Mama mi je došla na tri tjedna nakon poroda i puno mi je pomogla. Meni je bilo veliko olakšanje što ni o čemu drugom osim o bebi nisam trebala voditi računa.
Printable View
Mama mi je došla na tri tjedna nakon poroda i puno mi je pomogla. Meni je bilo veliko olakšanje što ni o čemu drugom osim o bebi nisam trebala voditi računa.
Podižem i ovu temu...
Volela bih da znam da li je neka od vas bila nakon dolaska iz porodilišta kući sama sa bebicom.
Mm mora da radi, a ja nemam mamu, tako da bih morala da budem sama sa bebom.
To me je danas rastužilo, jer znam koliko je potrebno da neko blizak bude uz porodilju :(
Naravno, ne bih bila sve vreme sama, već toliko koliko bi mm bio na poslu
vanesa.. ja sam bila sama...od jutra do veceri... iako sam zivjela zajedno sa sveki. No, ona je radila do 5 popodne, MM do 6 popodne, dolazio doma oko 7... ja sa svojih 20 godina sama s bebom. Ali, nikad ne pocijenjuj moc medija....Rodin forum i net mi je dao toliko potrebno samopouzdanje da sam nakon par dana tjerala sve koji su mi " htjeli " pomoci...
Iva, :*
Već to mi puno znači!
Dajte malo iskustva...
Kako ste se osećale, snalazile?
I mi smo tako! punih mjesec dana! Tu i tamo netko doletio - al izdržalo se! ;)Citiraj:
hrčkić prvotno napisa
Nije meni problem za kasnije. Naravno da mm treba da radi, a da će nakon posla biti sa nama Jedino što ne znam kako prva dva-tri dana nakon dolaska iz porodilišta?
Moj prvi porod je protekao tako da sam mogla odmah ustati i šetati. Ali kad sam došla kući, mantalo mi se u glavi i bila sam iscrpljena. Stvarno mi je tada trebao neko da mi doda npr. čašu vode ili da namesti bebu pored mene, jer me je bolela rana.
Iva, jeste li ti i beba bile odmah same?
Hm...ja ću biti većinu vremena sama. MM ima klizno radno vrijeme, ali ne vjerujem da će biti tu onako full time posvećen.Citiraj:
vanesax prvotno napisa
Do sada me to nije zabrinjavalo, dok nisam vidjela ovaj tvoj post.
Dapače, čak sam se radovala tome, zbližavanju i upoznavanju 'na miru'.
E, sadam me počinje biti malo frka.
Oko mene su skoro sve moje frendice imale pomoć - jesam li nenormalna kada mislim da mi to možemo same?
podrška - samo mm. I prvi i drugi puta. pravo veš, peglao, kupao i presvlačio. Moja sveki je htjela pomoći (oko pranja, peglanja), ali ja nisam htjela. S tim da moram reći, kad smo s prvim djetetom dolazili kući, dočekala nas cijela horda ljudi - dobro, sve uža family, ali ih se skupilo, ja jedva hodala od epi koju sam zaradila. Drugi put sam zabranila dolaske. Samo mm, kćer, ja i beba....prekrasno...mm mi skuhao juhu s povrćem, milina. U miru smo se raspakirali, razgovarali, pomazili. Tek nakon par sati je navratila moja seka i moj tata (ali zaista nakratko), a sutradan sveki i svekar sa ručkom i kolačima. Isto se nisu predugo zadržali. i slijedeći put bi tako.
Ma kakvi nenormalna, može se :taps: Samo je stvar hoćeš li ti biti s time zadovoljna, kao neke mame na ovom topicu, ili ćeš tu samoću doživjeti negativno. U biti, mislim da je to umnogome stvar psihičke prilagodbe, ne samo fizičke zahtjevnosti. A ovisit će i o karakteru bebe (koliko će sisati, spavati, plakati...) jer iako ih volimo beskrajno, sve je lakše kad smo odmorne i bar nekoliko sati dnevno praznih ruku.Citiraj:
the enchantress prvotno napisa
Evo sve sam iščitala curke moje, polako se pripremamo za porod i razmišljam o toj podršci.
