Draga Momze, hvala ti na brzom odgovoru. Iako kažeš da nisi stručna, kada te našto jako zanima, postaješ i te kako stručan i mislim da možeš svima biti od velike pomoći.
Kad sam rađala svoju prvu djevojčicu prije 15 god. trudovi su me probudili u 5 ujutro i javljali su se svake 2-3 minute. Nakon priprema za odlazak i prijemne ambulante, na odjelu sam bila oko 7. Prošla sam potrebne pripreme i jedan dio vremena provela u "pomoćnoj sobi" na običnom krevetu s aparatom za otkucaje bebinog srca. Nije bilo ugodno jer mi je bilo hladno i ležala sam na strani koja mi je uvijek pojačavala žgaravicu, povratila sam, pa su me nakon toga odveli u rađaonu. Bila sam sama, moj suprug nije se osjećao da bi prisustvovao porodu. U rađaoni sam se ipak ljepše osjećela jer sm znala da se bliži čas kada ću vidjeti svoje dijete. Ležala sam na boku, onoj mojoj boljoj strani i sama trpila trudove, brojala u sebi da mi brže prođu. Babica me upozorila da ne smijem tiskati, no ležeći tako na boku to mi je pred kraj samo dolazilo i ne mogu reći da sam to mogla kontrolirati. Ne znam da li je to pogoršalo tijek poroda. Malo prije toga pustili su mi plodnu vodu da porod ubrzaju, a kad su me polegli na leđa, dali su mi drip, no trudove uopće nisam osjećala. To je ono što je najstrašnije i što me najviše plaši. Žene kažu da su ti zadnji trudovi kada se istiskuje beba najjači, no ja to nisam iskusila. Bio je praznik, nedostatak osoblja, rađale smo tri u pola sata, i zvali su spremačicu da mi nalegne na trbuh. Noćna mora. Rodila sam u podne.
Mislim da imam jednu dobru osobinu, a ta je da si u ključnim trenucima ne dozvoljavam tremu i paniku, iako znam bedirati i brinuti možda ponekad i previše. Takva sam bila na faksu kod polaganja ispita, sabrana sam bila i tada. Znam da mi strah i panika mogu samo odmoći.
Kada sam kasnije razmišljla o svemu, shvatila sam kako je situacija bila gadna. Laik će znati da nalijeganje na trbuh nije dobro, beba je mjesec dana vukla taj hematom na glavici. Pročitala sam ovdje da ne treba dozvoliti da probijaju vodenjak, jer bebina glava ide na suho. Kako sam shvatila ne bih trebala dozvoliti niti davanje dripa zbog opasnosti rupture maternice.
Pitam se hoću li moći izboriti taj polusjedeći položaj umjesto ležećeg? Verojatno i to ovisi o tome mogu li se ti stolovi dovesti u takav položaj za rađanje. Rađala sam prije 15 godina, možda su se stvari promijenile. (pobogu, i na filmovima se vidi kako žene rađaju sjedeći i stvarno je strašno ako neke bolnice, bez obzira na saznanja, prkticiraju i dalje ležeći položaj) Raspitat ću se malo.
Ono što me najviše zanima je zašto sam izgubila trudove/ ili ih nisam osjećala? Mislim da razlog nije bio panika.
