Printable View
Ma, kako nisi?Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Baš sam ja u nekoliko tema bila "pokajnica" zbog nekih loših poteza.
A, Bože moj, nisam savršen roditelj (daleko od toga) ali smatram plusom što sam toga svjesna.
I da, nikada mi narav ili karakter djeteta nije isprika za moje loše poteze. Samo, neka su djeca lakše odgojiva. I to je činjenica.
Ovo ću definitivno potpisati. Prije sam si razbijala glavu pitanjima kako neko dijete može zaustaviti strogi prst ili slanje u sobu. Kod nas to nema teorije, prije bi mi iščupao prst ili razvalio vrata. Kod njega definitivno treba malo (puno) više od toga da dođemo do riješavanja neke neprihvatljive situacije. Kad sam to prihvatila bilo mi je puno lakše uopće ulaziti u takve "sukobe", a da ne pričam o živcima koje sada ipak uspijevam održati na zelenom polju i rijetko pređu u crveno.Citiraj:
vertex prvotno napisa
kada sam sebe uspjela dovesti u red počela sam i na njemu primjećivati znakove poboljšanja. Pri tom ne mislim da nema takvih situacija nego na to da u takvim situacijama ima želju to razriješiti i prihvatiti prijedlog kako probati drugačije riješiti problem. Nisu to još divovoski pomaci ali ipak vidim da smo krenuli s mrtve točke.
Osim toga, ovdje se ne radi o tome da roditelj prebacuje "krivnju" na dijete (tvrdoglavo, tesko, histericno, al uglavnom superinteligentno, no eto emocionalno drugacije, il ne znam ni ja kakvo, te indigo, te kristalno, te neki nesrazmjer itd itd... ) radi svojih, eventualnih, greški u koracima, već da si svojata neke zasluge u odgoju kojih nije bilo u mjeri u kojoj on misli da jest.
A to ti je najbolje vertex napisala u donjem citatu:
Ali kužim, MC što hoćeš reći.Citiraj:
Mislim da se roditeljima manje temperamentne djece, pogotovo ako je samo jedno, lako može dogoditi da sebi pripišu više zasluga nego što im pripada. Nije ni da ja imam desetoro, ali ova dvojica su toliko različiti da mi je jasno kako puno toga ovisi o njima. Mlađi sin jednostavno voli slušati, i iako mu je dvije godine on je u princilu poslušno dijete, premda je meni poslušnost sama po sebi nisko na listi prioriteta. Sad bih se ja mogla zanositi da je to zbog mog divnog, strpljivog odnosa prema njemu, ispunjenog poštovanjem i ljubavlju...ali srećom, tu je starije dijete da mi potkreše krila ( mislim na starijeg u dobi od 2, 3 godine).
Ja te opet moram potpisati. Ovo već prelazi u epidemiju :P, ali stvarno se slažem s napisanim.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
I ja isto :)
adiomare, kuzim i ja sto se hoce reci. oprosti sto te kao pokajnicu nisam skuzila ;)
no i ovo...moze biti (itekako) istino... nemam vremena, no, znam iz osobnog iskustva da sam pred rodjenim djetetom nekoliko puta morala ispasti babaroga i ostrokondza, da bih bila dosljedna u svom odgoju, iako sam u odredjenim trenucima mogla i "popustiti" (u stilu: evo ti sladoled i budi mirna). a vidjeh vlastitim ocima sto znaci kad su roditelji nedosljedni i kako ne zele preuzeti odgovornost starijeg, pa mi se onda cudom cude - lako je tebi, kad ti je dijete dobro i ne histerizira. ne histerizira ona zato jer je dobra, nego sto je po mom ponasanju vidjela da histerijom nista ne postize. eto tako nekako... a sad moram ici na put. :mrgreen:Citiraj:
već da si svojata neke zasluge u odgoju kojih nije bilo u mjeri u kojoj on misli da jest.
vidim ja proruznilo se vrijeme :lol:Citiraj:
Ovo već prelazi u epidemiju
ja za sebe ne bih nikad rekla da sam zakazala (to bi onda povlacilo da mi je dijete promasaj), ali da sam grijesila, i da grijesim, sigurno je. I ako netko prati moj 'opus' tu na forumu, sigurno moze naci postova koji te greske u detalje opisuju.
A ima tu jos samokriticnih roditelja, koji dodju ovdje, opisu problem, ispovjedaju greske i traze savjet. Uglavnom zato i jesmo tu, ne samo da se hvalisemo.