Pa zasad je MM rečeno da ima pravo na tjedan dana dopusta, tako da računamo na tatu da se zbližimo kao obitelj u samom početku, iako znam da mogu računat na svoju mamu, tati, sveki i svekra za dodatnu pomoć ako treba (kuhanje, i sl.).
Budući da se jako lijepo slažemo s mojima i muževljevima ne vidim nikakav problem da budu i oni djelomice prisutni u okruženju naše malene koju smo svi dugo čekali, znam da mi neće otežavati nego pomoći koliko mogu. Zašto bih odbila pomoć koja mi može pomoći da budem odmornija i ornija za svoju curu, koje će očito biti jedna aktivna bebica? naravno s mjerom.
A kad MM počne radit, ne, ne želim biti sama doma,a s malom bebicom od 10 dana, želim društvo.
A kako će biti javim vam nakon što se porodim.
Lili75, i ja sam isto razmišljala. Doduše, lako je to kad imaš koga moliti za pomoć i još kad tog nekog voliš. Meni drugi uopće nisu smetali, dapače, skroz mi je normalno da se "friškoj" mami (nenametljivo) priskoči u pomoć koliko god je to moguće... A kad bi mi iz bilo kog razloga išli na živce, poslala bih ih ća.
Ja se nalazim u istoj dilemi.Najradije bih da budemo sami posle poroda,ali mm je nekako nesiguran.On bih pozvao svekrvu da pomogne,ali baš sad je u gostima i vidim ja kako će to ići-na kraju ću ja morati služiti nju i čistiti za njom.Mislim da tomoji živci neće moći podnjeti :evil: .Ja predlažem da,ako je baš toliko nesiguran,pozovemo moju mamu,iako smatram da ni to nije najsretniji izbor,ali od dva zla....Kada svekrva ode,moram obaviti razgovor sa njim.
Ja bih pripremila sve što mogu,da što više pažnje i energije usmjerimo na bebu,a ne na kuvanje i čišćenje npr.Planiram napuniti zamrzivač polugotovim domaćim jelima(2 domaće pite od sira su već tamo-samo frknuti u rernu i 8) ).
Joj,samo da mi niko ne dolazi!Sve ću uraditi!
Argenta,Citiraj:
argenta prvotno napisa
drago mi je da jednako razmišljamo.
;)
P.S.
Mislim da trebamo zahvalit nebesima mi koji imamo normalne obiteljske odnose jer mislim da se ovdje radi više o lošim međuljudskim odnosima unutar obitelji nego o stvarnoj dilemi dozvoliti ili ne nekom da nam pomogne. Svatko bi rado pomoć, onu nenametljivu, doziranu u mjeri, na način da majka i beba budu sretne, zadovoljne i smirene, a ne Bože me sačuvaj da mama treba još čistiti za nekim :? to ne mogu ni zamislit.
nisam, vidjela daje itko ovdje na forumu napisao da imaju super odnose sa svojiam i muževljevima a ne žele pomoć tih istih.
ja imam super odnose, moju mamu obožavam, sa sveki sam dobra, nismo pupčanom vrpcom vezane, al popijemo kavu i čakulamo bez beda. Ali kad se M rodio i kad me dočekala svita u vidu moja mama, mbrat, mm-,ovi starci i braća ispred rodilišta (samo moj tata nije mogao eskivirat posao) i onda su svi redom s nama išli doma, ručali i slavili i pričali gluposti. I onda su otišli i ostavili me sa sveki (mm-a nije bilo doma po čitave dane) ja sam se htjela ubit. Em ja i ona imamo totalno drukčije stavove o svemu (ona smatra da je dojenje glupost ili da je najbolji recept ostavit dijete da plače :( ), em ne može sebi pomoći, misli da je njeno ili nikako.
Strašno, neprirodno, nenormalno.ETo.
Blago onom kome sveki dodje, skuha, očisti i šuti..kod mene je bilo obrnuto, moja je mislila da će ona brinuti o bebi :shock:
ovaj put, ništa od toga, ni pod razno, možda dodje moja mama-kad mmu završi godišnji, čisto jer M neće u to vrijeme u vrtić, pa da ga malo izvede u park, dok smo mi još zbrljani.
potpisujem! s naglaskom na bold rečenicuCitiraj:
ana.m prvotno napisa
Mislim da nije stvar "zamjene". Njima nitko ne može uzeti mjesto ili biti (neadekvatan) surogat. Ali može im olakšati tako da se nakon povratka s posla ne moraju ni oni ubijati kućanskim poslovima nego vrijeme posvetiti svojoj ženi i bebi.Citiraj:
goranka prvotno napisa
Ne kužim zašto mislite da je ta postpartalna briga isključivo posao muževa?
(Nemojte pitanje shvatiti kao provokaciju.)
nebi to nazvala postpartalnom brigom ni poslom, nego obiteljskim suživotom.
Ja, mm i naša djeca smo obitelj. Ostali mogu doći pomoći.
E, pa to. Ja sam "podršku" shvatila na taj način: čišćenje, kuhanje, spremanje, peglanje, zabavljanje starijega djeteta... Ne petljanje u odgoj, virenje preko ramena, dodavanje bebe iz ruke u ruku, zahtijevanje pažnje. Nego jednostavna pomoć kako bi roditelji te prve dane mogli imati više vremena za pridošloga člana, odmor i opuštanje.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
heh, kad bi to tako uvijek išlo.
Kod mene je više bilo, ja dojim na krevetu, svekrva legne s druge strane i mazi dijete :roll:
ja ga skinem, ona ga obuće
ja ga kupam, ona plače jer ga je ona htjela kupat...
tako da, ko dobije pomoć u vidu skuhan ručak, oprana i opeglana roba i čista kuća i ne zadiranje, blago njemu...
šta se mene tiče, ni mrtva, ni da imam epizotomiju od metra.
krumpiric, :taps: Ja bih po*** na takve gluposti.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Znam da je ovo sf za većinu žena, ali mislim da one koje imaju obitelj punu razumijevanja a spremnu pomoći trebaju to znati cijeniti i dopustiti im da se uključe na neki način (onaj koji najbolje odgovara roditeljima). Meni je osobno puno značilo to što mi je netko u svakom trenutku mogao zabaviti stariju kćer, tako da nikad nije doživjela bracu kao "uljeza" koji joj je oteo mamu. Jako sam zahvalna svojoj obitelji koja je nesebično pomagala to ljeto kako bi ga najmlađi članovi mogli čim ljepše provesti.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Možda zato što imamo (prilično) skladne odnose, mi u obitelj ubrajamo i drugu generaciju, kao i naše "siblinge" s njihovim obiteljima. Nije da svi uvijek mogu ili žele pomoći, ali oni koji izraze takve namjere, dobrodošli su.
Pardon. Trebalo je pisati: dobrodošli su pod našim uvjetima.
Friško sam rodila po drugi put (7.2.09.) i sve radim sama. Dva dana pred porod sam doma napravila generalku + oprala prozore i zavjese (susjeda mi je rekla da sam luda i gledala me :shock: , a ja njoj :mrgreen: :roll: i rekla da ak sam trudna nisam bolesna), dan pred porod sam otišla u šoping da imaju MM i sin kaj jesti. Kad sam došla doma skuhala sam nam mahune čušpajz da pojedu nekaj kuhanog. Od tad pa na dalje sve radim sama i nebih prihvatila ničiju pomoć (van mojih dečki).
Za to imam nekoliko razloga:
Kad sam rodila sina bila sam kod mame, sve je napravila i sve mi dan danas stavlja "na nos" :( , u sve se gurala, samo kaj djetetu nije gurala u usta svoju cicu, to mi je bilo užasno. :evil: Nismo u dobrim odnosima i netreba mi netko tog tipa dolaziti niti kuhati niti prati. Sin mi je išao u dućan dva tjedna nakon poroda, poslije toga sam išla sama (da malo pobjegnem na zrak ;) ), a on je čuvao seku :love: .
Čitam tu i ne vjerujem koliko princeza ima na ovom svijetu i kak si mnogi dozvole da inkomodiraju druge, bilo u smislu ranih dolazaka rodilji u babinje i opterečivanja nje, bilo u smislu babinjače koja se lijepo opusti (niš ne velim za npr. bolesne žene) i pusti neku žrtvu da joj nakuhava, napeglava i naperava punih 40 dana :shock: , bez obzira tko kome što bio u srodstvu mislim da je to ipak previše i da se treba uhvatiti u koštac sa životom.
Ako budem išla na treće dijete (a mislim da hoću) nadam se da ću opet moći sve sama.
Kad sam rodila karla bila sam mjesec dana kod mojih i bilo mi je ok, al isto se nadam kad idući put rodim da ću bit kod sebe u stanu sa mm-om i našim anđelima a majka ako bude mogla nek mi dođe malo a ako ne - ma snać ćemo se mi :)
Moja sveki je rekla da jedva čeka kad ću ja rodit drugo dijete da karla možemo dat njoj da ga odgaja :evil: mm joj je na ne baš lijep način obasnio da ona neće odgajat našu djecu :D
A ja čitam i ne vjerujem koliko ljudi ne poznaje tople obiteljske odnose u kojima nitko nikome ne smeta, nitko nikoga ne opterećuje i nitko humanu pomoć bližnjemu ne shvaća kao žrtvu. Meni je to :shock: i :cry:Citiraj:
winnerica prvotno napisa
Meni je mm dovoljan, drugi me cak i ziviraju, de nek puste nas da uzivamo u nasoj prosirenoj obitelji, sve se mi mozemo sami snaci, a ako nesto i zatreba znam da su najblizi uvijek ovdje.
Potpisujem argentu i ne mogu vjerovat :shock: koliko je loših međuljudskih odnosa...unutar najuže obitelji...žalosno, jako žalosno...Citiraj:
argenta prvotno napisa
jap, opteretim mamu da kuha je nehumano, a opteretit tinejđera da čuva bebu i ide u dućan je okej :mrgreen:Citiraj:
winnerica prvotno napisa
ja bi rado opteretila bilo koga ko će mi nezadirajući pomoći 10ak dana, a baš i nisam princeza, isto tako ću od sveg srca jednog dana pomoći svojoj nevjesti i kćeri.
I da, ne želim da itko dolazi ranije i inkomodira mene i MOJU BEBU, stavljat ikoga u toj situaciji ispred nas dvije mi je-u najmanju ruku-jadno.
I samo da ne bude zabune i ljutnje, meni to nije žalosno u smislu "jadno", ili na bilo koji drugi način negativno konotirano, nego stvarno mislim da je tužno i žao mi je što nema više ljudi lijepa iskustva sa svojima.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Nadam se samo da ću svojoj djeci smjeti i htjeti pomoći onako kako sam osobno doživjela. Kao i to da ona neće biti ovisna o toj pomoći (ja nisam) nego će znati da je smiju i trebaju tražiti kad im je teško, ma koji razlog bio. Po meni, tomu obitelj i služi.
Ovime ne umanjujem postignuća žena koje sve mogu same, dapače, ja im se iskreno divim i priželjkujem takvu volju i snagu. Ali osobno sam ipak od the more the merrier tipova :mrgreen:
Meni stvarno nije jasno zbog čega se čudite mojim izjavama. No, recimo ovako: nije ništa opterečujuće da dečko od 14 g. ode po kruh i mlijeko (ili je vama dvijema to nenormalno :/ ), a isto tako nije čudno da brat pričuva sestru koja spava na 10-ak minuta.
Topli međuljudski odnosi DA, UVIJEK ukoliko su uistinu takvi od obje strane (a ne prisiljeni), ja sam komentirala početne postove ovog topica gdje cura navodi kako je svekrva nakuhavala i sve radila 40 dana, da njoj ni kosu nisu dozvolili da opere 40 dana :shock: :roll: , a da si to opet nebi dozvolila nikad - to je bilo prisilno, očito za obje strane (tu nemamo i svekrvinu izjavu :P ), tu se dakle glume i forsiraju "topli međuljudski odnosi unutar obitelji"! Po meni je to bila prisila za obje strane!
winnerica ja se slažem! skužila sam ja da ti govoriš o ekstremnim slučajevima, al ne volim iksat... :mrgreen:
i ja sam skužila da tebi smeta kad netko traži ikakvu pomoć mame/svekrve jer da je onda "princeza" :?
