on moju želju već zna) - nisam dovoljno hrabra da se kockam sa zdravljem i životom bebe

Ja sam rodila carskim nakon dva dana nepravilnih trudova, srećom bez dripa.
Disproporcija.
Koliko god sam se pripremala za prirodan porod. pred kraj trudnoće počela sam razmišljati da ću vjerovatno završiti na carskom.
- beba se nije spuštala u malu zdjelicu (iako mi je doktorica govorila da se to može desiti i zadnji dan).
- nije se umirila, udarao je bez prestanka cijeli deveti mjesec
- imam uske bokove, a UZ je pokazivao dosta veliku glavicu

No i kada sam otišla u bolnicu, sedam dana nakon termina, ipak sam se nadala vaginalnom.
Nakon užasno loše napravljene aminoskopije počela sam dosta krvariti i "lažnjaci" su postali jači.
Tako sam provala dva dana i jednu noć šetajući po hodnicima bez da sam se imalo otvorila, nakon čega me dok pitao hoću li na carski ili se mislim još "truditi"?

Još uvijek nisam bila načisto sama sa sobom što želim, bojala sam se za bebu, a ja sam bila već jako iscrpljena (jer svo to vrijeme u bolnici nisam upoće spavala),
zatim mi buše vodenjak :( , a cijelo vrijeme beba udara i ne da se van.
babica, nakon što mi je po stoti put zavukla ruku do lakta, zaključuje kako nema šanse da glavica prođe, u tom trenutku bila sam otvorena dva prsta!
i to zbog njene ruke, a ne mojih trudova
i tako slijedi hitan carski....

beba je dobro, apgar 10/10
vidjela sam ga tek drugi dan ujutro, dojenje tek treći dan
nisam htjela uzeti ništa protiv bolova (davali su nam analgin!?)
bila sam tak euforična da me ništa nije ni boljelo
nakon početih problema isključivo smo dojili do 6 mjeseci.

nije bilo nikakvih problema, bez grčeva, bez plača, nije čak nikada ni bljukcao ni slinio.
do sada svega par prehlada.
izuzetno veselo i inteligentno dijete, ali i jako zahtjevno :saint:
još uvijek dojimo

kada su mi ga prvi puta dali u ruke, jako čudno sam se osjećala, kao da to nije moje dijete, bilo mi je jako teško zbog toga i sramila sam se tog osjećaja.
Dobila sam mali paketić, bebicu već okupanu, obučenu, umotanu u jastuk.
Uvijek sam mislila da ću se zaljubiti u to malo stvorenje na prvi pogled, i bila sam skroz izgubljena.
(pogotovo zato što sam osjećala jaku povezanost u trudnoći, stalno smo se mazili i puuuno sam mu pričala...)
no to je brzo prošlo i danas smo jako povezani i :zaljubljen:

ne znam, možda bi se tako osjećala i nakon normalnog poroda, ja to pripisujem carskom.

I dan danas se pitam jesam li mogla roditi prirodno, hoću li drugi puta moći prirodno...