Pa se zato necu ovaj put sloziti s mamom c.
al sad fakat moram ici...
iskreno, ispricavam se, ako sam nekog povrijedila mojim (brzopletim) generaliziranjem. errare humanum est... :mrgreen:
ne, ne , ne vrijedjamo se tako lako :)
samo sam reagirala - for the record...
Idi, ali vratit' ćeš se ti, vratit' ... :lol:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
pa o tome sam ja i pisala. ja sam prvo radila na sebi, da bih mogla uspješnije rješavati određene situacije.Citiraj:
Brunda prvotno napisa
kad naučiš voziti, "prst" je isto što i crveni semafor na cesti. upozorenje da postoje određena pravila koja treba poštivati.
zdenka - :D :D
Ja se isto u ovom slučaju ne slažem s MC, iako priznajem da ima takvih slučajeva. Ali, recimo, moj slučaj nije takav. Ja ne tražim isprike ni sebi ni djetetu, nego ga odgajam, dajem sve od sebe, ništa ne prepuštam stihiji, sa svakim problemom se hvatam ukoštac kako god znam i mogu i tražim pomoć u svemu što sama ne mogu riješiti. I mogu reći da taj moj i MMov odgoj daje rezultate, odnosno M. se lijepo ponaša (uglavnom). Štoviše, ponosim se njime. Ali, vidim oko sebe da je nekim ljudima mnogo lakše na putu prema tom cilju: dobro odgojenom djetetu.
Evo, meni se ZA SADA (pljuc-pljuc-pljuc) čini da je naša malena "lako-odgojivo" dijete. Naravno da provodim dosta vremena s njom, u vrtić će tek s 3,5 g. (čuva je baka), trudim se maksimalno s njom beskonačno razgovarati, pregovarati, biti dosljedna, objašnjavati zašto ovo da, a ono ne, na vrijeme joj najaviti promjenu aktivnosti...i nekako mi skoro uvijek uspije pridobiti je.
Naravno da i ona ima izljeve bijesa i tvrdoglavosti, ali gotovo uvijek samo ako je umorna, gladna, žedna i sl. ili ako ima "publiku" za koju zna da će popustiti (baka, dida, a ponekad i tata)
Sad mi pada na pamet samo jedna situacija gdje mi je teško s njom: odlasci iz posjeta, rođendana i sa sličnih dječjih okupljanja kući. Ona bi uvijek ostajalala vječno i svaki put je drama kad shvati da je kraj zabave.
zdenka - kao promatrači smo često manje kritični. kod naše djece uočavamo i najsitnije detalje. :mrgreen:
To je živa istina. Ponekad samoj sebi djelujem kao kobac nad M. Kad sad gledam unatrag uvijek mislim da sam trebala biti manje strog roditelj u pojedinoj fazi, ali, kako idemo naprijed, u svakoj novoj fazi ponovno ga čvrsto držim. Nagledala sam se oko sebe posljedica permisivnog odgoja i to ne želim svom sinu.Citiraj:
sorciere prvotno napisa
Ali, da se vratimo glavnoj diskusiji, razlike u "odgojivosti" između djece itekako postoje i mogu biti jako velike i to jednostavno nije roditeljska izmišljotina i isprika. To najbolje osjete roditelji koji dobiju dva različita djeteta. Isti roditelji, isti stavovi, iste odgojne metode, s jednim muku muče, s drugim idu kao kroz putar.
I, Sorciere, tebi bih ga uvijek dala na baby sitting. :*
To što jedan dio roditelja zatvara oči pred svojim obavezama i prebacuje odgovornost na dijete nema nikakve veze s tim da postoje djeca oko čijeg odgoja je potreban veći i promišljeniji trud.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Ja govorim o djetetu s kojim treba biti dosljedan do iznemoglosti, strpljiv do ludila, odlučan bez trunke oklijevanja ( jer ta milisekunda otvara prostor za njegovu volju), i da ne nabrajam...Odnosno, o djetetu s kojim više nisam iscrpljena i iznemogla jer je sazrelo i jer je naš trud dao rezultate. A vrlo često pomislim, bez lažne skromnosti: hvala bogu da je ovo dijete došlo meni, jer ne znam kako bi mu bilo kod mnogih drugih.
:heart:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Joj, Vertex, pogodila si me u ravno u živac s ovim, jer nema dana da ja to ne pomislim, mnogo puta. It takes one to know one.Citiraj:
vertex prvotno napisa
dodala bih jos, vrlo je lako sebi pripisati zasluge za neku djetetovu dobru osobinu, i cuditi se drugim roditeljima (ili cak osuditi) , kojima ne uspijeva poluciti isti rezultat.
primjer. Antun nikad nije ulazio s drugom djecom u fizicke obracune, s namjerom da nekog istuce, ugrize ili sl. Uopce mu to ne padne na pamet kao moguce rjesenje neke situacije. Isto tako, nikad mu nije palo na pamet da laze.
Tonka je sasvim drukcija. Svaki sukob interesa rijesit ce nasiljem - nasrnut ce u hipu na drugo dijete, gurnuti, ugristi i udariti bez oklijevanja i premisljanja. Kad je maknem s mjesta zlocina i objasnim da ne smije, obecat ce da vise nece i ozbiljno me gledati u oci. No onog trena kad je pustim, nastavit ce sa svojim naumom.
Prije sam za djecu koja lazu i tuku se mislila da to mora biti rezultat neke greske u odgoju.
Ali kad razmisljam o svojim postupcima prema njoj, sigurna sam da sam postupala pravilno. Ali, bez obzira na to sto ja smatram da su tucnjava i laz neprihvatljivi, i sto joj uvijek to na pravilan nacin dam do znanja, trebat ce vremena da ona tu lekciju usvoji. A istu tu lekciju antun nikad nije ni trebao cuti.
Ja razmišljam ovako, hvala Bogu pa mi je lakše odgojivo dijete bilo prvo, kada sam i sama bila mladi i neiskusni roditelj, a malena tvrdoglavka došla kasnije, kada sam dovoljno sazrijela i formirala se i u toj ulozi, i u životu općenito, da se s takvim izazovima mogu bolje nositi.
Meni to etiketiranje djece lakše ili teže odgojivima ide grozno na živce. Ne poznajem sudionike ove rasprave, pa ne mogu komentirate vaše primjere (znam samo ono što sami pišete), no među ljudima koje poznajem situacija je doista onakva kakvom je MC prikazuje: roditeljima čija djeca su "dobra i poslušna" (užasava me takva kategorizacija, pa zato termine stavljam pod navodnike) poluposprdno se govori da "imaju sreće" što imaju lako odgojivo dijete, eh da im je jedan dan s njihovim djetetom, vidjeli bi što je izazov...Mislim :roll:
Djeca su karakterno različita, pa će neka biti popustljivija ili će više surađivati, dok će druga biti kompliciranija i svojeglavija u nekim aspektima - ali baš da postoji dijete koje je u svim aspektima svog bića "lako odgojivo", to mi zvuči kao pojednostavljeno (i uvredljivo) gledanje na jedno kompleksno ljudsko biće. Što se tiče pripisivanja zasluga, isto tako sam se imala prilike uvjeriti da roditelji koji imaju (po svojoj procjeni) "teže odgojivo" dijete sebi pripisuju zasluge za uspjeh. Bez uvrede ikome, ali i ovi komentari da neki smatraju kako je dijete sretno što je završilo s njima a ne s nekim drugim su mi, u najmanju ruku, pretenciozni.
Primjer: moja prijateljica ima prekrasnu djevojčicu koja uglavnom tako divno surađuje s njom da joj ljudi uglavnom zavide i olako potežu taj "argument" o "dobroj, poslušnoj, lako odgojivoj djevojčici". No, kako se često družimo ja itekako imam prilike vidjeti "teške" osobine te curice - no, njezina mama se tako dobro postavlja i to tako lijepo riješava da dijete na kraju bude sretno i zadovoljno - i naravno da surađuje.
Druga mama ima četverogodišnjeg sinčića za kojeg mi nikad ne propušta napomenuti kako je posve drugačiji od sve djece, nevjerojatni individualac, težak karakter (no uz to i sve ono što je MC poluironično navela - superinteligentan, nadaren, "indigo") - a imala sam prilike prisustvovati scenama koje je ta mama opisala kao "tantrume" - i definitivno su bili blaži nego tantrumi djevojčice iz prve priče! Razlika je bila u pristupu tih majki.
Opet naglašavam, ograđujem se od ovdje spomenutih primjera, govorim o primjerima iz okoline...Navela sam dva, ima ih puno više. Vjerujem da ima izuzetaka, ali ne pušim teoriju o lako i teže odgojivoj djeci (a imam svoju teoriju o tome zašto se roditeljima čini da je jedno dijete, najčešće mlađe, lakše odgojivo).
Luna Rocco, mi ne "pušimo nikakvu teoriju" i ne gledamo sa strane kao komentatori djevojčice koju ti spominješ, nego iznutra; govorimo o svojoj djeci, svojoj realnosti i iskustvima odgajanja. Sama kažeš, kao i MC, da se djeca razlikuju, ali ne dopuštaš da to ima ikakve reperkusije na odgoj. S mojeg stanovišta, to je naivno razmišljanje. Kažeš da smo Vertex i ja pretenciozne, a ne poznaš ni nas ni našu djecu. Ja iza onoga što sam napisala o svom sinu i našem odnosu čvrsto i argumentirano stojim.
Luna, bezveze se zestis, a na kraju i sama sebi proturjecis.
Upravo tako kako si napisala. Neka su djeca u nekim aspektima lakse odgojiva, a neka druga djeca u nekim drugim. Nema vjerojatno djeteta koje je u svim aspektima lako odgojivo, ali ima djece koja su u vise aspekata lako odgojiva i djece koja su u manje aspekata lako odgojiva.Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
I ne vidim sto je uvredljivo u tome da je netko 'lako odgojiv' ili 'tesko odgojiv'? Sve dok se to ne koristi u svrhu omalovazavanja tudjih roditeljskih napora, a to ni zdenka ni ja ni vertex ni adiomare nismo radile.
Meni nije nikakav problem priznati daje npr. tonka lako odgojivo dijete (uglavnom, iako sam par postova prije navela i kontraprimjer), jednostavno zato jer mi je s njom lako. I u toj lakoci uzivam.
Ono sto bih ja ipak dodala u ovu pricu o lako/tesko odgojivosti, je cinjenica da se ne radi o jednosmjernom tijeku odgajanja. Izvor teskoce/lakoce nije samo dijete, nego i roditelj, odnosno njihov 'spoj'. S antunom mi je npr. nekad tesko bas zato jer smo slicni i jer oboje eksplozivno reagiramo.
Taj problema zavređuje daljnju diskusiju, jer je doista tako. Onaj dio mog "neskromnog ili pretencioznog" stava o mom odnosu s djetetom implicira i tu našu sličnost. It takes one to know one, već sam napisala. Nama je nekad zbog toga jako teško, ali se isto tako i razumijemo vrlo duboko. Mislim da je zbog toga naš odnos bogat i plodan i da ja mogu razriješiti neke njegove probleme bolje nego što bi to mogli mnogi drugi ljudi, jer su mi ti problemi velikim dijelom poznati iz mene same. Postoji i druga strana medalje, to jest i ja njemu, kao i on meni, mogu biti teška. Sreća je da on sve kaže, jako dobro definira što ga tišti i što osjeća. Postavlja probleme na dnevni red, pita, reagira i to žestoko i ne preostaje ti drugo nego da izvučeš sve resurse iz sebe, knjiga, okoline, stručne pomoći dok taj problem ne riješiš. On mi ne dozvoljava da se uljuljkam u neku letargiju, stalno me tjera da razmišljam. I on kaže isto za mene; nekad se jako ljuti, jer ja uvijek postavljam pitanje zašto. Neki dan mi je cendrajući rekao: Ti mama mene uvijek tjeraš da razmišljam. Ja to i želim, ali ne želim otići predaleko u tome. Kad gledam unatrag, točno znam u čemu sam dobro postupala, u čemu nisam, ali kad gledam naprijed ponekad mi se čini da tapkam u mraku. Imam vrlo jasne odgojne ciljeve, ali put do tamo mi nije baš osvijetljen. Zato i jesam ovdje, da bih učila i iz tuđih iskustava, pogotovo onih koji imaju djecu sličnu mome M.Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
Gotovo identičnu rečenicu sam htjela napisati kao prilog svoje teze da postoji razlog što roditelji više djece nerijetko imaju većih problema s jedinim, dok s drugim sve ide glatko. Tako da ovu rečenicu koju si napisala potpisujem 100 puta i mislim da u tom grmu leži zekonja. :)Citiraj:
a zakaj prvotno napisa
I ne žestim se, ja uvijek tako gorljivo raspravljam, čak i o vremenu. :P
Onda se slažeš da stoji teza da su neki roditelji Bogom dani za pojedinu djecu? ;)Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Hm, vidiš vraga 8)Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Imaš pravo. Povlačim svoju nesmotrenu izjavu o pretencioznosti i ispričavam se. Ali i dalje se ne slažem s onim o lako odgojivoj djeci.
Odgoj djece znači mnogo, ali zbog toga smo često skloni zaboravljati da postoje zadanosti osobe. Svatko od nas, kad se osvrne oko sebe jasno vidi da ima ljudi s kojima mu je teško (teže) i onih s kojima je lako (lakše), pametnijih, manje pametnih, društvenih, nedruštvenih, osjećajnih, manje osjećajnih, s ovim ili onim sposobnostima itd. Tako je isto i kod djece, njihova osobnost nije ništa manje izražena nego kod odraslih ljudi, dapače, čak se i snažnije manifestira, jer se odrasli ljudi u mnogim stvarima svjesno prilagođavaju.
Inače, što se tiče terminologije, ja svog sina nikad nisam nazvala "teško odgojivim", niti bih neko drugo dijete nazvala "lako odgojivim". Samo sam rekla to da vidim da je u mnogim stvarima meni teže nego nekim drugima. Naša susjedica provodi mnogo vremena kod nas i mogu reći da je dobro poznam. Kad nešto hoću od nje dobijem odmah, kad želim da prestane nešto raditi, odmah prestane. Tako i svojim roditeljima. Kod mog M. to je nemoguće. On traži raspravu, objašnjenja, pregovara, dokazuje svoje, provodi svoje, pruža otpor, ljuti se, prekida komunikaciju.... Meni je razlika očita.
To sve skupa ne znači da olako ocjenjujem poteškoće koje u odgoju imaju drugi ljudi, jer vidim da tzv. "mirna i poslušna" djeca imaju probleme koji su u konačnici daleko teži nego oni kod mog "razbarušenog" M.
i ovi drugi su "bogom dani" u jednom drugom smislu. da te potaknu na osobni rast, sirenje granica i nova iskustva.Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
prijatelje biras, i sa nekim ljudima "kemija" stima, s nekim drugima ne, mada su to sasvim ok ljudi.
dijete "izabire" tebe. zvuci hereticki, ali ponekad "kemija" isto tako ne stima. a dijete ipak volis bezuvjetno. i trudis se promjeniti kemiju.
mislim da postoji jos jedan vazna komponenta koja odreduje termin djece s kojom "lakse ili teze zivis", zbog njihove osobnosti i zbog "kemije" dijete-roditelj, a to je opceniti pogled na svijet i djecu koji imaju roditelji.
npr. nekim bi roditeljima odredeni aspekti licnosti moje kceri spadali u tesko odgojivo podrucje, jer njeno ponasanje u nekim situacijama je za njih potpuno neprihvatljivo, dok je meni prihvatljivo, ili cak i pozeljno.
isto tako je vjerojatno nesto sto mene kod ine muci i smeta, nekim drugim ljudima potpuno nesmetajuce.
I opet mislim da ovdje razmišljamo slično, samo se drugačije izjašnjavamo.
Kako ništa u životu nije potpuno crno niti bijelo termini "lako/teško odgojiv" postoje tek radi lakše komunikacije, koja se, na kraju zaplete upravo radi njih.
Da, seni, i ja se slažem s ovim:
Dapače, mislim da bi to mogao biti jedan od grmova u kojem leži zekonja, i još kada se uspješno prilagodi nekim društvenim pravilima ponašanja koje (ipak) treba poštivati...Citiraj:
a to je opceniti pogled na svijet i djecu koji imaju roditelji.
Inače, naravno da su svi brižni roditelji Bogom dani, na ovaj ili onaj način. Tu nema mjesta sumnji.
Ova prva rečenica - o tome i ja pričam. I moja je rasprava krenula od toga da smatram da je u redu da je dijete takvo. I da je u redu ako ne posluša iz prve, pa ni iz druge.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Termine lako i teško odgojivo nisam koristila, ali kad bih, obrnula bih im značenja: kad je A. imao 2 godine, bila sam 10 kila lakša nego ikad u životu i to mogu zahvaliti isključivo odgajanju svog slatkiša pa je po tome on lako odgojivo dijete! :P
Vezano za drugi dio citata, ja razmišljam u ovom smjeru: A. je dosta osjetljiv, na sve reagira (često burno) i jasno mi daje do znanja da moram paziti što radim. On glasno traži da ga se uzima ozbiljno. To ne rade sva djeca. Možda neka nisu toliko osjetljiva, neka možda jesu, ali to ne daju do znanja. I zato se trudim biti jednako pažljiva s mlađim sinom i dobro slušati sve što mi govori, verbalno i neverbalno. Ukratko, pazim da mi u toj "lakoći" nešto ne promakne.
Vidim da ste pretencioznost već raspravile pa se neću dirati te teme.
Da se razumijemo i ja mislim da je u redu da dijete bude takvo i drago mi je da je M. takav. Što ne znači da ponekad ne bih htjela lakše doći do cilja, ne potrošiti uvijek po sat vremena za ono za što moji susjedi uopće ne troše vrijeme.
Ovo drugo što kažeš, imaš posve pravo. Iza mirnoće se svašta može skrivati.
Evo, mama courage, odmah ti na ovoj temi mogu razbiti stereotip.Citiraj:
Ukratko, pazim da mi u toj "lakoći" nešto ne promakne.
U lakoći kojom sam odgajala svoje starije dijete, mislim da nisam bila tako pažljiva kao vertex i da mi je dosta toga promaklo.
Bez obzira na tu lakoću, iz današnje perspektive, mislim da bih puno toga i drugačije. Da li bi drugačije zaista trebalo ili su se promijenili moji pogledi na djecu i svijet, to je već drugo pitanje.Citiraj:
mislim da postoji jos jedan vazna komponenta koja odreduje termin djece s kojom "lakse ili teze zivis", zbog njihove osobnosti i zbog "kemije" dijete-roditelj, a to je opceniti pogled na svijet i djecu koji imaju roditelji.
Zdenka, mislim da smo se, što se ove teme tiče, u potpunosti razumjele.
:)
Jes. :)Citiraj:
vertex prvotno napisa
Hm, :/ meni se baš obrnuto dogodilo - sa starijom gotovo da nisam nikad morala ni podignuti ton, sve je išlo niz dlaku, a mlađa kad si nešto zacrta ...:evil:Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Nisam nužno mislila starije da je starije teže odgojivo, krivo je koncipirana rečenica - dakle, s jednim djetetom bude teže, s drugim lakše, bez obzira koje je starije a koje mlađe.Citiraj:
paci prvotno napisa
ja ne potpisujem nikoga :mrgreen:
M. je već 6 mjeseci ko operiran od svake pristojnosti. Ali je jako zanimljivo da svom tatici (koji stalno glumi frajera 8) ) stalno prigovara i za najsitniju ružnu riječ.
Što sve govori i radi M.
- Ne volim te. Mrzim te. - ja mu onda mirno odgovaram da mu to uopće ne vjerujem jer i ja imam mamu i znam da se mama ne može prestati voljeti. On onda ljuto veli: dobro, onda te volim, ali se neću s tobom igrati „nešto“ dva dana... i sl.
- Zla (kleta) babo (To mu je iz jednog crtića Roboti), Sad me hoćeš zagrliti, a maloprije si me mučila (za vježbanje klavira) - ovo uključuje revoltirano prepiranje sam sa sobom da ne će ovo, ne će ono. E tu ga pustim da se smiri, a onda duži, smireni i ljubazni razgovor. Dok se smiruje revoltirano prosvjeduje tako da drži prekrižena dva srednja prsta ispred glave - to mu valjda predstavlja onu gusarsku lubanju s dvije kosti. Poslije razgovaramo o tome zašto se ljutio i što je drugo mogao napraviti ili reći. A ponekad nemamo vremena za ceremoniju pa autoritarna mama riješi stvar po kratkom postupku instant kaznom, a razgovaramo kad se za to otvori prikladna prilika.
- Za većinu uvreda imam sistem da okrećem cijelu stvar na šalu, a razgovaramo kad ga prođe ljutnja. Kad mi kaže „glupačo“ ja mu kažem da bih se ja sramila da je moja mama glupača, za „kravo“ mu kažem „telek moj slatki“ ili „nisam krava, ja sam bik“ itd. Na kraju smo leptirići i pčelice. A navečer kad razgovaramo o svemu i svačemu pa ako je taj dan bilo nešto od navedenog razgovaramo o osjećajima našim i drugih ljudi.
- Jako neugodnu reakciju može očekivati jedino kad kaže „umukni“. To košta do 4 dana bez TV-a, kompjutora, gameboya i mobitela, a dogodilo se dvaput.
vidiš kako se ljudi razlikuju: mene "umukni" bi malo promrdalo, objasnila bi mu da se tako i nije lijepo razgovarati (moj kaže:zašuti!) ali za "Kravo" 8)