meni je ovo bio hint:
skoro sam i ja odgovorila: joj pa užitak je pomoći, obitelj ljubav blabla, ali onda sam pročitala još jednom...Citiraj:
pusti neku žrtvu da joj nakuhava, napeglava i naperava punih 40 dana Shock
Ne znam točno koje smo sad "nas dvije", ali meni se čini da je bilo jasno kako se ne čudim tvojim izjavama nego općenito tome što postoji tako puno ljudi koji ima ove "ekstremne" situacije kako ih zove kory. Možda je došlo do nesporazuma, jer nisi navela na koga se referiraš, pa sam ja to skužila kao tvoje općenito stajalište, a ne mišljenje o pojedinom slučaju.Citiraj:
winnerica prvotno napisa
Tvoj primjer sa sinom mi upravo ulazi u domenu "toplih međuljudskih odnosa", samo što je meni u redu i normalno da u nju ulaze i ljudi s kojima ne živim ali su dio moje obitelji. Nije mi normalno da isključujem sve koji nisu pripadnici kućanstva, dakako, dokle god se možemo dogovoriti oko toga što tko (ne) želi.
pa da, mama je MAMA, a i sveki je MAMA.mmu.
nego, mene zanima zašto misliš da bi trebali prihvaćati posjete ljudi kako im šune?!rodbine i inih?
Ja ne mislim nikog primat ovaj put barem 20ak dana, osim mojih i mmovih, da gleda bebu i mene uznemirava?
Ne smatram da sam zbog toga princeza, smatram da je prerano da se bebu mljacka, nosa, ljubaka, nateže, da ću ja šetat okolo s prepunjenim cicama i polugola, da nemam volje kuhat kave i gostit stričeve i ujčeve...
ne smatram se zbog toga lošom, inače su svima moja vrata otvorena i obrok skuhan, al valjda svak od nas ima pravo na intimu.
Um, kome je ovo išlo? Pogubila sam se :oops:Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
winnerici, ja sam skužila da ona smatra da babinjača mora ugostit rodbinu?možda sam krivo shvatila?!
za boga miloga :PCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
sorry što sam dežurni redar :))) when in doubt, read again!Citiraj:
Čitam tu i ne vjerujem koliko princeza ima na ovom svijetu i kak si mnogi dozvole da inkomodiraju druge, bilo u smislu ranih dolazaka rodilji u babinje i opterečivanja nje
winnerica, nadam se da si naučila ovaj put: ne pisati jedan zgusnuti pasus nego ga raščerečit malo, da ljudi stignu odvojit tvoje misli dok čitaju :)
pardon :oops:
ja sam skužila da joj smetaju babinjače koje su toliko komotne da otpile rodbinu.
Mislim, ja sam ovaj put odlučila bit toliko komotna :mrgreen:
Hvala na uredovanju :* draga!Citiraj:
koryanshea prvotno napisa
Vidim da sam krivo shvaćena u masu toga, nadam se da će u buduće kritičarke pročitati do kraja ono što napišem :love: . I ja sam otpilila "rane" goste i podržavam svaku rodilju u tome. Inače sam pobornik stava (kao što ste do sada pročitale): ak si zdrava ustani se iz kreveta i "suoči" (sorry, neznam kak da to bolje formuliram) sa svojim: novoročenčetom, drugom djecom, mužem, stanom, kuhinjom i sl. što prije - to bolje! Ostatak familije, rodbine, kumova, susjeda, prijatelja i poznanika nek čeka! Ak treba zauvijek!
Za tzv. "princeze" i međuljudske odnose unutar obitelji moram reći da ih je nažalost malo idealnih i nesebičnih, punih bezuvjetne ljubavi i topline. Kod mene je (s moje strane) nažalost takva situacija, zbog čega bih se onda dovela u situaciju da glumim i trpim nečiju "pomoć"?! Što prije neke od nas "progledaju" u smislu toga biti će im bolje - tj. bolje sama odraditi neke stvari (ili ih uopće ne odraditi) nego da netko trpi (to trpno stanje mi je nekak najbljak!). Toliko od mene! ;)