Printable View
uf, koji topic :shock:
al svejedno se moram pridružiti sa malim crvićima u buco siru...doduše prije par godina...al :/
i korica kruha natopljena praškom za suđe u koju sam zagrizla (privatna pekara)
a MM je neki dan dok se zavlačio u policu malog kvartovskog dućana da nađe rižu našao žohija-kapitalca :shock:
Pa, gdje ima hrane ima i miševa, žohara, mrava, moljaca... ništa neobično.
Naravno, nije im mjesto u našoj hrani, ali znaju naći svoj put, jer stvarno mislim da je JAKO teško miševe npr. otjerati iz brašna...
samba Ne vjerujem da su došli sa sirom. Mali crveni kućni mravi su obično "nevidljivi" dok ne nanjuše nešto što se njima dopada. Ja sam znala naći "klupče" malih crvenih na npr. zaboravljenoj oljupini od salame. Ne bi čovjek mogao povjerovati da ne vidi vlastitim očima :shock: Nakon što uklonim inkriminisani komadić nestanu ko da u zemlju propadnu. Da si ih donijela sa sirom iz prodavnice, sigurno bi našla kojeg smrznutog u fridžu.
Interesantna stvar sa dotičnima je da ih ama baš nikad nisam našla u kanti za smeće :? ali sam ih redovno nalazila u tanjirićima ispod saksija, čistom vešu i pegli na paru (tu su redovni, muka ih je istjerati).
Iz istog razloga ni ja ne vjerujem da imaju neke veze sa sirom. Oni moji podni su vjerojatno nasli nesto u parketu, sto je bilo premalo za mene da vidim i ocistim. S obzirom da u spavacoj sobi ne jedem, moglo je doci na papuci ili tko zna cemu i zavuci se u procijep medju parketima ili sto sve ne. Nakon odredjenog vremena (ribanja, pranja...) mravi se vise nisu vratili (dakle - vjerujem da je nestalo ono sto ih je zanimalo).Citiraj:
vještičica prvotno napisa
:lol: :lol: :lol: umirem od smijeha čitajući ovo! Joj, zakon ste! :lol:
Ja sam prije punoo godina našla u paketiću suhih smokava hrpu crva. Tada je bio rat pa sve što sam mogla je vratiti to u trgovinu. Dobila sam drugi paketić smokava i sve 5.
Druga i treća gadost koju sam vidjela na vlastite oči je u slastičarnici (jednoj od poznatijih). I to oboje u jednom posjetu. Dođemo prijateljica i ja u slastičarnicu- naručimo sladoled i uživamo u njemu. Kad odjednom nešta moja prijateljica zvače i ni njoj nije jasno šta. Posegne u usta i izvadi jedno pola centimetra dug nokat :mrgreen:
Bile smo još klinke pa nas je bilo malo sram se buniti :roll:
I dođemo mi na šank platiti, a ispred nas žena uzima kornet za van. I nismo još ni platile, a žena se vraća i kaže slastičarki: "Oprostite, ja sam tražila vaniliju, a dali ste mi bananu!" A slastičarka na to uzme ljutito kornet i vrati svaku kuglu nazad u posude iz kojih prodaje :mrgreen:
Inače, MM ni dan danas ne jede kornete. A sve zbog toga jer je kao 10-godišnji dječak vidio slastičara kako priča sa čovjekom, naslonjen na škrinju i vrhom od korneta čačka uho :mrgreen:
Ali sve mi to nije uspjelo zgaditi život kao kad sam na pizzi skoro zagrizla u poveliko klupko skuveljanih dlačurina. E tad kad nisam dušu izrigala, neću nikada! :roll:
Btw.-pizza je naručena iz poznate Zg pečenjarnice- pizzerije. :roll:
I za kraj- na dijeti sam i mogu vam reći da su mi ovaj topic i ovo prisjećanje uvelike pomogli da me prođe glad!
Ja sam mislila da je ovo urbani mit!Citiraj:
Ninči prvotno napisa
Ja ne znam da li je mit ili ne, ali sam umrla od smijeha, jer sam samu sebe zamislila da začuđeno gledam u slastičara i ne mogu sebi doći... :lol:Citiraj:
kljucic prvotno napisa
ja sam svojedobno našla u jednom trokutiću topljenog sira zdrobljeno staklo. I to oko pola žličice.
Srećom sam taj sir mazala na kruh, jer sam u to vrijeme imala naviku napraviti paštu s malo tog sira i vrhnja (studentski dani :roll: ) a da sam to radila pitanje da li bih na vrijeme primjetila.
Ah, čari prehrambene industrije. Na crve i žohare se ja ne gadim previše, bacim proizvod i ne živciram se puno. Ali ovo je zbilja bilo opasno. Naravno, nisam prijavila, u to vrijeme mi je fokus bio na drugim stvarima. Ali trebala sam.
I ja mislila da je to "mit". :lol:Citiraj:
kljucic prvotno napisa
I ja mislila da je to "mit". :lol:Citiraj:
kljucic prvotno napisa
Prije nekoliko godina bili smo na konferenciji u jednom istarskom hotelu.
Zadnja večer: svečani meni i za kraj - torta. Za našim stolom sjedi jedan kolega i usred torte počne nešto vrtiti po ustima ... bed, otkrhnulo mu se pola zuba. Cijela kruna kutnjaka.
Al vrti on i dalje jezikom i sve mu nešto čudno. I nama, jer je torta bila skroz kremasta, nije mu se zub imao na čemu slomiti.
Drugo jutro za doručkom nam je rekao da su njegovi zubi svi na broju. :shock:
Srećom, bio nam je to zadnji obrok tamo.
Sad se tome smijemo, ali tada nam je bilo :zbljuv
Nisam čula za taj mit, ali MM je to vidio na svoje oči. Kornet više nije u životu pojeo :roll:Citiraj:
kljucic prvotno napisa
zgadio mi se zivot citajuci sve ovo :predaja: